|
Elearning Program traje od 2004. do 2006. godine, ima budžet od 44 milijuna eura koji je raspodijeljen na četiri glavna područja: - Digitalna pismenost – digital literacy (10 % programskog budžeta)
- Virtualni kampovi - virtual campuses (30 % )
- Umrežavanje škola – School eTwinning (45 %)
- Transverzalne akcije - Transversal actions (7.5 %) – odnose na promociju e-learninga u Europi te uspostavu nadzora eLearning akcijskog plana .
U Brusselsu, u siječnju 2004. godine, kao podrška eLearning Programu održane su dvije e-learning konzultacijske radionice: Pravo pristupa e-learning sadržajima te Stvaranje, dijeljenje i ponovno korištenje e-learning sadržaja . Cilj radionica je istraživanje pitanja povezanih s temama prava pristupa e-learning sadržajima te njihovom stvaranju, dijeljenju i ponovnom korištenju. Okupile su europske stručnjake iz područja obrazovanja i obučavanja, industrije, medija, predstavnike akademija, vlada te relevantnih organizacija unutar Europske Komisije.
Radionica 1. :Pravo pristupa e-learning sadržajima
Na radionici su se obrađivale sljedeće teme: Potreba za inovacijama u učenju Sudionici radionice zaključili su da e-learning producira one tradicionalne modele učenja koji se baziraju primarno na prenošenju znanja, a manje na uvažavanju mogućnosti koje nude više inovativni, prema studentu orijentirani modeli učenja zasnovani na konstruktivizmu, kolaborativnom učenju i slično. Na takvim modelima studenti stvaraju znanje usvajajući informacije, rješavajući probleme i u interakciji s drugima. Podrška europskim kulturnim i jezičnim različitostima Obrazovni sadržaji na engleskom jeziku dominiraju i javlja se potreba da se sadržaji izrađuju na različitim europskim jezicima. Premošćivanje digitalne podijeljenosti bit će mnogo lakše ako e-learning sadržaji reflektiraju europske kulturne i jezične različitosti. Potrebni su novi poslovni modeli Mogućnosti koje nude slobodni sadržaji (Open Content) su narasle, međutim potrebno je napraviti ravnotežu u bilo kojem modelu pristupa sadržajima za sve uključene u proces, u smislu regulacije njihovih prava i obveza. Sudionici radionice istaknuli su da bi Creative Commons pristup svakako mogao biti koristan za adaptaciju i primjenu e-learninga u Europi. Ravnoteža treba uključiti izdavače koji već imaju sadržaje dostupne u papirnatom ili digitalnom obliku. To su vrijedni izvori sadržaja koji se mogu uključiti u razvoj multimedijalnih sadržaja, ali su za to izdavačima potrebni prikladni poslovni modeli. Važnost interoperabilnosti , standarda i specifikacija Postojeći standardi i specifikacije vezane uz e-learning su fragmentirane i njihova primjena ne odnosi se dovoljno na semantiku e-learninga. Oni koji su uključeni u produkciju i distribuciju digitalnih e-learning sadržaja susreću se s velikim brojem problema. Alati za izradu sadržaja od različitih tvrtki koje se bave njihovom prodajom nisu samo funkcionalno različiti već u mnogo slučajeva nisu interoperabilni. Štoviše, obrazovne jedinice (learning objects) nastale njihovom upotrebom ne mogu se kombinirati. To uvelike otežava dijeljenje i ponovno korištenje (re-use) sadržaja te vodi do nepotrebnog dupliciranja. Razvoj i usvajanje jedinstvenih europskih standarda za alate i obrazovne jedinice koje se međusobno slažu semantički, a ne samo sintaktički prepoznato je kao ključni prioritet EU akcijskog plana. Javna i korporativna odgovornost Također se raspravljalo o strategiji za razvoj europskog digitalnog sadržaja za javni sektor koji bi osigurao održiv okvir za stvaranje sadržaja i njihovo združivanje. Naglašeno je da bi dominantne organizacije trebale prepoznati svoje obveze i osigurati da se prava građana podupiru. Upravljanje pravom pristupa Što se tiče upravljanja copyrightom za digitalne sadržaje, potrebno je razviti sistem koji je jednostavan za korištenje kreatorima sadržaja kao što su npr. nastavnici. Naravno, uz to je potrebno osigurati odgovarajuću pravnu zaštitu digitalnih sadržaja te ih tehnički dobro dizajnirati. Pragmatičan korak naprijed mogao bi biti korištenje predložaka za digitalne sadržaje, kreiranih prema odgovarajućim standardima. Takav pristup trebao bi značiti i mogućnost korištenja različitih izvora za kreiranje kvalitetnih digitalnih sadržaja. Stoga je potrebno jasno pravno definirati koji se izvori sadržaja mogu koristiti te pod kakvim uvjetima. Ponovno korištenje sadržaja (re-use) Predloženo je da mehanizmi licenciranja trebaju uvažiti mogućnosti modificiranja, kombiniranja i prenamjene originalnih sadržaja iz različitih izvora.
Radionica 2.: Stvaranje, dijeljenje i ponovno korištenje e-learning sadržaja
Na radionici su se obrađivale sljedeće teme: Razumijevanje potreba Kao prvo, prepoznato je da trenutne rasprave o tome što je potrebno u smislu kontroliranja i stvaranja e-learning sadržaja ne odgovaraju realnim potrebama u učionici. Većina prisutnih svoja stajališta je potkrijepila upravo primjerima iz prakse. Nadalje, istaknuta je važnost da svi uključeni u proces obrazovanja ( stakeholders) jasno razumiju potrebe nastavnog osoblja koje se odnose na korištenje digitalnih sadržaja, i to treba početi od vrha – od ministarstava obrazovanja prema samim studentima. Poticanje javno-privatnih partnerstava Važno je zapamtiti da potrebe u poslovnom svijetu i obrazovanju koje se odnose na digitalne sadržaje i e-learning mogu biti različite. Unatoč tome, privatni i javni sektor mogu surađivati u stvaranju i ponovnom korištenju sadržaja jer postoje stvari koje mogu naučiti jedni od drugih. To treba biti popraćeno razvojem prihvatljivih poslovnih modela koji prepoznaju tantijeme i prava intelektualnog vlasništva. Premošćivanje praktičnih problema Navedeno je da u obrazovnom sektoru postoji mnoštvo praktičnih poteškoća koje smetaju stvaranje, dijeljenje i korištenje digitalnih sadržaja. Na primjer, nije moguće koristiti streaming u učionici zbog nedostatka opreme. Također zbog kulturalnih razlika diljem Europe perspektive zemalja o pojedinim temama su potpuno različite. Učiniti učenje važnijim U mnogim organizacijama, obrazovne aktivnosti su odvojene od dnevnih aktivnosti što čini obrazovni proces mnogo manje važnim. Rješenje je uključivanje obrazovanja u dnevne aktivnosti kompanija. To ima tri implikacije: - produkcija sadržaja treba biti povezana s kontekstom uobičajenog radnog procesa - način učenja u radnom okruženju treba poštovati lokalne okolnosti - produkcija profesionalnih sadržaja može biti vizualno privlačna te u manjim količinama, ali ne može se uvijek koristiti u radnom okruženju jer takvi sadržaji nisu dizajnirani za ponovno korištenje (re-use) i prilagodbu. Riješenje tog problema je u standardizaciji profesionalnih sadržaja što uključuje i lakše dijeljenje velike količine sadržaja u manje module (re-usable learning objects). Važnost lokalizacije Lokalizacija je ključno pitanje u pogledu brojnih jezika i kultura koje se mogu uključiti. Često to nije samo pitanje prijevoda već prilagodbe čitavog pristupa obrazovanju. Aktivnija uloga korisnika sadržaja Previše softvera zahtijeva od korisnika da mijenjaju načine na koje rade. Rješenje toga je uključivanje korisnika u proces razvoja obrazovnih sadržaja i primjena inovativnijih pedagoških metoda u izradi obrazovnih materijala. Proces uključivanja korisnika u stvaranje obrazovnih sadržaja treba biti formaliziran te ga treba poticati kako za pojedince tako i za grupe korisnika. Takav pristup naročito bi bio uspješan kod mladih ljudi koji već imaju informacijsko-komunikacijske vještine potrebne za razvijanje obrazovnih sadržaja. Važnost kvalitete Nakon što se stvori digitalni obrazovni sadržaj, ključ za njegovo uspješno korištenje je u njegovoj kvaliteti. Sadržaje je potrebno recenzirati te omogućiti studentima i nastavnicima da ih kritički procjenjuju. Dinamični pristup uslugama Za razliku od tradicionalnih obrazovnih materijala, digitalni materijali nisu statični. Prilikom njihovog dijeljenja i ponovnog korištenja oni se mijenjaju i razvijaju. U budućnosti, kreativni proces stvaranja sadržaja bit će sve manje linearan i jednosmjeran, a sve više multinamjenski i inkluzivan. Podrška nastavnicima i studentima U obrazovnom okruženju, posljedica novih trendova u stvaranju digitalnih sadržaja bit će promjena uloge nastavnika. To se već i događa: nastavnici otkrivaju da više nisu jedini izvori informacija i neki to smatraju prijetnjom. Međutim, to se ujedno može smatrati i dobrom prilikom, izazovom: nastavnici mogu razviti nove vještine u stvaranju digitalnih sadržaja i olakšavanju pristupa digitalnim izvorima znanja. Obrazovanje nastavnika mora se promijeniti i uskladiti s novim trendovima. Potrebno je stvoriti europsku zajednicu nastavnika koji razvijaju digitalne obrazovne sadržaje te da ih međusobno razmjenjuju. Isti princip treba se primijeniti i na druge korisničke grupe, na primjer studente. Korištenje digitalnih obrazovnih jedinica zahtijeva stvaranje informacijskog okruženja za korisnike: Internet pristup obrazovnim jedinicama i kvalitetnom digitalnom sadržaju. Promjenjiva uloga sadržaja Digitalni sadržaj treba biti fleksibilan kako bi se mogao primijeniti u različitim situacijama i obrazovnim područjima. Na primjer, neki smatraju da e-learning može doprinijeti u tehničkim područjima obrazovanja, ali mnogo manje na području filozofije. Drugi pak smatraju da ako se primjeni ispravno, ICT može biti podrška kreativnom i inovativnom učenju i u netehničkim područjima. Ponovno korištenje sadržaja treba poticati, ali ne može se svaki sadržaj ponovno koristiti zbog svog konteksta i kulturalnih razlika. Ponekad prava vrijednost sadržaja ne proizlazi iz njegovog ponovnog korištenja, već iz procesa stvaranja sadržaja; na primjer, kada studenti stvaraju originalno umjetničko djelo. Tu je ponovno korištenje manje vrijedno nego sama mogućnost da se sadržaj kreira. Dobro opisane obrazovne jedinice Predloženo je da je potrebno uložiti još mnogo rada da bi se povećala važnost SCORM-a u procesu obrazovanja (SCORM – Sharable Content Object Reference Model .) Nastavnici trebaju pomoć pristupanju sadržajima iz različitih izvora za što su potrebni bogatiji opisi obrazovnih jedinica. Također je nastavnicima potrebno osigurati alate jednostavne za korištenje kako bi mogli sami dizajnirati inovativne sadržaje. Strategija javnog sektora Potrebno je uspostaviti strategiju za razvoj europskog digitalnog sadržaja za javni sektor koja bi osigurala održiv okvir za stvaranje sadržaja i njegovu agregaciju.
Zaključak
Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) ima potencijal – ako se koristi učinkovito – otvoriti pristup obrazovanju i obučavanju, posebno osobama koje bi tradicionalnim načinima obrazovanja bile isključene iz procesa; da bude katalizator za inovacije u e-learningu; i da nam pomogne pri postizanju političkih ciljeva cjeloživotnog učenja i Lisabonske deklaracije. Međutim, za postizanje punog potencijala potrebno je osigurati pristup relevantnim, visokokvalitetnim sadržajima. Većina izvora takvog sadržaja dolazi od dobavljača e-learning programa i tečajeva. Ali jednako učenici i obrazovni praktičari sami stvaraju kvalitetni sadržaj tijekom procesa obrazovanja. Unutar obrazovne zajednice pojavila se važna rasprava o pravu pristupa i zaštite obrazovnim sadržajima. S jedne strane postoje komercijalni dobavljači koji žele povrat svojih investicija. S druge pak strane su nastavnici i studenti koji žele slobodno stvarati svoje vlastite sadržaje te koristiti relevantne dijelove komercijalnih sadržaja gdje je to moguće. Također, raste briga za sadržaje javne prirode, na primjer one koji se odnose na kulturno naslijeđe te kako ih učiniti šire dostupnima - besplatno ili po razumnoj cijeni. Rizik menadžment i proces podrške menadžmentu digitalnih prava (Digital Rights Management - DRM), pravima intelektualnog vlasništva (Intellectual Property Rights - IPR) i slobodnom/otvorenom softveru (Free/Open Source Software - F/OSS) su teme od rastuće važnosti za e-learning. Mogu ili olakšati razvoj e-learninga ili pak predstavljati barijeru njegovoj realizaciji. Osiguravanje pravih uvjeta, alata i usluga za lako kreiranje sadržaja, njegovo dijeljenje i ponovno korištenje europski je prioritet. Pri tome je potrebno razmotriti mnoge faktore i dimenzije, uključujući: alati za podršku korisnicima za kreiranje vlastitih sadržaja; sistemi i usluge komercijalnih i javnih e-learning sadržaja; teme vezane uz interoperabilnost kao što su obrazovne jedinice, metapodaci i korištenje standarda; osiguravanje da sadržaji objedinjavaju jezične i kulturne različitosti Europe; stvaranje održivog europskog tržišta sadržaja. ICT nam nudi mogućnosti da učimo na različite – neki bi rekli - bolje načine; gdje studenti imaju veću kontrolu nad onim što uče, a nastavnici olakšavaju učenje i ne ostaju jedini izvori informacija. Sudionici radionice složili su se oko toga da e-learning ne smije jednostavno ponavljati postojeće načine učenja. Njegov istinski potencijal je u tome da se stvari rade drugačije. Kao takav može olakšati inovacije i potaknuti promjene. U takvom obrazovnom scenariju sadržaj ima drugačiju ulogu i zato se njime mora drugačije i upravljati.
|
