|
Uvod
Obrazovanje je jedan od najvažnijih čimbenika odgovornih za razvoj društva te je vrlo bitna njegova prilagodba promjenama koje donosi današnje informacijsko doba. Kako bi se te prilagodbe uspješno ostvarile, nije dovoljno promijeniti i osuvremeniti samo sadržaje učenja. Jednako je važno unijeti promjene nastavnih metoda. Suvremenom obrazovanju potreban je nov model učenja – aktivno učenje koje se temelji na informacijskim resursima stvarnog svijeta [1]. Danas se sve više naglašava potreba za obrazovanjem zasnovanim na metodama koje koriste informacijske i komunikacijske tehnologije.
Nastavnici danas moraju znati koristiti suvremene metode i tehnologije u obrazovanju. Jednako je važno da nastavnici budu ne samo informatički nego i informacijski pismeni te da posjeduju znanje o tome što je informacijska pismenost i koliko je njezino značenje za današnje obrazovanje.
Iako je nužno da promjene nastavnih sadržaja i metoda zahvate sve razine obrazovanja, posebno je važno da do takvih transformacija dođe na sveučilištima, i to na fakultetima koji obrazuju studente - buduće nastavnike. Na taj će se način najviše utjecati na to da se osigura primjena novih trendova u obrazovanju i u školama [5].
Modeli usvajanja znanja
Model izgradnje znanja nasuprot modelu reprodukcije znanja Tradicionalno obrazovanje temelji se na obrazovnoj paradigmi, koja se naziva model reprodukcije znanja [8]. Taj model polazi od pretpostavke o znanju kao cilju koji treba postići. Svrha procesa učenja jest prenijeti takvo statičko znanje od izvora znanja (nastavnik ili udžbenik) do studenta, koji je pasivni primatelj znanja. Iako vrlo malo nastavnika prihvaća model reprodukcije znanja u takvom najdoslovnijem obliku, ipak je dovoljno njegovih karakteristika prisutno u većini današnjih obrazovnih institucija.
U suvremenom obrazovanju potrebno je učiniti pomak od modela reprodukcije znanja prema modelu izgradnje znanja, koji promatra nastavnike i studente kao partnere u zajedničkom sudjelovanju na izgradnji baze znanja koju treba usvojiti. Ta se baza znanja tijekom izvođenja nastave otkriva i nadopunjuje, pri čemu se koriste različiti izvori informacija, a nastavnik ima ulogu mentora studentima u tom procesu [5]. Studenti su u procesu učenja aktivni i sami biraju u kojoj će mjeri i na koji način birati izvore znanja [9].
Informacijske i komunikacijske tehnologije i obrazovanje
Tijekom posljednjega desetljeća stručnjaci ističu goleme potencijale obrazovanja zasnovanog na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Međutim, činjenica je da te tehnologije još nisu na pravi način iskorištene. Problem je u tome što nije dovoljno samo uvesti nove tehnologije u obrazovanje kao sredstvo za organiziranje i distribuciju informacija, nego je potrebno izmijeniti i sam način učenja [2], [5].
Glavna pogreška pri korištenju informacijske tehnologije jest stanovište da je davanje informacija studentima isto što i davanje znanja [3]. Međutim, kako svaki student mora individualno transformirati prikupljene informacije u znanje, treba ga naučiti ne samo samostalno dohvaćati informacije, nego i upravljati njima, analizirati ih i pretvarati u znanje. Nastavnik je pri tome "trener" koji pomaže studentima učiti na svoj način i uspješno preraditi informacija u znanje. Osnovna je zadaća nastavnika naučiti studente kako učiti, drugim riječima stvoriti informacijski pismene studente, odnosno buduće informacijski pismene stručnjake u svom području [1].
Informacijska pismenost
Razvojem informatičke tehnologije sve se više susrećemo s pojmom informatičke pismenosti, ali i širim pojmom informacijske pismenosti, koja je osnova za razvoj suvremenog društva.
Informatička pismenost (eng. computer literacy) definira se kao sposobnost korištenja računala i računalnih programa. Informacijska pismenost (eng. information literacy) predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje znanja o tome kako naći, procijeniti i iskoristiti najbolje i najnovije informacije koje su na raspolaganju kako bi se riješio određeni problem ili donijela kakva odluka [1]. Pri tome izvori informacija mogu biti različiti: knjige, časopisi, računala, TV, film ili bilo što drugo. Danas posebnu ulogu kao izvor informacija ima Internet.
Informacijska pismenost uključuje sposobnosti [6]:
- prepoznavanje potrebe za informacijom
- pronalaženje informacije
- analiza i vrednovanje informacije
- korištenje informacije
- objavljivanje informacija
Najkraće rečeno, informacijski pismena osoba jest ona osoba koja je naučila kako učiti [1]. Ona zna učiti jer zna na koji je način znanje organizirano, kako naći informacije koje su joj potrebne i kako preraditi i koristiti nađene informacije na način da i drugi mogu učiti iz njih. To je osoba pripremljena za cjeloživotno učenje jer uvijek može pronaći informacije potrebne za bilo koji zadatak ili odluku s kojima se susretne.
Studenti i informacijska pismenost
S obzirom na brz razvoj znanja u svim područjima, studentima se tijekom redovitog školovanja ne mogu pružiti sva znanja i vještine koja će im biti potrebna u budućem radu. Zato je posebno važno da se studenti tijekom svog studija nauče kako samostalno učiti. Informacijska je pismenost osnovna vještina koju treba posjedovati svaki student ako želi napredovati kao stručnjak u svom području u današnjem globalnom informacijskom društvu, "vještina bez koje se ne može preživjeti u informacijskom dobu" [1].
Iako je informacijsku pismenost potrebno razvijati na svim razinama obrazovanja, ključno je da takva znanja steknu upravo studenti koji se školuju za buduće nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama. Kod tih je studenata potrebno ne samo razvijati informacijsku pismenost nego i ukazivati na to što je informacijska pismenost, koje je njezino značenje i kako je razvijati. Na taj će način potaknuti da studenti, kao budući nastavnici, osiguraju razvoj informacijske pismenosti i kod svojih učenika.
Nastavnici na visokoškolskim ustanovama trebali bi tijekom predavanja i ostalih oblika rada u nastavi poticati studente na istraživanje te im pomoći da nauče gradivo, ali i da nauče kako učiti. Jedan od načina za razvijanje, ali i za utvrđivanje stupnja informacijske pismenosti studenata jest i izrada seminarskih radova. Seminari služe za nadgledanje i provjeru napretka studenata u pronalaženju informacija, njihovoj analizi i vrednovanju te objedinjavanju i objavljivanju kao cjelovitih radova. Pri tome se kao izvor informacija danas više ne koristi samo klasična literatura nego i informacije prikupljene korištenjem suvremenih informatičkih tehnologija, posebno Interneta. Isto tako dobro je studente naučiti da pored objavljivanja seminara u klasičnom "papirnatom" obliku uz pomoć nekog od programa za obradu teksta na računalu seminar oblikuju kao WWW prezentaciju i objave je na Internetu [4].
Informatička znanja kao preduvjet za informacijsku pismenost
U današnje doba informatička pismenost bitan je preduvjet za informacijsku pismenost, a posebno je potrebna pri pronalaženju informacija. Računala omogućuju dostup do informacija u svako doba i sa svakog mjesta te su tako studentima dopuna korištenju knjižnica na fakultetima s većinom klasičnom tiskanom literaturom.
Iako je pronalaženje informacija samo jedna od sposobnosti koja čini informacijsku pismenost, ipak je taj prvi korak nužan za prelazak na kvalitetnu analizu i obradu informacija. Zato je važno krenuti i s informatičkim opismenjivanjem studenata, ali je bitno napomenuti da se tu ne smije stati. Nije dovoljno studente samo naučiti korištenju računala i računalnih programa koji će im pomoći pri prikupljanju i obradi informacija. Treba ih naučiti ne samo kako da prikupe informacije, na primjer uz pomoć odgovarajućih internetskih programa, nego i kako da ih iskoriste i transformiraju u znanje [3].
Informacijski pismena osoba razumije ulogu računala u procesu traženja informacija, ali je isto tako svjesna kako uspješno pretraživanje ovisi najviše o njoj samoj, a ne o tehnologiji koju koristi. Računalo samo vraća one informacije koje su od njega zatražene, na primjer pretraživanjem weba zadavanjem ključnih riječi određenoj tražilici. Ako te riječi nisu adekvatno izabrane, rezultati koje tražilica prikupi beskorisni su [7].
Koja znanja i vještine treba posjedovati informatički pismeni student?
Osnovna informatička znanja i vještine koje treba posjedovati informatički pismena osoba stalno se dopunjuju i usavršavaju jer moraju pratiti brz razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT). Do prije nekih desetak godina ta osnovna znanja uključivala su poznavanje računalne konfiguracije i osnova korištenja operacijskih sustava, elementarnu primjenu programa za obradu teksta, tablične proračune i izradu prezentacija pomoću računala. Danas među osnovna znanja pripada i poznavanje Interneta i njegovih servisa, a posebno komuniciranje elektroničkom poštom i korištenje World Wide Weba. Uz dohvaćanje WWW stranica važno je spomenuti i pretraživanje WWW-a uz pomoć tražilica i tematskih kataloga, ali se čak već i objavljivanje sadržaja kreiranjem HTML prezentacija može smatrati osnovnim informatičkim znanjem. Ta osnovna znanja trebala bi se u okviru odgovarajućih kolegija uključiti u nastavne planove i programe svih studija.
Kad je riječ o studentima koji se školuju za buduće nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, u informatička znanja trebalo bi ubrojiti i znanja o ICT-u u obrazovanju te metodologiji korištenja tih tehnologija u nastavi. Studente treba upoznati s primjenom ICT-a u obrazovanju kao dopune klasičnom obrazovanju, ali i za obrazovanje na daljinu. Neka od temeljnih znanja budućih nastavnika su: upotreba računala u nastavi i korištenje edukativnih paketa kao nastavničkih pomagala, definicija, prednosti, nedostaci, oblici, tehnologija i metode rada učenja i obrazovanja na daljinu, testiranje i ispitivanje pomoću računala, korištenje alata za sinkronu i asinkronu komunikaciju u obrazovanju.
Uz ova znanja vezana za ICT u obrazovanju, studenti - budući nastavnici informatike trebaju još dodatno svladati osnove korištenja autorskih alata za razvoj multimedijskih prezentacija te se osposobiti kao autori jednostavnijih obrazovnih hipermedijskih aplikacija [4].
Seminarski radovi i informacijska pismenost studenata informatike
Kolegij "Metodika nastave informatike" Na Odsjeku za informatiku Filozofskog fakulteta u Rijeci već više godina se informatička znanja potrebna studentima informatike kao budućim nastavnicima stječu u okviru nekoliko kolegija, među kojima je posebno važna "Metodika nastave informatike". Kolegij pohađaju studenti završne godine koji već posjeduju solidna informatička znanja, uključujući i poznavanje korištenja internetskih servisa, od e-maila i WWW-a, preko novinskih grupa i distribucijskih lista do izrade HTML stranica i FTP programa za njihovo postavljanje na WWW poslužitelj. Te sadržaje studenti usvajaju na praktičnom dijelu kolegija "Računalne mreže". Među ostalim sadržajima na "Metodici nastave informatike" studenti se upoznaju s ulogom korištenja ICT-a u nastavi. Dio kolegija se realizira putem samostalnog seminarskog rada studenata na izradi obrazovne WWW aplikacije. Zadatak je studenata odabrati temu seminara koja će biti vezana uz nastavno gradivo kolegija (primjena ICT-a u nastavi) i obraditi je na način koji će biti prikladan za objavljivanje na webu u obliku aplikacije namijenjene za učenje.
Na prvi pogled sličan zadatak studenti izrađuju na kolegiju "Računalne mreže". Međutim, dok na tom kolegiju nije toliko bitno kako je sadržajno obrađena tema, već je cilj seminara naučiti korištenje informatičkih programa za prikupljanje informacija, objedinjavanje u HTML aplikaciju i objavljivanje te aplikacije na web poslužitelj, u sklopu metodičkog kolegija nastoji se što više potaknuti samostalnost studenata te razvijati njihova informacijska pismenost.
Kao osnovne sposobnosti informacijske pismenosti kod studenata razvijaju se: prikupljanje informacija s naglaskom na korištenje informatičkih tehnologija, analiza i vrednovanje informacija te korištenje informacija. Korištenje uključuje organiziranje, obradu, primjenu i objavljivanje informacija koje je kod takvih seminara u obliku web aplikacija.
Faze u izradi seminarskih radova
Nastavnik kroz sve faze izrade seminara, od definiranja teme i prikupljanja sadržaja, pa sve do objavljivanja na web poslužitelju prati napredak studenata te ih vodi i pomaže im svojim sugestijama. Faze izrade seminara uključuju:
1. odabir i definiciju teme seminara
2. pronalaženje i prikupljanje sadržaja za seminar, analizu i vrednovanje informacija
3. korištenje i objavljivanje informacija.
U prvoj fazi student bira temu za seminar, formulira sažetak teme i bira ključne riječi na hrvatskom i engleskom jeziku koje će koristiti pri kasnijem istraživanju. Nastavak istraživanja slijedi nakon što nastavnik odobri temu. Kako je riječ o izradi obrazovne aplikacije, student treba navesti i podatke o tome tko su budući korisnici (dob, razina obrazovanja, predznanje, vještine u korištenju računalom), koja je računalna oprema i programska podrška potrebna korisnicima, ali i studentima kao autorima, kako će se realizirati komunikacija s korisnicima te kako će se implementirati provjeravanje znanja.
Pronalaženje i prikupljanje sadržaja za seminar uključuje korištenje klasične literature u tiskanom obliku, ali ipak s naglaskom na Internet kao izvor informacija. Zadatak je studenata da dio informacija prikupe korištenjem komunikacije na Internetu, a dio pretraživanjem uz pomoć web tražilica. Prikupljene informacije trebaju analizirati i vrednovati te se odlučiti koje će sadržaje koristiti u nastavku rada na seminaru. Studenti koriste neki oblik komunikacije na Internetu kao što su e-mail, distribucijske liste, novinske grupe, forumi ili neki od oblika sinkrone komunikacije (chat) za prikupljanje dodatnih informacija o svojoj temi. To uključuje i postavljanje pitanja ostalim sudionicima u tim oblicima komunikacije te obradu njihovih odgovora.
Pri korištenju web tražilica češći je problem pronalaženje previše informacija o temi seminara, a rjeđe se događa da informacijâ o traženom pojmu nema. U prvom slučaju potrebno je dodatno pretraživati dodavanjem specifičnijih pojmova o temi, nakon čega slijedi vrednovanje i analiza pronađenih sadržaja, pri čemu student određuje koji mu najbolje odgovaraju za temu seminara. Ako se ipak sam ne može odlučiti za određene web stranice, student se oko izbora web literature konzultira s nastavnikom. Student mora ponovno provesti pretraživanje s drugačijim ključnim riječima ako niti jedne adrese o traženom pojmu nema. To također najčešće čini uz konzultacije s nastavnikom.
U pretraživanje weba uključeno je i traženje multimedijskih elemenata koji će upotpuniti web aplikaciju: slike, zvuk, animacije i videa. Studenti su upozoreni na pravila u vezi sa zaštitom autorskih prava na Internetu, pa biraju arhive koje besplatno, bez naknade nude multimedijske elemente. Također u popisu korištene literature navode URL adrese na kojima su pronašli takve elemente.
Nakon završetka prve dvije faze studenti svoje rezultate predaju nastavniku na posebnom obrascu te, ako su svi elementi obrasca kvalitetno ispunjeni, nastavljaju rad na korištenju informacija. To uključuje pisanje samog sadržaja seminara na temelju prikupljene literature i slično je pisanju klasičnih seminara koji se objavljuju u "papirnatom" obliku. Od programa za obradu teksta najčešće se koristi Microsoftov Word.
Kako je predviđeno da se ti seminari objavljuju na webu, ova faza uključuje i organiziranje sadržaja na način prilagođen tom mediju. Studenti određuju kako će se sadržaj podijeliti u HTML stranice, kako će stranice biti povezane te načine navigacije kroz web aplikaciju. Kao rezultat nastaje scenarij (storyboard) kao grafička i tekstualna prezentacija svih informacija koje će se nalaziti na web stranicama. Prvi je dio scenarija mapa koja prikazuje odnos koji postoji među web dokumentima, najčešće hijerarhijski. Drugi se dio odnosi na opis stranica i sadrži grafički prikaz svih elementa stranice (tekst, slike, zvuk, animacije, video, gumbi za navigaciju) uz tekst koji opisuje funkcionalnost te stranice. Scenarij također pregledava nastavnik, daje primjedbe i sugestije za ispravke i nadopune, nakon čega slijedi izrada aplikacije korištenjem Microsoftovog FrontPage programa i postavljanje aplikacije na web poslužitelj. Nakon testiranja kojim provjerava rade li svi elementi ispravno, student šalje URL adresu aplikacije nastavniku, koji je pregledava i vrednuje.
Rezultati
Nastavnik obično nema puno primjedaba na konačan rezultat seminara jer ima uvid u rezultate studenta kroz sve faze izrade seminara. Takvom kontinuiranim suradnjom studenata i nastavnika brže se dolazi do kvalitetnog konačnog rezultata – cjelovite obrazovne aplikacije dostupne na web poslužitelju. Međutim, to zahtijeva i veći trud i studenata i nastavnika.
Studenti su uglavnom tijekom studija navikli da za seminare iz nekog kolegija odaberu temu ili da im je dodijeli nastavnik te da na kraju predaju izrađeni seminar, najčešće u "papirnatom" obliku ili ga izlože na satu i za to budu ocijenjeni. Takav načina rada manje je zahtjevan i nastavnicima jer od njih zahtijeva čitanje i analizu jedino već gotovih seminarskih radova. Sve primjedbe nastavnik iznosi na kraju te ih studenti, osim u slučaju iznimno nekvalitetnih radova, najčešće ne moraju uvažiti i izmijeniti već dovršene seminare.
Kod opisanog načina rada u sklopu kolegija "Metodika nastave informatike" nastavnik kroz sve faze izrade seminara prati studente, a to ne znači da je jedino dostupan studentima za konzultacije i odgovore na pitanja koja će neki od njih eventualno postaviti. Od studenata se zahtijeva da i na kraju prve dvije faze izrade predaju odgovarajući "mini-seminar" (obrazac za prvu, scenarij za drugu fazu). Na takav način nastavnik ima bolji uvid u napredovanje studenata u izradi, iako su trud i vrijeme koje ulaže u pregledavanje tih dokumenata znatno veći nego inače.
Iako još uvijek ima situacija da neki studenti ne sudjeluju na pravi način u radu i površno pristupaju pojedinim fazama izrade, u cjelini gledajući postignute rezultate može se reći da nastaju vrlo kvalitetni seminarski radovi. I studenti su postali svjesni da im se na taj način olakšava rad jer zahvaljujući kontinuiranom sudjelovanju nema potrebe da se već dovršeni seminar popravlja u većoj mjeri. To je posebno važno kod ovakvog tipa seminara koji se objavljuje na web serveru, kod kojeg nije bitan samo sadržaj nego i cjelovita struktura web stranica.
Nadamo se da su iskustva studenata pri izradi seminara bila korisna te da će ovi studenti u budućem radu u školama htjeti i znati svojim učenicima biti ne samo predavači nego i mentori koji će ih naučiti kako učiti.
|
