|
Sadržaj:
1. Uvod
Postoji teza da će "internet ugroziti izdavanje
i čitanje knjiga.'' Dogodilo se suprotno. Knjiga je iskoristila internet
kako bi bila dostupnija svojim recipijentima. Isto bi se moglo reći i
za učenje na daljinu (e-learning). Vrijeme je da klasičan sustav obrazovanja
iskoristi prednosti moderne tehnologije i bude dostupniji onima kojima
je obrazovanje potrebno, a koje klasični sustav ne zadovoljava ili im
iz nekog razloga nije dostupan. U razvijenim zemljama učenje na daljinu
kontinuirano igra sve veću ulogu u obrazovnom procesu. Uključene su, uz
državne obrazovne institucije (osnovno, srednje, više i visoko školstvo),
privatne škole i dodatna edukacija u korporacijama, industriji i ustanovama.
Tako učenje na daljinu predstavlja jedan od najučinkovitijih načina cjeloživotnog
obrazovanja. Što se tiče tehničke strane učenja na daljinu – učinjen je
velik pomak u LMS-u (Learning management systems), koji slijedi tehnološku
evoluciju pa možemo govoriti o tzv. virtualnim učionicama, o suradnji
i komunikaciji učitelja i učenika baziranoj na web tehnologiji.Takav cjelovit
projekt u Hrvatskoj još nije zaživio. Postoje ideje, postoji želja, ali
i, što je najvažnije, velika potreba za učenjem na daljinu. Da bi se ideja
o učenjem na daljinu što brže aktualizirala, trebala bi se najprije senzibilizirati
dva sektora: školstvo i gospodarstvo. Naime, na popisu elemenata koji
nedostaju da bi se krenulo s učenjem na daljinu, kao mogućnošću obrazovanja
i učenja su: infrastruktura, educiranost profesora za provođenje učenja
na daljinu te opća informiranost o tom tipu školovanja. To se pogotovo
odnosi na sektore gospodarstva i industriju koji tek moraju prepoznati
važnost i prednosti učenja na daljinu: od permanentnog obrazovanja njihovih
uposlenika do prepoznavanja visoke tržišne vrijednosti tehnologije, metoda
i procesa učenja na daljinu. U toj osviještenosti nedostataka važno je
znanje o tome da se nešto konkretno mora učiniti. Može se reći da bi projekt
učenja na daljinu mogao biti važna točka poveznica planiranog i kontinuiranog
obrazovanja i privrede. S druge strane to je projekt koji se može ostvariti
uz pomoć europske mreže Eureka.
2. Eureka
Sad već daleke 1985. godine 17 europskih zemalja
i EU sjele su zajedno za stol, imajući viziju i želju: pomagati i ohrabrivati
europske tvrtke koje rade na sličnim projektima da dijeleći znanje, iskustvo,
ideje i financiranje, kreiraju veze i mreže radi povećanje kompetitivne
pozicije tih tvrtki na svjetskom tržištu. Tako je osnovana Eureka - europski
program međunarodne suradnje tvrtki, razvojno-istraživačkih centara i
sveučilišta zemalja članica.Pogledajmo na početku statistiku i brojke,
jer brojke katkad govore više o riječi: od početnih 10 projekata unutar
mreže Eureka samo u 2002. godini registrirano je više od 300 novih projekta
i 2 nove podmreže. Ukupno je u tijeku 857 projekata. Od početnih 17 zemalja
članica danas su u Eureki 34 punopravne članice, a još tri zemlje sudjeluju
u Eurekinim projektima putem mreže Nacionalnih informacijskih centara
(NIPs). Ti su centri zapravo korak do punopravnog članstva u Eureki. Bitno
je naglasiti da je Eureka jedna od prvih inicijativa za istraživanje i
razvoj koja je 1992. godine pozdravila participiranje zemalja srednje
i istočne Europe.
Slika 1:
|
- zemlje članice |
|
- NIPs |
|
- predsjedatelj |
Godine 2000. u Hrvatskoj je otvoren Nacionalni
informacijski ured (NIP), a kasnije i Eurekin ured pri Ministarstvu znanosti
i tehnologije.
Na predzadnjoj konferenciji zemalja članica u Thessalonikiju,
koja je održana u lipnja 2002. godine, za najavljene projekte i podprojekte,
koji su započeli u posljednjih godinu dana predviđeno je 1, 313 milijarde
eura. Ukupna je vrijednost svih projekata u tijeku veća od 21 525 mil.
eura.Naglasimo da je proračun Hrvatske za Eureku 300.000 eura i nedovoljan
je da bi značajnije potaknuo tvrtke i znanstveno-istraživačke ustanove
na uključivanje u projekte Eureke. Smatramo da stratešku važnost razvojno-istraživačkih
projekata Eureke nisu prepoznale političke strukture Republike Hrvatske.
Eureka je strukturirana
od četiri glavna tijela:
Ministarska konferencija
je političko tijelo Eureke, organizacija koju čine ministri zemalja članica
i povjerenik Europske komisije. Obično se sastaju jednom na godinu na
ministarskoj konferenciji. Oni proglašavaju nove, prihvaćene projekte
tijekom godine te raspravljaju o daljem razvoju Eureke.
High Level Group
sastaje se dva do tri puta na godinu i predstavlja upravljačko tijelo
Eureke. Svaka članica ima jednog predstavnika u toj instanci, a njihova
je zadaća raspravljati o Eurekinom menadžmentu te pripremati teme i zaključke
za ministarsku konferenciju. Predstavnike HLG-a obično imenuje ministar
zadužen za Eureku.
National Project
Coordinators su nacionalne osobe za kontakt za Eureku. Oni su odgovorni
za kontakt s institucijama, organizacijama i tvrtkama. Sastaju se tri
do četiri puta na godinu i osnovna im je zadaća generiranje novih projekata.
Oni savjetuju zainteresirane strane i olakšavaju put za realizaciju ideje
projekta.
Eurekino tajništvo
središnja je profesionalna logistička podrška, koja se brine za Eurekinu
bazu podataka, ali su zaduženi i za njezino promicanje i brinu se oko
razvoja mreže.
3. Eurolearn.net
U Eureki su prepoznali učenje na daljinu kao točku
povezivanja obrazovanja i gospodarstva, dakle, značenje educiranja, cjeloživotnog
učenja i znanja općenito za razvoj industrije i gospodarstva. Na tom je
tragu osnovana podmreža unutar Eureke: Eurolearn.net.Dakle, Eurolearn
je nova europska mreža za suradnju i financiranje projekata za učenje
na daljinu. Svrha je Eurolearna da se korištenjem resursa postojećih projekata
i učenjem na daljinu omogući malim i srednjim poduzećima (SMEs), institutima,
sveučilištima i njihovim korisnicima transformacija dosadašnje pedagoške,
vizualne i tehnološke kompetencije u komercijalne e-learning proizvode
i servise. Krajnji je cilj transformacija Europe u društvo temeljeno na
znanju. Posebno treba naglasiti da će u cijeloj toj priči središnju ulogu,
kao nacionalni koordinirajući partner za Hrvatsku, a imenovan od ministra
znanosti i tehnologije prof. dr. Hrvoja Kraljevića, imati Fakultet organizacije
i informatike.
Potrebne informacije mogu se naći na stranici http://www.foi.hr/eurolearn/index.html
.Obrazovne i akademske institucije svjesne su da nove tehnologije, internet
i sve naprednija programska podrška zahtijevaju nova znanja svih sudionika
obrazovnog procesa. S obzirom na brzinu kojom se razvija nova tehnologija
nužno je cjeloživotno učenje, a za to su potrebna fleksibilna i efektivna
rješenja poučavanja, koja mogu ispuniti sve veće zahtjeve tržišta radne
snage. Cilj je mreže Eurolearna da pomogne institucijama i tvrtkama svih
veličina i oblika kako aplicirati e-learning rješenja, a za benefit, odnosno
profit tvrtke u više aspekata: financijskom, marketinškom, tehnološkom
i na kraju, ali najznačajnije – na razini znanja.
Mreža Eurolearna ima deset zemalja članica, a
to su: Austrija, Belgija, Engleska, Finska, Hrvatska, Litva, Mađarska,
Norveška, Španjolska, Engleska, Škotska, Španjolska. Svaku zemlju članicu
predstavlja jedna institucija i predstavnik kojeg, kao što smo već rekli,
imenuje ministar zadužen za to područje. Zanimljivo je reći da se uglavnom
radi o mreži tvrtki ili ustanova s iznimkom Hrvatske i Mađarske koju zastupaju
akademske institucije, odnosno fakulteti: Centar za učenje na daljinu
Tehničkog i ekonomskog sveučilišta u Budimpešti, te već spomenuti Fakultet
organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu. Naravno, mreža se ne
želi ograničiti samo na zemlje članice, ali je bitno da su partneri iz
zemlje članice Eureke.Procedura prijave ide u nekoliko koraka, s tim da
se nastojalo papirologiju što više smanjiti. Dakle, prvi korak je popunjavanje
online upitnika (http://survey.confirmit.com/wi/p85157965/ctl.asp
), a putem upitnika prijedlog za projekt spremljen je na burzu projekata,
koja je dostupna svim nacionalnim predstavnicima mreže Eurolearna. Anketa
je korisna iz više razloga. Osim što je jedna od prvih stepenica do realiziranja
projekta onima koji su anketu ispunili, nacionalnim predstavnicima i Eurekinim
uredima, ona je pokazatelj na koje se tržište ili ciljane grupe referiraju
prijavljeni potencijalni projekti, ali i aktivnosti nacionalnih koordinirajućih
partnera. U prvom broju Newslettera koji je počeo objavljivati Eurolearn.net
obrađeni su podaci dobiveni ispunjavanjem 150 anketa, koje su uglavnom
ispunile zemlje članice, koje su i najaktivnije članice, odnosno najviše
pridonose razvoju mreže: Austrija, Španjolska, Norveška, Hrvatska. Rezultati
ankete, koji su pokazatelji na koja se područja ideje projekata referiraju,
skinuti su s www adrese http://www.eurolearn.net/docs/eurolearn.net-news-2002-01.pdf
.
Tajništvo prosljeđuje podatke svojim nacionalnim
partnerima i na taj način ideje i prijedlozi za projekte kruže. Tako predlagače
potencijalnih projekata mogu kontaktirati zainteresirani strani partneri,
a upravo je suradnja sa stranim partnerom na projektu uvjet za prijavu
projekta Eureki. Kada se pronađe partner ide se na drugi korak. Zajednički
se prijavljuje projekt prema pravilima Eurekine mreže. Za to također postoji
online obrazac. Prvo, svaki partner prijavljuje projekt svom nacionalnom
Eurekinom uredu radi evaluacije i sheme financiranja, a ako projekt prođe
evaluaciju, slijedi odobrenje projekta od strane Eureka HLG-a (High level
group). I na kraju, kada je projekt odobren i od te instance, dobiva status
Eureke. Projekt je uvijek tržišno orijentiran, a to znači da je cilj projekta
proizvod ili usluga koja ima tržišnu vrijednost. Projekt se financira
partnerskim ulaganjima, ali i državnom potporom.
4. MREŽA EUROLEARNA U HRVATSKOJ
Nacionalni koordinirajući partner za Hrvatsku,
Fakultet organizacije i informatike, ulaže velike napore u razvijanje
podmreže Eurolearna u Hrvatskoj. U bazi podataka FOI-a za sada je više
od dvadeset zainteresiranih privrednih i akademskih subjekata za razvoj
učenja na daljinu. Od tog broja trinaest ih je ispunilo online anketu,
dakle, trinaest ih je u bazi Eurolearna i potencijalni su partneri ustanovama
i tvrtkama iz Europe. Uglavnom se radi o tvrtkama koje razvijaju aplikacije,
odnosno programsku podršku za učenje na daljinu. Na listi su i tri akademske
institucije koje su zainteresirane za razvoj softvera kako bi ga mogle
aplicirati u svoju djelatnost obrazovanja te razviti različite centre
za učenje na daljinu. Jedna je tvrtka iz Hrvatske već u drugoj fazi prijave,
odnosno evaluacije projekta pri nacionalnom uredu Eureke. Tri su projekta
u bazi Eurolearnove mreže kao projekti spremni za evaluaciju, ali se za
njih još traže partneri. Za Hrvatsku, kao zemlju koja je tek počela razvijati
Eurolearnovu i Eurekinu mrežu to su dobri rezultati, ali s njima nikako
ne smijemo biti zadovoljni i stati na tome.
Kratkoročni je cilj Hrvatske da u što kraćem roku
otvori referalni centar za učenje na daljinu. U tome se nadamo podršci
CARNeta. Dugoročni cilj, bar što se tiče akademskih institucija, jest
otvaranje instituta za učenje na daljinu i, naravno, svekoliko osvješćivanje
prednosti tog tipa učenja, studiranja i poučavanja.
Ono što smo prepoznali kao trenutačni operativni
problem hrvatskih predlagača projekata jest njihovo nedovoljno znanje
o tome kako napisati, opisati i razviti ideje o projektu, odnosno kako
pokazati cilj i svrhu projekta. U tome im pomažemo i vodimo ih. Međutim,
očito je da postoji potreba za jednom agencijom na nacionalnoj razini
koja bi asistirala tvrtkama kod prijave međunarodnih projekata od Eureke,
COSTa, 6. okvirnog programa itd. Takva agencija ne bi pružala samo logistička
pomoć nego bi i motivirala generiranje hrvatskih projekta u različitim
međunarodnim linijama financiranja. Dobar primjer jedne takve agencije
jest BIT (Bureau for International Research and Technology) iz Austrije
(www.bit.ac.at ). Oni također sudjeluju
u Eurolearnovoj mreži kao nacionalni koordinirajući partner za Austriju.
Njima se javljaju gospodarski subjekti i institucije koje imaju ideju
za projekt, ali im treba pomoć kako tu ideju razviti i staviti na papir.
Drugim riječima: kako napisati prijedlog za projekt, a da on bude napravljen
tako da zainteresira onog koji će projekt financirati.
|