ARHIVA

godište II  |  broj 4  |  Zagreb  |  21.3.2002.  |  ISSN 1333-5987

Uvodnik

Dragi čitatelji,

U vrijeme dok sam bila student, često sam zbog nedostatka stručne literature bila prisiljena učiti u čitaonici stare zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Marulićevu trgu u Zagrebu. Iako se danas s nostalgijom sjećam tih dana i pri tom uglavnom razmišljam o prelijepoj zgradi, majstorski izrađenom namještaju od kvalitetnog drva, mjedenim stolnim svjetiljkama sa sjenilom od zelenog stakla, sve je to za prosječnog studenta u drugoj polovici dvadesetog stoljeća moglo biti prilično zastrašujuće iskustvo. Neki su odustajali već u labirintu nebrojenih ladica kartičnog kataloga. Drugi bi se prestrašili strogog gospodina koji je preuzimao listić s podacima o željenoj knjizi, a sjedio je za užasno visokim stolom u velikoj čitaonici. Gospodin je bio toliko visoko i daleko da mu niste mogli šaptom ništa reći, a glasnije se nije smjelo govoriti jer bi to u vrlo akustičnoj prostoriji omelo polovicu prisutnih. Uostalom, nije se ni očekivalo od vas da išta govorite, niti ste trebali očekivati da će vas netko uputiti što je sljedeći korak u proceduri. Mogli ste, dakle, sjesti na jedno od nezauzetih mjesta za dugim stolovima i čekati... Nakon prvih sat-dva, s knjigom ili bez nje, hladnoća i neudoban stolac prisilili bi vas da izađete. Mnogi se više nisu ni vraćali u taj negostoljubivi prostor.

Uza sve moje divljenje secesijskoj arhitekturi i bibliotekarima koji su upravljali bogatim fondom informacija na jedini tada dostupan način, hladna i mračna muzejska atmosfera ne odgovara potrebama i očekivanjima moderna čovjeka. Danas studenti, profesori i znanstvenici očekuju da im informacije budu lako dostupne, ponuđene kada i gdje sami žele, bez posrednika. Da je to moguće i u našoj sredini te kako to rade neke biblioteke u sustavu visokog školstva u Hrvatskoj, pročitajte u našem novom broju.

Pozdravlja vas

Jasna Tingle,
glavna urednica