|
Na Sveučilištu u Hullu (http://www.hull.ac.uk/) u Velikoj Britaniji, koje sam posjetila prije nekoliko dana, ljubazni su me domaćini između ostaloga proveli i po Službi za podršku studentima (http://www.studyadvice.hull.ac.uk) (Study Advice Services). Ta je služba dio Centra za razvoj učenja (Centre for Learning Development), a osnovana je kako bi pomogla studentima s bilo kojeg fakulteta na Sveučilištu pri njihovu studiranju.
Ona pruža savjetodavnu podršku i daje upute pri vještinama studiranja, odnosno učenja, akademskom pisanju, matematici, budući da su ta tri područja prepoznata kao ona koja studentima zadaju najviše poteškoća. Putem grupnih diskusija, ali i individualnog rada s tutorima (studenti se mogu prijaviti za konzultacije s tutorima koji su ili bivši profesori, sada u mirovini, ili asistenti, poslijediplomanti itd.) i prodiskutirati o tome kako na najbolji način upravljati vremenom, kako se organizirati pri učenju i sl. Studente se također poučava što je to motivacija i na koji način ona utječe na njihovo studiranje te kako njome upravljati. Razgovara se o individualnim problemima pri učenju te kako ih svladati. Daju im se korisni savjeti za pisanje različitih seminarskih radova, a posebna je pozornost posvećena matematici i različitim vježbama s tog područja. U prostorima Službe osigurano je desetak radnih mjesta s računalima i pristupom Internetu, gdje, ako je potrebno, tutor i student mogu na računalu zajednički raditi.
Tema našeg aktualnog broja je testiranje znanja. Naravno, razmišljamo o testiranju uz pomoć računala i informacijskih tehnologija, no zapitala sam se o smislu provjeravanja nečijeg znanja. Kada sam ja studirala, uvijek sam imala dojam da profesori provjeravaju moje znanje ne zbog mene, već zbog znanja kao takvog. Je li bit testiranja kontrola nad rezultatima učenja (od strane nastavnika prema studentu) ili još jedan od načina učenja?
Moć provjeravanja znanja je velika. Dopušta nam da pomoću pokušaja i pogrešaka odredimo koja smo područja svladali, a na kojima moramo uložiti dodatan napor da bismo postigli određenu razinu znanja.
Možemo li testiranje shvatiti kao podršku, i to ne samo poučavanju već podršku samom procesu učenja?
Je li onda testiranje podrška nastavniku ili bi ono moglo imati i drugu funkciju – podršku studentu u njegovu učenju? Proveravanje znanja ne bi trebalo služiti samo profesorima kako bi provjerili jesu li studenti zadovoljili neki zamišljeni prag znanja već i samim studentima kako bi preispitali svoja postignuća, naučili više o samom području te definirali putanju učenja koja im predstoji. Samoprovjera znanja tako postaje iznimno važna za učenje i samodisciplinu pri studiranju, a upravo je to područje na kojem nam informacijska tehnologija pruža niz mogućnosti.
Stoga vas pozivam da u našim akutalnim člancima doznate više o tome. Želim vam ugodan boravak na našim stranicama,
Dragana Kupres
|
