Lidija Kralj: Spremnost Hrvatske za e-learning - kakav je potencijal hrvatskog školstva za e-learning

Lipanj 2006. / godište VI / ISSN 1333-5987

U radu je analizirana spremnost hrvatskog školstva za e-learning u skladu s kriterijem Potencijal (Capability) navedenim u Economistovom članku. Naglasak je stavljen na spremnost za e-learning kod učitelja i učenika obuhvaćenih osnovnoškolskim sustavom. Procjena pojedinih elemenata tog kriterija pokazala je da je Hrvatska spremna za e-learning iako ima nedostataka u pojedinim elementima. Promjene u hrvatskom sustavu obrazovanja su očite i usmjerene ka suvremenom pristupu, upotrebi tehnologija i cjeloživotnom obrazovanju tako da će omogućiti upotrebu e-learninga u cjelokupnom sustavu obrazovanja, a time i u poslovnom okruženju.

Lidija Kralj Osnovna škola Veliki Bukovec

Časopis The Economist Intelligence Unit je 2003. godine objavio istraživanje "E-learning Readiness Ranking" među 60 najvećih svjetskih gospodarstava. E-learning readiness ranking pokazuje spremnost neke države da stvara, koristi i razvija e-learning u poslovnom okruženju, školstvu, administraciji te društvu općenito. U popisu država uključenim u tu analizu nalaze se, između ostalih i Švedska, Belgija, Ukrajina, Mađarska, Meksiko, Poljska, Pakistan, ali ne i Hrvatska. Prema provedenom istraživanju formirana je tablica u kojoj se na prvim mjestima nalaze Švedska i Kanada, u sredini Mađarska, Poljska i Slovačka, a među posljednjim Iran i Nigerija. Za procjenu spremnosti neke zemlje za e-learning The Economist (2003) predlaže model 4C: Connectivity (povezanost) - kvaliteta i rasprostranjenost pristupa Internetu, Capability (potencijal) - sposobnost države da stvara i koristi e-learning sadržaje zasnovane na kvaliteti, snazi i tradiciji obrazovnog sustava, Content (sadržaj) - dostupnost informacija putem Interneta, relevantnih za sva životna područja, Culture (kultura) - spremnost društva da podrži promjene potrebne za rasprostranjenu upotrebu e-learninga. U nastavku ćemo upotrijebiti kriterije navedene za Capability kako bismo analizirali potencijal hrvatskog školstva u primjeni e-learninga. U članku E-learning Readiness Rankings, The Economist Intelligence Unit (2003) kao elementi kriterija potencijala navode se: snaga obrazovnog sustava, tradicija u stručnom usavršavanju, stupanj pismenosti te podrška cjeloživotnom učenju. Pri razmatranju tog kriterija važno je kakav status ima obrazovanje te kakvo je proširenje obrazovanja iz klasičnih školskih okvira na poslovno okruženje i svakodnevni život. Obrazovni sustav u Hrvatskoj brine se o odgoju i obrazovanju djece i odraslih kroz pet segmenata: predškolski odgoj, osnovnu školu, srednju školu, visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih. Trajanje predškolskog odgoja je 1 godinu, osnovne škole 8, srednje škole 4 te visokog obrazovanja 3 + 2 (odnosno 4 do provođenja postupaka Bolonjske deklaracije) godine. Na slici 1 možete vidjeti u kojim dijelovima obrazovnog sustava se 2004. godine nalazilo 799.072 korisnika (Izvor: Državni zavod za statistiku - Statističke informacije, 2005.). Na slikama 2 - 4 možete vidjeti koliki dio odgovarajuće populacije je obuhvaćen obrazovnim sustavom (Izvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa). Slika 1. Korisnici sustava obrazovanja 2004. Slika 2. Obuhvaćenost učenika osnovnom školom Slika 3. Obuhvaćenost učenika srednjom školom Slika 4. Obuhvaćenost mladih od 20 - 24 godine visokim školstvom Organizacija sustava obrazovanja nije se značajnije mijenjala godinama, no u proteklih par godina počele su se dešavati organizacijske i kvalitativne promjene. Organizacijske promjene doživjelo je visoko školstvo primjenom Bolonjske deklaracije, a nakon toga su uslijedile promjene u kvaliteti i modernizaciji poučavanja u osnovnoj školi uvođenjem Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS). Uskoro bi takve promjene trebale doći do izražaja i u srednjim školama. Vlada Republike Hrvatske usvojila je 2005. godine "Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010." u kojem su naglašene potrebe poboljšanja kvalitete obrazovanja, upotrebe ICT-a te cjeloživotnog učenja. Neki od prioriteta navedenih u Planu razvoja do 2010. godine su: poboljšanje poučavanja i učenja u školama, razvijanje znanja i umijeća odgojiteljskoga i nastavnog osoblja te poboljšanje njihova društvenoga i materijalnog položaja, razvijanje navike cjeloživotnog učenja sukladno potrebama tržišta, primjenu informacijsko-komunikacijske tehnologije, poticanje raznovrsnih pomoći u učenju, izvanškolskih djelatnosti i stvaranje ozračja koje školu čini zajednicom u kojoj se uči, inovativni pristupi u odgojnom i obrazovnom procesu i usklađivanje s programima EU na svim razinama. "U svrhu modernizacije izobrazbe u najširem smislu riječi, koristit će se informacijsko komunikacijska tehnologija (ICT), s ciljem omogućavanja cjeloživotnog učenja svim zainteresiranima, posebice onima u predškolskom, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju te sustavu obrazovanja odraslih. U 2005. godini započet će rad i sustavna primjena projekta "Izgradnja središnjeg eLearning portala Republike Hrvatske". (Plan razvoja, str. 11.)" Novim inicijativama, planovima i zakonima te usklađivanjem postojećih sa zakonodavstvom EU, Vlada, nadležno Ministarstvo i ostale organizacije, odredile su smjernice razvoja koje povećavaju važnost obrazovanja, te usmjeravaju hrvatski obrazovni sustav u skladu s Europskim i svjetskim trendovima. Spomenuti eLearning portal RH još nije počeo s radom no nadamo se da će uskoro biti pokrenut i ostvariti barem dio zacrtanih ciljeva. Istraživanje koje je proveo Portal MojPosao tijekom rujna i listopada 2005. pokazalo je da 89% poslodavaca smatra e-learning atraktivnom opcijom za učenje. Stav poslodavaca prema tvrdnji kako je ulaganje u profesionalno obrazovanje svojih zaposlenika najisplativije ulaganje, pokazuju sljedeći podaci: u potpunosti se slaže 36% ispitanika, 44% se slaže, 18% donekle se slaže, te svega 2% se niti slaže niti ne slaže. Obrazovanje odraslih i stručno usavršavanje velikim dijelom ovisi o potrebama poslodavaca, a ostvaruje se u okviru privatnih i javnih tvrtki. U onima koje slijede moderne, trendove u obrazovanju odraslih, e-learning postaje uobičajen način stručnog usavršavanja. Informacijska pismenost je ključna kompetencija potrebna za cjeloživotno obrazovanje i kao takva istaknuta je u dokumentu "Strategija razvitka Republike Hrvatske – Hrvatska u 21. stoljeću". U koncepte suvremene pismenosti, osim informacijske ubrajaju se medijska, knjižnična, informatička i digitalna pismenost (Špiranec, 2003.). Obzirom na nepostojanje statističkih podataka koji govore o bilo kojoj vrsti pismenosti, osim klasične, napravit ćemo približnu analizu stanja s obzirom na informatičku pismenost u osnovnim školama Varaždinske županije. Analizirana je osnovna informatička pismenost jer nju učenici osnovnih škola stječu kroz pohađanje izbornog predmeta Informatika. U Varaždinskoj županiji sve osnovne škole imaju Informatiku, informatički kabinet te učitelja informatike. U pet škola Informatika je dostupna učenicima od prvog do osmog, a u ostalih 37 škola, učenicima od petog do osmog razreda. Ograničenje broja učenika koji pohađaju informatiku je administrativno - ovisi o broju sati učitelja informatike koje je MZOŠ odobrio za pojedinu školu. Postotak uključenosti učenika u nastavu informatike po pojedinoj školi kreće se od 50% do 100%. Učenici osnovnih škola uglavnom imaju priliku steći osnovnu informatičku pismenost, što smatramo dovoljnim za njihovo uspješno uključivanje u upotrebu e-learning sadržaja u osnovnoj školi. Naravno, očekuje se da učenici nakon stjecanja osnovne informatičke pismenosti, kroz svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, postanu i informacijski pismeni. Što se tiče sadašnjeg stanja informacijske pismenosti u Hrvatskoj, procjenjujemo da je to ograničavajući faktor za e-learning, no pretpostavljamo da se stalnom edukacijom mlađih te ciljanom edukacijom srednjih generacija to može popraviti. ETF (European Training Fondation) je u svojem istraživanju 2004. primijetio da ICT nije u Hrvatskoj dio obrazovanja budućih učitelja, a da je samo djelomično zastupljen u stručnom usavršavanju učitelja. Ta primjedba pokazuje na jedan od mogućih smjerova promicanja e-learninga i povećavanja spremnosti Hrvatske za e-learning. Obrazovanjem budućih učitelja kroz upotrebu različitih modela e-learninga od kombiniranog modela do udaljenog učenja, osigurala bi se njihova spremnost za korištenje e-learninga u svakodnevnom poučavanju učenika te u osobnom stručnom usavršavanju. Na sličan način mogu se i primjeri dobre prakse - upotrebe e-learninga - uključiti u stalno stručno usavršavanje učitelja koje se organizira u sklopu Zavoda za školstvo. Obzirom da učitelji većinom imaju visokoškolsko obrazovanje (Slika 5) njihovo usavršavanje za e-learning trebalo bi biti jednostavnije provedivo. Slika 5. Struktura obrazovanja učitelja u RH Učenici dobro prihvaćaju kombinirani model nastave i vrlo brzo usvajaju vještine potrebne za takav način učenja. Stoga bi bilo dobro podržati izradu e-learning materijala sadržajno i metodički prilagođenih određenom uzrastu učenika te takve materijale učiniti dostupnim školama (Bates, 2001.). Time bi se povećao i broj učitelja zainteresiranih za korištenje e-learninga jer većina učitelja ne može krenuti od nule u želji da primjeni suvremene metode u poučavanju. U ovom kratkom prolasku kroz spremnost školstva za e-learning mogli smo vidjeti da su, od svih elemenata školstva, najspremniji učenici, bez obzira nalaze li se u osnovnoj ili srednjoj školi ili na sveučilištu. Nakon učenika slijede učitelji, a tek onda školska uprava koja je najmanje spremna na promjene u školstvu koje uključuju e-learning. To pokazuje da bi se promjene u školstvu, vezane uz e-learning, trebale istovremeno uvoditi i odozgo i odozdo. Učenici koji bi upotrebljavali e-learning u školi bili bi spremniji i sposobniji koristiti ga u daljnjem usavršavanju i nakon završetka formalnog školovanja. Time bismo učenike odgajali i obrazovali za cjeloživotno obrazovanje. Pogledamo li objašnjenja kategorija (Education, Industry, Government, Society) koje je The Economist koristio u rangiranju zemalja u svojem istraživanju zaključit ćemo da bi i Hrvatska našla svoje mjesto u toj tablici, i to vjerojatno negdje u donjoj polovici. Razlozi ne uključivanja Hrvatske u to istraživanje vjerojatno su ekonomske prirode, a ne naše posvemašnje nespremnosti ili spremnosti za e-learning.