Uvod
Magistarski programi „Menadžment e-poslovanja“ i „IT uz web tehnologije“ inovativni su online obrazovni programi koje nudi Škola računarstva (School of Computing) na Sveučilištu u Paisleyju. Programi pružaju vještine potrebne modernim menadžerima kako bi mogli razumjeti i upravljati modernim e-poslovanjem i web tehnologijom. Programi se sastoje od niza modula koji omogućuju interaktivno učenje korištenjem pitanja za samoprocjenu te aktivnosti i vježbe koje rabe multimediju. Svaki se modul sastoji od niza nastavnih jedinica koje pokrivaju teme pojedinog tečaja. Programi nude različite module vezane uz poslovanje, upravljanje, IT i e-poslovanje, kroz koje poslovni menadžeri uče u potpunosti razumjeti strategije i tehnologije iskorištavanja potencijala Interneta i e-poslovanja. Tipični polaznik ova dva programa zrela je osoba sa sveučilišnom diplomom na poziciji višeg menadžmenta iz neke poznate nacionalne ili multinacionalne kompanije u kojoj internetsko i e-poslovanje ima važnu stratešku ulogu. Okružje online udaljenog učenja može znatno pridonijeti obrazovnim potrebama 21. stoljeća poticanjem općeg prihvaćanja koncepta znanja kao vitalnog elementa društvenog razvoja i gospodarskog rasta. Za držanje koraka s tehnološkim promjenama i zadovoljavanje sve većih zahtjeva gospodarstva koje se temelji na znanju bit će potrebna visokokvalificirana i obrazovana radna snaga sposobna za kolaborativan rad kako bi se pronašla rješenja za različite gospodarske, društvene i ekološke probleme. Pri tome je velikim dijelom ključ uspjeha u kontinuiranom obrazovanju, što znači da će online učenje, sa svojim otvorenim pristupom i prilikama za aktivnu kolaboraciju u okružju koje se temelji na ravnopravnosti, imati važnu ulogu u ispunjavanju izazova budućnosti.
Proces učenja
Dok neki studenti proces učenja smatraju jednostavnim usvajanjem informacija koje će na ispitu trebati reproducirati, drugi ga doživljavaju kao proces transformacije koji dovodi do boljeg osobnog razumijevanja. Marton i Säljö (1976) identificirali su dvije različite karakteristike u načinu na koji studenti pristupaju zadatku čitanja zadane literature koje su nazvali „dubokim“ i „površinskim“ pristupom učenju (Entwistle & Ramsden, 1983; Marton, Hounsell & Entwistle, 1984; Säljö, 1979). Kod dubokog pristupa cilj je studenta razumjeti ideje i povezati ih s postojećim znanjem i iskustvom. To uključuje traženje obrazaca i osnovnih principa, kao i kritičko ispitivanje logike iznesenih argumenata. Takvi studenti iskazuju aktivan interes za sadržaj kolegija. Učenje vide i kao osobni razvoj, osjećaju da ih je iskustvo učenja promijenilo na za njih važan način. To je više od pukog razumijevanja što drugi žele reći, ono je promijenilo način na koji doživljavaju određeni aspekt stvarnosti. To je učenje važno (Grant, Stansfield & Land, 2000). U toj finalnoj fazi učenje može postati zanimljiv i uzbudljiv proces, a studenti mogu njime postati iskreno oduševljeni. Bit je dubokog pristupa učenju to što studenti traže poantu onoga što se uči, veze i odnose između ideja i stvarnosti. Identificiraju veze između prijašnjeg znanja i iskustva. Pri tome ne samo da aktivno reproduciraju znanje već se njime aktivno bave i uključuju ih u vlastiti kognitivni poredak ili mapu. Takav je tip učenja esencijalno transformativan (Grant et al., 2000). Uloga online tehnologije u promicanju dubokog učenja bila je središnja za istraživanje opisano ovim radom. Suprotno dubokom pristupu, u površinskom je pristupu cilj studenta jednostavno proći kolegij bez razmišljanja o njegovoj važnosti. Za njih kolegij sadrži nepovezane dijelove znanja koje je potrebno zapamtiti radi ispitivanja. Posljedica je tog pristupa stvaranje osjećaja nesigurnosti kod studenta te poticanje nedostatka razumijevanja. Treća kategorija pristupa učenju, nazvana strateški pristup, rezultat je istraživanja Biggsa (1979) o mogućnostima poboljšanja obrazovnih metoda. U strateškom pristupu objekt procesa učenja treba dobiti što je moguće bolje ocjene. Napori studenta dosljedno su temeljiti u nastojanju da zadovolji uvjete procjene znanja, a aktivnosti su usmjerene prema uočenim preferencijama predavača (Entwistle, 1997). Tražio se pristup učenju i poučavanju koji bi mogao rezultirati obrascima ponašanja koji se vežu uz duboki (transformativni) pristup učenju kako bi se potaknuo takav pristup učenju kod studenata. Sljedeći će dio istraživati neka obrazovna pitanja vezana uz online učenje koja je potrebno adresirati kako bi se potaknuo duboki pristup učenju.
Obrazovna pitanja vezana za online učenje
Cilj je ovog dijela rada identificirati i analizirati glavna obrazovna pitanja relevantna za razvoj online magisterija. Nedostatak kontakta uživo Položaj online nastavnika na prvi se pogled čini teškim zbog nedostatka kontakta sa studentima s kojima ne mogu ostvariti izravnu interakciju kao u klasičnoj nastavi. Online nastavnici, naravno, ne mogu promatrati svoje studente, ne mogu vidjeti niti interpretirati izraze njihovih lica ili primijetiti znakove nepažnje kao niti trenutno reagirati kako bi popravili situaciju koja je krenula u krivom pravcu. Feenberg (1998) i Harisim; Hiltz, Teles i Turroff (1995) podržali su online učenje objašnjavajući da nedostatak kontakta uživo nije važan za uspješno učenje te da je kvaliteta online učenja zaista superiorna u odnosu na tradicionalnu inačicu. No određene karakteristike online učenja, kao različitog od udaljenog učenja, imaju prednosti. To su npr. veća mogućnost za promišljanje i rafiniranje ideja, veći stupanj kontrole nad materijalima od strane studenta, fleksibilnost koju dopušta neograničen pristup materijalima i poboljšana razina interakcije sa samim materijalom, ali i u obliku mogućnosti za aktivno učenje putem konferencija, diskusijskih grupa i kolaborativnih projekata. Uloga nastavnika Online učenje usmjereno je na studenta i strukturirano je na takav način da su obrazovni materijali pojedinog kolegija prezentirani u prikladnom online formatu, s obrazovnim zadacima, kolaborativnim aktivnostima te seminarskim grupama i diskusijama s tutorom koje planira nastavnik, ali koje on ne vodi niti usmjerava. Nastavnik određuje zadatke i najavljuje temu diskusije, ali nakon toga djeluje samo kao facilitator tako što prati tijek dijaloga studenata i daje smjernice potrebne kako bi rasprava ostala u granicama predviđenim za temu. Nastavnik pomaže pri učenju ohrabrujući studente da artikuliraju i razrade svoje ideje, uobličavanjem koncepata i ideja, poticanjem studenata na promišljanje te pregledavanjem tuđih i davanjem vlastitih komentara kako bi usmjerio studente i pružio im podršku pri izvršavanju zadatka. Uloga studenta Kako bi u potpunosti iskoristio obrazovne mogućnosti koje nudi online obrazovanje, student mora postati aktivniji sudionik procesa učenja. Online okružje nudi izvrsne mogućnosti da studenti budu postavljeni na središnje mjesto u procesu učenja. Studente se potiče da sudjeluju u moderiranju diskusija svojim komentarima i sumirajući rezultate diskusija s tutorom. Oni bitno pridonose diskusijama s tutorom tako što omogućuju određenom znanju da se nadograđuje, što je odraz njihove profesionalne stručnosti te pruža jedinstven uvid u teme o kojima se diskutira. Aktivnim sudjelovanjem studenti drugim studentima daju vrijedne komentare i povratne informacije, što unaprjeđuje interaktivnost među njima. Aktivno učenje Online učenje traži od studenata da aktivno sudjeluju u procesu učenja objavljujući svoje ideje na diskusijskim forumima, odgovarajući na poruke svojih kolega te dijeleći s drugima svoje misli i stavove. Sudjelovanje od studenata traži intelektualne aktivnosti poput formuliranja početnih ideja, razmatranja odgovora, odgovaranja na komentare kolega i promišljanja o idejama u svjetlu rezultata diskusije. Studenti tako prolaze kroz kognitivan proces u kojem se njihove misli i ideje pročišćavaju i prilagođavaju tome kako drugi studenti vide i razumiju originalni kontekst. Aktivno sudjelovanje u diskusijama i nastavi, time što od sudionika zahtijeva formuliranje i prezentiranje ideja na koherentan način, unaprjeđuje proces učenja i povećava studentovo razumijevanje teme te unaprjeđuje njegovu vještinu pamćenja naučenog. Razmišljanje i promišljanje Okružje online učenja potiče pristup učenju koji je usmjeren na studenta, pri čemu je student aktivan sudionik u procesu učenja. Taj pristup zahtijeva od profesora pomaganje studentima da svoje učenje usmjere na način koji odgovara njihovom individualnom stilu učenja i preferiranim metodama rada. Kreativno razmišljanje od studenata traži da iznose pretpostavke i hipoteze o situacijama, kao i da eksperimentiraju s idejama i iznose rezultate. Studenti moraju temeljito istražiti temu kojom se bave, formulirati svoje ideje i prezentirati što su otkrili kako bi njihovi kolege to mogli komentirati i evaluirati. Studenti moraju objasniti i dokazima potkrijepiti način na koji su došli do određenih zaključaka. Važno je da studenti na jasan način iznesu svoja otkrića i rješenja te da prihvate činjenicu da ih drugi slobodno mogu osporiti. Motivacija i sudjelovanje studenata Da bi se potaknulo i podržalo učenje te održala motivacija, obrazovni materijali studentima moraju biti zanimljivi da bi oni i dalje željeli učiti. Materijali moraju biti pažljivo napisani i strukturirani s ciljem da njeguju interese studenata za temu koju predmet obrađuje kako bi svoje učenje smatrali vrijednim i korisnim. Želja za učenjem kod online studenata mora biti jaka zbog visokog stupnja kontrole procesa učenja koju pri tom studenti imaju te odgovornosti koju preuzimaju na sebe za vlastito učenje u online okružju. Jedan od problema s kojim će se susresti profesori jest nesudjelovanje studenata u grupnim diskusijama i diskusijama s tutorom (tutorijalima). Uzrok tome može biti nelagoda koju studenti osjećaju pri komuniciranju u diskusijskom okružju ili njihov strah zbog (nedostatka) vještine korištenja tehnologije. To je razumljivo, osobito zbog jedinstvenosti tog obrazovnog okružja, njegove asinkrone prirode i nedostatka neposrednih povratnih informacija. * * * Material published as part of this journal, either on-line or in print, is copyrighted by the publisher of the Journal of Information Technology Education. Permission to make digital or paper copy of part or all of these works for personal or classroom use is granted without fee provided that the copies are not made or distributed for profit or commercial advantage AND that copies 1) bear this notice in full and 2) give the full citation on the first page. It is permissible to abstract these works so long as credit is given. To copy in all other cases or to republish or to post on a server or to redistribute to lists requires specific permission and payment of a fee. Contact Editor@JITE.org to request redistribution permission.
|