Sadržaj:
1. Uvod
Privid
bliske nazočnosti predavača neprekidno je usavršavan razvojem elektroničkih
medija za prijenos podataka na daljinu (telefon, radio, TV). Njihova
je upotreba limitirana i najčešće vezana uz specijalizirane edukativne
i/ili popularno-znanstvene emisije na TV-u.
Jako
važan napredak s jednosmjernog na interaktivni, dvosmjerni prijenos
podataka, ostvaren je u novije vrijeme (zadnjih 5-10 godina) pojavom
sve snažnijih i jeftinijih, a time i širem sloju ljudi dostupnijih
računala priključenih na internet. U ranijim brojevima Edupointa
opisani su neki aspekti interaktivne upotrebe internetskih tehnologija
(IT) u različitim djelatnostima, npr. u kemiji (1)
ili bibliotekarstvu (2).
I kao
što to često u medijima navode, kupnjom jeftine digitalne kamere
(tzv. web kamere) i mikrofona vaše računalo postaje snažan dvosmjerni
audio-video komunikator (slika 1). Naravno,
potrebno je instalirati i neki jednostavan komunikacijski program,
npr. Microsoftov NetMeeting (najnoviju inačicu možete skinuti s
web stranice (3)), koji će povezati
vaše i udaljeno/a računalo/a. Je li to stvarno tako lako?
Slika
1. Uobičajeno računalo opremljeno mikrofonom, stolnim zvučnicima
i jeftinom web kamerom.
2. Videokonferencija
Primjer
1. Dođete kući, upalite računalo, podesite novu kamericu (mikrofon)
i uključite se u internetski prijenos seminara kolege s drugog kontinenta.
Budući da smo se navikli na televiziju i njome definirane standarde
kvalitete slike i zvuka, očekujemo da će nešto slično pojaviti na
našem zaslonu visoke rezolucije (na koji smo jako ponosni). Međutim,
pojavi se mala slika i iritirajuće loš, piskutav zvuk. Razočarani
brzo "uđete" u opcije programa te parametre slike i zvuka
postavite na maksimalne vrijednosti (jer to vaše računalo s lakoćom
podnosi – slika i zvuk s DVD-a su savršeni) i uočite da zvuk više
nije iritantan, nego razgovjetan, a slika pristojno velika, ali
"trza". Zatim bitno smanjite framerate (broj sličica koje
se pokazuju u jedinici vremena) i nakon kratkog vremena naviknete
se na zastajanje slike (koje još uvijek smeta, ali nije nepodnošljivo).
Inače, novije inačice programa automatski podešavaju "streaming"
prema parametrima vaše mreže.
Primjer
2. Radite na fakultetu ili (kao ja) na institutu (4)
koji ima vlastitu internu mrežu priključenu na internet. Dočeka
vas obavijest da točno u podne počinje okrugli stol o visokom školstvu
i obrazovanju u kojem će sudjelovati dekani raznih fakulteta i predstavnici
Vlade RH, a odvijat će se u dvorani 1. Uz obavijest je i napomena
da će razgovori, zbog velikog interesa i premale dvorane, biti prenošeni
putem interneta na veliki ekran u dvorani 2, a možete ih pratiti
i na računalu u vlastitom uredu. Kako to izgleda na vašem računalu,
čini vam se da otprilike znate pa ste odlučili otići u dvoranu 2.
Uđete u polupraznu dvoranu, a s velikog ekrana (na koji se slika
projicira pomoću LCD projektora solidno visoke razlučivosti) gleda
vas lice dekana FER-a (Slika 1) dok objašnjava
kako on vidi ulogu Sveučilišta u razvoju naše države. Ostajete zatečeni
dobrom kvalitetom slike i zvuka (i na računalu u uredu) pa vam nije
jasno zašto i kod kuće nije tako.
A jednostavno
objašnjenje glasi da je propusna moć vaše zastarjele i spore interne
mreže na Institutu (10 Mb/s) ipak oko 80 puta veća od propusnosti
najkvalitetnije telefonske linije (ISDN 2×64 kb/s), dok uobičajena,
a ipak kvalitetna modemska linija ima propusnu moć od "samo"
56 kb/s (kao primjer možete pogledati sliku i zvuk prvog programa
HTV na svezi (5)!
Slika
2. Pogled na ekran u predavaonici 3. krila na IRB-u, za vrijeme
održavanja okruglog stola pod naslovom Znanost-IRB-HAZU/Sveučilište,
održanog 25. 5. 2001. u sklopu obilježavanja 50 godišnjice postojanja
Instituta Ruđer Bošković.
2.1. Prijenos multimedijske
prezentacije uživo
Primjer
3. Doznali ste za seriju zanimljivih seminara na nekom Američkom
sveučilištu koji se uživo prenose putem interneta u seminarsku dvoranu
susjednog fakulteta (PMF, odjel Fizika), pa ste zaželjeli iskoristiti
priliku i pobliže pogledati. Već na prvi pogled u dvorani uočavate
2 multimedijska projektora: prvi pokazuje samu prezentaciju u Power
Pointu, a drugi sliku udaljenog predavača i 5-6 auditorija koji
također prenose događaj. Budući da je sama prezentacija tehnički
izvanredna, povremeni zastoji slike i glasa predavača (svakih 20-ak
min. prekid od oko pola min.) gotovo su beznačajni. Poželjeli ste
sličan sustav instalirati i u svojoj ustanovi pa kolegu pored sebe
zamolite da vam objasni kako stvar funkcionira.
On
odvrati da je to zapravo jednostavno kada imate tehničke preduvjete
za prijenos i kad obavite predradnje (skidanje PP prezentacije na
lokalno računalo), a da zastoji nastaju zbog zastarjelosti dijela
opreme kod nas (routeri), što će uskoro biti otklonjeno. Više o
tehničkim pojedinostima o videokonferencijskoj tehnologiji na kojoj
se bazira komunikacijski program koji se koristio za prijenose može
se naći na stranicama (6,7),
a sam paket (Access Greed) može se skinuti sa stranice (8).
Više o sličnom europskom sustavu za videokonferenciju možete doznati
putem sveze (9).
3. Kako realizirati prijenose
uživo?
Iz
navedenih primjera jasno je da razina (nužnost) tehničke podrške
umnogome ovisi o vrsti prijenosa i broju sudionika. Dok u primjeru
1 treba imati telefonsku liniju (kao liniju najnižeg kapaciteta)
i na postojeće računalo dokupiti samo web kameru i mikrofon (ukupno
300 kuna ili više), za punu funkcionalnost u primjeru 3 potrebna
su čak 2 multimedijska projektora, 2 računala, razglas, a može se
realizirati samo u dvoranama.
Budući
da je moderan način prezentacije nezamisliv bez modernih pomagala,
duboko sam uvjeren da bi najskuplja komponenta sustava MM projektor
(gotovo da i ne postoje primjerci ispod 10.000 kuna, a oni kvalitetniji
redovito stoje više od 30.000 kuna) trebao biti instaliran i pomoću
računala povezan na internet u svim dvoranama gdje se izvode predavanja
(prezentacije), kao dio infrastrukture. Budući da je cijena takvih
uređaja za naše uvjete obično previsoka, kao moguće rješenje za
više dvorana unutar iste ustanove nameću se sve popularniji, ali
i nešto skuplji prijenosni MM projektori.
Naravno
da je moguća i neka vrsta kompromisa između cijene uređaja i kvalitete
slike i zvuka, npr. da se umjesto MM projektora i razglasa upotrijebe
veći televizori.
U primjeru
2 vidjeli smo da su slika i zvuk bitno kvalitetniji nego u primjeru
1. Zasluga za to pripada "bržoj" mreži i kvalitetnijoj
pokretnoj opremi (računalo, kamera, mikseta i monitor zvuka, tj.
aktivni zvučnik) koje smo posudili od CARNeta. U međuvremenu nabavili
smo pokretnu opremu koja je nedostajala pa možemo prenositi predavanja
(seminare) i iz prostora koji za to nisu opremljeni.
Osnovne
informacije o različitim vrstama prijenosa uživo (videokonferencije),
mogućnostima rezervacije i posudbe opreme od CARNeta, kako i kada
se preporučuje te mnoge druge korisne savjete za realizaciju videokonferencije
možete pročitati klikom na svezu (10).
4. Zaključak
Osnovna
je prednost videokonferencije u tome što su troškovi upotrebe mnogostruko
puta manji od troškova potrebnih da bi pojedinci ili skupine fizički
bili na mjestu događaja.
Glavni
je nedostatak videokonferencije u tome što je za prijenos kvalitetne
slike i zvuka u početku potrebno investirati znatan novac u tehničku
opremu (nije nevažna ni edukacija korisnika, ali su iznosi za to
neusporedivo manji).
Da
bi ostvario jednostavnu videokonferenciju s više sudionika (razgovori),
pojedincu je dovoljno na postojeće računalo dokupi jeftinu web kamericu
s mikrofonom i zakaže susret. Ako ima više od 2 sudionika, sastanak
se može zakazati i putem nekog od besplatnih servera, npr. za NetMeeting
susrete može se koristiti domaći Hinetov server sa sveze (11).
Za
zahtjevnije (složenije) prijenose putem internata uživo, npr. prezentacije
u Power Pointu, nužna je relativno skupa oprema, koja je namijenjena
većim prostorijama kao što su predavaonice (učionice).
|