|
Pozdrav čitateljima!
Na ulicama zapadnoeuropskih gradova često
možete vidjeti osobe koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica ili
drugih pomagala ili im pomažu psi vodiči slijepih. Uvijek se pitam
je li njihov postotak u odnosu na ukupno stanovništvo veći nego
u Hrvatskoj ili su jednostavno "vidljiviji" jer im je
omogućeno lakše kretanje. Vjerojatno su im dostupnija različita
suvremena pomagala, a sigurno je i u rješavanje njihovih svakodnevnih
poteškoća uloženo mnogo više brige i promišljanja. Rubnici pločnika
na ulicama su sniženi, semafori i drugi signali u javnom prijevozu
su svjetlosni ali i zvučni, kose rampe nalaze se na prilazima javnim
zgradama, trgovine imaju liftove za kupce, biblioteke i muzeji od
samog ulaza do toaleta osiguravaju lakši pristup itd. To su stvari
koje čine mogućim i lakšim izlazak iz vlastitog stana i jednaku
dostupnost znanosti, obrazovanju, kulturnim i umjetničkim događanjima,
zabavi i ostalim svakodnevnim stvarima za SVE.
Rješavanje problema kretanja osoba s posebnim
potrebama zahtijeva sustavnu skrb, dosta znanja i vjerojatno mnogo
novca. Sigurno će proći još dosta vremena dok se svi ti preduvjeti
ispune i u Hrvatskoj, no osim građevinskim radovima dostupnost informacijama
može se osigurati i na druge načine. U novom broju našeg časopisa
pročitajte kako suvremene informacijske tehnologije mogu pomoći
u obrazovanju slijepih. Ujedno bismo trebali razmišljati i o tome
kako kreirati web stranice koje će biti čitljive i slijepima (http://www.w3.org/WAI/).
Neka to bude mali doprinos u stvaranju svijesti o posebnim potrebama
jednog dijela društva i neka barem internet bude dostupan svima!
Jasna Tingle,
glavna urednica
|