|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
 |  |
|
|
 |
|||
|
godište II | broj 11 | Zagreb | 31.12.2002. | ISSN 1333-5987 |
|
|
|
Osvrti |
|
Osvrt na konferenciju Online Educa u Berlinu |
|
|
|
|
U 2. broju našeg časopisa govorili smo o prošloj konferenciji Online Educa u Berlinu. I ove godine ona je održana sa preko 1200 uzvanika, predavača, posjetilaca, te velikim brojem radionica i različitih predavanja. ProgramOvo su tek neke od sekcija čijim temama su se bavile prezentacije
i radionice iz cijelog svijeta: Kao i ranijih godina, okupili su se oni kojima je u interesu pratiti najnovije tendencije sa područja obrazovanja i uporabe novih tehnologija, restrukturiranja školstva i visokog obrazovanja na nacionalnim nivoima i šire. Mnogobrojni sudionici - slušatelji i predavači došli su iz akademskog okrilja, pa i neke sekcije bile su namijenjene izazovima uvođenja novih tehnologija u redovitu sveučilišnu praksu. No isto tako je konferenciji prisustvovalo mnoštvo pojedinaca i predstavnika komercijalnih tvrtki. Ono što ponajviše može zapanjiti jednog slušatelja koji dolazi sa našeg područja jest činjenica da se ondje govorilo o "e-learning industriji". Ovako je konferencija predstavljena službeno: "Online Educa je godišnja konferencija za pojedince zainteresirane za e-learning industriju koji žele ispitati i evaluirati procese, procedure, tehnike i alate za izradu obrazovnog okoliša prigodnog 21. stoljeću." U svijetu je obrazovanje putem računalnih tehnologija izašlo iz svoje eksperimentalne faze, te svakako izvan akademskih okvira, i spremno je dobro se prodati i odlično zaraditi na komercijalnom tržištu. Ne radi se samo o prodaji tehnologija koje podržavaju online learning, niti samo o već pripremljenim digitalnim materijalima, već ponajviše o uslugama koje jedna tvrtka sastavljena od tima različitih profesionalaca može ponuditi kao niz rješenja na tržištu, a sve na zahtjev i prilagođeno potrebama kupaca. Novi "buzzword" je "education on-demand", slijedeći poznatiju inačicu "multimedia on-demand". No, što je ponukalo CARNet da i ove godine posjeti Online Educu? I gdje Hrvatska stoji u usporedbi sa predstavljenim različitim projektima primjene ICT-a i e-learninga? Obrazovanje nastavnikaMogli su se čuti vrlo vrijedni primjeri evropskih i svjetskih iskustava na području različitih načina primjene ICT-a u obrazovanju, no ono što je CARNetu bilo od posebnog značenja bili su projekti obrazovanja nastavnika za kvalitetnu primjenu ICT-a u nastavnom procesu (s naglaskom na kvalitetno). Predstavljen je danski projekt certificiranog obrazovanja školskih nastavnika pod nazivom "Pedagogical ICT licence" za metodičku primjenu ICT-a, kroz koji je već prošlo 45.000 danskih nastavnika, a cijeli je program prenesen i prilagođen kulturi i školskom sustavu u Norveškoj. Autori ovog sustava izuzetno naglašavaju projektni i timski rad proveden kroz cjelokupni program, kao osnovu na kojoj počiva tradicija danskog obrazovanog sustava. Što se tiče organizacijskog dijela, ono što je doprinijelo tako velikom uspjehu i prolasku 1/3 svih edukatora kroz sustav jest činjenica da je cijeli program osmišljen unutar kuće (UNI-C - agencija danskog Ministarstva obrazovanja), ali je izvođenje edukaicje - trening i podrška polaznicima prepušteno licenciranim vanjskim partnerima. Program je sastavljen od 4 obavezna modula (pretraživanje i evaluacija informacija na Internetu, pisanje, komunikacija i kolaboracija na Internetu, promjene u načinu razmišljanja i pedagoškog rada uzrokovane uvođenjem ICT-a) te 9 opcionalnih. Trening se najvećim dijelom izvodi online, a traje 3-6 mjeseci. Više na adresi http://www.school-ict.org. Sličan projekt predstavilo je Sveučilište u Maynoothu, Irska (http://www.may.ie/collegeinfo/), koji su čak organizirali poslijediplomski studij za primjenu ICT-a u obrazovanju. No ono što su naglasila oba autora jest podrška institucija i ministarstava, dakle podrška na nacionalnoj razini koja je doprinijela uspjehu oba poduhvata. Razmjena znanja i materijalaOsim projekata obrazovanja nastavnika, mnogo se govorilo i o razmjeni znanja, kroz konkretne primjere razmjene materijala. Nove "burze znanja" trebale bi biti mjesto razmjene kvalitetnih digitalnih materijala, čiju vrijednost bi određivali autori sami, a sama burza bi nudila materijale potencijalnim zainteresiranim kupcima (Grégoire Besnier, BIT, Austria "EducaNext: Brokering eLearning Resources between Higher Education and the Corporate World"). Drugi primjer slične ideje jest onaj finskog Virtualnog Sveučilišta,
koji razvija bazu različitih online programa, odn. digitalnih materijala,
čiji autori, ali i "kupci" dolaze sa različitih finskih
sveučilišta, i razmjenjuju već pripremljene digitalne materijale
za izvođenje u vlastitom nastavnom programu. Gotovi "recepti"?Zaključak koji donosimo sa ove konferencije jest da je Evropa spremna za velike poduhvate širenja, ali i kvalitetne i primjerene uporabe tehnologije u učenju/poučavanju, no da su takvi veliki i uspješni sustavi još rijetkost na tom već razvijenom tržištu. Mnogi od sudionika iz zemalja sa područja EU još uvijek se nalaze pred sličnim problemima kao i Hrvatska i posjećuju ovakva događanja u potrazi za "receptima", sugestijama i vrijednim tuđim primjerima koji bi se mogli implementirati u vlastitoj zemlji. Ono u čemu se svi slažu jest da tako željenog gotovog recepta nema, ali da je moguća prilagodba onih ostvarenih potrebama drugih obrazovnih sustava. Više o samoj konferenciji pročitajte na stranicama konferencije: http://www.online-educa.com. Dragana Kupres |
|
|
|
|
autor | cijeli članak | sažetak| abstract | pdf inačica | naslovnica |
|
|
|