Francesc Pedró: O e-learningu

Siječanj 2004. / godište IV / ISSN 1333-5987

Je li istina da je u zemljama sjeverne Europe razina inovacija koje se temelje na ICT-u u osnovnom školstvu viša nego na jugu Europe? To je pitanje bilo polaznom točkom projekta IPETTCO.

Francesc Pedró Pompeu Fabra University

Zašto vi inovirate više nego ja? Analiza uvjeta za poticanje ICT inovacija u školama u pet europskih zemalja. Je li istina da je u zemljama sjeverne Europe razina inovacija koje se temelje na ICT-u u osnovnom školstvu viša nego na jugu Europe? To je pitanje bilo polaznom točkom projekta IPETTCO. Znanstvenih dokaza o raširenosti pedagoških inovacija koje se temelje na ICT-u u europskim zemljama – nema. Međutim, neizravno mjerilo mogućnosti generiranja inovacija koje se temelje na ICT-u tjedni je broj sati upotrebe računala u nastavi, ne računajući one sate koji su uglavnom posvećeni poučavanju računalne pismenosti. Što je broj tih sati veći, veće su i mogućnosti za pedagoške inovacije koje se temelje na ICT-u. To možemo vidjeti u tablici 1.  Zemlja   Računala  offline  Računala   online Nizozemska 7 0,7 Italija 1,7 0,4 Portugal 0,8 0,3 Španjolska 1,1 0,3 Grčka 0,4 0,1 Prosjek EU-a 3,2 0,5 Tablica 1. Tjedna upotreba računala u satima u osnovnom školstvu, bez sati namijenjenih računalnom opismenjivanju. Izvor: Povjerenstvo EU-a (2001a) Tablica pokazuje da se samo u Nizozemskoj računala koriste znatnije, čak dvostruko više od prosjeka Europske unije. Iz tih se podataka jednostavno može zaključiti da nizozemski osnovnoškolac otprilike četvrtinu školskog tjedna radi na računalu. To nije situacija ni u jednoj južnoeuropskoj zemlji. Naravno, može se reći da upotreba računala sama po sebi ne podiže nužno i kvalitetu obrazovanja. No u ovoj fazi želimo naglasiti da što je veća upotreba ICT-a, veća je mogućnost generiranja ICT inovacija u školama.   Zemlja Računala offline Računala online Nizozemska 96 34 Italija 65 26 Portugal 39 18 Španjolska 45 18 Grčka 12 4 Prosjek EU-a 71 34 Tablica 2. Postotak osnovnoškolskih nastavnika koji tvrde da pri poučavanju učenika koriste računala, ne računajući pri tome nastavnike koji predaju računarstvo. Izvor: Povjerenstvo EU-a (2001a) Tablica 2 nadopunjuje taj neizravan pokazatelj tako što otkriva da samo u Nizozemskoj gotovo svi osnovnoškolski nastavnici u nastavi koriste računala. Južnoeuropske države – osim Italije, vrlo su daleko od prosjeka EU-a. Međutim, situacija nije tako dobra kada pogledamo brojke koje se tiču upotrebe online računala. Iako Nizozemska ima najveći postotak, on je tek jednak prosjeku EU-a, ali je i taj broj daleko veći od onoga u južnoeuropskim državama. Tablice 1 i 2 stoga su neizravni temelji pretpostavke da su mogućnosti razvijanja ICT inovacija u školama mnogo veće u Nizozemskoj nego u ostalim državama. Ipak treba naglasiti da iz tih brojki ne vidimo pedagoške pretpostavke i praksu. Iako ih treba uzeti s mjerom opreza, te su brojke ipak tu. U tom kontekstu treba napomenuti da je nedostatak pouzdanih podataka o širenju, upotrebi i djelovanju ICT-a u zemljama Europe nevjerojatan. Bez dobrih podataka oni koji određuju službenu politiku ne mogu ocijeniti djelotvornost planova inovacija. Tako je, na primjer, European Experts' Network for Educational Technology (1998., Mreža europskih stručnjaka za obrazovnu tehnologiju) u nedavnom izvještaju predložio suradnju središnjih ministarstava i regionalnih vlasti pri prikupljanju, analizi i širenju podataka, ne samo u pogledu podataka kao što su omjer broja učenika i računala, već i procesnih varijabli, kao što je raspored vremena pristupa učenika i nastavnika ICT-u, te stvarnih rezultata upotrebe ICT-a. Unutarnji čimbenici u školama Možemo li čak i tada potvrditi pretpostavku da unutarnji čimbenici objašnjavaju razlike u ICT inovacijama? Postoje ključni uvjeti za koje možemo reći da potiču inovacije. Primijetili smo sljedeće: 1. Razina autonomije škole temeljni je čimbenik pri određivanju njezine mogućnosti da uvede ICT inovacije. Na temelju podataka koje smo promatrali, višu razinu razvoja ICT inovacija u Nizozemskoj možemo, barem djelomično, pripisati činjenici da nastavnici ili drugo osoblje u proces učenja slobodno mogu uvoditi nove pedagoške metode ili medije. Sposobnost da se prilagode novim tehnologijama te da se njima koriste u nastavi u velikoj mjeri ovisi o slobodi nastavnika da odluče što žele raditi tijekom nastave. Predlažemo da se obavi temeljitija studija razine autonomije nastavnika na područjima izravno vezanima za ICT inovacije, kao što je upravljanje financijskim izvorima, upravljanje nastavnim osobljem ili pedagoškom autonomijom. Također smatramo da je vanjski zahtjev za odgovornošću važan čimbenik koji potiče stalno stremljenje ka inovacijama, rezultat čega je bolji rad nastavnika. 2. Uključivanje ICT-a kao obveznog predmeta osiguralo bi povoljnu klimu za razvoj inovacija koje se temelje na ICT-u. Činjenica da su ti predmeti trenutno izborni ograničava upućenost nastavnika i učenika u nove tehnologije. Određivanje tih predmeta kao obveznih pridonijelo bi jednakosti prilika, jer bi tako nove tehnologije bile pristupačne i onim učenicima koji inače nemaju pristup takvim tehnologijama. Pretvaranje nekog predmeta iz izbornog u obvezni zahtijeva i zapošljavanje nastavnika specijaliziranih za taj predmet. Razlike se javljaju i kada se ICT poučava kao zaseban predmet ili kao sredstvo lakšeg poučavanja nekog drugog predmeta. Iako smo pokazali da u toj domeni postoji velika raznolikost, treba provjeriti jesu li ICT inovacije češće u slučaju kada je ICT zaseban predmet. 3. Još jedna od strukturalnih varijabli koje treba uzeti u obzir jest i obučavanje nastavnika. Uključivanje tehnologije u obrazovanje nije samo pitanje nabavljanja odgovarajuće opreme već ono zahtijeva i promišljanje metodama poučavanja. Implementacija ICT-a u obrazovanje osobito će ovisiti o sposobnostima nastavnika koji predaje taj predmet. Stoga vjerujemo da će kontinuirano poučavanje o novim tehnologijama olakšati njihovu ugradnju u pedagošku praksu nastavnika. Opet treba naglasiti da se u Nizozemskoj pristup ICT obuci nastavnika razlikuje od drugih zemalja, a u to uložen trud pokazuje da samo manji broj nastavnika nije prošlo nikakvu obuku. 4. Ulaganje u ICT u obrazovanje. U ovoj fazi još nemamo osnovne podatke za pravilnu usporedbu. Međutim, jasno je da je kvaliteta i kvantiteta ICT izvora dostupnih školama važan čimbenik pri uspostavi klime pogodne za začetak ICT inovacija. Ako ga uzmemo kao globalni čimbenik, omjer broja učenika i računala te postotak škola koje imaju pristup Internetu jasno pokazuje da postoji velik jaz između Nizozemske i južnoeuropskih zemalja. Vanjski čimbenici Najzanimljiviji čimbenik pri pokušaju razumijevanja razloga zbog kojih je vjerojatnije da će do ICT inovacija u nekim zemljama doći prije nego u drugima nije izravno povezan sa sustavom organizacije škola. Ne smijemo zaboraviti da djeca koja pohađaju osnovnu školu dan provode i izvan škole. Isto vrijedi i za njihove nastavnike. Ta je napomena bitna kada pokušavamo utvrditi utječu li vanjski čimbenici na uvođenje ICT inovacija ili ne. Mi podržavamo tezu da je prisutnost ICT-a u svakodnevnom životu izvan škole bitna. I ovdje, ponovno, postoji jasna razlika između Nizozemske i drugih zemalja. Sljedeće dvije tablice pokazuju koliko različita mogu biti dnevna iskustva s ICT-om djeteta ili nastavnika u tih pet zemalja. Zemlja 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. Nizozemska 20 23 28 32 36 Italija 8 9 11 17 19 Portugal 6 7 7 8 9 Španjolska 9 10 11 11 12 Grčka 3 4 5 5 6 Prosjek EU-a 15 17 20 23 25 Tablica 3. Evolucija broja PC-a na 100 stanovnika, 1995.-1999. Izvor: Eurostat Tablica 3 jasno pokazuje da je ICT u svakodnevnom životu Nizozemaca, uključujući nastavnike i djecu, tri do šest puta prisutniji nego u južnoeuropskim zemljama. Međutim, također treba istaknuti da je porast u Italiji brži nego u bilo kojoj od navedenih pet zemalja. Tablica 4 nudi nam različitu, iako tek dopunsku perspektivu. U ovoj tablici fokus je upotreba Interneta. Jasno, opet je postotak Nizozemaca koji koriste Internet tri do sedam puta veći nego u južnim državama. Sve u svemu, može se reći da je 1999. otprilike jedna trećina Nizozemaca koristila Internet.   Država % Nizozemska 35% Italija 13% Španjolska 8% Portugal 8% Grčka 5% Tablica 4. Postotak pojedinaca koji su 1999. koristili Internet. Izvor: Eurostat. Povjerenstvo EU-a (2001b) podnijelo je izvješće o razvoju broadband tehnologija, koje nam pruža ažuriranu perspektivu na ta pitanja. Tablica 5 nudi pogled na prodor Interneta u kućanstva. Iz nje je jasno da otprilike jedna trećina građana EU-a ima pristup Internetu. No građani Nizozemske imaju veće izglede nego Talijani, Portugalci, Španjolci ili Grci. U svim tim zemljama, uz iznimku Italije, izgledi za internetsku vezu manji su od prosjeka Europske unije. S druge strane, zanimljivo je primijetiti da je u devet mjeseci došlo do spektakularnog porasta prodora Interneta u Italiji te, iako u nešto manjoj mjeri, u Nizozemskoj i Portugalu, kao i cijeloj Europskoj uniji. U tom istom razdoblju porast je u Španjolskoj i Grčkoj zanemariv. Ta će brzina razvoja, bez sumnje, imati velikog utjecaja na područje obrazovanja.   Država 10./2000. 6./2001. Nizozemska 55% 57% Italija 21% 36% Portugal 18% 23% Španjolska 15% 15% Grčka 10% 10% Prosjek EU-a 28% 36%   Tablica 5. Postotak penetracije Interneta u kućanstva. Izvor: EOS Gallup 10./2000. i 6./2001., kako je navedeno u Povjerenstvu EU-a (2001b). Zaključak bismo mogli izvesti počevši od sljedećeg momenta: nizozemski učenik ili nastavnik ima barem dva ili tri puta više prilika da iskusi primjenu ICT-a u svakodnevnom životu nego što to imaju učenici i nastavnici u nekoj od južnoeuropskih zemalja, a ako se usporedi Nizozemska i Grčka, taj je iznos gotovo šest puta veći. Iz toga ne možemo zaključiti da je potencijal uvođenja ICT inovacija u Nizozemskoj veći, ali lako možemo vidjeti da je većini južnoeuropskih nastavnika i učenika i sam ICT inovacija, dok je većini nizozemskih učenika i nastavnika ICT dio svakodnevnog iskustva, čak i izvan škola. Za njih inovacija ne znači tek prisutnost ICT-a u školama, već i upotreba ICT-a kao poticaja za pedagoške inovacije. U ovom smo pokušaju da odgovorimo na pitanje zašto neki nacionalni obrazovni sustavi u Europi spremnije promiču inovacije koje se temelje na ICT-u nego što to čine drugi, vidjeli da su vanjski čimbenici još bitniji od onih koji su izravno povezani s uvjetima pod kojima je organizirano obrazovanje u školama. Istraživanje tih čimbenika bit će predmet daljnjih faza istraživačkog projekta IPETTCO. Dugoročno se nadamo da će nam odgovori na ta pitanja pomoći da razumijemo razmjere u kojima ICT može biti koristan ne samo pri pokušaju poboljšanja obrazovanja u školama već i pri izjednačavanju obrazovnih mogućnosti u svakoj europskoj državi te u Europskoj uniji u cjelini.