|
1. Uvod
Jednog dana kad vaše dijete doraste za fakultet i bude htjelo studirati nešto što se ne nudi na hrvatskim sveučilištima, vi ćete ga jednako ležerno moći uputiti da potraži koje sveučilište u svijetu ima takav studij. Vjerojatno ćete nakon potrage na Internetu pronaći da se studij sličnih karakteristika u smislu sadržaja, ciljeva i trajanja nudi na više sveučilišta. No, način izvođenja razlikuje se od ustanove do ustanove u tome je li obavezno dolaženje na predavanja ili samo na jedan dio predavanja ili je studij organiziran tako da se u potpunosti izvodi kao obrazovanje na daljinu. U tom slučaju vaše će dijete možda dobiti paket materijala (tiskanih ili na videokazetama ili na CD-ROM-u ili na nekom drugom mediju). Možda neće biti ni toga, nego će svi materijali biti objavljeni na Internetu. To vam zvuči pomalo nevjerojatno, a i cijena je visoka. Ta vas ideja ipak privlači jer bi vaše dijete u tom slučaju moglo ostati kod kuće, ne bi bilo troškova za putovanja ni za unajmljeni stan u nekom sveučilišnom gradu. S druge strane, kako će učiti na stranom jeziku? Kako i tko će ga “natjerati” da uči onda kad je vani lijepo vrijeme i kad motivacija padne? Kako će učiti samo, bez prijatelja koji su i dosad bili uobičajena pojava u vašoj kući prije nekih srednjoškolskih testova? To su sve opravdane bojazni koje prate razvoj e-learninga.
Na sličan nas je način prije nekoliko godina jako mučilo pitanje sigurnosti vezano za e-trgovinu i sa strahom smo upisivali broj kreditne kartice pri kupovini putem Interneta. Također su nas zbunjivali tzv. tokeni koje su nam izdavale banke i nije nam se dalo instalirati njihove softvere. Pa ipak, u samo nekoliko godina poraslo je naše povjerenje u sigurnosne sustave na Internetu, a banke i trgovine su osmislile softverska rješenja koja su lagana za korištenje. Danas bez većih dilema odlučujemo zamijeniti čekanje u redu u banci i pošti e-bankarstvom, a nedostupnost nekih roba e-trgovinom. Slično se događa i s e-learningom, softverski su sustavi sve dotjeraniji, a ljudi koji sudjeluju u kreiranju i izvođenju e-learninga sve obrazovaniji. Uz to, doduše, ide i ponuda obrazovanja na tržištu usluga pod komercijalnim uvjetima.
2. Što je e-learning?
U našem je uvodu spomenut termin e-learning pod pretpostavkom da svi otprilike znamo što to znači.
Pod e-learningom uobičajeno razumijevamo izvođenje obrazovnog procesa uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije. To znači da u uvriježenu percepciju obrazovanja kao interakcije na relacijama učenik-sadržaj-nastavnik moramo uključiti i tehnologiju. Naravno, i u tradicionalnim smo oblicima obrazovanja koristili neki medij (govor, tiskani tekst, grafičke materijale...) i neku tehnologiju (npr. tisak), ali su oni bili toliko uvriježeni i toliko dijelom naše kulture da ih nismo bili svjesni. Npr. na našim je prostorima najčešće zastupljeno bilo izvođenje nastave u učionici, za što nije potrebna tehnologija, a od medija se uglavnom koristio govor i tekst. U zemljama kao što su Kanada ili Australija veliku su ulogu u obrazovanju odigrale tehnologije kao što je npr. radio ili televizija. U tim se sredinama stoga već dugo posvećuje velika pozornost ulozi tehnologije u edukaciji pa je nastao velik korpus literature koja se time bavi. Kako je u Hrvatskoj to područje prilično novo, uglavnom je uvriježeno mišljenje da bismo uz pomoć više novca i više računala lako uveli e-learning. To je, međutim, složen proces o kojem još moramo mnogo naučiti kako tehnologija ne bi bila samo dodatak na postojeće, uobičajene procese u obrazovanju.
Od novijih djela koja raspravljaju o ulozi medija i tehnologije u obrazovanju mogu se preporučiti Bates (2003), a od onih koja se bave odnosom između tehnologije i kulture Franklin (2003). Iz njih možemo naučiti da je izbor određene tehnologije s jedne strane uvelike ovisi o sredini u kojoj se tehnologija primjenjuje, a s druge strane utječe na tijek i rezultate procesa (u ovom slučaju obrazovanja).
3. Kakav e-learning?
Iz iskustva skupljenog širom svijeta znamo da u e-learningu informacijsko-komunikacijska tehnologija, na stupnju razvoja na kojem je ona danas, može zamijeniti sve medije koji su ranije korišteni u obrazovanju. Tako se u svrhu obrazovanja uz pomoć računala može prezentirati tekst, zvučni materijal, statički ili dinamički vizualni materijal koji pak može biti snimljen ili prethodno kreiran na računalu.
To se može izvoditi u učionici u kojoj su prisutni i učenici i nastavnik. U tu su svrhu razvijeni razni programi tzv. classroom aid, od kojih se neki koriste samo za prezentaciju materijala i eventualno njihovo interaktivno korištenje (npr. programirani testovi), dok drugi uključuju i kontrolu rada učeničkih računala.
E-learningom nazivamo i samostalno korištenje pripremljenih materijala koje učenik izvodi na nekoj drugoj lokaciji. Pri tom su materijali bili prethodno pripremljeni i dostavljeni učeniku na CD-ROM-u ili sličnom mediju ili ih on koristi putem Interneta. Takav e-learning često je nadopuna onoj nastavi koja se izvodi u učionici, što se naziva “blended learning” ili “mixed mode”. Kako taj način objedinjuje prednosti e-learninga i tradicionalnog obrazovanja, često se preporučuje u literaturi o svjetskom iskustvu na tom planu (Davidson, 1996)
U slučaju kad je cijeli proces obrazovanja osmišljen tako da se izvodi putem Interneta, e-learning postaje jedan od oblika obrazovanja na daljinu. Tu je e-learning logičan nastavak u razvoju obrazovanja na daljinu koji su i ustanove i polaznici objeručke prihvatili kao rješenje modernog doba. Pri tom je Internet riješio probleme komunikacije između ustanove i polaznika i distribucije materijala na puno komforniji način nego bilo koja ranije poznata tehnologija (Tingle, 2003). Ovo je posebno važno jer živimo u vrijeme kad mnogi odrasli, zaposleni ljudi imaju potrebu za različitim vrstama obrazovanja koje će im pomoći da mogu obavljati svoj posao ili da u njemu mogu napredovati. Zbog svojih obiteljskih i poslovnih obveza oni više ne mogu u školske klupe na uobičajen način te predstavljaju sve veću populaciju »netipičnih« polaznika, čije se potrebe za obrazovanjem mogu idealno riješiti uz pomoć online programa.
Ostaje naravno pitanje kvalitete materijala i procesa i njihove svrhovitosti u obrazovanju, zbog čega to naše jednostavno poimanje različitih vrsta e-learninga moramo razvijati.
4. Zašto e-learning?
Postoje mnogobrojni razlozi zašto bismo mogli poželjeti e-learning, od težnje za kvalitetnim obrazovanjem do potrebe za obrazovanjem dostupnim različitim korisnicima te od financijske uštede do financijske dobiti, no ti su razlozi često i protuslovni.
4.1. Obrazovne ustanove
Razmišljamo li iz perspektive ustanove koja izvodi obrazovanje, možemo predvidjeti nekoliko scenarija za uvođenje e-learninga:
• U predavaonicama opremljenima samo jednim računalom i projektorom možemo izvoditi predavanja za vrijeme kojih se vizualizira neki proces te tako učenicima olakšati razumijevanje (npr. snimka erupcije vulkana ili simulacija kemijskog procesa koji se izvodi na jako niskoj temperaturi).
• U računalnim učionicama u zgradi škole ili fakulteta možemo ponuditi kvalitetno obrazovanje iz predmeta koji od učenika zahtijevaju intenzivnu uporabu računala (npr. statistika, građevinsko projektiranje, dizajn). Također možemo izvoditi testiranje uz pomoć interaktivnih testova s automatskom evaluacijom.
• U tzv. telekonferencijskim učionicama opremljenim kamerama i opremom za kodiranje i dekodiranje video signala možemo izvoditi predavanje na daljinu koje se snima i putem Interneta prenosi na udaljene lokacije na kojima se nalaze polaznici.
• Putem Interneta možemo objaviti ono znanje koje našu ustanovu čini specifičnom na tržištu obrazovanja i na taj ga način ponuditi puno širem krugu potencijalnih polaznika od onih koji geografski gravitiraju ustanovi. Tu podrazumijevamo objavu različitih materijala koji nisu dostupni u tisku (magistarske i doktorske radnje) kao i kompletne kolegije pripremljene za izvođenje putem Interneta. U svim ćemo tim slučajevima svojim korisnicima ponuditi kvalitetu koju bez korištenja računala teško možemo osigurati. Također možemo obrazovanje učiniti dostupnim onim grupama (npr. studentima na otocima) ili pojedincima (npr. osobama s poteškoćama u kretanju) kojima bi dolazak u predavaonicu bio nemoguć. Osim toga višestrukim smo korištenjem pripremljenih materijala i automatskom evaluacijom testova svojim zaposlenicima uštedjeli vrijeme za pripremu nastave, a osigurali smo kvalitetu koja je manje podložna objektivnim i subjektivnim poteškoćama u danom trenutku. Možda smo svime navedenim stekli i tržišnu prednost pred konkurencijom i financijsku dobit.
Na sličan način razmišljaju poduzetnici u tvrtkama koje su vrlo aktivne na tržištu obrazovanja. Mnoge od njih nude obrazovne programe koji se izvode putem Interneta, obično su kraći i nešto jeftiniji od akademskih programa, a u ponudi su više puta u godini (tj. prema zakonu ponude i potražnje). Time tvrtke koriste povoljan trenutak kad im tehnologija omogućuje pristup velikom broju korisnika, kojima mogu ponuditi praktično i brzo iskoristivo znanje, a obrazovne ustanove, kao veliki i nefleksibilni sustavi još nisu reagirale na novonastalu situaciju na tržištu.
4.2. Korisnici
Ako smo korisnici obrazovanja, želimo i kvalitetu i dostupnost koju može ponuditi dobro organiziran e-learning.
Ako smo učenici ili studenti, odrasli smo s tehnologijama, ne možemo više prihvatiti kredu i ploču te prepisivanje i hvatanje bilježaka s predavanja kao najzastupljeniju metodu. Ne prihvaćamo više svoje nastavnike kao jedini autoritet. Dostupni su nam drugi izvori informacija i želimo naučiti kako ih u potpunosti iskoristiti. Odgajaju nas kao samostalne osobe i navikli smo na interaktivan odnos sa svijetom, nismo spužve koje upijaju tuđe riječi nego samosvjesni mladi pojedinci koji imaju potrebu za izražavanjem vlastite osobnosti i potrebu za suradnjom i komunikacijom s drugim ljudima oko sebe.
Iz perspektive roditelja želimo za svoju djecu kvalitetno obrazovanje iz svih područja ljudske djelatnosti, želimo da nauče ono što će zaista koristiti u svom budućem radu te priznate i kompetitivne svjedodžbe i diplome. Ako obrazovanje plaćamo, želimo kvalitetu za svoj novac.
Iz perspektive države i njezina vodstva želimo radnu snagu kvalificiranu za rad u 21. stoljeću te moderno obrazovanje za svoje građane i svrhovito ulaganje za to odvojenih sredstava.
5. Tko može ponuditi e-learning?
Uvođenje informacijsko-komunikacijske tehnologije u neku sredinu složen je proces koji su dosad u Hrvatskoj isprobale mnoge tvrtke, a u nekoj mjeri i obrazovni sustavi. Korisno je znati da će se taj proces u svakoj sredini odvijati po tipičnom obrascu prihvaćanja inovacija i otpora promjenama uočenom još 60-ih godina 20. st. (Rogers, 1963, 1982), a da će u obrazovnim sustavima on još patiti i od specifičnih poteškoća (nedovoljno poznavanje tehnologije, nedostatak tehničkog osoblja, nedostatak novca...). Čini se da smo u Hrvatskoj sad u fazi kad su se oni jako motivirani pojedinci poigrali nekim oblicima ICT-a u obrazovanju i sad su već preusmjerili svoj interes na nešto još novije. Sad su aktivni tzv. early adopters, nešto brojnija, ali još uvijek mala skupina onih pojedinaca koji su uočili prednosti ICT-a u obrazovanju i marljivo rade na njezinoj primjeni. Da bi ICT prihvatila većina zaposlenika i polaznika u obrazovnim sustavima, moraju se dogoditi mnoge promjene u samim sustavima.
5.1. Promjene u organizaciji
Tehnološka inovacija kao što je e-learning zaživjet će samo u organizaciji koja će na razne načine pomagati tu promjenu. To znači da će uvođenje e-learninga biti isplanirano i vođeno od strane uprave sustava ili ustanove. Za to će biti osigurano dovoljno resursa, a neuspjesi će biti očekivani. Osoblju mora biti omogućeno kontinuirano obrazovanje radi stjecanja znanja potrebnih za rad s tehnologijom. Radi uspješnijeg rada u malim koracima organizirat će se timovi i radit će se projektno.
5.2. Praćenje razvoja tehnologije
U obrazovnom sustavu i/ili ustanovi mora postojati velika količina znanja o dostupnim tehnologijama primjenjivim u obrazovanju. To znači radna mjesta i plaće za ljude čiji je posao da prate razvoj tehnologije u svijetu i predlažu najbolja rješenja za vlastitu sredinu. Takvi bi pojedinci morali imati veliko znanje o Internetu, o sustavima za izvođenje nastave (»learning management systems« »on-line delivery systems«) kao što su WebCT, Blackboard i drugi, o repozitorijima online materijala te o infrastrukturi potrebnoj za njihovo uvođenje i korištenje. Ako ustanova ili sustav imaju kapaciteta za razvoj vlastitih materijala za e-learning, potrebno je zaposliti osobe i razvijati znanje o dizajnu, strukturiranju i organizaciji sadržaja, kao i o načinima i stilovima učenja koje oni omogućuju i potiču.
5.3. Briga o polaznicima
Uvođenje tehnologije imat će velikog utjecaja na polaznike. U sustavu moraju biti dostupne informacije o tome tko su polaznici i gdje se nalaze kako bi bila izabrana njima odgovarajuća tehnologija. Izbor određene tehnologije privući će ili odbiti određene skupine polaznika, ovisno o tome je li im dostupna tehnologija koju je ustanova izabrala, mogu li snositi troškove, imaju li osnovno znanje o radu s izabranom tehnologijom, zadovoljava li ih brzina takva rada i sl. Da bi omogućila i olakšala korištenje određene tehnologije, ustanova mora osigurati različite oblike podrške polaznicima, npr. online prijave i upis za udaljene polaznike, tehničku podršku, savjetodavnu pomoć pri izboru programa, pomoć u svladavanju sadržaja, pomoć pri organizaciji učenja, dostupnost literature i druge oblike ovisno o strukturi polaznika.
6. Zaključak
U idealnom slučaju naš bi roditelj iz uvoda na Internetu pronašao hrvatsku ustanovu koja nudi takav studij koji se izvodi djelomično putem Interneta, a djelomično u učionici. Studij je detaljno opisan i svi su podaci o kolegijima, nastavnicima, literaturi i predviđenom rasporedu objavljeni na Internetu. U idealnom slučaju na prvoj je godini studija obvezno dolaženje na nekoliko predavanja tjedno, i to u učionice u više gradova širom Hrvatske. Profesor je pri tom u jednom od tih gradova, a na ostale se lokacije predavanje prenosi putem videokonferencije. To će našem brucošu dati priliku da upozna svoje kolege i neke nastavnike, dok će ostale prema potrebi kontaktirati mailom, telefonom i na druge dostupne načine. Materijali potrebni za praćenje tih predavanja, ali i ostali materijali potrebni za studij objavljeni su na Internetu. Dogovoreni su i objavljeni rokovi u kojima će polaznik dobiti pomoć koju je zatražio mailom ili na drugi način. To će svakom, a pogotovo novom polazniku dati do znanja da se o njemu vodi briga i da se vrednuje on kao pojedinac te njegov rad i uloženo vrijeme. Potrebna tiskana literatura može se putem weba naručiti na kućnu adresu uz neke uvjete. Na kasnijim godinama studija manje je obveznih prisustvovanja predavanjima, ali više zadataka za grupni i samostalan rad. Pri grupnom radu vodi se računa o sastavu grupa te se polaznicima može omogućiti korištenje prostorije prema dogovoru. Dogovoreni su i objavljeni rokovi u kojima će polaznik dobiti pomoć koju je zatražio mailom ili na drugi način. Dogovoreno je korištenje računala i/ili Interneta besplatno ili po cijenama prilagođenim polaznicima studija na više lokacija i kod različitih dobavljača (sam fakultet, gradske knjižnice, školske i druge računalne učionice i sl.).
Nije neizvedivo, zar ne?
|
