|
Uvod
Projekt “E-learning za e-inkluziju” (E-learning for E-inclusion - EL4EI) nastao je s ciljem širenja znanja i iskustava u području e-learninga u zemljama Europske unije te istraživanja društvenih mogućnosti ICT-a u suzbijanju »digitalne podijeljenosti« (digital divide). Projekt je razvila španjolska organizacija Transit Projectes u suradnji s konzorcijem deset organizacija iz pet zemalja EU-a: Francuske, Grčke, Italije, Nizozemske i Španjolske. Više informacija dostupno je na web adresi: http://www.el4ei.net/eng/queesel4ei/quienessomos.html Njihovom zajedničkom suradnjom nastao je dokument “Europska povelja o e-learningu”, kojom se definira korištenje e-learninga za socijalnu inkluziju i stvaranje ujednačenog e-learning okružja u zemljama EU-a.
1. E-learning za e-inkluziju
Ciljevi projekta Glavni je cilj projekta prepoznati, povezati, ocijeniti i proširiti iskustva i znanja o
e-learningu koja bi mogla pridonijeti digitalnoj inkluziji. Najčešće su iz informacijskog društva isključeni socijalno zapostavljeni slojevi, prisutni u svim europskim zemljama: - mladi koji napuštaju osnovno školovanje
- nekvalificirane i nezaposlene osobe
- migranti
- invalidi
Njihovo informacijsko opismenjivanje moglo bi im osigurati više mogućnosti za smanjivanje digitalne podijeljenosti te ravnopravno uključivanje u društvo. Ciljevi : - ponuditi rješenja za izbjegavanje digitalne podijeljenosti među stanovnicima EU-a
- razvijati proces digitalnog učenja diskriminiranih ljudi iz svih društvenih slojeva
- poticati sudjelovanje i međusobnu komunikaciju profesionalaca i organizacija, odnosno svih uključenih u proces razvoja informacijskog društva
- razviti nacionalne opservatorije koji će prikupljati i povezivati informacije o primjeni e-learninga kod zapostavljenih skupina ljudi
- razviti europsku mrežu digitalnih opservatorija
- provoditi ciljeve postavljene u Europskoj povelji za e-learning prema socijalnoj inkluziji (E-learning towards Social Inclusion)
- proširiti Europsku povelju o e-learningu po cijeloj Europi
2. Europska povelja o e-learningu prema socijalnoj inkluziji
Europska povelja o e-learningu tekst je koji analizira kako koristiti e-learning za socijalnu inkluziju. Analizira trenutnu situaciju te definira budući razvoj i metode.
Cilj je tog dokumenta iznijeti i sistematizirati elemente koji su ključni pri stvaranju ujednačenog e-learning okružja u zemljama EU-a. Dokument je podijeljen u tri glavna dijela: - E-learning i društvena inkluzija, u kojem se analiziraju glavni problemi i mogućnosti koje ICT nudi za društvenu inkluziju
- Paradigma za budućnost: društveni e-learning, u kojem se navode ciljevi kojima projekt teži
- Deklaracija, u kojoj su iznijeta glavna načela ključna za stvaranje ujednačenog informacijskog društva.
2.1. E-learning i društvena inkluzija Procesiranje podataka, multimedija i Internet postavljeni su i korišteni u određenim društvenim kontekstima. Internet je fleksibilan, može se širiti, transformirati i adaptirati u relativno kratkom vremenu. Njegova evolucija može brzo krenuti u nepredviđenim smjerovima: kao i sve tehnike, društveno uključene, može pridonijeti smanjivanju različitosti ili pak generirati nove nejednakosti. U tom smislu, zato što dopušta nove načine komunikacije i organizacije, informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) može reducirati neke različitosti. Međutim, neujednačenost u procesu razvoja informacijskog društva među pojedinim zemljama i društvenim slojevima unutar zemalja posljedica je odavno postojeće socijalne nejednakosti. Stoga, danas, u informacijskom društvu, postoji rizik od još većeg povećavanja ekonomskih i socijalnih razlika. Koncept “digitalne podijeljenosti” bazira se na nejednakosti u pristupu novim tehnologijama. Jednostavno rečeno radi se o tome tko ima više sredstava i kapaciteta da priskrbi softver i hardver, potrebnu infrastrukturu i druge potrebne elemente koji omogućuju korištenje ICT-a do maksimuma i, naravno, tko ima znanja i sposobnosti da ga ispravno koristi. Mjere za suzbijanje digitalne podijeljenosti odnose se uglavnom na opremu i pristup Internetu. Međutim, manje se pozornosti posvećuje kvaliteti korištenja. Digitalna podijeljenost je multidimenzionalan fenomen koji uključuje razne nedostatke. Neki od njih su čisto mentalne prirode, a obrazovanje i osposobljavanje najbolje su strategije za borbu protiv njih. Neki od njih su nedostatak povjerenja i motivacije, dok se drugi odnose na e-learning sustave, npr. formalni pristupi, neprilagođena tehnologija, nedostatak smislenog sadržaja i generalizirana metodologija koja ne pridaje potrebnu pozornost socijalnim i kulturnim kontekstima. Još je važnije pitanje kvalitetne primjene ICT-a i sposobnosti proizvodnje i selektiranja informacija važnih za kontinuirano učenje i aktivno sudjelovanje u razvoju informacijskog društva. Digitalna inkluzija podrazumijeva pridavanje potrebne pozornosti socijalnim i kulturnim kontekstima, a ne samo učenje kako pretraživati po Internetu ili slati elektroničku poštu. Potrebno je učiniti mnogo više od toga kako bi se omogućilo zapostavljenim ljudima da koriste ICT i tako iskoriste svoje kapacitete i postignu bolju kvalitetu života. 2.1.1. Nejednakosti uočene u pristupu i korištenju Pristup Internetu i korištenje računalne opreme rastu sa stupnjem obrazovanja, društvenim statusom i visinom prihoda. Muškarci češće koriste pristup Internetu od žena, obitelji s djecom češće nego samohrane majke, a gradovi češće od ruralnih sredina. Imigranti, etničke skupine i manjine rjeđe su spojeni na Internet. Manje razvijene zemlje imaju i ograničeniji pristup Internetu (i mnogo skuplji). Ovdje nedostaje preciznija analiza o vezama između tih čimbenika, njihove relativne težine i kumulativnih efekata. U svakoj kategoriji stariji su ljudi oni koji najmanje koriste ICT (ali u nekim zemljama EU-a su i najsiromašniji, najslabije obrazovani i većinom žive u ruralnim predjelima). Te razlike u pristupu i opremi vode do analize korištenja: Internet se koristi ako znamo da od njega možemo imati koristi u svakodnevnom životu. Najviše se koristi profesionalno te na fakultetima i u školama. Oni koji su prestali s profesionalnim radom, zbog odlaska u mirovinu ili nekog drugog razloga (bolest, nezaposlenost…), suočeni su s većim rizikom da budu isključeni iz ICT-a. Osim na poslu, Internet se koristi i doma, u svakodnevnom životu, najčešće radi slanja e-mailova – u profesionalne ili praktične svrhe, ali i za održavanje kontakata s obitelji i prijateljima. Korištenje diskusijskih grupa i mailing lista, vrlo popularnih u počecima Interneta, naglo je opalo. Društveno su zapostavljeni oni koji imaju najviše teškoća u pronalaženju sadržaja prilagođenog njihovim potrebama i željama zato što ga nitko i ne stvara za njih. Stoga oni imaju malo razloga za pristup Internetu i ICT-u. 2.1.2. “Digitalna podijeljnenost” nije neminovna U obrazovanju i obučavanju treba se koncentrirati na osnaživanje svih socijalnih grupa, inače će samo bogatiji (dominantniji) slojevi biti privilegirani. Od velike je važnosti i način obrazovanja. Nije dovoljno samo naučiti koristiti pretraživač, već naučiti pronalaziti relevantne informacije u ograničenom vremenu i moći ih valjano iskoristiti. Softverski su alati vrlo rijetko prilagođeni korisnicima, posebno diskriminiranim grupama. E-learning ne bi trebalo ograničavati samo na online obrazovanje koje organiziraju fakulteti ili velike kompanije. Treba biti dostupan svim društvenim skupinama, omogućiti svima korištenje ICT-a u osobnom i profesionalnom razvoju.
3. Paradigma za budućnost: društveni e-learning
Nakon analize stvarnog stanja u e-learningu u odnosu na društvenu inkluziju pronađena su sljedeća područja koja su dobre polazišne točke za daljnji razvoj: 3.1. Društvena rješenja za društvene probleme
Društvena su zbivanja u interakciji s tehnologijom, međusobno utječu jedno na drugo. Želimo li zaista inkluzivno informacijsko društvo, potrebno je usredotočiti se na rješavanje društvenih problema koji su doveli do digitalne podijeljenosti. Ujedno, postoji velika razlika između onih koji su potpuno isključeni iz ICT-a i nekoga tko treba samo manji poticaj da se uključi. 3.2. Utjecaj zajednice
ICT nudi društveni softver koji može koristiti zajednicama u širenju političkih, društvenih i kulturnih vidika. Izolirane zajednice mogu koristiti digitalnu tehnologiju kako bi bile prepoznate i cijenjene u društvu. Internet ima moć boriti se protiv društvene neravnopravnosti, što uvijek treba imati na umu. Posebno se to odnosi na izolirane ruralne zajednice i migrante. 3.3. Prema transparentnom osobnom računalu
Osobna računala i softver sve se češće mijenjaju i usavršavaju i stoga otežavaju korištenje onima koji su ionako digitalno diskriminirani, a posebno stariji ljudi sa zdravstvenim poteškoćama. Trebalo bi razvijati tehnologiju da bude što jednostavnija za upotrebu, a ICT tako pristupačniji korisnicima. 3.4. Metodologija rješavanja problema u e-learningu
E-learning materijali trebaju biti korisni, praktični i motivirajući, usklađeni s određenim društvenim i kulturnim kontekstima. Nedostatak povjerenja i motivacije često su prepreke e-inkluziji. Te barijere neće nikad biti premošćene ako se budu stvarali klasični “how-to” tečajevi. Osim toga, informacijsko društvo postaje sve više kompetitivno. Za nekoliko godina neka računalna znanja neće činiti veliku razliku na tržištu posla. Tečajevi bi trebali biti konkretniji, primjenjiviji u svakodnevnom životu, a znanje stečeno na njima prilika za bolji posao pogotovo za nezaposlene mlade ljude. 3.5. Internet za svakoga
Softverske tehnologije dovoljno su plastične da se mogu prilagoditi bilo kojoj specifičnoj potrebi i specifičnoj grupi ljudi. Nažalost, vrlo malo kompanija, organizacija i pojedinaca koristi te prednosti. Potrebno je povećati svjesnost o tome među proizvođačima softvera i hardvera, web dizajnerima i nastavnom osoblju.
4. Deklaracija
4.1. Kad je u pitanju e-inkluzija, premošćivanje mentalnih barijera jednako je važno kao rješavanje manjka pristupa Internetu i tehnologiji. Digitalna podijeljenost nije samo tehnološka već i mentalna. 4.2. Istraživanje je ključ. Nedostaje preciznih analiza o povezanosti čimbenika isključenosti iz informacijskog društva i ICT-a. Potrebno je financirati istraživanja koja će pomoći razumijevanju različitih zapostavljenih grupa. 4.3. Potrebna su daljnja istraživanja kad su u pitanju ljudi s poteškoćama. Na primjer, treba utvrditi koje su od grupa rizičnije, izbjegavati generaliziran pristup i tražiti rješenja. 4.4. Inzistiranje na važnosti ICT-a na poslu nije dovoljno. Digitalna tehnologija treba biti predstavljena zapostavljenim grupama ljudi kao nešto atraktivno i zabavno za korištenje. 4.5. Povezivanje ICT-a s kulturnim i društvenim statusom može biti dobra motivacija za obrazovanje. 4.6. Postoji pozitivan simboličan imidž vezan uz vladanje ICT-om koji je sinonim integracije. I te vrijednosti mogu se isticati pri obučavanju studenata i nastavnog osoblja. E-learning modeli: 4.7. Model aktivnog sudjelovanja u obrazovanju - poticati korisnike da se što više uključuju u proces obrazovanja. 4.8. Vršnjačko poučavanje: Poticanje mladih i studenata da u budućnosti postanu nastavno osoblje pokazalo se kao dobar motivator. 4.9. Kombinirani pristup: Kad je u pitanju društvena inkluzija, kombinirani pristup (kombinirana upotreba računala s interakcijom uživo s predavačima) mnogo je uspješniji nego čisti e-learning pristupi. Osobni kontakt s nastavnim osobljem ključan je kad rad s računalom postane kompliciran ili nemotivirajući. 4.10. Ne treba zaboraviti da, unatoč trudu, neće svatko moći “uskočiti” u informacijsko društvo. Pravila i inkluzijske strategije trebale bi osigurati razvoj ljudima koji zbog ekonomske situacije, fizičkih ili kognitivnih teškoća, izolacije i drugih razloga nisu u mogućnosti koristiti ICT. ICT je društveni instrument s usađenim vrijednostima. Glavni je zadatak osigurati da te vrijednosti vode k inkluzivnijem i ravnopravnijem informacijskom društvu.
|
