|
Pravo je postignuće učiniti komunikacijske resurse dostupnima za istraživačke i znanstvene pothvate, bilo da se radi o razvoju analitičkih metoda u filmu kako bi se lingvistički utvrdili vizualni elementi informacije; istraživanju korijena ljudskih znanosti koje tumači i valorizira drevne tradicije uzimajući u obzir ne samo sadržaj nego i vanjsku formu i cjelokupan kontekst stvaranja djela; ili filozofiji jezika sa svojim modelima korelacije između uma i stvarnosti u mediju jezika. U svom znanstvenom diskursu humanisti su uvijek analitički povezivali cilj medijske komunikacije s posljedicama mehanizama proizvodnje u svjetlu sadržaja prenesene informacije. U tom smislu čini se da je samo pitanje vremena kada će se nove tehnologije uhvatiti u koštac s analizom u humanističkim i društvenim znanostima. Nove tehnologije mogu se koristiti golemim akumuliranim iskustvom u humanističkim i društvenim znanostima i biti ne samo predmetom proučavanja nego i imati brojne primjene kao alati za kreiranje i cirkulaciju informacija u područjima istraživanja i poučavanja. Kao takve, nove tehnologije mogu biti dragocjeni instrumenti u unaprjeđivanju edukacije u humanistici. Seminari s prekomjernim brojem studenata, nedostatak prikladnih predavača te potreba za smanjenjem količine gradiva samo su neki primjeri svakodnevnih problema koji se susreću u humanističkim i društvenim znanostima. Stoga je nužno novo promišljanje tehnika podučavanja i koncepcija predavanja u kojima bi trebalo biti mjesta za uporabu e-learninga. U sklopu krovnog projekta “Humanistika na Internetu” (GW-net), koji provodi hamburško sveučilište, testira se više projekata s temom integriranja multimedije u sveučilišnu nastavu. Do sada je šest pilot-projekata različitih tema i struktura uklopljeno u seminar o integriranom učenju. U tim projektima tradicionalna figura predavača zamijenjena je online obrazovnim opcijama koje nude interaktivno učenje. Projekt je dokazao golem potencijal za takav način integriranog učenja među studentima humanističkih znanosti. Rezultati evaluacije spomenutih šest GW-net seminara održanih u ljetnom semestru 2003. i zimskom semestru 2003./2004. godine više su nego zadovoljavajući. 62% uključenih studenata smatra da je postojanje sustava e-learninga u seminaru pozitivno utjecalo na njihov odabir. Uključivanje novih komunikacijskih medija povećalo je atraktivnost seminara i potaknulo studente na njegov odabir.
Još jedno istraživanje provedeno na kraju projekta pokazalo je da među studentima postoji rastući interes za novim oblikom podučavanja u seminaru s integriranim učenjem. 81% studenta izjavilo je da bi svakako ponovno htjelo pohađati seminar temeljen na integriranom učenju, a 84% studenata preporučilo bi takav oblik učenja drugim studentima. Rezultati projekta GW-net do sada su pokazali potencijal za uvođenje novih tehnologija u humanističke znanosti, ali su otkrili i ključne preduvjete koji se moraju uzeti u obzir pri uvođenju koncepta integriranog učenja u to akademsko polje. Postoji nekoliko međusobno povezanih aspekata koje treba razmotriti:
Ciljana publika
Najvažnije je upitati se kome je namijenjen taj novi oblik seminara. Kakva je softverska i hardverska infrastruktura kojoj studenti imaju pristup, bilo u svojim domovima ili na fakultetu? Za prijenos podataka u sklopu učenja na daljinu često je potreban pristup širokopojasnom Internetu. Stoga se može dogoditi da prijenos video klipova i animacija predstavlja problem za studente bez pristupa širokopojasnom Internetu. Rezultati istraživanja u sklopu projekta GW-net pokazuju da je, uz potrebne tehničke standarde računalne opreme koju studenti imaju u svojim domovima, stupanj složenosti korišten u stvaranju multimedijalnih materijala za učenje gotovo nevažan. Kako ne bi dolazilo do problema u uporabi platforme za virtualno učenje i poučavanje, bilo bi korisno prikupiti podatke o osnovnim konfiguracijama te hardveru i softveru koji će studentima trebati (npr. tip pretraživača, inačicu softvera itd.). Slični se problemi susreću i s razinom poznavanja rada na računalu kod ciljane publike. Studentovo poznavanje rada na računalu izravno utječe na razinu složenosti multimedijalnih sadržaja korištenih u integriranom učenju. Od ključne je važnosti da studenti koji se lošije služe računalom mogu jednako učinkovito koristiti materijale za učenje kao i njihovi napredniji kolege. Potrebno je osigurati da problemi tehničke prirode ne stoje na putu uspješnom učenju s takvim materijalima. Naposljetku, potrebno je odrediti i prevladavajući tip učenja u takvom seminaru. Drugim riječima, potrebno je odrediti mjeru u kojoj su studenti već upoznati s materijom te snalaze li se već s načelima učenja u humanističkim znanostima.
Sadržaj
Kako bi koncept integriranog učenja funkcionirao, potrebno je osigurati pristup materijalima na više različitih načina. To je osobito važno za humanističke i društvene znanosti, gdje studenti stječu znanje kroz široku lepezu metoda učenja. Ovdje se moramo zapitati kako se stjecanje znanja po načelu ‘učenja istraživanjem’ može transformirati u jedinice učenja pogodne za integrirano učenje. Ključna pitanja odnose se na reprezentativnost, mogućnost prilagodbe multimedijalnih materijala području koje je tako kompleksno kao humanistika te ponovnu uporabu tih materijala. Izrada velike količine nastavnog materijala isplativa je, u terminima troškova i dobiti, samo ako se može upotrebljavati tijekom dužeg vremena.
Tip seminara
Uvodni kolegiji, praktične vježbe ili seminari predstavljaju sasvim različite zahtjeve pred infrastrukturu e-learninga. Primjerice, uvodni kolegiji namijenjeni su daleko većem broju studenata od praktičnih vježbi. Sadržaj također utječe na tip seminara: sadržaj seminara postaje sve složeniji kako seminar odmiče; uvodni kolegiji kompleksniji su zato što se danas poučavanje izvodi na sasvim drugačiji način, povezivanjem praktičnog sadržaja i osnovnog metodološkog znanja. Čak i tip znanja te njegova provjera imaju utjecaja na osmišljavanje učinkovitog seminara temeljenog na integriranom učenju.
Cilj poučavanja
Cilj poučavanja je, dakako, odlučujući čimbenik uspjeha koncepta integriranog učenja. Cilj uporabe ovakve platforme za učenje mora biti jasno definiran i mora biti uključen u sve faze seminara. Osim toga, predavač mora odlučiti o omjeru između učenja na daljinu i predavanja koja studenti moraju pohađati osobno te utvrditi razinu složenosti multimedijalnih materijala. Izgradnja koncepta integriranog učenja, uzimajući u obzir sve spomenute aspekte, olakšat će jedan od najzahtjevnijih zadataka poučavanja u području humanističkih i društvenih znanosti. Taj je zadatak izrada dobro utemeljenih modela posebno kreiranih kako bi proces učenja koji kombinira klasični pristup i učenje na daljinu učinili jednostavnijim. Krovni projekt “Humanistika na Internetu” (GW-net) provodit će se na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Hamburgu. Ukupno šest projekata trajat će do kraja ožujka 2005. godine i bavit će se uporabom novih tehnologija u poučavanju i istraživanju u humanističkim i društvenim znanostima. Glavni je cilj unaprijediti poučavanje na hamburškom sveučilištu, gdje studira velik broj studenata, i potaknuti kritičku procjenu informatičke tehnologije kao alata u humanistici. Projekt GW-net provodit će se kao dio posebnog programa “Projekt za promicanje e-learninga i multimedije”.
|
