|
Ideja cjeloživotnog učenja javlja se već u Platonovu djelu »Republika«, no prvi ju je put u potpunosti artikulirao Basil Yeaxlee (1883-1967), izvanredni profesor na katedri za psihologiju edukacije i predavač i mentor na Odsjeku za edukaciju na Oxfordu. U suradnji s Eduardom Lindemanom (1885-1953) profesorom socijalnog rada koji se bavio obrazovanjem odraslih osmislio je intelektualni temelj za razumijevanje obrazovanja kao kontinuiranog aspekta svakodnevnog života. Time su dotaknuli različite europske tradicije kao što je francusko poimanje edukacije kao permanentne i temeljene na praćenju razvoja obrazovanja za odrasle u Britaniji i sjevernoj Americi.
Cjeloživotno učenje definira se kao aktivnost učenja tijekom života s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, građanske, društvene i poslovne perspektive.
Cjeloživotno učenje podrazumijeva: - Stjecanje i osuvremenjivanje svih vrsta sposobnosti, interesa, znanja i kvalifikacija od predškole do razdoblja nakon umirovljenja. Promicanje razvoja znanja i sposobnosti koje će omogućiti građanima prilagodbu »društvu znanja« i aktivnom sudjelovanju u svim sferama društvenog i ekonomskog života te na taj način utjecanje na vlastitu budućnost.
- Uvažavanje svih oblika učenja: formalno obrazovanje (npr. tečaj na fakultetu), neformalno obrazovanje (npr. usavršavanje vještina potrebnih na radnom mjestu), i informalno obrazovanje, međugeneracijsko učenje (razmjena znanja u obitelji, među prijateljima).
Cjeloživotno je učenje i neka vrsta “druge šanse” za unapređivanje temeljnih vještina i nudi mogućnost učenja na naprednijim stupnjevima. Sve to znači da formalni sustav mora postati otvorenijim i fleksibilnijim kako bi mogućnosti za cjeloživotno učenje bile skrojene prema potrebama učenika ili potencijalnih učenika.
Uz pojam cjeloživotnog obrazovanja vezane su znanstvene discipline andragogija i gerontogogija. Andragogija (grč. aner=čovjek, muž + agein=voditi) znanost je koja proučava problematiku odgoja i obrazovanja odraslih osoba. Gerontogogija (grč. gerontos=starac + agein=voditi) znanstvena je disciplina koja proučava odgoj, obrazovanje i samoobrazovanje starijih osoba.
Definiranje pojmova
Termin cjeloživotno obrazovanje u različitim se kulturama i država različito prihvaća i shvaća. U zemljama engleskog govornog područja kontinuirano obrazovanje (continuing education) uglavnom se odnosi na trajno profesionalno obrazovanje odraslih, dok se njihovo trajno (doživotno) neprofesionalno obrazovanje naziva obrazovanjem odraslih (adult education). Takvo razlikovno razumijevanje pojmova kontinuiranog obrazovanja i obrazovanja odraslih rezultat je tradicije obrazovnog razvoja u Velikoj Britaniji i ne bi na njemu tijekom prevođenja trebalo inzistirati.
Izraz permanentno obrazovanje (permanent education) rabi se u nekoliko različitih značenja. Vijeće Europe rabi ga u značenju cjeloživotnog obrazovanja još od 1971. godine. Francuzi ga kao éducation permanente više rabe u značenju doživotnog obrazovanja, ali i povratnog obrazovanja (éducation récurrente) (iz: dr. sc. Nikola Pastuović, Edukologija: integrativna znanost o sustavu cjeloživotnom obrazovanju i odgoju. Znamen: Zagreb, 1999.).
“Doživotno (trajno, kontinuirano) obrazovanje često se rabi kao sinonim pojmu cjeloživotnog obrazovanja. Takvo izjednačavanje postupno se napušta. Razlika između cjeloživotnog obrazovanja (lifelong education) i doživotnog (trajnog) obrazovanja (continuing education) jest u tome što se cjeloživotna edukacija odnosi na obrazovanje i odgoj tijekom cijeloga života (od rođenja do smrti), dok se doživotno obrazovanje (ili trajno, stalno obrazovanje) odnosi na obrazovanje od završetka nekog stupnja formalnog obrazovanja (obično nakon obveznog obrazovanja) do smrti ili do kraja radnog vijeka. Dok se cjeloživotnim obrazovanjem i odgojem obuhvaća i usklađuje obrazovanje i odgoj djece, mladih i odraslih (prema načelu vertikalnog povezivanja), doživotnim se obrazovanjem usklađuju samo oblici formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja odraslih (prema načelu horizontalnog povezivanja, što znači obrazovanje u različitim oblicima, a ne samo formalno).
Prednosti cjeloživotnog učenja
Ekonomski razvoj neke države ovisi o kvaliteti njezinih ljudskih resursa. Korištenje tih resursa u ulaganje u njihovu kvalitetu primarni su čimbenici razvoja. Cjeloživotni sustav obrazovanja osnovna je pretpostavka rasta i razvoja te postaje nužno u vrijeme brzih promjenama u potrebnim vještinama i znanjima. Restrukturiranje poduzeća radi konkurentnosti vrlo je važan dio gospodarske politike. Obrazovni sustav mora biti prilagođen i nuditi mogućnosti prekvalifikacije i dokvalifikacije.
Cjeloživotno učenje nudi mogućnost primjene metoda učenja i poučavanja prilagođenih specifičnim interesima u multikulturalnim europskim državama. Obrazovni sustav cjeloživotnog obrazovanja usmjereniji je korisnicima. Pojedinci postaju aktivnim sudionicima obrazovnog procesa, čemu doprinosi upotreba informacijsko-komunikacijske tehnologije. Upotreba ICT-a u obrazovanju nudi mogućnost za inovacije metoda učenja i poučavanja. Uloga tutora i učitelja mijenja se jer su od učenika odvojeni prostorom i vremenom; učitelji i odgajatelji postaju voditelji, mentori i posrednici.
Znanja koje stječemo kao djeca ili mladi ljudi neće dugo trajati. Aktivan nastavak učenja važan je oblik primjene cjeloživotnog učenja. Motivacija i raznolikost mogućnosti obrazovanja osnovni su uvjet za uspješno cjeloživotno učenje. Nužno je podići potražnju za obrazovanjem, a samim tim i ponudu.
Do sada je formalno obrazovanje određivalo politiku i način stjecanja obrazovanja. U kontinuitetu cjeloživotnog učenja više dolaze do izraza neformalno i informalno obrazovanje i učenje. Neformalno učenje je integralni dio koncepta cjeloživotnog učenja i jedno od ključnih usmjerenja obrazovanja za 21. stoljeće, te odgovor na izazove koje uzrokuju brze promjene svijeta. Termin “cjeloživotno obrazovanje” označava kontinuirano učenje od »kolijevke do groba«. Ideja cjeloživotnog obrazovanja potječe iz pretpostavke da je čovjek najveće bogatstvo društva i da zato u nj treba ulagati.
Neformalno učenje promiče osobni razvoj. Neformalni je okvir način za razvijanje vlastitih potencijala, interesa i talenata. Isto tako ono promiče zapošljavanje. Ono potiče prepoznavanje interesa za budući poziv i odabir željenog radnog mjesta. Cjeloživotno učenje promiče aktivno građanstvo, civilno društvo i demokraciju, mir i integriranu Europu. Ono je instrument za postizanje veće društvene jednakosti i pravde.
Stanje u svijetu
Zasjedanje Europskog vijeća održano u Lisabonu u ožujku 2000. godine označilo je prekretnicu daljnjeg djelovanja Europske unije. Zaključci doneseni na tom zasjedanju potvrđuju da je unapređivanje cjeloživotnog učenja nužno za uspješnu tranziciju prema društvu utemeljenom na znanju.
Cjeloživotno učenje nije samo oblik obrazovanja već mora postati vodećim načelom u kontekstu usvajanja znanja. Šest je osnovnih poruka sa zasjedanja Europskog vijeća koje nude strukturni okvir za raspravu o primjeni cjeloživotnog učenja u praksi: - Jamstvo potpunog i stalnog pristupa učenju radi stjecanja i obnavljanja vještina potrebnih za sudjelovanje u društvu temeljenom na znanju
- Povećati ulaganje u ljudske resurse radi davanja prvenstva najvećem bogatstvu Europe – njezinim građanima
- Razvijanje djelotvornih metoda učenja i poučavanja te uvjeta potrebnih za postizanje kontinuiteta u doživotnom (life-long) i općem (wide) učenju
- Poboljšanje načina razumijevanja i vrednovanja sudjelovanja u procesu obrazovanja te dobivenih rezultata, što se posebno odnosi na neformalno i informalno obrazovanje
- Osiguravanje jednostavnog pristupa kvalitetnim informacijama vezanim uz stjecanje obrazovanja u cijeloj Europi i tijekom cijelog života
- Osiguravanje mogućnosti cjeloživotnog učenja što je moguće bliže građanima uz pomoć ICT-a (informacijsko-komunikacijske tehnologije)
Stanje u Hrvatskoj
Škola INFO-Experting prva je hrvatska ustanova za cjeloživotno obrazovanje. Već nekoliko godina djeluje na središnjem području Republike Hrvatske, u Zagrebu, Ivanić Gradu, Čazmi, Kutini, Sisku, Petrinji i Slavonskom Brodu. Ukupno ima više od dvadeset verificiranih programa svrstanih u tri organizacijska oblika – škole:
1. Informatička škola
2. Poslovna škola
3. Menadžerska škola
Nakon završene škole polaznik dobiva zakonom propisano Uvjerenje za upis u radnu knjižicu. Do sada je školu završilo oko 200 polaznika.
Na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu između ostalog provodi se program osnovne škole, koji financira Vlada RH u sklopu programa opismenjivanja. Pučko otvoreno učilište nudi razne programe školovanja i prekvalifikacije. Osim toga na učilištu već jedanaest godina djeluje Sveučilište za treću životnu dob, koju vodi prof. Jasna Čurin, a mentorica programa je prof. dr. Maja Špan. Sveučilište svojim polaznicima nudi učenje stranih jezika, informatičku radionicu, program usvajanja opće kulture, zdravstvene kulture, program zaštite prirode pod nazivom “Putovima lijepe naše”, kreativne radionice (likovni atelje, radionicu izrade nakita, radionica fimo-masa i keramika) i novinarsku radionicu. Prema istraživanju na uzorku od 800 polaznika sveučilišta čak 91% su žene, a 9% muškarci. Treba naglasiti da obrazovno-kulturni program ne obuhvaća čisto ženske sadržaje, već programe koji mogu biti podjednako zanimljivi i ženama i muškarcima.
Pučka otvorena učilišta postoje u većini gradova u Hrvatskoj a sadržaji koje nude uglavnom su isti.
Međunarodni programi koji se bave cjeloživotnim učenjem
Program Leonardo Da Vinci izrastao je iz potrebe da se Europljane pripremi za ulazak na tržište rada i da se na taj način smanji nezaposlenost. Tvrtke imaju potrebu za vještom radnom snagom s kojom mogu konkurirati unatoč brzim znanstvenim i tehnološkim promjenama. Kako bi se suočila s navedenim problemom, Europska je komisija razvila program Leonardo Da Vinci, koji funkcionira kao laboratorij inovacija na području cjeloživotnog učenja. U razdoblju od 1995. do 1999. godine proveden je program izobrazbe za određena zanimanja. Program Leonardo da Vinci promiče transnacionalne projekte temeljene na suradnji različitih čimbenika pri programu izobrazbe za željeno zanimanje – stručna tijela za obrazovanje, škole, fakulteti, tvrtke, gospodarske komore – s ciljem povećanja mobilnosti, stimuliranja inovacija i unapređenja kvalitete obrazovanja. Osnovni cilj programa Leonardo Da Vinci jest pomoći ljudima da unapređuju svoje vještine tijekom cijelog života.
Sredstva za prvu fazu programa iznosila su 793,8 milijuna eura, dok proračun druge faze iznosi nešto manje od 1,4 milijarde eura. Programi su otvoreni u 31 državi.
Novo, drugo izdanje Leonarda zasniva se na tri osnovna cilja povezana s problemom socijalizacije i doživotnog učenja i obrazovanja:
- poboljšanje i učvršćivanje društvene i profesionalne integracije mladih, osobito putem obrazovanja uz rad, tj. profesionalne prakse
- proširivanje mogućnosti za visokokvalitetnu kontinuiranu obuku tijekom cijelog života u skladu s tehnološkim i organizacijskim promjenama u društvu
- podržavanje obrazovnih sustava koji pomažu ljudima s nedovoljnim ili zastarjelim kvalifikacijama da pronađu radno mjesto i adekvatnu poziciju na tržištu rada.
Program Socrates europski je edukacijski program u koji je uključeno oko 30 europskih zemalja. Glavni mu je cilj izgraditi Europu znanja i na taj način dati bolji odgovor na velike promjene u ovom stoljeću. Nastoji promicati cjeloživotno učenje, potaknuti pristup obrazovanju za sve i pomoći ljudima da steknu željene kvalifikacije i vještine. Program Socrates promiče mobilnost (selidba Europom) i inovacije.
Zaključak
»R. Planchon , vrstan organizator Theatrea Français, jednom je rekao: »Ne vjerujem u kulturne potrebe. Kako ih probuditi – to je pravi problem.« A to je ono što se mora učiniti u svim područjima života. Zbog toga je najvažnije pridobiti autentične društvene snage koje vode pojedince i grupe. Organizatori doživotnog obrazovanja rijetko mogu dosegnuti pojedince izravno ili osobnim kontaktima, ali zato mogu kontaktirati s društvenim grupama, sindikatima i udruženjima. Uspiju li svladati inerciju tih organizacija i njihovu tendenciju za impresioniranjem, otkriju li društvene tendencije masovnih sklonosti i težnji, tada na tim tendencijama mogu bazirati svoju akciju. U osnovi, doživotno je obrazovanje proces društvenih trendova, razvoja društvenih snaga i težnji.« (iz: Suchodolski, B.: Permanentno obrazovanje i stvaralaštvo; Školske novine – Zagreb, 1988.)
Razvoj cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj nužan je s obzirom na to da je u ukupnoj populaciji sve više stanovnika treće životne dobi. Svijest o senzibilizaciji i brizi prema toj populaciji mora se razvijati putem obrazovnih sadržaja, ali i putem medija. Državni poticaji za otvaranje ustanova za obrazovanje odraslih također su nužni.
S brzim razvojem novih tehnologija mijenjaju se radni, društveni i obiteljski odnosi, pa se tako od čovjeka očekuje kontinuirano praćenje tih promjena i aktivno sudjelovanje u društvu. Čovjek mora trajno učiti kako bi bio u mogućnosti pratiti promjene.
|
