|
Zakon o autorskim pravima - Ono što Vam ne pripada, neće ni postati Vaše kad to skinete s web sjedišta
Većina vlasnika web sjedišta koja nude slobodan pristup smatraju da je prava funkcija Interneta učiniti materijal dostupnim bilo kojem korisniku, koji ga tada može iskoristiti u bilo koju svrhu. Za razliku od njih, komercijalna web sjedišta vide Internet kao još jedan izvor prihoda. U Kanadi, autorskim su pravom zaštićeni svi izvorni materijali zabilježeni u fiksnom obliku. Ti oblici uključuju papir, audio i videovrpce, platno, fotografski papir, web sjedišta i e-mail. Zbog toga je svaki izvorni materijal, bilo da se šalje e-mailom ili stavlja na web sjedište zaštićen autorskim pravima. Korištenje materijala koji se nalazi na nekom web sjedištu ili je sadržan u e-mailu u bilo koju svrhu osim izravnog pregleda, može se smatrati kršenjem autorskih prava, osim ako nije drugačije navedeno.
Nadležnost i odredba o slobodnoj upotrebi
E-obrazovanje, kao i drugi oblici obrazovanja na daljinu, podliježu Zakonu zemlje u kojoj se dotična obrazovna institucija nalazi. Unatoč tome, Zakon o autorskim pravima u Kanadi često se miješa s američkim Zakonom. Odredba američkog Zakona o autorskim pravima kojom se u određenim situacijama dopušta slobodna upotreba izvornih materijala, inače zaštićenih Zakonom, često se navodi kao razlog korištenja materijala bez dozvole autora 1 . Ova odredba Zakona ne primjenjuje se u Kanadi. Kanadski zakon temelji se na drugačijem zakonskom okviru. Kanada je, kao i većina drugih zemalja, potpisnica Bernske konvencije (1976.), koja jest osnova na području autorskih prava. Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) nudi najbolje praktične savjete zemljama potpisnicama, kako bi promovirala međunarodno razumijevanje pitanja autorskih prava. Sjedinjene Američke Države odgovorile su na WIPO sporazume iz 1996. godine uvođenjem kontroverznog Zakona o autorskim pravima u digitalnom mileniju (Digital millenium Copyright Act) 2 . Kanadska vlada upravo razmatra moguće promjene Kanadskog zakona o autorskim pravima.
Reforma Kanadskog zakona o autorskim pravima
U svom govoru na prvoj sjednici 38. saziva Parlamenta generalni guverner obećao je provođenje reforme Kanadskog zakona o autorskim pravima kako bi se on uskladio sa suvremenim pogledom na pitanje digitalnih autorskih prava. U izvještaju kanadskog Ministarstva gospodarstva, naslovljenom Potpora kulturi i inovacijama: Izvještaj o odredbama i provođenju Zakona o autorskim pravima (2002.), (u daljnjem tekstu Izvještaj o Zakonu iz 2002.) govori se o dijelovima Zakona koja je potrebno preispitati 3 . U sadašnjem Zakonu (1924., revidiran) nedovoljno jasno su regulirana pitanja korištenja aktivnih linkova (hotlinking) i odgovornost Internet servera. Izvještaj o Zakonu iz 2002. godine također je potaknuo pitanje proširenja opsega primjene odredbe Zakona o autorskim pravima kojom se dopušta slobodna upotreba izvornih materijala, inače podložnih autorskom pravu kako bi ona bila više u duhu američke prakse. Obveza poštivanja amandmana na Kanadski zakon o autorskim pravima, donesenih 1997. godine, te WIPO sporazuma o autorskim pravima 4 omogućila je usklađivanje vrednovanja ovog Zakona s onima u više od 150 zemalja u kojima se koristi Internet. Michael Geist tvrdi da "će digitalna autorska prava postati središnje pitanje kad vlada definira mjere tehničke zaštite (koja koristi enkripciju kako bi se ograničila autorska prava djela u digitalnom obliku) i odgovornost pružatelja Internet usluga kao ključna pitanja. Štoviše, pitanja autorskih prava fotografa, te autorska prava na području obrazovanja postala su glavni prioriteti." (2002.) Ostala pitanja koja je potrebno razmotriti u sklopu rasprave o Zakonu o autorskim pravima su duljina trajanja autorskih prava, privatno reproduciranje, autorska prava vezana za tradicionalno znanje, te zaštita baza podataka (Ministarstvo gospodarstva, 2002.). U raspravi o autorskim pravima središnje pitanje je kako postići ravnotežu između prava autora te prava korisnika materijala zaštićenog Zakonom o autorskim pravima. U Izvještaju o Zakonu iz 2002. godine nalazimo: "Autorsko pravo je pravo autora izvornog djela (te nekih drugih sadržaja) da dopusti ili zabrani određene vidove upotrebe djela, ili da mu bude isplaćena naknada za korištenje djela. To može biti ekskluzivno pravo kontrole određenih vidova upotrebe, kao što je reprodukcija, ili pravo na naknadu kao što je obraćanje publici ili javno izvođenje zvučne snimke.
Primjena Zakona na obrazovanje na daljinu
Kanadsko Ministarstvo gospodarstva prepoznaje "važnost reforme Zakona o autorskim pravima za upravljanje znanjem" (Ministarstvo gospodarstva, 2002.), te ujedno prepoznaje i da korisnici i potrošači žele jasna pravila djelovanja u današnjem elektronski određenom svijetu. Sadašnji Zakon ne sadržava nikakve odredbe za upravljanje znanjem u obrazovanju na daljinu, za obrazovanje izvan učionica ili za face-to-face predavanja. Na Sveučilištu Athabasca, na kojem se tradicionalne metode obrazovanja na daljinu primjenjuju od ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, odredbe o autorskim pravima koje su se primjenjivale na tiskane materijale sada se primjenjuju u online obrazovnom okruženju. Temelj svega je dužan oprez prema poštivanju autorskih prava. Za svako djelo zaštićeno autorskim pravima koje se koristi u nekom kolegiju, postoji posebno dopuštenje za korištenje, a od sredine 1990-ih, takav dokument postoji i u elektronskom obliku. Ti se dokumenti pohranjuju u evidencijske svrhe (na primjer, u svrhu pružanja informacija o nekom kolegiju), te u svrhu pravne za štite. 5
Upotreba - Pitanje upotrebe linkova
Upotreba aktivnih linkova (hotlinks) preoblikovalo je obrazovne materijale koji se koriste u obrazovanju na daljinu. U vrijeme nastanka ovog članka ne postoji nijedan kanadski zakon koji se bavi pitanjima povezivanja s drugim web sjedištima putem aktivnih i dubokih linkova (hotlinking i deep-linking). No taj problem postoji i na međunarodnoj razini, a njegovo rješenje moglo bi ograničiti pristup materijalu putem online predavanja. Correy Murray, pomoćnik urednika novina eSchool News, piše da „do tzv. dubokog povezivanja (deep linking) dolazi kad predavač ili neka druga osoba kreira link kojim zaobilazi početnu stranicu nekog web sjedišta, te osigurava izravan pristup specifičnoj stranici unutar nekog web sjedišta.“ ( 2002.; vidi također Delio, 2002. a). Murray priznaje da se ni američki zakoni ne bave tim pitanjem, iako neki online izdavači kažu drugačije. „Protivnici dubokog povezivanja tvrde da web sjedišta gube značajan prihod od oglašavanja ako korisnici nisu obavezni najprije posjetiti početnu stranicu tog web sjedišta.“ (Murray, 2002.). Murray na sljedeći način analizira predviđanja odvjetnika za intelektualno vlasništvo, Harveya Jacobsa, o mogućim tužbama zbog dubokog povezivanja: „On vidi dvije moguće strategije koje bi protivnici ove prakse mogli upotrijebiti na sudu: prvo, mogli bi tvrditi da je duboko povezivanje oblik nedopuštenog korištenja nečijeg vlasništva, te da posjetitelji koji na ovaj način dolaze na neko web sjedište ne mogu svjesno pristati na uvjete korištenja tog sjedišta, koji su inače navedeni na početnoj stranici nekog web-mjesta.“ (Murray, 2002.) Kritičari tvrde da nelinearna struktura Interneta isključuje postojanje hijerarhije koju implicira pojam „duboko povezivanje“, budući da svaka web stranica postoji sama za sebe, a ipak je povezana s drugim stranicama. U slučaju Kelly protiv Arribe (2002.), Deveti okružni prizivni sud u San Franciscu zaključio je da „tražilica koja stvara link s materijalom zaštićenim autorskim pravima tako što ga prikaže u novom prozoru korisnikovog web preglednika, krši prava vlasnika autorskih prava.“ (Delio, 2002.b). Prikazivanje materijala u novom prozoru (framing) korisnikova web-preglednika tehnički se znatno razlikuje od povezivanja korisnika s tim materijalom. Putem framing-a se web-stranica treće osobe izravno uključuje u stranicu korisnika, dok povezivanje korisnika samo vodi do određene web stranice. Nedavni slučaj koji definira praksu povezivanja je slučaj Udruženja danskih novinskih izdavača protiv Newsbooster-a. Danski je sud presudio da je Newsbooster prekršio Zakone o autorskim pravima kreirajući duboke linkove prema člancima objavljenima na Internet stranicama danskih novina (Delio, 2002. a). Odvjetnička tvrtka Hale i Dorr navodi 5 razloga za zabranu ove prakse, koju je zatražilo Udruženje danskih novinskih izdavača od kojih su neki „učestalo i sustavno korištenje“ dijelova novinskih naslova, izbjegavanje oglašavanja na stranici s kojom se osigurava povezivanje, te financijska korist. 6 Na Sveučilištu Athabasca, dizajneru web predavanja savjetuje se da administratoru stranice na koju će se kreirati link pošalje obavijest o namjeri povezivanja te njegovoj svrsi (vidi prikaz 9-1). Odgovori na ovakve obavijesti varirali su od ljutitih e-mailova, kojima su administratori tražili da prestanemo tratiti njihovo vrijeme (budući da je Internet razvijen kako bi se omogućilo slobodno širenje informacija), zahtjeva da ne kreiramo linkove na njihove stranice, te čak do oduševljenih poruka jer uopće želimo kreirati link na njihove stranice. U nekim se odgovorima zahtijevalo da povezivanje izvršimo zaobilaznim putem, preko neke opisne stranice, ili pak glavne stranice. Slanje ovih poruka također je rezultiralo obavijestima o promjenama web adresa.
Politika zaštite autorskih prava
Važno je da svaka obrazovna institucija ima jasnu politiku zaštite autorskih prava, koja definira tko je vlasnik materijala koji se koristi u nekom kolegiju, te kako taj materijal mogu koristiti drugi. Prema Kanadskom zakonu, autorska prava posjeduje autor izvornog djela zabilježenog u fiksnom obliku. Važnu iznimku od ovog pravila čine djela stvorena u zaposleničkom odnosu, ili ako je djelo stvoreno korištenjem poslodavčevih prostorija ili opreme. Nužno je definirati internu politiku, budući da „stvaranje djela u zaposleničkom odnosu“ nije dovoljno jasno definirano (osobito u sveučilišnom okruženju, gdje se može raditi na računalima koji nisu u vlasništvu poslodavca, a radno vrijeme nije fiksno). Na većini tradicionalnih sveučilišta u Kanadi, ali i drugdje, autorska prava na obrazovni i akademski materijal automatski pripadaju zaposlenicima koji su te materijale kreirali (obično su to zaposlenici fakulteta). Sveučilište Athabasca osnovano je ranih 70-ih godina prošlog stoljeća kao institucija za obrazovanje na daljinu, te je od početka imalo znatno drugačiju politiku vlasništva obrazovnih sadržaja. Vizualni dizajneri, nastavni dizajneri te urednici, kao i autori nastavnih sadržaja te članovi nastavnog osoblja često doprinose razvoju kolegija na Sveučilištu. Budući da spomenuti stručnjaci surađuju u razvoju nekog kolegija, autorska prava im zajednički pripadaju. Zbog toga je Sveučilište definiralo politiku prema kojoj je ono vlasnik autorskih prava na sve obrazovne materijale koje su stvorili pojedini članovi nastavnog osoblja, ali i nastavno osoblje u cjelini. Prikaz 9-1. Hotlinking pismo ______________________________________________________ Na znanje: administratoru web stranice Predmet: Vaše web sjedište, koje se nalazi na adresi _____________________ Sveučilište Athabasca željelo bi omogućiti studentima koji su upisali kolegij ________________ posjećivanje vašeg web sjedišta. Link s web stranice kolegija omogućio bi našim studentima brz pristup vašim informacijama. Vjerujemo da ćete nam odobriti ovu molbu. Sveučilište Athabasca je javna, neprofitna organizacija za obrazovanje na daljinu s potporom Vlade. Studenti našeg Sveučilišta mogu birati između dva osnovna oblika nastave: individualno studiranje (temeljeno na pisanim materijalima, ili uz pomoć online materijala) ili grupno studiranje (u učionici ili e-razredu®). U svakom od ovih oblika nastave koriste se različite metode učenja, uključujući online predavanja , predavanja potpomognuta online tehnologijom, tradicionalna nastava u učionicama, e-razred ®, tele i videokonferencije, telepredavanja, kućne laboratorije te računalom potpomognuta nastava. Hvala što ste razmotrili našu molbu. ______________________________________________________ Razvojem elektronskog okruženja promijenile su se metode kreiranja predavanja i koriste se nove tehnologije; no prvobitna politika vlasništva autorskih prava Sveučilišta Athabasca (razvijena prvenstveno za potrebe predavanja temeljenih na tiskanim materijalima) ostala je nepromijenjena. Sporazumom između Sveučilišta i nastavnog osoblja koje kreira nastavne materijale omogućeno je korištenje materijala, prvotno namijenjenog za upotrebu u nastavi, i u drugim akademskim publikacijama, pod uvjetom da se naznači da je on vlasništvo Sveučilišta. Simonson i dr. opisuju alternativni, hibridni model vlasništva. Prema ovom modelu, predavanje je vlasništvo Sveučilišta, no sadržaj predavanja vlasništvo je profesora koji ga je kreirao. „U ovom slučaju zaposlenik Sveučilišta koji prihvati posao na nekoj drugoj instituciji može koristiti sadržaj predavanja i tamo ga predavati. No prijašnje Sveučilište s kojeg je otišao također može koristiti isto predavanje, uključujući i njegov sadržaj, te može odrediti drugog predavača.“ (2003., str.137.) Simonson i dr. (2003.), također opisuju odredbe o isplati tantijema svakoj osobi koja radi na nekom kolegiju, uključujući nastavno osoblje i nastavne tehnologe.
Studentska očekivanja
I profesori i studenti vole koristiti nove mogućnosti. Studentski seminarski radovi više nisu statični dokumenti napisani na papiru. Sada uključuju audio i videomaterijale, te linkove na web sjedištima. Studenti kreiraju i predaju dinamične dokumente, a u okviru tog postupka nastaju nova pravila. Razvijaju se i prihvaćaju novi oblici citiranja. 7 Razvoj baza podataka tekstova te dostupnost e-knjiga omogućavaju studentima lakše i preciznije korištenje tuđih djela. No usporedo s tim, raste i rizik od nepropisnog korištenja tuđih materijala.
Plagiranje - rizici su veći online
Od studenata se očekuje da predaju originalne radove. Međutim, plagiranje je postalo tehnološki znatno lakše. Online predavači moraju uložiti više napora da studentima objasne plagiranje i intelektualno poštenje, a moraju biti upoznati i s alatima za pretraživanje Interneta kojima se može otkriti plagiranje. Web sjedište Sveučilišta Alberta nazvano „Vodič kroz plagiranje i cyber -plagiranje“ izvrstan je izvor informacija o plagiranju. Na njemu se razmatraju teme kao što su „Zašto studenti plagiraju“, „Sprječavanje plagiranja“, „Otkrivanje plagiranja“ te „Web sjedišta s kojih se mogu skinuti gotovi seminarski radovi “, a sadrži i izvore i linkove na druga web sjedišta ili softver s pomoću kojeg se može otkriti plagirani mate rijal. 8 U članku „Zašto studenti plagiraju“ autori sa Sveučilišta Alberta navode da je „koncept plagiranja teško definirati jer uključuje širok spektar radnji, od pukog netočnog navođenja citata do potpune krađe nečijeg djela ili nečijih ideja. Plagiranje namjerno ili nenamjerno utječe i na to kako nastavno osoblje i studenti doživljavaju taj prijestup. Točni uzroci plagiranja su složeni, no vrijedno ih je razmotriti.“ (Sveučilište Alberta, 2002.) Prikaz 9-2. Izjava o intelektualnim obavezama i plagiranju ______________________________________________________ Smatra se da su studenti Sveučilišta Athabasca, koji su upisali kolegij kao što je [ime kolegija], odgovorni studenti, te se stoga od njih očekuje strogo poštivanje načela intelektualnog poštenja. Plagiranje je oblik intelektualnog nepoštenja, pri čemu se tuđi rad prikazuje kao vlastiti. Plagiranje će se, kao i bilo koje drugo kršenje akademskih pravila ponašanja, strogo kažnjavati. Ovisno o okolnostima, kazne mogu uključivati odbijanje određenog rada, isključenje s ispita, kolegija ili programa; ili pravni postupak. Studenti ponekad nenamjerno plagiraju. Kako biste to izbjegli, provjerite jeste li u potpunosti i dosljedno naveli sve svoje izvore, kako primarne tako i sekundarne. Svi izravni citati (citati iz izvornog djela) kao i neizravni citati (parafraze ili ideje prezentirane u izvornom djelu) moraju se navesti ili kao citati unutar teksta, kao fusnote ili pak kao bilješke na kraju teksta. Bez obzira na to koji način dokumentiranja koristite, morate navesti ime autora, naslov djela, mjesto izdavanja, ime izdavača, godinu izdavanja i broj stranice s koje ste preuzeli citat ili informaciju. U popisu literature na kraju seminarskog rada potrebno je i navesti potpune bibliografske podatke o svakom citiranom izvoru. ______________________________________________________ Svaki kolegij Sveučilišta Athabasca uključuje bilješku kao onu navedenu u Prikazu 9-2, kako bi se potaklo studente na intelektualno poštenje, te kako bi se doprinijelo edukaciji o plagiranju. (Sveučilište Athabasca, 2002.)
Praktične smjernice - Kolektivno licenciranje
Kolektivne licence, kao one koje izdaju organizacije Copyright Access iz Kanade te Copyright Clearance Center iz Sjedinjenih Američkih Država, pomogle su fakultetskim ustanovama. Te organizacije surađuju s autorima kako bi isplatile naknade za reprodukciju njihovih djela. 9 Tako, primjerice, ako je korištenje dopušteno, korisnici plaćaju naknadu po osobi te po stranici za reprodukciju autorskih djela. Organizacija tada prosljeđuje sakupljena sredstva vlasnicima autorskih prava. Kolektivno licenciranje tek počinju funkcionirati za korisnike koji žele reproducirati materijale elektronskim putem, a takvi ugovori nisu ni približno tako učinkoviti kao kad je riječ o reprodukciji tiskanih materijala. Na Sveučilištu Athabasca, više od dvije trećine slučajeva reprodukcije tiskanih materijala odvija se u okviru kolektivnog ostvarivanja autorskih prava, dok se oko prava na elektronsku reprodukciju pregovara izravno s vlasnikom autorskih prava.
Povijesni pregled
Prije dvadeset godina, Ured za autorska prava Sveučilišta Athabasca odobravao je prava na reprodukciju materijala u vlasništvu treće osobe putem telefona, telefaksa i pošte. U najboljem slučaju, korištenje materijala odobravalo bi se za oko dva tjedna. U najgorem slučaju, osoba za koju se pretpostavljalo da je vlasnik autorskih prava, a koju se moglo kontaktirati samo običnom poštom, nije bila stvarni vlasnik autorskih prava, te je bilo potrebno tražiti dalje i pregovarati s novim ljudima. Ovaj postupak često je trajao čak godinu dana. Iako odobravanje prava korištenja za online predavanja te za reprodukciju materijala u elektronskom obliku danas traje otprilike jednako kao za tiskane materijale ranih 1980-ih (6 mjeseci do godinu dana), sadašnje kolektivne licence omogućuju trenutno odobravanje prava reprodukcije tiskanih materijala. Korištenjem e-mail i online obrazaca, te suradnjom pojedinih vlasnika autorskih prava ubrzano je izdavanje dozvola za korištenje tiskanih i elektroničkih materijala. Primjere obrazaca možete naći na sljedećim web adresama: Američki Copyright Clearance Center i kanadski Access Copyright već odobravaju kanadskim korisnicima prava korištenja materijala u elektronskom obliku u ime vlasnika autorskih prava s kojima surađuju.
Javna domena
Zbog nedostatka učinkovitog mehanizma za kolektivno licenciranje upotrebe materijala u elektronskom obliku, javna domena postaje sve važnija pri kreiranju i isporuci online predavanja. Materijali u javnoj domeni ne podliježu Zakonu o autorskim pravima i javno su dobro. U Kanadi, tekstualni materijal automatski postaje javno dobro 1. siječnja 1951. godine nakon autorove smrti. U Sjedinjenim Američkim Državama situacija je nešto drugačija, a trenutno se vodi rasprava o tome koliko vremena treba proteći prije no što materijal postane dio javnog dobra. Prema Johnu Bloomu (2002.), vrijeme trajanja autorskih prava prvo je bilo 14 godina, a ako je autor tada još bio živ, tada još dodatnih 14. Bloom nadalje kaže „da je vrijeme trajanja autorskih prava postupno produženo. U jednom trenutku ono je iznosilo čak 99 godina, a zatim je skraćeno na 75. Zakonom The Sonny Bono Copyright Term Extension Act, uvedenim 1998. godine produžuje se vrijeme trajanja autorskih prava. U Zakonu se navodi da će autorska prava vrijediti dodatnih 20 godina, što znači da sva djela izdana između 1923. i 1943. neće postati javno dobro.“ (2002.)
U Ujedinjenom Kraljevstvu, autorska prava traju maksimalno za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. Kanadski federalni i pokrajinski spisi također su zaštićeni autorskim pravima u trajanju od 50 godina od dana kada su napisani. Neki autori dokumenata na Internetu svoje radove odmah smještaju u javnu domenu. Kada se koriste materijali iz javne domene, nije potrebno pregovarati o autorskim pravima, već se materijal može koristiti odmah i u obliku u kojem se nalazi, što je naročito pogodno za online predavanja, budući da ga nije potrebno ispisivati, uvezivati i isporučivati. No korištenje materijala iz javne domene bez točnog navođenja izvora jest plagiranje.
Scenariji: kreiranje online predavanja
Slučaj A : Profesorica Rush vodit će predavanje koje bi se u potpunosti trebalo isporučivati putem Interneta. Predavanje bi trebalo početi za dva mjeseca, a ona je upravo odlučila dodati neke materijale s Interneta. Najbolje bi bilo da unaprijed provjeri baze podataka e- novina kako bi pronašla materijale. Većina sveučilišnih knjižnica korisnici su pružatelja usluga pretraživanja baza podataka e- časopisa. Pripadnicima sveučilišne zajednice već je odobreno korištenje članaka iz tih baza. Online predavanje može sadržavati link koji studentima omogućuje izravan pristup materijalu, linkove za tr aženi pojam, na web stranicu za pretraživanje baze podataka e-članaka ili web stranicu knjižnice za pretraživanje. Ako materijali koje je profesorica Rush zatražila nisu dostupni unutar baza podataka, dobivanje odobrenja može potrajati nekoliko mjeseci. Profesorica Rush tada mora odlučiti želi li čekati nekoliko mjeseci na odobrenje za reprodukciju tih materijala, ili će izabrati neke druge članke među onima dostupnima u bazama podataka e-časopisa . Slučaj B : Profesor Allbusiness pripremio je predavanje iz poslovne administracije u kojem se obrađuje nekoliko slučajeva iz poslovne prakse. Profesor prati najnovija poslovna zbivanja te su mu potrebni najnoviji slučajevi. No dva najveća autora tekstova o slučajevima iz poslovne prakse još uvijek ne dopuštaju da se neki njihovi materijali (kao što su najnoviji slučajevi) pretvore u elektronski oblik i isporuče studentima, bez obzira na to u kojem formatu (na primjer, web sjedište zaštićeno lozinkom, CD-ROM ili PDF format na njihovom vlastitom web sjedištu). U ovom slučaju, najjednostavnije je zatražiti dopuštenje za reprodukciju ovih materijala u tiskanom obliku, te ih poslati studentima. Slučaj C : Profesor Tacitus radi u obrazovanju na daljinu već trideset godina, te posjeduje nekoliko etabliranih predavanja u tiskanom obliku iz područja društvenih znanosti, a neka sadrže i audiokazete. Profesora Tacitusa zanimaju nove tehnologije, te želi svoje materijale učiniti dostupnima na Internetu. U ovom slučaju, većina materijala u vlasništvu treće osobe već je vjerojatno dio javne domene, te se stoga može koristiti u formatu online publikacije. Za materijale za koje postoje dozvole za upotrebu u tiskanom obliku potrebno je tražiti nove dozvole za upotrebu u elektronskom obliku. Dobivanje dozvole za korištenje audiomaterijala zahtijeva više istraživanja. Neke skladbe se nalaze u javnoj domeni, ali ne i pravo njihove izvedbe te produkcija. Zato se moraju razmotriti prava izvođača i skladatelja. Potrebno je čak godinu dana da bi se osigurale dozvole za reprodukciju svih ovih materijala, dok samo web sjedište može biti tehnički spremno za nekoliko dana.
Postupak za dobivanje dozvole za korištenje
Ured za autorska prava Sveučilišta Athabasca koristi se zbirkom standardiziranih pisama za održavanje kontakata s vlasnicima autorskih prava. Jedno takvo pismo za uspostavu početnog kontakta prikazano je u prikazu 9-3. Prije uspostave kontakta, istražuje se tko je točno vlasnik autorskih prava, odnosno kome treba poslati pismo. E-mail je često najjednostavniji način kontaktiranja. Primjer odgovora na standardni zahtjev prikazan je u prikazu 9-4.
Tradicijsko znanje
Autori online predavanja moraju biti svjesni pitanja tradicijskog znanja, iako ono nije izravno povezano s pitanjem autorskih prava u online predavanjima u Kanadi, niti sa sustavima pregovaranja oko dozvola za korištenje zaštićenih materijala. Prije korištenja izvornih priča, ideja, slika ili zvukova domorodačkih skupina, moraju se uzeti u obzir tradicionalni oblici prenošenja intelektualnog vlasništva i načini kojima se može naznačiti odakle je uzet neki materijal. U praksi, znanje kanadskih domorodačkih skupina u vlasništvu je zajednice, no nije uvijek jasno tko od članova zajednice je vlasnik. Centar Sveučilišta Athabasca za znanje svjetskih domorodačkih skupina i istraživanje (CWIKR) djeluje unutar šire zajednice svjetskih domorodačkih vođa. U svom radu, CWIKR se savjetuje s četiri grupe koje donose odluke. Tri od tih grupa su Nehiyiwak Caucus, Interni savjetodavni odbor te Eksterni savjetodavni odbori. Oni se prvenstveno bave planiranjem, te određuju ključna pitanja programa. Četvrta grupa je Odbor starješina, koji savjetuje ostale o svim pitanjima, te sudjeluje u radu ostalih grupa. Ovi odbori razmatraju pitanja aproprijacije, vlasništva i upotrebe znanja. Prije korištenja tradicijskog znanja nužno je savjetovanje s ovim odborom. 10 Prikaz 9-3: Primjer standardiziranog pisma za uspostavu početnog kontakta ______________________________________________________ Naš dokument #XXXX XXX RF/X XX. listopad 20XX. Naslov časopisa Autorska prava i dozvole Adresa Adresa FAX: XXX-XXX-XXXX Dragi Xxxx Xxxx, Predmet: prezime autora, ime autora ili inicijali. „Naslov članka“, objavljenog u : naslov časopisa na web adresi www.xxxxxx.xxx . Datum objave. Lokacija: vlasnik autorskih prava, raspon stranica. Prema našim saznanjima, Vi ste vlasnik autorskih prava te Vas ovim pismom molimo za dozvolu za reproduciranje navedenog materijala. Kreirali smo pod nazivom broj predavanja: naslov predavanja, u sklopu kojeg bismo željeli koristiti ovaj materijal. Ovo predavanje je u elektronskom obliku, a pohranjeno je na serveru u vlasništvu Sveučilišta Athabasca, koje ga i održava. Server je zaštićen ključem i lozinkom, te je dostupan samo registriranim studentima. Naš zahtjev odnosi se na neekskluzivna svje tska prava. Sveučilište Athabasca je javna, neprofitna organizacija za obrazovanje na daljinu s potporom Vlade. Studenti našeg Sveučilišta mogu birati između dva osnovna oblika nastave: individualno studiranje (temeljeno na pisanim materijalima, ili potpomognuto upotrebom Interneta) ili grupno studiranje (u učionici ili e-razredu®). U svakom od ovih oblika nastave koriste se različite metode učenja, uključujući online predavanja , predavanja potpomognuta upotrebom Interneta, nastavu u učionici, e-razred®, tele i videokonferencije, telepredavanja, kućne laboratorije te računalom potpomognutu nastavu. Radujemo se Vašem odgovoru. Hvala Vam. Srdačan pozdrav, Lori Ann Claerhout Službenica za autorska prava Dozvola za reprodukciju materijala kao što je gore opisano: Napomena kojom se označuje odakle je uzet citat, slika itd.: _______________________ Ime: _______________ Radno mjesto:___________________ ___________________ ___________________ Potpis Datum ______________________________________________________
Prikaz 9-4: Primjer odgovora poslanog e-mailom. Izvor: adaptirano i reproducirano uz dozvolu vlasnika autorskih prava ______________________________________________________ Dragi XXXX, Hvala Vam na Vašem telefaksu kojim tražite dozvolu za korištenje elektronskog primjerka xxxx za korištenje u gore navedenom predavanju koje počinje u rujnu. Primjerak materijala u PDF formatu dostupan je na našem web sjedištu koje se nalazi na sljedećoj adresi: xxxx Unesite svoju mail adresu te lozinku: XXXX ####. Pristup dokumentu odobren Vam je do 7. kolovoza XXXX god. Autorizaciju ćemo Vam poslati telefaksom. Račun za korištenje originalnog PDF dokumenta i dozvolu poslat ćemo Vam poštom u roku od 60 dana od početka Tečaja. Molim da me prije isteka tog roka obavijestite ako se broj korištenih preslika promijeni. Svakako se javite a ko imate dodatnih pitanja. Srdačan pozdrav, Xxxx Xxxx Xxxx Zastupnik prodaje, xxxxxxxx Izdavaštvo, xxxxxxxxxx ______________________________________________________
Zaključak
Svatko tko ima pristup računalu potencijalni je autor, ali i korisnik materijala zaštićenih autorskim pravima. Razvoj novih tehnologija zahtijeva od autora da se upoznaju sa zakonima o autorskim pravima, kao i s najboljim načinima korištenja materijala u elektronskom obliku. Kako bi se održala ravnoteža između prava autora i prava korisnika, kanadska Vlada, ali i Vlade drugih zemalja moraju prilagoditi svoje Zakone o autorskim pravima. Potencijal novih tehnologija u e-obrazovanju neće biti u potpunosti iskoristiv sve dok se ne pronađu načini kojima bi se zakonski zaštitila prava autora, ali i kojima bi se omogućilo jednostavno korištenje materijala u elektronskom obliku. 1) Za informacije o američkom Zakonu o zaštiti autorskih prava vidi web sjedište Knjižnice američkog Kongresa; skinuto 9.listopada 2003. s: http://www.loc.gov/copyright 2) Za više informacija o ovom zakonu vidi: Casey Lide: “Što koledži i sveučilišta trebaju znati o Zakonu o zaštiti autorskih prava u digitalnom mileniju“. Skinuto 9.listopada 2003. s http://www.educause.edu/ir/library/html/cem9913.html 3) Potpuni izvještaj dostupan je online . Skinuto 9.listopada 2003. s http://strategis.ic.gc.ca/epic/internet/incrp-prda.nsf/vvGeneratedInterE/rp00863e.html 4) Tekstovi pod nazivom „Zajedničke izjave u vezi s WIPO sporazumom o zaštiti autorskih prava“ dostupni su online. Skinuto 9.listopada 2003. s http://www.wipo.int/treaties/ip/wct/statements.html 5) Web sjedište Kanadsko intelektualno vlasništvo (engleska inačica) dostupno je na http://strategis.gc.ca/sc_mrksv/cipo/welcome/welcom-e.html Informacije o autorskim pravima dostupne su na http://strategis.gc.ca/sc_mrksv/cipo/cp/cp_main-e.html 6) Popis presuda o dubokom povezivanju tvrtke Hale i Dorr iz listopada 2002. dostupan je na: http://www.haledorr.com/publications/pubsdetail.asp?ID=133761032002 (skinuto 16. studenog 2003.) Napomena: u vrijeme izdavanja svi su prethodno dostupni prevedeni transkripti suđenja te web sjedište Newsbooster-a (www.newsbooster.com) bili nedostupni. 7) Vidi (1) odlomak „Elektroničke reference“ web sjedišta American Psychological Association Style.org. Skinuto 9.listopada 2003. s http://www.apastyle.org ; (2) web-stranicu „Često postavljana pitanja o stilu Udruge za moderni jezik“. Skinuto 9.listopada 2003. s http://www.mla.org/style_faq 8) Skinuto 9.listopada 2003. s http://www.library.ualberta.ca/guides/plagiarism 9) Web sjedište kanadske agencije za autorskih prava, Access Copyright, dolje je navedeno. Skinuto 9.listopada 2003. www.accesscopyright.ca 10) Više informacija na web sjedištu Centra Sveučilišta Athabasca za znanje svjetskih domorodačkih skupina i istraživanje, http://www.athabascau.ca/indigenous
|
