|
1. Čimbenici sustavnog uvođenja e-learninga
Za učinkovito uvođenje e-learninga na visoka učilišta potrebno je ostvariti nekoliko osnovnih pretpostavki, koje uključuju organizaciju sustava podrške, edukaciju osoblja, nastavnog kadra, ali i osoblja za podršku (tehnička podrška), te, jedan od najbitnijih momenata - stratešku opredijeljenost ustanove prema uvođenju informacijskih tehnologija u rad ustanove, uključujući i strateški plan za uvođenje tehnologije u nastavu.
1.1. Strategija ustanova za e-learning
Za učinkovito i sustavno uvođenje e-learninga na visokoškolske ustanove jedna od najbitnijih stavaka jest predanost i angažiranost ustanove za uvođenje e-learninga na svim potrebnim razinama. Ta se predanost najčešće iščitava u strateškim planovima koji uključuju planove za osposobljavanje nastavnog osoblja, osiguravanje opreme i infrastrukture, organizaciju različitih sustava pedagoške i tehničke podrške te rezervaciju ili preraspodjelu financijskih sredstava za projekte namijenjene uvođenju tehnologije u nastavu. Čak i u slučajevima gdje su osigurana dovoljna financijska sredstva to neće biti presudno za veće pomake pri uvođenju e-learninga u ustanovi ako na razini ustanove i njezine uprave nije donesena odluka da se to učini.
Mnoga sveučilišta imaju razvijene strateške planove uvođenja i razvoja tehnološke infrastrukture i opreme, no vrlo rijetko ti planovi uključuju i strateške planove uvođenja tehnologije u nastavu, što je jedan od ključnih trenutaka opredijeljenosti ustanove za razvoj e-learninga (Bates, 2000).
Primjeri strateških planova različitih svjetskih ustanova mogu se vidjeti na adresi http://planning.ucsc.edu/irps/stratpln/collplan.htm (izvor: radionica »Planning and Managing E-Learning in Higher Education«, dr. sc. M. Bullena).
1.2. Podrška e-learningu
Kako bi e-learning projekti, kao što su online kolegiji, dugoročno zaživjeli na visokoškolskim ustanovama, potrebno je osigurati im kontinuiranu podršku u edukacijskom, savjetodavnom, tehničkom, financijskom i organizacijskom smislu.
Modeli organiziranja podrške mogu biti različiti – centralizirani, decentralizirani ili koordinirano decentralizirani (izvor: radionica »Planning and Managing E-Learning in Higher Education«, dr. sc. M. Bullena).
Svaki od tih modela moguće je prepoznati i u našoj okolini, bez obzira na to radi li se o podršci za e-learning ili općenito za informacijsku tehnologiju:
• centralizirani model, u obliku centralno organizirane ustanove ili odjela, sastavljenog od različitih stručnih timova koji djeluju na razini sveučilišta (sveučilišni računarski centri) ili na nacionalnoj razini
• decentralizirani model, u obliku različitih tehničkih i administrativnih službi koje djeluju na razini fakulteta ili odjela
• koordinirano decentralizirani model, kao kombinacija gornjih dvaju modela.
O specifičnim potrebama pojedine ustanove i njezinih zaposlenika ovisi na koji će se način takvi sustavi organizirati. Bitno je reći da ne postoji dobar ili loš način organiziranja podrške, već više ili manje primjeren konkretnoj situaciji te da ti sustavi dopuštaju preklapanja. Tako na primjer CARNet djeluje na nacionalnoj razini i pruža različite usluge i projekte svim hrvatskim sveučilištima te se neke njegove usluge mogu smatrati centraliziranima. S druge strane, projektom uspostave referalnih centara za podršku nastavnicima za primjenu IT-a u nastavi CARNet je proveo koordinirano decentralizirani model pružanja podrške, u kojemu je sedam neovisnih referalnih centara lociranih na različitim ustanovama koordinirano iz jednog centralnog mjesta u CARNetu (Sonja Prišćan, tiskani Edupoint 1, Daliborka Pašić, tiskani Edupoint 2).
2. Obrazovanje za e-learning
Kako bi se ostvarili svi nabrojeni preduvjeti za sustavno uvođenje e-learninga na visokoškolske ustanove, od predanosti i podrške ustanove do osiguranja različitih oblika podrške, potrebno je da svi uključeni u takve sustave steknu potrebno obrazovanje. Kada razmotrimo takvu veliku sliku, tada postaje jasno da će osposobljavanje nastavnika za razvoj kolegija podržanih informacijskom tehnologijom biti iznimno važno, no ne i jedino obrazovanje koje će biti potrebno organizirati na ustanovi.
Nastavnici i profesori morat će steći osnovna znanja o e-learningu, odabiru i korištenju pojedinih tehnologija u skladu sa željenim pedagoškim ciljevima, motiviranju studenata te komunikaciji s njima u online okružju, različitim metodama procjene znanja uz pomoć tehnologija itd.
No u sustav obrazovanja za e-learning morat će se uključiti i svi oni koji izravno ili neizravno sudjeluju u životu važnih projekata na ustanovi. Radi se o upravama fakulteta i sveučilišta, uključujući i dekane i prodekane te druge koji donose ključne odluke na ustanovi ili će to u skorije vrijeme činiti. Njima su već danas potrebna različita menadžerska znanja o upravljanje resursima, no morat će steći i specifična znanja o planiranju i upravljanju tehnologijama kako bi mogli donositi bitne odluke pri pokretanju i odobravanju različitih e-learning projekata, podržati njihovo financiranje i osigurati uvjete podrške ne samo u organizacijskom već i u slučaju uporabe tehnologije u nastavi.
U taj će se sustav obrazovanja morati uključiti i zaposleni u različitim službama podrške - tehničko osoblje, knjižničari, koji su nosioci specifičnih ekspertnih znanja pri razvoju i izradi kolegija podržanih tehnologijama, što će uključivati stjecanje znanja i vještina korištenja različitih autorskih alata za izradu sadržaja, administriranja sustava za učenje na daljinu, pretraživanje relevantnih informacija i osiguravanje autorskih prava za elektroničke nastavne materijale. U edukaciju će se morati uključiti i osoblje zaposleno u referadama i drugim centralnim službama.
2.1. Obrazovanje za e-learning u CARNetu
CARNet je na svim nabrojanim područjima vrlo aktivan. Osim referalnih centara, u sustavu podrške važno je spomenuti i uslugu podrške, osiguravanja licenci i pružanja edukacije o uporabi alata za učenje na daljinu WebCT, koju mogu koristiti svi profesori u hrvatskoj akademskoj zajednici (http://edupoint.carnet.hr/webct).
Tehnologija se u obrazovanju korisnika koristila u različitim projektima CARNetova edukacijskog centra Edupoint: u trotjednom online predtečaju koji je dio Training the Trainers sustava obrazovanja predavača (Milinović, Tingle, Vrga, Computer communications 2002), u edukacijskim materijalima kojima se poučava na CISCO akademiji (Nevenko Bartolinčić, tiskani Edupoint broj 1), u pilot-projektu online tečaja HTML-a (Dragana Kupres, CASE, 2003).
O svim tim područjima te iskustvima hrvatskih, ali i stranih autora, CARNet informira putem online časopisa Edupoint (http://www.carnet.hr/casopis), ali isto tako i nizom prezentacija o korištenju Interneta u obrazovanju u visokom školstvu.
Putem pet do sada održanih e-learning radionica sa stranim predavačima ciljaju se specifične teme s područja e-learninga, namijenjene specifičnim grupama korisnika. CARNetov je edukacijski centar Edupoint u 2004. održao dvije radionice namijenjene upravama fakulteta (“Managing the E-learning Environment in a Higher Education Institution” i “Planning and Managing E-learning in Higher Education”) te jednu namijenjenu nastavnom osoblju (“Facilitation of Online Learning”). Ove su godine u pripremi još tri radionice, uključujući i onu o administriranju sustava za e-učenje (lipanj 2004.), o upravljanju tehnološkim promjenama (rujan 2004.) te tutoriranju u online okružju (prosinac 2004.), o čemu se moguće kontinuirano informirati na adresi http://edupoint.carnet.hr/e-radionica.
|
