Ciljevi istraživanja bili su sljedeći:
- identificirati one informacijske tehnologije
koje će se razviti u bliskoj budućnosti (u sljedećem desetljeću ili
prije), a mogle bi imati dramatičan utjecaj na razvoj sveučilišta
- ispitati moguće posljedice tih tehnologija za
sveučilišta – sveučilišne aktivnosti (poučavanje, istraživanje, usluge)
i sveučilišnu organizaciju, upravljanje i financiranje
Promjena temeljnih odnosa
Upravo na području organizacije, financiranja i
upravljanja dogodit će se najvažnije promjene, zaključili su autori izvještaja,
a poučavanje će doživjeti dramatične promjene.
Unatoč činjenici da su sveučilišta bez većih promjena
u svojoj osnovnoj ulozi i strukturi preživjela različita razdoblja tehnološki
uvjetovanih društvenih promjena, autori spomenutog dokumenta smatraju
da su najnovije tehnološki uvjetovane promjene drugačijeg tipa - one uvjetuju
mijenjanje temeljnog odnosa između čovjeka i znanja. Obrazovne će se institucije
morati daleko više prilagođavati tim promjenama.
Budućnost institucionaliziranog obrazovanja
Budućnost koju zamišljaju članovi radne skupine
za izradu izvještaja Nacionalne akademije znanosti neće se svidjeti svima:
oni predviđaju da bi u skoroj budućnosti akademskim ustanovama trebali
dominirati instruktori-slobodnjaci, koji bi svoje usluge nudili većem
broju ustanova. Te iste ustanove morale bi se natjecati za studente koji
bi kupovali tečajeve “a la carte” od mnoštva različitih obrazovanih ustanova.
Kako bi se prilagodila nastupajućim promjenama,
sveučilišta bi trebala daleko više pratiti tehnološki razvoj, ali isto
tako biti svjesna nove konkurencije koja im dolazi od strane online sveučilišta
i komercijalnih organizacija, kao što su Sveučilište u Phoenixu (http://www.phoenix.ed
) i Sveučilište Jones International
http://jiu-web-a.jonesinternational.edu/eprise/main/JIU/home.html
).
Studenti traže više
Iako informacijska industrija napreduje golemim
koracima iz godine u godinu, obrazovne institucije nisu razvile tehnike
poučavanja koje koriste prednosti nedavnog razvitka informacijske tehnologije.
Jedan od pokazatelja ovog neispunjenog zadatka, smatraju u izvještaju
Akademije, jest i činjenica da je više prostora na jednom tipičnom studentskom
tvrdom disku posvećeno MP3 glazbenim audiodatotekama nego materijalu vezanom
uz predavanja.
Sudeći prema rezultatima dvogodišnjeg Akademijina
istraživanja, studenti su općenito mnogo sigurniji i opušteniji u prihvaćanju
informacijske tehnologije od predavača te već sada zahtijevaju sve veću
i sve sofisticiraniju uporabu informacijske tehnologije u svrhu poučavanja,
a očekuje se da će njihove potrebe biti i veće.
Za to vrijeme istraživačke zajednice spremno prihvaćaju
napredno korištenje računala, što se ni izbliza ne primjećuje u okružju
u kojemu se stječe znanje.
Nova obilježja poučavanja
U izvještaju se nadalje kaže da se u sustavu u
kojemu će studenti učenjem na daljinu sami moći određivati ritam i način
učenja, biti ugrožena dva osnovna obilježja fakultetskog poučavanja: predavanja
i zajednička preporučena literatura. Umjesto toga studenti će surađivati
putem mreže s drugim studentima, ali i s instruktorom. U takvom okružju
nastavnikova glavna aktivnost ne bi više trebala biti izravno prenošenje
intelektualnog sadržaja, već inspiriranje, motiviranje i upravljanje aktivnim
procesom stjecanja znanja. Njegova uloga učitelja sve više bi prerastala
u ulogu savjetnika ili voditelja.
Krajnja vizija takvih odnosa jest u mogućnosti
da bi se s dodiplomskim studentima ostvarivala interaktivna suradnja na
sličan način na koji danas na nekim američkim sveučilištima ona postoji
među profesorima i njihovim studentima na razini doktorata.
No, ističu autori, iako informacijska tehnologija
može unaprijediti iskustvo učenja i poučavanja, njezina uloga nije zamijeniti
ljudsko djelovanje i ljudsku interaktivnost, koja i dalje ima iznimnu
ulogu u procesu učenja/poučavanja.
Jedna od preporuka autora izvještaja jest i ta
da sveučilišta moraju omogućiti članovima nastavničkog osoblja osposobljavanje
za korištenje informacijske tehnologije. “Oni su jednostavno nepripremljeni
za novu “uključi i igraj” (plug and play) generaciju studenata”, kaže
se u izvještaju.
Iako je ta studija napravljena na američkom obrazovnom
sustavu, ona nas uči koliko je pozornosti potrebno posvetiti toj problematici.
Vjerojatno je svima jasno da se hrvatska financijska, politička i društvena
ulaganja na području razvoja obrazovanja, a da ne govorimo o primjeni
ICT-a u obrazovanju, ne mogu mjeriti s onima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ne zaboravimo i da je američki stupanj implementacije tehnologije u obrazovanju
daleko odmaknuo.
Jednako tako, potrebno je uvijek imati u vidu specifičnosti
jednog obrazovnog sustava, u ovom slučaju američkog, koji sa svojim brojem
od više od tisuću sveučilišta, različitih koncepcija, mora imati svoja
specifična razvojna rješenja. Europski pak obrazovni i društveni sustavi
imaju svoje specifičnosti koje i u idealnoj, tehnološki razvijenoj budućnosti
želimo njegovati i mi u Hrvatskoj.
No, ostaje otvoreno pitanje koliko smo svjesni
svojih mogućnosti, potreba te imamo li jasne želje i planove u razvoju
obrazovanja podržanog modernim tehnologijama, ali i poznajemo li one koji
na tom području već niz godina ostvaruju osobite rezultate. Vjerujemo
da bi za jednu sličnu studiju bilo materijala i na našim sveučilištima
te da se mnogi problemi i rješenja uočeni u američkom sustavu mogu prepoznati
i u našoj okolini.
Dragana Kupres
|