|
1. Možete li nam objasniti na koji se način prema hrvatskim zakonima može zaštititi autorsko pravo na elektroničkim edukacijskim materijalima? Komu se autori mogu obratiti i što moraju učiniti?
Zaštita autorskog prava u Republici Hrvatskoj regulirana je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima koji je donesen 2003. godine, i svojim je odredbama zamijenio Zakon o autorskom pravu iz 1991. godine kojeg je Republika Hrvatska bila preuzela iz starog sistema, a od međunarodnih ugovora, potrebno je spomenuti da se na Hrvatsku protežu i odredbe Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela, kao temeljne, ali i odredbe drugih konvencija iz ovog područja. Isto tako, hrvatsko autorsko pravo je usklađeno s europskim. Da bismo govorili o zaštiti autorskog djela, potrebno je odrediti što se u hrvatskom pravu uopće smatra autorskim djelom. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima definira ga kao originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualan karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. To su, dakle, svojstva koja djelo mora sadržavati da bi se smatralo izvornim autorskim djelom. U jednoj od uvodnih odredbi Zakon navodi što bi se osobito smatralo autorskim djelima, te među njima ističe jezična djela, u koja se ubrajaju pisana djela, govorna djela te računalni programi. Dakle, u većini slučajeva, elektronički edukacijski materijali bi se mogli uvrstiti u ovu grupu zaštićenih djela. Međutim, opće je pravilo da ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti, kao takvi, nisu zaštićeni autorskim pravom, a postoje i druge iznimke određene Zakonom. Autorsko pravo, prema navedenom Zakonu, pripada po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo, i to činom samog stvaranja autorskog djela. To bi značilo da autor, u ovom slučaju elektroničkog edukacijskog materijala, nema zakonsku obvezu bilo kakve prijave ili registracije autorskog djela, već je ono, kao takvo, zaštićeno samim nastajanjem. Pravna osoba se ne može ni zakonski, ni faktički smatrati autorom. Međutim, nema zapreka da pravna osoba bude nositelj određenih autorskih ovlaštenja, poglavito onih imovinske naravi, na temelju odgovarajućeg ugovora s autorom. Mislim da je važno napomenuti kako se naš novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima temelji na teorijskim postavkama različitim od ranijeg Zakona, što je za posljedicu imalo određene sadržajne i terminološke promjene, primjerice glede raspolaganja autorskim pravom. Zakon izričito propisuje da se autor ne može odreći svog autorskog prava ili ga prenijeti na drugu osobu, s izuzetkom nasljeđivanja. Međutim, svako drugo raspolaganje autorskim pravom koje nije zabranjeno, Zakonom je dopušteno. Tako primjerice, Zakon, govori o davanju dopuštenja za korištenje djela ili o osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela. Važno je naglasiti da svi autorskopravni ugovori moraju biti sastavljeni u pisanom obliku, uz zakonsku iznimku tzv. Malih nakladničkih ugovora koji se odnose, npr. na članke, fotografije i slične autorske priloge u tiskovinama i drugim publikacijama. Kad govorimo o edukacijskim materijalima, autorskopravni ugovori koje bi valjalo spomenuti su Nakladnički ugovor i Ugovor o stvaranju autorskog djela po narudžbi koji su uređeni Zakonom. Ostvarivanje autorskog prava (koje obuhvaća i naplatu naknade za korištenje djela, davanje određenih odobrenja za korištenje, ako su potrebna itd.) obavlja autor, odnosno nositelj prava osobno ili putem zastupnika, a zastupnik može biti odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava, te u određenim slučajevima – Udruga za kolektivno ostvarivanje prava.
2. Postoji li razlika između zaštite elektroničkih nastavnih materijala i materijala otisnutih na papir?
Pravno, takva razlika ne postoji. Nastavni materijali koji se smatraju autorskim djelom zaštićeni su u jednakoj mjeri, budući da Zakon izričito propisuje zaštitu autorskih djela bez obzira na način ili sredstvo njihova izražavanja, medij na kojem su fiksirana ili oblik u kojem se pojavljuju. Međutim, sasvim je jasno da postoje određena posebna pravna rješenja glede zaštite autorskih djela u elektroničkom obliku upravo zbog specifičnosti njihova oblika izražavanja, a i povreda kojima su podložna. Tako su, primjerice, pojavom elektroničkih medija i naročito Interneta otvorene nove mogućnosti stvaranja i iskorištavanja autorskih djela, ali i njihovih povreda. U tom smislu spomenuo bih odredbu Zakona o tzv. stavljanju autorskog djela na raspolaganje javnosti bežično ili putem žica, što se odnosi upravo na iskorištavanje autorskih djela putem Interneta. Glede elektroničkih edukacijskih materijala u obliku softvera, napomenuo bih kako novi Zakon sadrži i posebne odredbe o zaštiti baza podataka i računalnih programa, s obzirom na specifičnosti autorskih djela takve vrste. Računalni program, kao i svako drugo autorsko djelo, zaštićen je pod općim zakonskim pretpostavkama kao jezično djelo, uključujući i pripremni dizajnerski materijal. Posebno je istaknuto da se povreda autorskog prava na računalnom programu čini osobito distribucijom primjerka računalnog programa za koji se zna ili ima razloga vjerovati da je primjerak kojim je povrijeđeno tuđe pravo, zatim posjedovanjem takvog primjerka, isto tako distribucijom ili posjedovanjem sredstva kojim se onemogućuje zaštita računalnog programa, primjerice određene lozinke, postupcima ili hardverskim komponentama koji služe sprječavanju neovlaštenog umnožavanja ili drugih zlouporaba softvera.
3. Koji su se novi problemi zaštite autorskog prava pojavili pojavom elektroničkih nastavnih materijala?
Nažalost, osim svih prednosti koje nam donose elektronički mediji, upravo su te prednosti vrlo često i nedostaci vezani uz zaštitu sadržaja pohranjenih na njima. Kao što svi vrlo dobro znamo, CD-i i DVD-i su danas uz svoju nisku cijenu, pristupačni širokim masama, te samim time uz posjedovanje odgovarajuće opreme, od jednog izvornika autorskog djela u elektroničkom obliku, moguće je proizvesti nebrojeno mnogo kopija bez osjetnog gubitka na njihovoj kakvoći. U Hrvatskoj se takve reprodukcije obično obavljaju u kućnoj radinosti, teško se otkrivaju, kao i počinitelji takvih povreda. Također, ako se radi o neznatnim povredama, primjerice, nekoliko neovlaštenih kopija ili njihovoj maloj vrijednosti, autoru se obično ne isplati pokretanje sudskih postupaka zbog prevelikih troškova u odnosu na visinu naknade koja mu zakonski pripada. Zakon, štoviše, sadrži određene iznimke kada je dopušteno umnožavanje, odnosno kopiranje autorskog djela pod strogo ograničenim uvjetima propisanim Zakonom. Takvo bi umnožavanje bilo dopušteno samo fizičkim osobama i samo za vlastite potrebe koje nisu komercijalne naravi, te naravno, da takva kopija nije pristupačna ili namijenjena javnosti. Isto tako, dopušteno je fotokopirati dijelove knjige, a cijelu samo ako je ista rasprodana na tržištu dvije godine. Međutim, takvo pravo na privatnu kopiju je izričito isključeno kod računalnih programa, kod kojih pak postoji pravo na tzv. sigurnosnu, odnosno back-up kopiju. Danas smo, također, sve više svjesni, da je Internet izvor iznimno jednostavnog načina prenošenja podataka, «skidanja» zaštićenih sadržaja s Mreže bez naknade, s malim mogućnostima nadzora takvih povreda.
4. Što učiniti ukoliko primijetimo da nam je povrijeđeno autorsko pravo na elektroničkim edukacijskim materijalima? Komu se u tom slučaju valja obratiti?
U slučajevima povrede autorskog prava, autoru je u hrvatskom zakonodavstvu pružena trostruka zaštita, i to građanskopravna, prekršajna i kaznenopravna. Građanskopravna zaštita prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima ovlašćuje autora da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila zahtijeva prestanak povrede, naknadu štete, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje stečenog bez osnove, utvrđivanje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava autora. Ovakvi zahtjevi ostvaruju se tužbom u parnici pred nadležnim sudom, što bi u našem pravnom sustavu bio Trgovački sud. Zakon sadrži i odredbe o prekršajnoj odgovornosti zbog počinjene povrede autorskog ili nekog od srodnih prava. Propisana je novčana kazna od 5.000,00 do 50.000,00 kuna za pravnu osobu i istovremeno kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 2.000,00 do 10.000,00 kuna. Za fizičku osobu koja počini takav prekršaj također je propisana novčana kazna od 2.000,00 do 10.000,00 kuna. Dvostruke kazne su propisane za prekršaje počinjene radi stjecanja imovinske koristi. Veliku ulogu u ostvarivanju prekršajne zaštite ima Državni inspektorat Republike Hrvatske. Treća vrsta zaštite propisana je Kaznenim zakonom, koji za kazneno djelo povrede prava autora ili umjetnika izvođača propisuje novačnu kaznu, pa i kaznu zatvora do 3 godine. Za kvalificirani oblik takvog kaznenog djela, tj. ako je kaznenim djelom priskrbljena protupravna imovinska korist ili učinjena šteta u vrijednosti od 30.000,00 kuna i više, propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Kazneni postupak inicira se kaznenom prijavom policiji ili Državnom odvjetništvu. S obzirom na složenost i osebujnost ove grane prava uvijek bih preporučio angažiranje usluga specijaliziranih odvjetnika, jer specifičnosti svakog pojedinog slučaja zahtijevaju drugačiji pristup, te će stručna osoba poput odvjetnika znati odabrati najbolji put za ostvarivanje ili pak zaštitu autorskog prava. Također, uslijed trajanja i troškova navedenih postupaka, preporučljivo je uputiti osobe u sporu da ga pokušaju riješiti i na neke druge, tzv. alternativne načine, kao što su mirenje, arbitraža, nagodba itd.
5. Imate li kakvih primjera iz prakse, vezanih uz zaštitu nastavnih materijala?
Nastavni materijali u elektroničkom obliku atraktivni su su potencijalnim povrediteljima zbog razloga o kojima smo govorili u prethodnim pitanjima. Osim neovlaštenog korištenja ili umnožavanja, kao najčešćeg načina povrede autorskog prava, postoje i brojne druge vrste povreda specifične za pojedine vrste autorskih djela ili pak pojedina prava autora ili druga prava intelektualnog vlasništva. Česti su slučajevi da se istim činom povređuju različita prava intelektualnog vlasništva, primjerice autorsko pravo i pravo žiga ili poslovne tajne itd. Poznat mi je, primjerice, slučaj interaktivne edukativne računalne igre za učenike osnovnih škola u kojem se postavilo pitanje zaštite njenog naziva, kao naziva autorskog djela – računalnog programa, ali istodobno i registriranog žiga, koji ukazuje na sve potencijalne probleme s kojima se može suočiti autor elektroničkih edukativnih materijala.
|
