|
Uvod
Institucije visokog obrazovanja koje djeluju u otočnim zajednicama Tihog oceana često traže nove načine dopiranja do stanovnika koji žive na otocima rasprostranjenima na više od 3 milijuna kvadratnih milja oceana. Tečajevi koji se nude u obliku učenja na daljinu pružaju otočanima mogućnost unaprjeđenja svojega obrazovanja, bez potrebe za napuštanjem otoka ili uzimanja godišnjeg odmora radi dobivanja sveučilišne ili visokoškolske diplome.
Međutim, u toj regiji postoji nekoliko izazova u razvoju i pružanju tečajeva učenja na daljinu. Otoci su geografski raspršeni te kulturološki i lingvistički različiti. Otočani žive u tradicionalnim društvima u kojima se norme starosjedilačkih kultura miješaju sa silama modernizacije i razvoja. Mnoge otočne zajednice su ruralne, zabačene i rijetko naseljene.
Ovaj članak opisuje iskustva polaznika tečaja učenja na daljinu na kojem se koristila sinkrona tehnologija za stvaranje virtualnog razrednog okruženja, s ciljem obuke nastavnika u sjevernom području Tihog oceana poznatom kao Mikronezija. I dok institucije visokog obrazovanja i vodeći obrazovni djelatnici u Mikroneziji izražavaju entuzijazam vezan uz tečajeve učenja na daljinu kao nositelje obuke budućih obrazovnih djelatnika na otocima, postoji tek malobrojna literatura koja opisuje stajalište ciljne skupine tih inicijativa. Da bi se razvili kulturološki osjetljivi školski sustavi, važno je da pružatelji nastave na daljinu utvrde zašto i kako ljudi koriste mogućnosti učenja na daljinu te da shvate koji čimbenici dovode do uspješnih iskustava polaznika.
Ova se studija bavi proučavanjem tečaja čitanja za nastavnike u K-8 školama koji je pomoću tehnologija učenja na daljinu bio ponuđen u sklopu programa stručnog usavršavanja nastavnika na dva otoka – Pohnpei i Ebeye – u Mikroneziji. Tečajevi su razvijeni i provedeni u okviru partnerstva između neprofitne organizacije PREL (eng. Pacific Resources for Education and Learning), čije je sjedište na Havajima i koja se bavi provedbom obrazovnih inicijativa u Mikroneziji, te Sveučilišta Park.
Pitanja postavljena u ovoj studiji bila su:
- Kako strukturirati okruženje virtualnog razreda, u kojem se kombiniraju sinkrone i asinkrone tehnologije učenja na daljinu, koje podržava stilove učenja, osobne sklonosti i potrebe polaznika tečajeva u Mikroneziji?
- Koje čimbenike, koji pred polaznike postavljaju izazove i potiču njihovu uspješnost, stručnjaci za razvoj tečajeva trebaju uzeti u obzir prilikom oblikovanja tečajeva učenja na daljinu za područje Mikronezije?
Saznanja proizašla iz ovih pitanja o razvijanju i pružanju tečajeva u ovim otočnim okruženjima mogu se primijeniti na udaljena, ruralna i autohtona područja u drugim dijelovima svijeta.
Stvaranje virtualne učionice sa sinkronom tehnologijom učenja na daljinu
Tipičan tečaj učenja na daljinu koristi jednu ili više metoda za povezivanje nastavnika i polaznika tečaja. Proteklo iskustvo PREL-a s učenjem na daljinu pokazalo je da mješoviti modeli učenja na daljinu, koji uključuju i sinkrone i asinkrone metode, nailaze na dobar odaziv kod polaznika tečajeva u Mikroneziji (Baxendale 2005).
Ocjenjivanjem ranijih tečajeva u Mikroneziji otkrivena je velika sklonost ka mogućnosti izravnog osobnog kontakta tijekom učenja uz nastavu koja se odvija pomoću tehnologije. Slijedom toga, PREL je razvio tečajeve koji objedinjuju intenzivnu tjednu nastavu na kojoj se nastavnik i polaznici osobno susreću s dodatnom nastavom na kojoj se koriste internetski edukacijski softver i elektronička pošta. Taj je model skup i teško ga je replicirati.
U proteklim ocjenama tečajeva, polaznici su opisali brojne izazove vezane uz korištenje internetskog edukacijskog softvera, poput alata Blackboard ili WebCT. (Keller 2004). Većina stanovnika na otocima koristi dial-up veze ili lokalne uskopojasne mreže, što im otežava redovit pristup i učitavanje višestrukih stranica tijekom pohađanja internetskog tečaja. Dodatno ograničenje predstavlja činjenica da polaznici imaju ograničen pristup računalima i Internetu, čime se dodatno smanjuje vrijeme raspoloživo za pristup materijalima, čitanje i komunikaciju kroz internetske diskusije u online okruženju edukacijskog softvera.
Početkom 2006. godine, PREL je započeo s korištenjem novog sinkronog internetskog konferencijskog sustava u nastojanju da riješi neke od spomenutih izazova, još uvijek nudeći okruženje virtualnog razreda u realnom vremenu. Na tečaju opisanom u ovome članku korišten je alat Elluminate Live!, tj. sustav temeljen na Javi i optimiziran za uskopojasne veze, za koji se pokazalo da dobro funkcionira na dial-up vezama uobičajenim u Mikroneziji. Taj je sustav omogućavao komunikaciju između nastavnika i polaznika tijekom tjedne nastave putem audio i tekstualnih programa i interaktivne ploče, ujedinjujući asinkrone elemente uobičajene za učenje na daljinu.
Kako bi se riješio problem nedovoljnog pristupa računalima, PREL je organizirao susrete polaznika na središnjim lokacijama za dijelove tečaja na kojima se koristio alat Elluminate. Polaznici ne samo da su imali priliku sastati se u skupini, već su dobili i tehničku podršku od lokalnog osoblja koje je prošlo obuku i imalo iskustva s korištenim tehnologijama. Nastavnici su koristili sinkrone razredne sastanke kao priliku za otvaranje rasprava poput onih koje se odvijaju u učionici.
Kao što se tvrdi u literaturi o visokokontekstualnim kulturama koje preferiraju učenje usmjereno na grupu (Bentley, Tinney i Chia 2005), ovaj je način rada omogućio polaznicima da raspravljaju o sadržaju sa svojim kolegama unutar vlastitog kulturnog konteksta te da od nastavnika dobiju neposrednu povratnu informaciju. Okruženje virtualnog razreda uz korištenje alata Elluminate Live! pružilo je polaznicima priliku da budu dio obrazovne zajednice, radije nego da rade u izolaciji, što je jedan od izazova koji su naveli polaznici prethodnih tečajeva.
Pozadina starosjedilačkih kultura i učenja na daljinu
Osim tehnoloških problema, važno je uzeti u obzir i međukulturalnu pedagošku problematiku prilikom oblikovanja i provođenja tečajeva učenja na daljinu u jedinstvenim kulturnim okruženjima kao što su tihooceanski otoci. Na primjer, Bentley, Tinney i Chia (2005), razmatrajući ključna pitanja u proučavanju učenja na daljinu u međukulturalnim okruženjima, spominju osam obrazovnih vrijednosnih razlika koje je potrebno uvažiti kod međukulturalnih tečajeva učenja na daljinu i koje su značajne za proučavanje učenja na daljinu na području Tihog oceana. Te vrijednosne razlike uključuju društvene aspekte, kao što su jezik, stilovi učenja i obrazovna kultura, te tehničke aspekte, kao što su infrastruktura i pristup računalu.
Unatoč skromnom broju objavljenih članaka o korištenju sinkrone tehnologije s učenicima iz starosjedilačkih zajednica, objavljene studije pružaju dodatne informacije o određenim međukulturalnim pitanjima koja je potrebno razmotriti. Ho i Burniske (2005) primjećuju da polaznici tečajeva učenja na daljinu u Američkoj Samoi izuzetno cijene sinkrone elemente tečaja, na primjer mogućnost održavanja videokonferencija i vođenja sinkronih razgovora.
Prema tim istraživačima, takvi sinkroni načini komunikacije pomažu učenicima da ostvare prijelaz sa svojih pretežito usmenih kulturnih tradicija na internetsku kulturu koja se temelji na tekstu. Zepke i Leach (2002) razmatraju činjenicu da je maorskim učenicima u nastavi nedostajao pojedinačan pristup računalima. Zbog tog problema učenici nisu mogli tako jednostavno sudjelovati u željenom pedagoškom iskustvu — u ovom slučaju, izravnoj interakciji pomoću video tehnologije odašiljane putem Interneta. Zepke i Leach (2002) naglašavaju važnost činjenice da nedostatak pristupa može inače održivo tehnološko rješenje učiniti beskorisnim.
Istraživači također napominju da se oblik nastave treba temeljiti na razumijevanju kulturnih modela i sklonosti starosjedilačkih kultura u kojima se nude tečajevi učenja na daljinu (Berkshire i Smith 2000; McLoughlin i Oliver 2000; Zepke i Leach 2002). Izuzetno je važno uzeti u obzir čimbenike poput prevladavajućih stilova učenja i komunikacijskih sklonosti. Međutim, Henderson (2007) upozorava dizajnere tečajeva da izbjegavaju površno i tokenističko uključivanje multikulturalnih stajališta te da imaju na umu stereotipe o kulturnim običajima. Henderson nudi teoretski model višestrukih kultura za e-nastavu koji uvažava razne društvene i kulturne čimbenike nekog okruženja. Ti čimbenici uključuju prevladavajuće akademske i obrazovne kulture, većinske i manjinske kulture (uključujući starosjedilačke kulture) te društvene epistemologije klase i spola.
istraživači osobito često naglašavaju važnost koju zajednica i suradnja imaju za učenike koji dolaze iz starosjedilačkih okruženja. Na primjer, Berkshire i Smith (2000) su proučavali studijski program za studente iz aljaških starosjedilačkih zajednica u ruralnom okruženju. U asinkronom dijelu tečaja, male su skupine studenata sudjelovale u raspravama o nastavnim predmetima kojima su se mogli priključiti mjesni učitelji i starije osobe iz njihovih zajednica. Istraživači su uočili da je takav oblik nastave kulturološki prikladan za te studente čiji su prevladavajući stilovi učenja bili induktivni i utemeljeni na praktičnoj primjeni.
Također, Zepke i Leach (2002) su primijetili da maorska kultura daje prednost radu u skupinama, holističkom pristupu učenju, izravnom kontaktu i raspravama, te povezivanju učenja sa stvarnim životnim zadacima. Za kulturne skupine koje naginju suradničkom učenju, ovi su istraživači predložili korištenje načela svojstvenih za zajednice prakse.
Iako je praktično težište tečaja u Mikroneziji podrazumijevalo neprimjerenost izravne teoretske rasprave o ovoj problematici, sva je problematika kulturološki značajnog dizajna online nastave razmatrana pri razvoju i provođenju tečaja. U nastavnim aktivnostima i zadacima, težište je i dalje bilo na važnosti koju podučavane strategije mogu imati u lokalnom kontekstu. Zadaci su uključivali tjedne mogućnosti polaznika da praktično primijene gradivo u učionicama, da razmišljaju o načinu na koji ti materijali funkcioniraju u njihovom kulturnom kontekstu, da s kolegama raspravljaju o nastavnom sadržaju i njegovoj primjeni, te da i kao skupina i kao pojedinci razmisle o načinima na koje bi se gradivo moglo primijeniti i prilagoditi lokalnom okruženju.
Analize slučajeva na otocima Pohnpei i Ebeye
Predmet proučavanja u ovome članku jest tečaj čitanja namijenjen nastavnicima u K-8 školama pod nazivom "Pismenost I: Temeljne strategije čitanja". Tečaj se održavao na oba otoka, Pohnpei i Ebeye, tijekom osam tjedana u proljeće 2006. godine. Na oba je otoka predmet ponuđen kao prvi u nizu tečajeva koji vode do online diplome iz obrazovanja.
Prije početka tečaja izvršeno je ispitivanje tehnologije kako bi se pri oblikovanju online tečaja uzeli u obzir problemi nedovoljnog pristupa računalu i vještina polaznika u radu s računalom. Rezultati ispitivanja pružaju kratak prikaz tehnologije za polaznike tečaja na ta dva otoka. Nastavnici su koristili podatke iz tih istraživanja za pomoć pri tehnološkim i logističkim pripremama za nastavu.
Polaznici tečaja na otoku Pohnpei
Otok Pohnpei, koji se sastoji od jednog velikog otoka i šest atola, čini jednu od četiri savezne države Mikronezije. Pohnpei nastanjuje otprilike 37.000 stanovnika (procjena iz 1999). Pohnpejski, jedan od mikronezijskih jezika, prevladavajući je jezik otočana, a postoje i dva polinezijska jezika kojima govore skupine doseljenika koji sada žive na otoku. Stanovništvo se također uvelike služi engleskim jezikom.
Na tečaj su se prijavila dvadeset i dva polaznika. Dvadeset polaznika su činili nastavnici učenika od prvog do osmog razreda, jedan je bio srednjoškolski nastavnik, a jedan je bio stručnjak pri Odjelu za prosvjetu otoka Pohnpei. Svih dvadeset i dvoje polaznika stekli su višu stručnu spremu na lokalnim fakultetima.
Polaznici tečaja na otoku Ebeye
Ebeye je otok u Republici Marshallovo Otočje, a smješten je uz američku vojnu bazu na atolu Kwajaleinu. Otok je gusto nastanjen, s više od 12.000 stanovnika na površini od 80 jutara. Glavni jezik kojim se govori na otoku je maršalski. Engleski je drugi jezik.
Petnaest polaznika se prijavilo za nastavu iz predmeta "Pismenost I". Deset ih je imalo višu stručnu spremu, a pet završenu srednju školu. Polaznici su podučavali uzraste od prvog do osmog razreda, a skupina je uključivala i jednog defektologa.
Prikupljanje podataka
Korištene su brojne metode za prikupljanje podataka o stajalištima polaznika i o njihovim iskustvima u nastavi na daljinu; na oba su otoka provedena istraživanja, analize dokumenata, opažanja i pojedinačni razgovori s polaznicima. Uz već spomenuto uvodno ispitivanje tehnologije, polaznici su po završetku tečaja zamoljeni da ispune anketu o procjeni. Isto tako, odabrani polaznici su pozvani na razgovore radi stjecanja boljeg uvida u mišljenje polaznika o tečaju. Nastavnici su u obveznu domaću zadaću uključili i tjedne natuknice o specifičnim tehnološkim pitanjima; odgovori polaznika na te natuknice analizirani su za potrebe ove studije.
Ispitivači su koristili svrhovitu metodu odabira polaznika s kojima su vođeni razgovori. Voditelj tečaja na otoku Pohnpei je odabrao šest polaznika koji su bili dobri kandidati za razgovor. Odabir je odražavao mješavinu polaznika koji su uspješno položili tečaj i nekih koji su se suočili s izazovima u ispunjavanju zadataka prema očekivanjima tečaja i rubrikama za ocjenjivanje. Terenski je koordinator pitao odabrane polaznike pristaju li na telefonski razgovor. Polaznici koji su pristali sudjelovali su u polusatnom telefonskom razgovoru s ocjeniteljem. Na otoku Ebeye, voditelj tečaja je za razgovor odabrao pet mogućih polaznika. Zbog vremenskih razlika i drugih tehničkih poteškoća, stupljeno je u vezu sa samo dvoje od pet odabranih polaznika.
Ispitivači su se u analizi prikupljenih podataka koristili metodama kvalitativne analize sadržaja (Merriam 1998). Nakon šifriranja tjednih dnevničkih bilješki, obavljenih razgovora i podataka dobivenih promatranjem, istraživači su u dobivenim materijalima tražili ključne teme. Teme koje su proizašle iz analize uključivale su (a) stilove i sklonosti u učenju, (b) problematiku vezanu uz usvajanje sadržaja, (c) problematiku vezanu uz tehnološku infrastrukturu, (d) problematiku vezanu uz tehnološke vještine i (e) pravodobnu pomoć. Unutarnja pouzdanost nalaza utvrđena je triangulacijom i provjerom članova (Merriam 1998). Voditelji tečaja, terenski koordinatori i kolege koji su sudjelovali u prethodnim tečajevima učenja na daljinu ocijenili su nalaze kako bi dodatno potvrdili utvrđene teme.
Rezultati
Izazovi za polaznike
Asinkrona komponenta nastave postavljala je najveće izazove pred polaznike. Polaznici su trebali imati pristup računalima i koristiti programe za obradu riječi te elektroničku poštu kako bi predavali tjedne domaće zadaće. Predvidjevši izazove vezane uz različite razine tehnološke spretnosti polaznika, PREL je postavio lokalne terenske koordinatore koji su po potrebi mogli polaznicima pružiti pomoć. Ta se pravovremena pomoć pokazala neprocjenjivom. Više od dvije trećine polaznika na otocima Pohnpei i Ebeye izjavilo je da im je potrebna dodatna pomoć u uspostavi i korištenju računa elektroničke pošte, kao i u slanju privitaka elektroničkom poštom. Polaznici koji su u posljednjih pet godina stekli višu stručnu spremu imali su manje poteškoća u primjeni računalnih vještina jer su koristili računala tijekom predavanja na lokalnim fakultetima.
Na oba su otoka polaznici tijekom tjedna nailazili na poteškoće u pristupu računalima za pisanje svojih domaćih zadaća. U skupini na otoku Pohnpei, svi osim jednoga polaznika su izjavili da su računala koristili u svojim školama, najčešće zajedničko računalo u školskom uredu. Nekoliko je polaznika dobilo dopuštenje od svojih ravnatelja da koriste računala tijekom vikenda. Pomanjkanje jednostavnog pristupa računalima postavilo je izazove pred polaznike s gustim nastavnim rasporedom.
Nekoliko je polaznika izjavilo da su morali koristiti računala nakon škole, u vrijeme koje su inače koristili za sastavljanje nastavnih planova i rješavanje ostalih nastavnih zadataka. Bez računala u svojim domovima, nisu mogli ispunjavati radne zadatke navečer i tijekom vikenda. Iako su polaznici na otoku Ebeye imali na raspolaganju računalni laboratorij, zbog problema sa softverom većina je računala bila neupotrebljiva. Polaznici su dijelili dva ili tri prijenosna računala koja su pripadala terenskim koordinatorima i zamjeniku ravnatelja škole. Također su se oslanjali na jednu internetsku dial-up vezu u školi za predavanje svojih domaćih zadaća.
Unatoč ovim izazovima, polaznici su redovito dostavljali zadaću. Nastavnici su bili svjesni tih izazova te su ostali fleksibilni. Surađivali su s pojedinim polaznicima tako što su prihvaćali zakašnjele zadatke i omogućavali dodatno vrijeme za popravne zadatke.
Uspješna iskustva s učenjem na daljinu
Završnim ocjenjivanjem nastave i telefonskim razgovorima utvrđeno je da se polaznicima svidjela tjedna virtualna nastava s nastavnikom pomoću alata Elluminate Live!. Unatoč nekim tehničkim poteškoćama, poput problema sa zvukom i zastoja u priključivanju na vezu, primjedbe o alatu Elluminate Live! bile su pozitivne. Nedostatak tečaja bio je taj što su neki polaznici imali dojam da im nije omogućeno dovoljno vremena za pojedinačne razgovore s nastavnikom.
Četvero od sedam polaznika je izjavilo da bi voljeli da su imali više vremena za razgovor s nastavnicima, po mogućnosti putem telefona. Neki polaznici koji su svakodnevno koristili elektroničku poštu rekli su da su redovito pisali svojim nastavnicima te su smatrali da ta metoda predstavlja odgovarajući način pojedinačne komunikacije koju su željeli.
Nastavnici koji su vodili tečaj "Pismenost I" omogućavali su polaznicima na svakom virtualnom nastavnom satu sudjelovanje u grupnim raspravama i razmišljanjima o nastavnom sadržaju. Nekoliko je polaznika izjavilo da su uživali u takvome načinu rada te da su dosta naučili iz rada s kolegama. Kada su upitani sviđa li im se više individualni ili grupni rad, na razgovoru su izjavili da vole obje forme. Mnogima se sviđao pojedinačan rad pri pisanju domaće zadaće jer su mogli samostalno razmišljati i pisati. Polaznici su voljeli rad u grupi, ali nisu voljeli biti ocjenjivani za takav rad.
Nekoliko je polaznika izjavilo da su učili iz međusobnih iskustava u grupnim zadacima, ali i da su iskoristiti tu priliku da razjasne i bolje shvate pojmove koji se podučavaju na nastavi. U skladu s literaturom o važnosti pružanja mogućnosti suradnje i interakcije sa zajednicom u starosjedilačkim društvima (Berkshire i Smith 2000; McLoughlin i Oliver 2000; Zepke i Leach 2002), polaznici su naveli da je grupni rad bio vrijedan način uspostavljanja značajnih kulturnih i lokalnih veza između korištenog nastavnog plana i programa i njihovog školskog okruženja.
Kada su upitani zbog čega su se smatrali uspješnima u tečaju "Pismenost I", polaznici su redovito izjavljivali da su ostvarili iznimnu korist od strategija učenja koje mogu odmah primijeniti u svojim učionicama. Polaznici s kojima su obavljeni telefonski razgovori rekli su da te nove nastavne strategije mogu koristiti iz tjedna u tjedan te da uživaju promatrati dokaze o uspješnosti strategija kod svojih učenika. Jedna je polaznica izjavila da je taj tečaj bio njezina prva prilika za pohađanje formalne nastave iz obrazovanja, budući da je svoju višu stručnu spremu stekla na studiju humanističkih znanosti. Činilo se da je učenje primjenjivih strategija koristilo mnogim polaznicima koji nisu prethodno prošli sistematičnu obuku o držanju nastave iz predmeta koje su podučavali.
Polaznici tečajeva na otocima Pohnpei i Ebeye izrazili su zanimanje za buduće tečajeve i cijenili su mogućnost stjecanja dodatne obuke kroz nastavu na daljinu. Od 19 polaznika koji su krenuli na tečaj na otoku Pohnpei, 17 ih je uspješno završilo tečaj i dobilo prolaznu ocjenu. Od 15 polaznika koji se priključili tečaju na otoku Ebeye, 13 ih je završilo tečaj. U nekoliko slučajeva, polaznicima je nakon završetka tečaja trebalo dodatno vrijeme za dovršenje radnih zadataka. Polaznici su za to imali opravdane razloge, prije svega ograničen broj računala koje su dijelili i ograničen pristup Internetu. Nastavnici su po potrebi razgovarali s polaznicima kako bi im pomogli riješiti te probleme.
Preporuke dizajnerima tečajeva učenja na daljinu
Na temelju istraživanja i razgovora s polaznicima, utvrdili smo brojne ključne čimbenike koje dizajneri online tečajeva trebaju uzeti u obzir prilikom razvoja tečajeva učenja na daljinu u Mikroneziji. Neki se od tih čimbenika mogu općenito primijeniti na slične inicijative u kojima se učenje na daljinu nudi odraslim osobama iz udaljenih ili starosjedilačkih zajednica. Što je najvažnije, dizajneri tečajeva učenja na daljinu trebaju razgovarati s koordinatorima i polaznicima o njihovim okruženjima i okolnostima kako bi saznali koje strukturalne i ljudske čimbenike trebaju uzeti u obzir.
Iako nastavnici mogu naposljetku odlučiti koje su prilagodbe voljni izvršiti, činjenica da jedan format ne odgovara svima kad su u pitanju inicijative učenja na daljinu ključna je u podržavanju onih koji odluče sudjelovati na takvim tečajevima. Uz malo fleksibilnosti i spremnosti da se procijene potrebe polaznika te da se prema tome dizajniraju tečajevi, pružatelji nastave na daljinu mogu stvoriti održiv mehanizam za pružanje obrazovnih mogućnosti u okruženjima poput ovih iz naše studije.
Zaključak
Polaznici spomenutih tečajeva učenja na daljinu u Mikroneziji reagirali su uvelike pozitivno i zadovoljno što im je pružena mogućnost da obogate svoje učenje. Unatoč izazovima i frustracijama s kojima su se suočavali zbog ograničenog pristupa računalima i Internetu, polaznici su zadržali entuzijazam te žele i dalje pohađati tečajeve takvog mješovitog formata koji uključuje sinkrone i asinkrone tehnologije.
Virtualna razredna okolina omogućena uz pomoć internetskog konferencijskog softvera ocijenjena je kao prihvatljiva i učinkovita zamjena za izravan način komunikacije koji polaznici smatraju iznimno važnim. Ova istraživanja pokazuju važnost tečajeva koji koriste nove sinkrone internetske tehnologije da bi ispunili potrebe polaznika u stvarnovremenskoj komunikaciji s nastavnicima.
______________________________
INFORMACIJE O AUTORSKIM PRAVIMA I CITIRANJU OVOG ČLANKA
Ovaj članak moguće je reproducirati i distribuirati u obrazovne svrhe, ako se u dokument uključi sljedeće:
Bilješka: Ovaj članak izvorno je objavljen u Innovate časopisu (http://www.innovateonline.info/) pod nazivom: Rao, K.. 2007. Distance learning in Micronesia: Participants' Experiences in a Virtual Classroom Using Synchronous Technologies. Innovate 4 (1). http://www.innovateonline.info/index.php?view=article&id=437 (accessed January 12, 2008). Članak je ovdje pretiskan uz dopuštenje nakladnika, The Fischler School of Education and Human Services pri Nova Southeastern University.
|
