ARHIVA

godište II   |   broj 2  |   Zagreb |   21.1.2002. | 

Kako uvesti uporabu računala u nastavu?
- 3 primjera iz srednjoškolske prakse (II. gimnazija u Zagrebu) -

	Demistificirati računalo (nastavni predmet informatika)
	Kako učiti više i bolje (nastavni predmet psihologija)
	Važna je podrška (Globe program)
	Učionica
	Može li se više?

Demistificirati računalo (nastavni predmet informatika)

Kako se u Hrvatskoj srednjoškolskoj praksi širi ideja o modernom obrazovanju, pokušali smo otkriti u razgovoru s nastavnicima II. gimnazije u Zagrebu. Profesoricu Kseniju Dragomanović, nastavnicu informatike, pitali smo koji je cilj nastave informatike. Je li on u programiranju, pripremamo li njome učenike za studij računarstva i možemo li nastavom informatike naučiti našu djecu sve što im računala mogu pružiti? Profesorica Dragomanović misli drugačije: »Cilj nastave informatike, kako ga ja vidim i provodim, jest demistificirati računalo. Koristimo se propisanim planom i programom koji sami nadopunjujemo, no problem je u nedostatku adekvatnih udžbenika. Informatika, udžbenik prof. Lea Budina, pretežak je za gimnazijalce koji imaju informatiku samo u I. razredu, dok je primjereniji za informatiku u prirodoslovnim školama, gdje se ona sluša sve četiri godine.«

No, bez obzira na probleme s kojima se susreću učenici i njihovi nastavnici, ankete o znanju korištenja računala koje provodi profesorica Dragomanović pokazuju velike promjene iz godine u godinu. Učenici se još prije srednje škole susreću s računalom, velik broj ih i posjeduje kućno računalo, a donedavno najraširenije igranje računalnih igara, sada sve više zamjenjuje internet. Ondje ih najviše privlače filmovi, glazba, omiljene zvijezde, o kojima postoji nepregledno mnoštvo informacija.

Kako taj novi način upijanja informacija usmjeriti na edukativne sadržaje vezane uz školski, ali i izvannastavni program? Jedan mali primjer koji koristi prof. Dragomanović jest da za e-mail upućen njoj učenik dobije peticu. No što je s drugim predmetima koji nisu sadržajno vezani uz računalnu tehnologiju?

Kako učiti više i bolje (nastavni predmet psihologija)

Kako obogatiti metodiku nastave psihologije, pokazuje profesorica Krizmanić, nastavnica psihologije u II. gimnaziji. Nakon odslušane teorije o inteligenciji i faktorima inteligencije, učenici u računalnom kabinetu testiraju svoj IQ na nekoj od ponuđenih im adresa:

www.mensa.hr
www.intelligencetest.com/quizzes/quiz1/index.htm#start

Prof. Krizmanić vrlo je zadovoljna rezultatima njihova rada: »Na ovaj način oni uče više, bolje. Ponudim im tri adrese, a oni pretražuju dalje. Naravno, neke treba nagovarati, ali većina ih jedva čeka upaliti računalo – i ne možeš ih zadržati. Vrlo rado bih im i češće ponudila tu vrstu nastave, kad bi nam netko pripremio materijale, pretražio adrese, dao ideje.«

Profesorica napominje da je nastavnicima preskupo kod kuće pretraživati Internet u potrazi za primjerenim edukacijskim sadržajima, a i vrijeme je ograničavajući faktor. »Ravnatelj je sklon takvom načinu rada, škola je zainteresirana, no nema unaprijed određenih sadržaja i metoda. Kada bi nastavni plan i program sadržavao neke od metoda implementacije informacijske tehnologije u nastavu psihologije, objeručke bismo ih prihvatili«.

Važna je podrška (Globe program)

II. gimnazija je jedna od 80-ak škola u Hrvatskoj uključenih u Globe program, znanstveni i edukacijski projekt u kojem sudjeluje oko stotinu zemalja iz cijelog svijeta.

Taj se međunarodni program bavi raznim mjerenjima atmosfere i tla, stvaranjem izvještaja i baza podataka (5,5 milijuna podataka na internetu koje su skupili učenici i njihovi voditelji-nastavnici), interaktivnih mapa i grafova, a sve uz suradnju sa stručnjacima i sudionicima Globe projekata širom svijeta. Učenici su uključeni i u niz ekoloških akcija, kao što je projekt usvajanja delfina ili projekt zaštite bjeloglavog supa.

Voditeljice Globe programa u II. gimnaziji, prof. geografije Mirna Jakopović, i prof. biologije i kemije Janja Aničić, kažu nam da se uspjeh tog programa temelji na nepodijeljenoj podršci uprave škole, profesora, lokalne samouprave, ali i na entuzijazmu učenika budući da se sav rad odvija isključivo u slobodnom vremenu, za vrijeme praznika i izvan nastave. Profesorice su oduševljene rezultatima, upornošću i voljom mladih učenika, što objašnjavaju otklonom od teške i krute tradicionalne nastave koja se zasniva na sedam sati sjedenja u klupama.

Prema riječima prof. Jakopović dokaz da našim školama trebaju ovakvi programi i da su ih sposobne voditi jest i činjenica da je Hrvatska treća zemlja u svijetu po broju i kvaliteti mjerenja.

Za susrete hrvatskih Globe škola učenici izrađuju računalne prezentacije, audiomaterijale i animacije, a nedavno kupljenom videokamerom, sponzoriranom od Plive, učenici sami stvaraju i videomaterijale.

Edukacijska vrijednost Globe projekta jest u tome što učenici uče jedni od drugih: od raznih mjerenja, uporabe videokamere, do rada na Internetu, unosa podataka u Globe bazu i komunikacije elektroničkom poštom s ostalim Globe školama. Najčešći je oblik rada timski rad koji je u svijetu znanosti, poslovanja i obrazovanja prepoznat kao onaj koji dovodi do najviših rezultata.

Učionica

U  učionici se nalazi 17 umreženih računala spojenih HT ISDN-om na internet, uz 150 besplatnih sati surfanja mjesečno, što za sada zadovoljava potrebe škole.

Ravnatelj prof. Drago Bagić kaže nam da je učionica opremana postupno, i to uglavnom sredstvima škole, ali naglašava da je za uspjeh bila presudna osobna inicijativa i vlastiti angažman. Ministarstvo prosvjete financiralo je 9 računala, no nije postojao sustavni pristup opremanju i organizaciji učionice. Za organizaciju, umrežavanje, infrastrukturu i namještaj pobrinula se sama škola, uz pomoć grada, te uz donacije roditelja i prijatelja.

Ravnatelj Bagić kaže: »Ja sebe vidim kao podršku nastavnicima kojima treba stvoriti što bolje okružje kako bi oni mogli razvijati svoj rad, nastavu i rad s učenicima.«

No, zadivljuje da se smisao učionice kao općeg dobra škole doista provodi, i to putem slobodnog pristupa učenicima, koji u svako vrijeme mogu podići ključ u tajništvu ili na porti škole te se uz predočenje iskaznice škole mogu služiti računalima izvan nastave, tijekom odmorâ, za vrijeme praznika, navečer. Onako kako sami žele: za pretraživanje interneta u potrazi za informacijama potrebnih za pisanje maturalnog rada ili pak omiljenim filmovima, a nije tajna niti da je u posljednje vrijeme posebno popularno igrati Quake s više igrača u lokalnoj mreži.

Može li se više?

Osim za vlastite potrebe, škola je voljna dati podršku i raznim drugim informatičkim aktivnostima. Nedavno je ostvarena odlična suradnja škole s Ministarstvom prosvjete i CARNetom pri organizaciji CARNetova tečaja Training the Trainers (link) za potrebe srednjoškolskih nastavnika informatike i matematike. II. gimnazija pokazala se kao domaćin i partner s jasnim ciljem i putem pred sobom. Veliki planovi za razvijanje mreže i konstantno nadograđivanje računala te u idealnim uvjetima angažiranje jedne osobe za održavanje učionice i weba škole misle postići vlastitim angažmanom, a velike nade polažu u lokalnu samoupravu.

Nažalost, inicijativa s iznajmljivanjem učionice CARNet CISCO Akademiji nije ostvarena budući da ideja škole da se podstanarstvo isplati u obliku opreme (ponajviše se priželjkivao računalni projektor) nije u skladu s krutim zakonom koji ne dopušta takav način samofinanciranja učionice, bez obzira na to koliko je on u najboljem interesu škole. A najam od 200 kuna po satu, koji propisuje Ministarstvo prosvjete i športa, nije odgovarao ni CISCO Akademiji, a niti školi, jer bi tek 40% od najma ostalo u vlasništvu škole, dok bi ostalo pripalo Ministarstvu.

Kolika je edukativna vrijednost svih tih zabavnih aktivnosti, procijenite sami. No, činjenica je da će učenici koji su djelatno uključeni u rad računalne učionice biti ne samo spremniji prihvatiti nove tehnologije već će ih i sami tražiti. Jesu li naši fakulteti spremni za te nove generacije? Što im mogu ponuditi?

U II. gimnaziji uvjerili smo se da je informacijska tehnologija u našem školstvu još uvijek stvar osobnog entuzijazma, a ne sustavnog pristupa. No njezin je razvoj nemoguće zaustaviti. Nažalost, on se ne odvija sustavno i putem službenih kanala. Njegov najjači pritisak dolazi izvan nastavnog sustava, a polako i potiho uvode ga profesori entuzijasti i željni učenici, koji nesvjesno ruše granice starog sustava i otkrivaju uvijek nov svijet. Hoćemo li im se pridružiti u tome?

Dragana Kupres

cijeli osvrt | sažetak | abstract | pdf inačica | naslovnica