Jasminka Maravić: Testiranje putem Interneta

Travanj 2005. / godište V / ISSN 1333-5987

Jeste li spremni za e-learning?, Ispitivanje stila učenja, Ispitivanje vještina korištenja računala, Je li ovaj posao za mene?, neki su od naziva testova dostupnih na Internetu. Takvi su testovi vrlo korisni pri odlučivanju za neku vrstu edukacije. Polaženje edukativnog programa za koje pojedinac nema potrebne sposobnosti i kvalifikacije može biti vrlo demotivirajuće.

Jasminka Maravić Hrvatska akademska i istraživačka mreža - CARNet Jasminka.Maravic@CARNet.hr

Često se takvi testovi koriste u svrhu profesionalne orijentacije kao pomoć pri odabiru adekvatnog zanimanja. No, na koji način nastaju testovi i mogu li se dobiveni rezultati smatrati relevantnima? Prilikom izrade online testova potrebno je voditi računa o mjernim karakteristikama instrumenata, ali i o etičkim pitanjima vezanima uz sigurnost dobivenih rezultata, kao i ono najvažnije pravilnu interpretaciju rezultata. Pismena procjena znanja, vještina i stavova Pismena procjena znanja može se podijeliti u sljedeće kategorije: 1) Ispitivanje Ispitivanje je procjenjivanje znanja radi dobijanja dokaza o aktualnoj razini i kakvoći znanja, vještina i stavova. 2) Kviz Kviz je samoprocjena znanja kojoj je cilj da student dobije povratnu informaciju o aktualnoj razini vlastitog znanja 3) Anketiranje Anketiranje je postupak pismenog odgovaranja na pitanja koja se odnose na činjenice ili na ispitanikovo osobno mišljenje. Instrument anketiranja naziva se anketni list ili upitnik. Anketna pitanja dijele se na: a) Pitanja otvorenog tipa b) Pitanja zatvorenog tipa c) Pitanja kombiniranog tipa 4) Testiranje Termin test latinskog je porijekla testari= dokazati, posvjedočiti. Prema definiciji Z. Bujasa (1959, str. 283): Test je standardizirani postupak s kojim se izaziva određena aktivnost čiji se učinak mjeri i vrednuje uspoređivanjem individualnog rezultata s rezultatima drugih subjekata u jednakoj situaciji ili uspoređivanjem s jednoznačno postavljenim kriterijem. Vrste testova Testovi se mogu podijeliti prema raznim kriterijima: a) prema osobinama ispitanika: 1) Testovi znanja 2) Testovi sposobnosti – kojima se određuju osobine koje su uvjet za uspjeh u nekoj od aktivnosti . Obuhvaćaju senzorne testove (vida, sluha), mentalne testove (testovi inteligencije), testove mehaničkih sposobnosti i testove motorne spretnosti. 3) Testovi ličnosti – ispitivanje stavova, interesa, introvertiranosti-ekstrovertiranosti, emotivnih osobina, karakternih osobina. b) Prema načinu rješavanja: 1) Pismeni ili „papir-olovka“ testovi 2) Usmeni 3) Testovi čina c) Prema usmjerenosti na ispitivanje razine i brzine: 1) Test razine (npr. Test pravopisa) 2) Test brzine (npr. Testiranje brzine rada na tipkovnici) Prilikom konstrukcije testova vrlo je važno voditi računa o mjernim karakteristikama (prema Mužić, 1999.) Valjanosti – test je toliko valjan koliko mjeri ono što se želi mjeriti Pouzdanosti – predstavlja mjeru u kojoj se moguće osloniti na dobivene rezultate Objektivnosti – predstavlja veličinu koja se može točno, kvantitativno odrediti i to na temelju slaganja raznih ocjenjivača Osjetljivosti – mogućnost razlikovanja malih razlika među ispitanicima Primjerenost – pokauje koliko je test odgovarajući za određenu skupinu ispitanika Standardiziranosti – postojanje kriterija za uspoređivanje uspjeha koje ispitanici postignu. Diskriminativnoj vrijednosti pojedinih zadataka – ukoliko je test valjan svaki pojedini njegov element biti će valjaniji što se uspjeh u njemu slaže s uspjehom u testu Praktičnosti i ekonomičnosti – praktičnost ovisi o okolnostima u kojima se provodi testiranje, a ekonomičan je onaj test koji se može ponovno upotrijebiti. Bloomova taksonomija Godine 1956. Benjamin Bloom je s grupom psihologa edukacije razvio klasifikaciju nivoa unutar kognitivne domene. Isto tako otkrio je kako se učenici u 95% slučajeva tijekom testiranja susreću s pitanjima koje se odnose na najniži nivo - prisjećanje informacije. Tih šest nivoa su: znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza i evaluacija. Testovi za ispitivanje spremnosti za online učenje Online učenje u mnogočemu se razlikuje od tradicionalnog „licem-u-lice“ poučavanja, u prvom redu po načinu na koji se dolazi do informacija i načinu interakcije s tutorima i studentima. Online učenje počiva na principima konstruktivističke teorije. Konstruktivizam je pristup poučavanju i učenju zasnovan na pretpostavci da je spoznaja rezultat „mentalne konstrukcije“ tj. da se prilikom učenja spajaju nove informacije s prethodno usvojenima. Za razliku od biheviorizma u kojemu je učitelj u središtu obrazovnog procesa, u konstruktivističkoj teoriji u središtu obrazovnog procesa je učenik. U konstruktivizmu, kao i u online nastavi, učitelj je voditelj odnosno facilitator. Istraživanja pokazuju da studenti uspješni u tradicionalnoj nastavi mogu postizati slabe rezultate u online okruženju. Razlog tome može biti i stil učenja. Također je dokazano da vizualni tip studenata postiže dobre rezultate u online nastavi. Neke od karakteristika uspješnih online studenata su: Samoorjentiranost Motiviranost Dobro vladanje računalom i Internetskim servisima Sklonost ka čitanju i pismenom izražavaju Discipliniranost Neovisnost Upornost pri rješavanju zadataka. Kako biste otkrili jeste li i vi potencijalno jedan od uspješnih online studenata i posjedujete li gore navedene karakteristike, na Internetu vam se nude brojni testovi. Neka od pitanja u takvim testovima su sljedeća: 1. Kada vam učitelj postavlja zadatak, koji vam način najviše odgovara: a) Slušati upute za rješavanje zadatka b) Čitati upute za rješavanje zadatka i čuti detalje od učitelja c) Čitati upute i nastaviti s rješavanjem zadatka. 2. Kako biste opisali vaše znanje korištenja računala? a) Prilično dobro b) Nov sam u tome, ali brzo učim c) Ne baš dobro, potreban mi je netko da mi pomogne. 3. Koliko dobro znate organizirati svoje vrijeme? a) Uspješno, uvijek sve učinim u zadanom roku b) Imam poteškoća u organizaciji vremena, ali najčešće uspijevam sve odraditi u roku c) Ne uspijevam u organizaciji vremena i imam problema u poštivanju rokova. 4. Kada učite nove materijale, volite li: a) Slušati prezentaciju materijala b) Gledati prezentaciju materijala c) Čitati materijal. 5. Interakcija uživo s učiteljem i studentima je: a) Vrlo važna b) Važna ali ne ključna c) Nije suviše važna. Test ispunite na adresi http://www.psuonline.pdx.edu/Readysurvey/readiness-survey.php. Testovi za ispitivanje stila učenja U procesu učenja postoji nekoliko stilova: 1. Vizualni Vizualni stil učenja je dominantan za studente koji najlakše uče kad su informacije prezentirane vizualno u obliku teksta. Kod vizualnog učenja najviše koriste informacije iz udžbenika i bilježaka. Studenti kod kojih je izražen vizualan stil učenja, više vole učiti sami. 2. Auditorni Za auditorni stil učenja karakteristično je dobro snalaženje u radu u grupi ili paru. Studenti kojima je izražen auditorni stil učenja, lakše uče i pamte ukoliko sadržaje čitaju naglas. 3. Kinestetičko-taktilni Studenti kod kojih je izražen kinestetičko-taktilni stil učenja, vole za vrijeme predavanja raditi bilješke, slike i dijagrame kako bi lakše zapamtili informacije koje slušaju. Različitim ljudima odgovara različit način učenja: nekima bolje odgovara učenje na osnovi konkretnog iskustva tj. u direktnom odnosu s predavačem i studentima, a teže im je učiti čitanjem literature neki više vole promatrati i promišljati konkretne primjere neki su pak usmjereni na apstraktnu generalizaciju i vole čitati i razmišljati a neki vole aktivno eksperimentirati i učiti kroz praktične radove i vježbe. Jasno je da će u pohađanju online nastave najvjerojatnije biti uspješniji vizualni tipovi koji vole sadržaje u tekstualnom obliku i vole učiti sami. Kako biste identificirali svoj dominantni stil učenja, ispunite jedan od brojnih testova na Internetu. Primjer pitanja iz jednog od testova: 1. Kad razmišljam o onome što sam jučer radio, prvo čega se sjetim je: a) Riječ b) Slika. 2. Kad učim nešto novo, pomaže mi: a) Govoriti o tome b) Razmišljati o tome. 3. Lakše mi je: a) Učiti činjenice b) Učiti koncepte. 4. Volim učiti: a) U grupi b) Sam. Test u cijelosti možete pronaći na adresi http://www.psuonline.pdx.edu/learnstyle/page1.php. Upotreba online testova s ciljem profesionalne orijentacije Česta je upotreba online testova u svrhu profesionalne orijentacije. Profesionalna orijentacija je pružanje pomoći pojedincu tijekom njegovog profesionalnog razvoja, u izboru obrazovne i profesionalne aktivnosti, uzimajući u obzir njegove psihofizičke osobine, znanja i vještine. Frank Parsons je u svojoj knjizi „Choosing a Vocation“ još davne 1909. godine izložio prvi teorijski pristup profesionalnoj orijentaciji. Parsons kaže kako pojedinac kad bira zanimanje mora poznavati sebe i rad te biti sposoban uskladiti ta dva elementa. Za to mu je potrebna stručna pomoć koja se danas nudi na Internetu. U Hrvatskoj je 1999. objavljen „Vodič kroz zanimanja – elektroničko izdanje“ na adresi http://mrav.ffzg.hr/zanimanja. Vodič je objavila Katedra za psihologiju rada i ergonomiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sustav je sastavljen od tri dijela: Obrazovni (savjeti o planiranju karijere), informacijska baza s opisima zanimanja i savjetodavni sastavljen od interaktivnog upitnika o profesionalnim sklonostima ispitanika. Nakon odgovaranja na pitanja korisniku se predlaže set prikladnih zanimanja i daje mu se njihov opis. Testovi inteligencije Inteligencija se najčešće definira kao sposobnost snalaženja u novim situacijama. Neki teoretičari govore da inteligencija sastoji od lingvističke i logičko-matematičke. Howard Gardner zastupa mišljenje da postoji sedam vrsta inteligencije: lingvistička, logičko-matematička, muzička, tjelesno-kinestetska, prostorna, interpersonalna, intrapersonalna, dok Robert Strendberg govori o praktičnoj inteligenciji koja pokazuje koliko se uspješno pojedinac prilagođava na svakodnevne izazove na radnom mjestu. Inteligencija se izražava kvocijentom inteligencije dijeljenjem mentalne dobi s kronološkom dobi te se rezultat množi sa 100. Prvi test inteligencije 1905. godine konstruirao je francuski psiholog Alfred Binet. Prva Binetova istraživanja inteligencije su poslužila da se otkriju neke zakonitosti u razvoju inteligencije. Tako se otkrilo da se inteligencija u društvu raspodjeljuje prema tzv. «normalnoj raspodjeli», tj. najviše ljudi ima prosječan kvocijent inteligencije, a puno manji broj ljudi ima ekstremno visok ili ekstremno nizak kvocijent inteligencije. Testovi sposobnosti kao pokazatelj spremnosti za određeni obrazovni program O odnosu inteligencije i sposobnosti učenja razmatrali su A. Binet i E.L. Thorndike. Istraživanja povezanosti inteligencije i učenja razlikuju se prema kriterijskoj varijabli. Nije isto je li to uspjeh u nekom besmislenom zadatku što ga treba naučiti u laboratoriju ili je kriterijska varijabla školska ocjena. Inteligencija nije prediktivna za uspjeh u učenju besmislenog materijala, ali povezanost inteligencije s količinom naučenog i brzinom učenja raste s porastom nepoznatosti, složenosti i smislenosti zadataka koje treba naučiti. Povezivanje psihologije sposobnosti sa psihologijom učenja dovelo je do kognitivnog psihološkog pristupa koji se sastoji u istraživanju odnosa sposobnosti za učenje, odnosno potencijala za učenje i učinkovitosti procesiranja informacija. Kognitivni potencijal ovisi o sposobnostima, prethodnom znanju i vještinama, kapacitetu radne memorije i brzini procesiranja informacija. Konativni potencijal ovisi o emocionalnom stanju osobe i stilu učenja. Brzina stjecanja novih informacija i brzina njihova pronalaženja u pamćenju ovise i o strukturiranosti postojećeg znanja. Tko je uspješan u online tečajevima? Prema istraživanju psihologa Williama i Ruth Maki sa Sveučilišta u Teksasu studenti vješti u poimanju multimedije postižu puno bolje rezultate u online tečajevima. Maki i Maki su kroz četiri semestra pratili uspješnost 143 studentice i 55 studenata koji su pohađali uvodni tečaj u psihologiju u online i tradicionalnom obliku. Pokazalo se da su studenti koji su bili uspješniji u online tečaju jednako tako bili uspješniji u testovima poimanja multimedije. Prednosti online testiranja Ekonomičnost – nema potrebe tiskanja i umnožavanja materijala Dostupnost – objavljeni na Internetu dostupni su cijelom svijetu Jednostavnost izmjene pitanja Brzina dobivanja rezultata Privlačnost – informacije mogu biti prezentirane na precizan i interesantan način čime se povećava pažnja ispitanika Zaključak Pri konstrukciji mjernih instrumenata treba voditi računa o mjernim karakteristikama. U tu svrhu APA's Board of Scientific Affairs and Board of Proffessional Affairs 2001. godine uspostavio je jedinicu koja je trebala izvijestiti psihologe o stanju u Internetskom testiranju. Odbor zaključuje kako je puno manje regulacije na Internetu nego pri upotrebi „olovka-papir testova“. Programeri jako dobro znaju na koji način objaviti test inteligencije na webu, ali se ne znaju nositi s etičkom odgovornošću koju imaju prema drugima. Postoje još neki problemi vezani uz internetsko testiranje: Jamčenje sigurnosti rezultata Preveniranje neautoriziranog korištenja materijala Zadržavanje autorskih prava Osiguravanje stručnog objašnjavanja rezultata Osiguravanje osobnih potreba ispitanika Prije no što krenete u bilo koju vrstu testiranja bilo bi dobro proučiti stranice American Psychological Association (www.apa.org) vezane uz testiranje i procjenu znanja. Dokumenti pod nazivom The Standards for Educational and Psychological Testing, Code of Fair Testing Practices in Education, Responsible Test Use: Case Studies for Assessing Human Behavior, Rights and Responsibilities of Test Takers: Guidelines and Expectations, pomoći će vam pri konstrukciji testova i tijekom provođenja testiranja.