|
Zatim se, nakon što od tematskog stručnjaka ili tutora dobiju detaljan plan dizajna, autori primaju posla znajući - da je instrukcijski dizajn obrazovnih materijala stabilan jer je čvrsto utemeljen na jasnim i dokazanim obrazovnim teorijama;
- da će spomenuti instrukcijski dizajn odgovarati vanjskim i unutrašnjim standardima kakvoće, uporabivosti i interoperativnosti kako ih je definirala sama ustanova;
- da su u tu svrhu odabrani mediji koji odgovaraju standardima;
- da tehnologije izabrane za izvedbu kolegija nisu suvišne, već da će dizajn kolegija iskoristiti jedinstvena obilježja izabranog medija tako da će uključivati i podupirati studente i tutore (neka od tih obilježja su dostupnost sadržaja, multimedijalnost, hiperpoveznice, višestruke ili globalne perspektive, lakoća prerađivanja, komfor različitih oblika interakcije itd.)
- da je dizajn praktičan te se može primijeniti uz ekonomičan utrošak sredstava i vremena.
Naravno, većina nas ipak ne radi u idealnim uvjetima. Velika je vjerojatnost da je na vašu radnu površinu upravo sletio podeblji dokument, a vi ne znate odakle biste krenuli! Prvi dio ovog poglavlja govori o infrastrukturi koja je potrebna kao podrška razvoju materijala za kolegije. Drugi dio obrađuje ključne članove razvojnog tima, nekoliko instrukcijskih razvojnih modela i neke tehničke probleme u sklopu procesa razvijanja online kolegija.
Što se sve mora posložiti da bi se pokrenuo razvojni proces
Učenje na daljinu putem računala sveprisutno je i studenti ga sve više traže. Međutim, što god neki mislili, podučavanje putem Interneta ne podrazumijeva korištenje čarobnog štapića kojim se jamči bogato obrazovno okruženje. Iako istraživanja potvrđuju da ne postoji značajna razlika između postignuća studenata s obzirom na model izvođenja kolegija (Russell, 1999.), moramo imati na umu da su tehnologija i pedagogija udaljenog učenja putem Interneta još uvijek u povojima. Stoga kolege koje rade na poučavanju putem Interneta ispisuju nove stranice razvoja osnovnih elemenata i procesa koji će rezultirati aktivnim online obrazovnim okruženjima visoke kakvoće. Općenito se smatra da je World Wide Web neodoljivo, resursima bogato, multimedijalno okruženje s ogromnim potencijalom da opsluži golem broj raspršenih studenata uz relativno niske troškove. Iako su mnoge obrazovne ustanove uvele strateško planiranje sustavne implementacije udaljene nastave putem Interneta, nisu sve u tome i uspjele. Da bi poučavanje putem Interneta dobilo potporu nastavničkog osoblja, administracije i studenata potrebno je zadovoljiti jedan osnovni preduvjet - stvoriti institucijski model različit od tradicionalnog modela institucijskog planiranja, koji podržava dizajn, razvoj i implementaciju visoko kvalitetnog poučavanja putem Interneta . Sve zainteresirane strane moraju biti uvjerene da je poučavanje putem Interneta održiv način izvođenja kolegija i programa te zadovoljavanja potreba studenata. Da bi mogao pružiti takva jamstva, model poučavanja putem Interneta koji želimo implementirati mora se suočiti s nekim temeljnim problemima s kojima se dosad možda nitko nije bavio.
Definicija online kolegija
Što to znači online kolegij? Budući da je izvedba putem Interneta nova mogućnost, ne postoji standard ili prihvaćena definicija što čini jedan online kolegij. Pregled trenutačne ponude online kolegija otkriva nam dvije osnovne kategorije, s velikim međuprostorom: jedno su kolegiji temeljeni primarno na tekstu (pri čemu se tekst dostavlja putem Interneta ili kao tiskan primjerak poštom) koji sadrže neka računalna poboljšanja; a drugo su kolegiji osmišljeni upravo za internetsko okruženje koji spajaju nekoliko manjih obrazovnih sastavnica u jedinstven studijski kolegij. Danas glavnina kolegija za udaljeno učenje na Internetu pripada prvom modelu, uključuju uglavnom tekstove koji su konvertirani u elektronski oblik i stavljeni na web stranicu da bi ih studenti čitali, ili što je vjerojatnije, ispisali i zatim čitali. Prednosti te metode dostave jesu da materijali studentima stižu gotovo odmah i pritom se izbjegavaju moguće komplikacije s poštanskom dostavom; studentima je olakšano pretraživanje te rukovanje tekstom; smanjuju se troškovi objavljivanja i dostave; a razvoj (što često uključuje uporabu predloška kolegija), osvježavanje i revizija su jednostavniji. Nadalje, komunikacijska sposobnost Interneta dopušta niz oblika interakcije; studenta sa studentom, studenta sa sadržajem i studenta s tutorom, što se može upotrijebiti za povećanje samostalne interakcije studenata s pisanim sadržajima kolegija. Primjer online kolegija temeljenog na tekstu i predlošku možete vidjeti na http://eclass.athabascau.ca/eclass/Demoec.nsf (Athabasca University, 2002a). Najglasnija kritika na račun tog tipa kolegija odnosi se na to da uopće ne upotrebljava dostupna višemodalna, računalima prenošena instrukcijska sredstva te da su troškovi tiskanja prebačeni na studente. Druga se kritika odnosi na to da takvi, na tekstu temeljeni, online kolegiji često uključuju elektroničke interaktivne alate poput diskusijskih foruma i chatova, koji su implementirani kao extras ili zakašnjeli dodaci – a njihova je pedagoška vrijednost sumnjiva i umjetna. Evoluiranjem razvoja online kolegija, na popularnosti dobivaju kolegiji koji pripadaju drugoj krajnosti online spektra. Ovi kolegiji iskorištavaju prednosti Interneta kao okruženja za učenje i poučavanje; odnosno, njegovu otvorenost, rasprostranjenost, dinamičnost, globalnost, dostupnost, filtriranost, interaktivnost i sposobnost pohranjivanja podataka (Elliot & McGreal, 2002.) U toj vrsti online kolegija svi su materijali i aktivnosti smješteni na Internetu. Tekst i dalje može imati udjela u poučavanju i pojavljuje se u kratkim, sažetim blokovima; no poučavanje je raspodijeljeno i na druge multimedijalne sastavnice. Te online sastavnice, poznatije kao digitalne obrazovne jedinice, uključuju tekst: elektronsku poštu, diskusijske ploče, uslužne programe za chat, voice over Internet protokol, i brze poruke; sinkrone audiozapise; video- zapise; interaktivne aktivnosti, simulacije i igre; vježbe za samoocjenjivanje, kvizove i ispite te web stranice. Strukturiranje čitavog studijskog kolegija oko digitalnih obrazovnih jedinica može zadovoljiti trenutačne potrebe za učenjem, kao u kolegijima za svladavanje znanja ili vještina, te aktualne i buduće potrebe za učenjem izvan okvira kolegija (Longmire, 2000.). Sve do danas bilo je teško naći uzoran kolegij u potpunosti strukturiran na digitalnim obrazovnim jedinicama; međutim stranice poput National Geographicove stranice za djecu (http:// www.nationalgeographic.com/kids) i stranice o povijesti British Broadcasting Corporation (http://www.bbc.co.uk/history/multimedia _zone) pokazuju začetke online korištenja multimedijalnih jedinica za promidžbu učenja određene tematike. Kolegij koji vi planirate razviti možda će odgovarati jednoj od dvije spomenute kategorije ili će se naći negdje u sredini, a može koristiti i bilo koju kombinaciju digitalnih obrazovnih jedinica. Bez obzira kako definirate online instrukcijske materijale, vaš kolegij mora sadržavati određenu administrativnu dokumentaciju koja će nastavnicima pomoći da se organiziraju i pripreme, a studentima da se snađu, osobito ako su novi u području online učenja. Trebali biste uključiti sljedeće dokumente: - personalizirano pismo dobrodošlice za svakog novog studenta;
- opće informacije o online pomoći, tehnološkim zahtjevima i resursima koji su dostupni studentima za dobivanje tehničke pomoći pri kupnji odgovarajućeg softvera te koje su im internetske usluge potrebne za pristupanje kolegiju;
- informacije kako pristupiti kolegiju na webu i kako njime uspješno upravljati;
- informacije o prijavi i zaporci za web stranicu kolegija;
- pravila, postupci i pomoć pri uporabi interaktivnih alata;
- nastavni plan i program kolegija – po mogućnosti na javnim stranicama da potencijalni studenti unaprijed vide što dobivaju – uključujući i podatke za kontakt s nastavnikom ili tutorom; pregled kolegija; raspored kolegija; popis obaveznih tekstova i materijala (ako postoji); jasno definirane akademske i računalne vještine koje su preduvjet za pristupanje kolegiju; jasan uvid u očekivanja; upute za aktivnosti, zadatke i rokove; podatke za kontakt s nastavnim osobljem i uredovno vrijeme; kontakt podatke za studentsku podršku;
- administrativne propise, uključujući smjernice na temu plagijata, privatnosti, žalbi, knjižničnih resursa i pristupa savjetodavnim uslugama.
Uključivanje nastavnog osoblja
World Wide Web pokrenut je 1992. godine i tek je u nekoliko posljednjih godina prihvaćen kao djelotvorno sredstvo za poučavanje. S obzirom na to, većina nastavnog osoblja u ustanovama višeg obrazovanja nije zaposlena s očekivanjem da će u nastavi upotrebljavati edukacijske tehnologije. Taj nov način učenja redefinira poučavanje. Pristup novim kohortama studenata i novim medijima omogućava, a katkad i zahtijeva, poučavanje na nov, inovativan način. Neko će osoblje odmah prigrliti nove metode; drugi neće biti sigurni jesu li tehnički sposobni, i žele li uopće, projektirati online kolegije. Ne bismo smjeli podcijeniti važnost poticaja i podrške osoblju u smjeru razvoja online nastave. Administratori mogu uvesti politiku koja će poticati i podržavati nastavno osoblje koje prihvaća online poučavanje. Nastavno osoblje mora znati da neće izgubiti posao nauštrb tehnologije, već da svoje nastavničko djelovanje mogu proširiti uporabom tehnologije. Konačno, vrlo je važno da se napor koji je uložen u projektiranje kolegija i online nastavu kao i rizici koji iz toga proizlaze odgovarajuće nagradi, osobito u okviru postupka nagrađivanja zaslužnih djelatnika i napredovanja u skladu s rezultatima.
Naglasak na pouzdanoj pedagoškoj osnovi
Bilo koju instrukcijsku strategiju može podržavati niz suprotstavljenih tehnologija (starih i novih), baš kao što svaka tehnologija može podržavati različite instrukcijske strategije. Međutim, određenim instrukcijskim strategijama neke tehnologije odgovaraju bolje od drugih. Bolje je za vijak upotrijebiti odvijač nego čekić - mogao bi poslužiti i novčić, ali odvijač je ipak bolje rješenje. (Chickering & Ehrmann, 1996.) Kad je u pitanju korištenje novih metoda poučavanja i medija nastavno osoblje uglavnom izražava zabrinutost zbog pedagogije. Nažalost, mnogo je primjera pedagoški loših aplikacija u okviru poučavanja putem Interneta, a često ih nalazimo u obliku tekstualnih online kolegija koje smo već spominjali. Pojava da takvi primjeri prevladavaju, uglavnom je rezultat činjenice da je online poučavanje još nov pojam te da se tek treba dostići kritična masa projektnih i praktičnih radova koja će dokazati vrijednost online poučavanja. Jedan od načina da se riješi pitanje niže pedagoške vrijednosti jest da se za razvoj internetskog poučavanja propišu isti obrazovni standardi kao i za bilo koji drugi predavački medij, poput učionice. Sedam načela dobrog postupanja u visokom obrazovanju Američkog udruženja visokog obrazovanja jest jedan od takvih standarda (Chickering & Gamson, 1987.). Primarno napisan za poučavanje u razrednoj nastavi, kasnijom su preradom uključeni i online obrazovni postupci te je danas široko prihvaćen u ustanovama visokog obrazovanja. Dobro postupanje u visokom obrazovanju: 1. Poticanje kontakata između studenata i nastavnog osoblja. 2. Razvijanje recipročnosti i suradnje među studentima. 3. Uporaba tehnika aktivnog učenja. 4. Pružanje brzih povratnih informacija. 5. Stavljanje naglaska na vrijeme provedeno u učenju. 6. Iskazivanje visokih očekivanja. 7. Poštivanje raznovrsnosti talenata i načina učenja. (str. 3) Arthur Chickering i Steve Erhmann nedavno su osvježili temelj praktičnih savjeta da bi ilustrirali kako se komunikacijska tehnologija, a osobito Internet, mogu uklopiti u sedam načela dobrog postupanja (vidi http://www.tltgroup.org/programs/seven.html). Drugi je niz standarda predstavljen u Načelima dobrog postupanja u dodiplomskim elektroničkim programima čiji je autor Western Interstate komisija za visoko obrazovanje (WICHE, 1999.). Neka se od ovih načela mogu parafrazirati na sljedeći način: - Program mora osiguravati pravovremenu i odgovarajuću interakciju između studenata i nastavnog osoblja, i studenata međusobno.
- Nastavno osoblje je odgovorno za vježbe i njihovo nadgledanje u sklopu učenja na daljinu, jamčeći točnost programa i kakvoću poučavanja.
- Ustanova mora osigurati odgovarajuću podršku u obliku pružanja usluga specifičnih za učenje na daljinu.
- Ustanova osigurava odgovarajuću naobrazbu osoblja koje poučava u sklopu programa učenja na daljinu.
- Ustanova jamči studentima pristup i uporabu odgovarajućih knjižničnih resursa.
Ustanova osigurava pristup nizu studentskih usluga specifičnih za programe koje uključuju prijavu, financijsku pomoć, akademske obavijesti, dostavu materijala za kolegij te smještaj i savjetovanje. Vaša ustanova možda zastupa vlastiti set standarda. Međutim, najvažnije je da se svi instrukcijski napori, bez obzira na medij izvođenja, mjere prema jasno iznesenim kriterijima.
Nova paradigma poučavanja
Jedinstvene mogućnosti poučavanja putem Interneta ne proizlaze iz samog Interneta, već iz instrukcijski inovativnih načina na koje može biti upotrijebljen. Uvelike će nam pomoći ako Internet ne smatramo samo medijem za izvođenje učenja na daljinu već i kao partnera u novoj paradigmi poučavanja te kao novu tehnologiju, čime stvaramo potencijal za temeljite promjene u načinu na koji poučavamo i učimo. Tutori i drugi članovi razvojnih timova trebali bi raditi u svrhu stvaranja obrazovnih okruženja koja iskorištavaju inherentna obilježja računala i Interneta, u svrhu promidžbe aktivnog učenja, nad kojim nadzor imaju studenti, a koje u stvarnosti može dovesti do razvijanja vještina visoko profilnog i kritičkog razmišljanja. Na prije spomenutih sedam načela AAHE-a, Fox i Helford (1999.) nadodaju nekoliko prijedloga specifično vezanih za online poučavanje, koja parafrazirana glase: - Razvijanje tolerancije prema dvosmislenosti (prepoznati da možda nema točnog odgovora na postavljeno pitanje, naglašavati kognitivnu fleksibilnost).
- Upotrijebiti načelo nadogradnje (osmisliti materijale koji su neznatno preteški za studenta da bi se potaklo kognitivno rastezanje).
- Postavljati probleme koji od studenata zahtijevaju da razumiju i vladaju sadržajem kolegija.
- Stvoriti prigode za interakciju visoke razine, kako između studenata, tako i između tutora i studenta.
- Uključiti formativnu evaluaciju tijekom čitavog kolegija.
Obrazovanje nastavnika je ključan čimbenik
Jedno od WICHE načela dobrog postupanja preporuča prikladnu naobrazbu nastavnog osoblja za korištenje tehnologije u poučavanju na daljinu. Mnoge vještine koje su nastavnici brusili u klasičnoj nastavi ne mogu se primijeniti na Internetu; neki nastavnici moraju se odučiti od određenih metoda poučavanja baš kao što moraju naučiti nove. Za dobrobit učitelja i učenika, nastavno osoblje mora proći naobrazbu prije započinjanja poučavanja Internetom. Jedan od načina da se nastavno osoblje upozna s vještinama i resursima potrebnim za uspješno online poučavanje jest da i sami uče putem Interneta. Mnoge ustanove potiču svoje nastavno osoblje da se za početak uključe u neki online kolegij da bi naučili kako poučavati Internetom. Ova se strategija često pokazala neprocjenjivom jer učitelji mogu iskusiti izazove s kojima će se suočiti njihovi studenti: probleme s nedovoljnom osposobljenošću za uporabu računala, s upoznavanjem niza interaktivnih alata i netočnom procjenom količine vremena potrebne za obavljanje online čitanja i rješavanje zadataka. Za uspješnost u online kolegiju, nastavno osoblje ne samo da mora razviti nove pedagoške vještine, već kao i njihovi studenti, moraju svladati nove administrativne i tehničke vještine. Sljedeći popis daje sažetak najvažnijih novih vještina: Pedagoške vještine - Razmišljajte o online okruženju samo kao o drugoj vrsti učionice za interakciju sa studentima.
- Pregledajte druge online kolegije, pristupite im i pitajte kolege možete li pohađati njihove kolegije.
- Budite spremni uložiti potreban trud i vrijeme za izvođenje kolegija na Internetu. Uporabite tehnologiju da biste studentima omogućili odgovore na pitanja i traženja pomoći, kao i pravodobne povratne informacije o zadacima i ocjenama.
- Uvijek odvagnite koliko je nešto važno u usporedbi s tim koliko vremena je potrebno za prijenos i preuzimanje, a zapitajte se vide li i čuju korisnici točno ono što ste htjeli.
- Kreativno planirajte uporabu tehnologije za učinkovitije poučavanje. Za bolje planiranje, uložite nešto vremena i truda u upoznavanju osnovnih načela rada tehnologije (vidi Tehničke vještine u nastavku).
Administrativne vještine - Poučavanje putem Interneta često zahtijeva više ulaganja u pripremu nego poučavanje u učionici. Odmah odredite osnovna pravila. Ukoliko im to jasno ne kažete, studenti će vam se obraćati uvijek kad vas trebaju. Ranije smo savjetovali da napišete plan i program kolegija koji bi trebao sadržavati razredna pravila. Potrudite se da ih studenti pročitaju i da su ih svjesni. Držite se tih pravila.
- Saznajte gdje možete naći pomoć i koristite je. Kao što je spomenuto u WICHE-ovim načelima, vaša bi ustanova trebala zapošljavati razno osoblje kao vašu podršku; na primjer, helpdesk za računalnu pomoć ili odsjeke za razvoj medija. Saznajte tko su ti ljudi prije nego što vam zatrebaju i ne čekajte s pozivom.
Tehničke vještine - Utvrdite posjedujete li osnovne računalne vještine; na primjer, znate li osnove strukture dokumenta, znate li ih otvoriti, kopirati, spremati i premještati, kreirati i upravljati backup dokumentima, znate li kako se koriste miš i tipkovnica, zaslon i prozori te web pretraživač.
- Utvrdite trebate li za poučavanje putem Interneta naučiti koristiti nove programske aplikacije te ako je tako, jeste li ih voljni naučiti i možete li ih naučiti uz postojeću vanjsku podršku.
- Saznajte nudi li vaša ustanova redovnu naobrazbu za korištenje novih programskih aplikacija.
- Budite sigurni da vam korištenje e-maila nije problem. To će biti najčešći način komunikacije sa studentima.
- Provjerite razumijete li osnove pojmove funkcioniranja Interneta, propusnosti i brzine veze. Vaše računalo i računalno okruženje vjerojatno nije isto kao ono vaših studenata. Na poslu ste vjerojatno uključeni u lokalnu mrežu (LAN), ali na Internet pristupite modemom s nekog starijeg računala da vam bude jasnije što vaši studenti vide i doživljavaju.
- Budite sigurni da znate kako prozori web pretraživača na različitim računalima utječu na izgled i funkcionalnost vašeg materijala.
Upravljanje vremenom i resursima Tijekom semestra u kojemu se kolegij implementira, nastavnik svoje vrijeme uglavnom troši na odgovaranje na e-mailove studenata, ocjenjivanje zadataka i bavljenje drugim interaktivnim sastavnicama nastave, poput diskusijskih foruma i chatova. Zbog prirode web kolegija, interakcija sa studentima je sporadična, no povremeno će se dogoditi da studenti nastavnika zatrpaju e-mailovima. Na primjer, nastavnici mogu očekivati da e-mailova bude više na početku kolegija (s inicijalnim pitanjima studenata o online učenju), ako materijali za kolegij budu nedostupni kao posljedica tehničkih problema te ako studenti budu imali problema s predajom pismenih radova. Za rješavanje problema s e-mailovima , nastavnici mogu: - tražiti pomoć tehničkog suradnika (studenta viših godina, asistenta itd.) da odgovori na e-mailove vezane uz kolegij;
- napraviti stranicu Često postavljana pitanja gdje će studenti naći odgovore na tipična pitanja u vezi kolegija;
- uvesti protokol koji studentima nalaže da pitanja postave putem foruma kolegija (oglasne ploče) prije nego što ga pošalju nastavniku ili
- uputiti studente na helpdesk za rješavanje neizbježnih tehnoloških prepreka koje se uobičajeno pojavljuju prilikom pristupanja online kolegiju.
Važno je da svoj kolegij stavite na Internet, ali jednako je važno i da ga prije predstavljanja studentima potpuno isplanirate i projektirate jer prvi su pozitivni dojmovi ključni za uspjeh predavača i studenata. Razvijanje sadržaja kolegija za vrijeme njegovog trajanja može biti prenaporno. Mnogi predavači krivo procjenjuju koliko im je vremena i sredstava potrebno da razviju, održavaju i izvedu online kolegij. Učinkovito planiranje i upravljanje vremenom ključno je za uspjeh kolegija. Nastavnom osoblju se čvrsto preporučuje da se upoznaju s odsjekom za razvoj web aplikacija, odsjekom za tehničku naobrazbu, informatičkim odsjekom i drugim oblicima podrške te da s njima uspostave snažne veze. Nagrađivanje nastavnog osoblja Konačnu stratešku točku za uspjeh online kolegija ima razvijanje procesa kojima ustanova potiče i nadahnjuje nastavno osoblje da budu kreativni u online okruženju. Nastavno osoblje često je sumnjičavo prema poučavanju koje se temelji na tehnologiji i nije sklono eksperimentiranju. Osiguravanje sustavne podrške, kao što je prije opisano, jest velik korak u smjeru uključivanja nastavnog osoblja. Međutim, često će se bolji učinak polučiti ako nastavno osoblje zna da će primiti priznanje za svoju spremnost da se prihvate inovativnih aktivnosti online učenja te da će im njihov trud donijeti siguran posao, napredovanje, povećanje plaće i druge opipljive koristi.
Razvoj online kolegija
Centraliziranje razvojne jedinice za online kolegije Razvoj online kolegija složen je pothvat i nema smisla vjerovati da visoko profilni online kolegij mogu napraviti jedan ili dva čovjeka. Stvaranje valjanog programa za kolegij zahtijeva visoko organiziran, usklađen trud mnogih sudionika. Centraliziranje razvojnih uloga u jednu razvojnu jedinicu pokazalo se korisnim jer jamči stvaranje kolegija visoke kakvoće koji su ustrojeni prema smjernicama ustanove. Članovi tog odsjeka mogu se nazvati pomoćnim akademicima, što bismo mogli usporediti s pomoćnim medicinskim osobljem. Pomoćni akademici su prvi na pozornici za razvoj kolegija; oni tijekom izrade surađuju s autorom kolegija ili predmetnim stručnjakom (SME) da bi se spriječilo pojavljivanje ili uklonile moguće instrukcijske zapreke, zaštitili interesi ustanove (npr. pribavila dopuštenja za objavljivanje slika korištenih u kolegiju) i obavili razni rutinski poslovi koji se moraju odraditi prije nego što se kolegij objavi. Članovi ove grupe su tutor projekta, priređivač teksta, informatički stručnjak, HTML stručnjak, osoba za razvoj medija, instrukcijski dizajner, grafički dizajner, administrativni pomoćnik, a katkad i službenik za autorska prava.
Tim za razvoj kolegija
Srž tima za razvoj online kolegija može se sastojati od svega pet osoba: predmetnog stručnjaka ili autora, grafičkog dizajnera, web programera, programera i instrukcijskog dizajnera. U većim, komercijalnim organizacijama uobičajeno je da razvojni timovi budu daleko veći jer će se podijeliti ekspertiza svakom od inicijalnih pet sudionika i uposliti stručnjaci. Međutim, u neprofitnim obrazovnim krugovima gdje su sredstva ograničena vjerojatnije je da će nekoliko ljudi ispunjavati višestruke uloge; web dizajner-programer, na primjer. Takva višestrukost ima svojih prednosti i nedostataka. Dok jedna osoba u više uloga možda ima veći kreativan nadzor, količina posla koju treba obaviti u osnovi će se udvostručiti. Može se dogoditi da se sposobnosti i rezultati djelatnika razvodne jer su primorani raditi u područjima za koja nisu stručni. U stvarnosti, situacija u razvoju online obrazovanja je takva da se osobe koje posjeduju dobru naobrazbu iz barem jednog od navedenih područja, smatraju još vrijednijima ako imaju sposobnost i želju naučiti nove vještine iz drugih područja. Vrijedi napomenuti da se povećanjem popularnosti Interneta, sve češće pojavljuju programske aplikacije i razvojni alati koji mogu kombinirati nekoliko razvojnih zadataka u jednom paketu. Macromedijina Flash® aplikacija jedan je od takvih primjera. Ta aplikacija omogućava korisnicima da kreiraju script-based interakciju, a da pritom ne moraju pisati programske kodove te automatski eksportiraju rezultate u web formatu, a da nemaju nikakvo podrobnije znanje o izradi web stranice. Iako su uloge ovdje opisane linearno, svi članovi tima međusobno surađuju, često u različitim kombinacijama i u različitim fazama razvojnog procesa. Predmetni stručnjak Predmetni stručnjak brine se o tome da je sadržaj online kolegija prikladna alternativa predavanjima u sklopu tradicionalnog kolegija. Osim toga, predmetni stručnjak mora pisati vježbe, zadatke i ispite koji će utvrditi nova znanja. Izuzetno je važno da predmetni stručnjak radi kao integralni dio tima tijekom čitavog razvojnog procesa, osiguravajući da sadržaj online kolegija ima lak pristup te da je studentima zanimljiv. Ostali zadaci predmetnog stručnjaka uključuju: - izbor ili izradu udžbenika, literature i resursa;
- osiguravanje pedagoške usklađenosti ciljeva kolegija, sadržaja, vježbi, ispita i zadataka;
- utvrđivanje za koje materijale treba priskrbiti dopuštenje za objavu te informiranje instrukcijskog dizajnera;
- izradu čitljive kopije svih pisanih materijala za sve članove tima.
Instrukcijski dizajner Iako postoje stotine modela instrukcijskog dizajna, određeni generički procesi proizlaze iz njihovih zajedničkih obilježja (Seels & Glasgow, 1998.). Seels i Glasgow te procese opisuju na sljedeći način: - Analiza – proces kojim se definira što će se učiti.
- Dizajn – proces kojim se određuje kako će se dogoditi učenje.
- Razvoj – proces izrade materijala.
- Implementacija – proces instalacije poučavanja u stvarnoj situaciji.
- Evaluacija – proces kojim se određuje učinak poučavanja. (str. 7)
U praksi, instrukcijski dizajner: - upoznaje predmetnog stručnjaka s odgovarajućim pedagoškim strategijama i mogućnostima;
- pomaže u određivanju, kreiranju i prilagodbi instrukcijskih resursa;
- daje savjete za najbolji način prezentiranja informacija;
- piše izjave o rezultatima učenja;
- određuje redoslijed rezultata učenja;
- određuje redoslijed aktivnosti;
- priprema tehničku produkciju i usluge;
- uglavnom djeluje kao tutor projekta;
- djeluje kao web programer.
Web programer Jedan od zahtjevnijih zadataka dizajnera web kolegija je da stvori ozračje povjerenja već u ranim fazama projekta. Web programer trebao bi osoblju pokazati primjere online materijala koji prikazuju različite vrste sadržaja i interaktivne mogućnosti koje im stoje na raspolaganju. Predavačima trebaju pokazati i kako mogu kreirati kolegije na osnovu dosljednog organizacijskog predloška koji će studente upoznati s digitalnim obrazovnim jedinicama, dati pregled sadržaja, zadataka, podatke o ocjenjivanju, resursima, poveznicama, popise uvjeta i odgovore na često postavljana pitanja. Primjer takvog predloška nalazi se na http://teleeducation.nb.ca/content/eastwest/template (TeleEducation, 1997. - 2003.). Drugi zadaci web programera uključuju: - pomoć predmetnom stručnjaku ili nastavniku pri uporabi alata za kreiranje web stranice kolegija i održavanju kolegija kad je jednom završen;
- pomoć instruktoru ili tutoru pri uporabi alata za kreiranje interaktivnih alata, poput uslužnih programa za e-mail i chat;
- suradnju s grafičkim dizajnerom pri konceptualizaciji zaslona, pozadina, gumbića, okvira prozora i tekstualnih elemenata u programu;
- kreiranje interaktivnosti i određivanje izgleda i dojma sučelja;
- kreiranje dizajnerskih storyboarda.
U maloj razvojnoj grupi, web programer može raditi kao grafički dizajner, fotograf i redatelj te kao urednik video i audiomaterijala i animacija. U većoj grupi, web programer se savjetuje s drugim članovima tima na temu dodatnih vidova programa; na primjer, surađuje s dizajnerom zvuka na glazbi ili s programerom na pitanjima funkcionalnosti. Grafički (vizualni) dizajner Vizualni dizajn kolegija Sveučilišta Athabasca, bilo tiskanih ili elektroničkih, određen je potrebama njegovih studenata i profesora te samim sadržajem kolegija. Materijali kolegija mogu se za učenje na daljinu nadopuniti tehničkim crtežima, ilustracijama, grafikonima i fotografijama u svrhu interpretacije sadržaja kolegija… Vizualni dizajn za elektroničke kolegije ili moguća elektronička poboljšanja tiskanih materijala uključuje razvoj i kreiranje generičkih ili prilagođenih predložaka, navigacijskih ikona, ikona ili sličica za pomoć pri pronalaženju lokacija unutar nelinearno prezentiranog materijala te vizualnih i grafičkih elemenata za obogaćivanje tekstualnog sadržaja. Sveučilište Athabasca, (2002b) World Wide Web pretvorio je Internet u neodoljiv vizualni medij; međutim, kad je u pitanju stvaranje, upravo dobar vizualni dizajn i razvoj mogu oduzeti najviše vremena. Budući da web omogućava edukacijskom mediju da se sve više oslanja na vizualne elemente, ne može se precijeniti važnost samog vizualnog dizajna. Vizualni elementi koje studenti, osobito novi online studenti, susreću u online kolegiju često mogu odrediti čitavo njihovo obrazovno iskustvo. Grafički dizajner radi zajedno s web programerom i autorom na kreiranju jedinstvenog izgleda kolegija, dok se istovremeno u zajednički institucijski predložak ugrađuju i sve funkcionalnosti kolegija. Uporabom zajedničkih elemenata postiže se bliskost studenata sa sadržajem i omogućuje im se da polaze nekoliko kolegija, ali da učenje putem Interneta svladaju samo jednom. Grafički dizajner pruža i podršku nastavnom osoblju, u smislu dizajniranja dosljednih grafičkih elemenata u trenutku kada kolegij treba osvježiti ili preraditi. Adobe Photoshop® već je godinama neophodan softverski alat svakog grafičkog dizajnera. Za one koji rade isključivo za online objavljivanje, Photoshop je napravio dodatnu aplikaciju nazvanu ImageReady® koja formatira slike za web. Aplikacije koje postaju sve važnije vizualnim dizajnerima su aplikacije koje stvaraju vektorsku grafiku (za razliku od bitmapa); primjeri takvih su Adobe Illustrator® i Macromedia Freehand®. Programer i autor multimedije Programer je odgovoran za funkcionalnost programa. Programer koristi specijalizirane softverske alate da bi omogućio interaktivnost koja je za online kolegije ne samo poželjna već i preporučljiva. U većini stvaralačkih timova programiranje se smatra visoko specijaliziranom i zasebnom disciplinom. Programerima su dostupne mnoge softverske aplikacije, ali čini se da svaki ima svoj omiljen alat. Programer bi članovima razvojnog tima trebao pružiti osnovna objašnjenja grupa programskih alata i njihovih mogućnosti. Općenito, postoje dvije grupe ovih alata: programski jezici temeljeni na kodu i autorski programi s grafičkim korisničkim sučeljem (GUI). Jezici temeljeni na kodu zahtijevaju od programera da za izradu internetske aplikacije koristi određeni računalni jezik. Na primjer, takvi jezici omogućavaju obrađivanje informacija korisnika putem web obrazaca. Programi s grafičkim sučeljem omogućavaju slične procese, ali pružaju i djelomično automatizirano generiranje računalnog koda. U ovom poglavlju nećemo uspoređivati te alate - o tome je već napisano stotine članaka – međutim, čini se da postoji jasno razgraničenje između sljedbenika programskih tehnika temeljenih na kodu i onih koji radije koriste GUI aplikacije. Jedna od jasnih prednosti kodnog programiranja je da su takvi alati obično open source; odnosno, napravljeni su na osnovi besplatnog, stabilnog koda koji potiče kolaborativan razvoj. Komercijalni GUI softver često traži manju tehničku stručnost nego kodno programiranje, ali može biti skup, a tvrtke koje ih objavljuju često ih osvježavaju, čime starije inačice postaju beskorisne, a korisnici su prisiljeni stalno kupovati nove. U nastavku se nalazi djelomičan popis vrsta aplikacija s kojima programeri web kolegija obično rade. Open-source programski jezici bazirani na kodu uključuju: • Hypertext markup language (HTML) • Java • Javascript • Perl • Extensible markup language (XML) • PHP MySQL Proprietary GUI Web-development softverski paket uključuje • Macromedia Dreamweaver®, Flash®, Director®, Authorware® • Microsoft .NET®, Visual Basic® • Adobe GoLive®, Photoshop®, Illustrator®.
Zaključak
Stvaranje učinkovitog instrukcijskog materijala ovisi o podrobnom planiranju i suradnji te usklađenim naporima mnogih ljudi obučenih da koriste odgovarajuće alate. Ovi zahtjevi još su naglašeniji kad je u pitanju razvoj online multimedije i kolegija koji se gotovo u potpunosti oslanjaju na promjenjivu računalnu tehnologiju. Pedagoški standardi ne smiju se ugroziti, bez obzira koji instrukcijski medij koristili. Uporaba načela i smjernica iznesenih u ovom poglavlju pomoći će svim zainteresiranim stranama uključenim u instrukcijski razvoj da njihov trud bude nagrađen, ponajviše zadovoljnim studentima.
Literatura
Sveučilište Athabasca (2002a). MKTG 406 demo. Athabasca, AB: Sveučilište Athabasca. Preuzeto 15. srpnja 2003. s http://eclass.athabascau.ca/eclass/Demoec.nsf Sveučilište Athabasca (2002b). Vizualni dizajn. Athabasca, AB: Sveučilište Athabasca. Preuzeto 15. srpnja 2003. s http://emd.athabascau.ca/html/visualdesign.html British Broadcasting Corporation. (2002. – 2003.). History multimedia zone. London : British Broadcasting Corporation. Preuzeto 15. srpnja 2003. s http://www.bbc.co.uk/history/multimedia_zone Chickering, A., & Ehrmann, S. (1996.). Implementing the seven principles: Technology as lever. American Association for Higher Education Bulletin 49(2), 3 – 6. Preuzeto 15. srpnja, 2003. s http://www.tltgroup.org/programs/seven.html Chickering, A., & Gamson, Z. (1987.). Seven principles for good practice in undergraduate education. American Association for Higher Education Bulletin 39(7), 3 – 7. Preuzeto 15. srpnja, 2003. s http://www.aahebulletin.com/public/archive/sevenprinciples1987.asp Elliott, M., & McGreal, R. (2002.). Learning on the Web, izdanje 2002. Fredericton , NB : TeleEducation NB. Preuzeto 16. srpnja 2003. s http://teleeducation.nb.ca/content/pdf/english/lotw 2002.pdf Fox, M., & Helford, P. (1999.). Northern Arizona University: Advancing the boundaries of higher education in Arizona using the World Wide Web. Interactive Learning Environments, 7(23), 155 – 174. Graham, C., Cagiltay, K., Lim, B., Craner, J., & Duffy, T. (2001. ožujak / travanj). Seven principles of effective teaching: A practical lens for evaluating online courses. Technology Source. Longmire, W. (2000. ožujak). A primer on learning objects. Learning Circuits. Preuzeto 16. srpnja 2003. s http://www.learningcircuits.org/mar2000/primer.html National Geographic Society. (1996. – 2003.). National Geographic Kids.com. Washington , DC : National Geographic Society. Preuzeto 15. srpnja 2003. s http://www.nationalgeographic.com/kids Russell, T. (1999.). The no significant difference phenomenon. Raleigh , NC : Office of Instructional Telecommunications, North Carolina State University. Seels, B., & Glasgow, Z. (1998.). Making instructional design decisions (2. izdanje). Upper Saddle River , NJ : Merrill. TeleEducation NB. (1997. – 2003.). TeleEducation NB Online Course Template. Fredericton , NB : NB Distance Education Inc. Preuzeto 16. srpnja 2003. s http://teleeducation.nb.ca/content/eastwest/template Western Interstate Commission for Higher Education (1999.). Principles of good practice for electronically offered academic degree and certificate programs. [Online]. Preuzeto 16. srpnja 2003. s http://www.wcet.info/projects/balancing/principles.htm
|
