Krajem studenoga 2001. godine prisustvovala
sam konferenciji Online Educa
u Berlinu, koja se održava već osmi put zaredom. Ta se konferencija
smatra najvećim godišnjim europskim skupom stručnjaka iz područja
obrazovanja uz pomoć računala i računalnih mreža. I zaista, sve
što je vezano za tu konferenciju impozantnih je dimenzija - 1.200
sudionika, 13 radionica dan prije početka konferencije, 4 plenarne
i 10 više ili manje paralelnih sekcija, tiskani zbornik sažetaka
radova na gotovo 400 stranica itd.
Teme kojima se ova konferencija bavi vrlo
su raznolike, a ovdje navodim nekoliko onih koje sam pratila:
· Virtualna sveučilišta
· Izgradnja resursa za obrazovanje na daljinu
· Organizacijska pitanja u visokom školstvu (u kontekstu obrazovanja
na daljinu)
· Permanentno obrazovanje
· Online učenje jezika.
Navedeni nazivi sekcija prilično su općeniti
i skrivaju mnogobrojne zanimljive prezentacije koje se bave specifičnim
pitanjima. Dakle, svakome koga zanima ovo područje, preporučujem
da na web stranicama konferencije pregleda cijeli program.
Online Educa je konferencija na kojoj se
prezentiraju nacionalni i transnacionalni obrazovni sustavi i programi,
pa je zbog toga korisna donosiocima odluka u području obrazovanja,
jer im pruža uvid u svjetske trendove na tom planu. Tako su mnogi
od prisutnih bili dekani fakulteta ili ravnatelji obrazovnih ustanova.
U razgovoru s nekima od njih shvatila sam da mnogo znaju o primjeni
informacijske tehnologije u obrazovanju, iako im to nije primarno
ni jedino područje interesa. Ako to znanje još nemaju, smatraju
to svojim velikim nedostatkom i spremni su ga u što skorijem roku
nadoknaditi, a u nekim slučajevima to je bio i razlog njihova dolaska
na ovu konferenciju.
Osim tog širokog pogleda bilo je i radova
koji su se bavili sasvim konkretnim projektima i rezultatima. Posebno
me se dojmilo nekoliko prezentacija malih tvrtki koje su se specijalizirale
za obrazovanje i certificiranje online učitelja. Da ne bi bilo zabune,
te tvrtke (npr. ibis acam)
zaista nude online obrazovanje za ljude koji se bave online obrazovanjem.
Kod njih možete steći certifikat za online učitelja, kao i certifikat
za voditelja (menadžera) online obrazovanja. Zvuči zbunjujuće, jer
u hrvatskom jeziku nemamo niti odgovarajuću terminologiju za te
nove pojave u obrazovanju. Za razliku od nas, u svijetu se ovo područje
obrazovanja smatra i unosnim poslom jer je traženo i skupo. U stručnom
smislu vrlo je kompleksno i zahtjevno jer podrazumijeva mnogobrojne
vještine koje bi svaki online učitelj morao imati, a koje poučavaju
psiholozi, pedagozi, metodičari i drugi stručnjaci. Sve su to znanja
koja su potrebna i učiteljima u tradicionalnom načinu obrazovanja
i za koja se oni školuju, ali su ovaj put prilagođena Internetu
kao mediju.
Kako u ovom kratkom osvrtu ne mogu predstaviti
cijelu konferenciju, želim posebno istaknuti jednog od govornika
koji me posebno impresionirao. Bio je to profesor Tony Bates sa
University of British Columbia u Kanadi, jedan od gurua obrazovanja
na daljinu. Njegova vrlo kratka prezentacija rezimirala je pitanja
koja su danas aktualna na području obrazovanja na daljinu:
· tehnologija nije problem, ona je dovoljno
razvijena da zadovolji potrebe procesa obrazovanja, ali je treba
znati iskoristiti;
· u kreiranju programa za udaljeno učenje treba se baviti procesom
više nego rezultatom (jer je već potvrđeno da obrazovanje na daljinu
može dovesti do jednako dobrih rezultata)
· potrebna je rekonstrukcija procesa obrazovanja radi drugačijih
metoda obrazovanja na daljinu
· potrebna je reorganizacija rada na sveučilištima zbog drugačijih
potreba u stvaranju programa za udaljeno obrazovanje (profesori
ne moraju detaljno poznavati alate, ali moraju naučiti raditi u
timovima s metodičarima, informatičkim stručnjacima, stručnjacima
za web dizajn i drugim specifičnim strukama).
Više o aktivnostima na planu udaljenog obrazovanja
koje se izvode na University of British Columbia može se vidjeti
na stranicama http://www.learningtechnologies.ubc.ca/
Općenito bi se iz prezentacija na konferenciji
dao izvući zaključak da oni koji su se online obrazovanjem na daljinu
počeli baviti prije dvadesetak godina, više nisu toliko zaokupirani
njegovom tehnologijom ni promidžbom, nego specifičnim aspektima
kao što su standardizacija, distribucija materijala, podrška korisnicima,
podrška autorima i voditeljima programa i dr., što je i nama u Hrvatskoj
svojevrsna poruka.
Jasna Tingle
|