|
Što je to obrazovna jedinica?
Obrazovne jedinice nisu nedavna inovacija. Međutim, način na koji ih nastavnici stvaraju i kategoriziraju se mijenja. Termin "obrazovna jedinica" (learning object) potječe od naziva "programiranje usmjereno na objekte" i u osnovi opisuje objekt ili jedinicu osmišljenu za određenu svrhu (u ovom slučaju kako bi se olakšalo učenje) te ju se može kategorizirati korištenjem metapodataka (tj. podataka o podatcima) (Watson, 2001.). Ta kategorizacija omogućuje korisnicima da traže, pristupaju i opetovano koriste jedinice prema potrebi. Opetovano korištenje istih obrazovnih jedinica čini online učenje ekonomičnijim. Na primjer, jedna obrazovna jedinica dizajnirana je kako bi pomogla učenicima petog razreda da steknu vještine rada na računalu koje su preduvjet za lekciju o jednostavnim napravama (klackalica). Wiley obrazovnu jedinicu definira kao "bilo koji digitalni resurs koji se može koristiti više puta kako bi podržao učenje" (2000., str. 7). Na primjer, obrazovna jedinica učenja upotrijebljena u radu s učenicima petog razreda “jednaka” je jedinici učenja koja će ponovno biti korištena za učenike srednje škole kako bi se provjerilo imaju li potrebna predznanja za lekciju o udaljenosti, brzini i ubrzanju. Jasno nam je da to nije precizna definicija, a i da se svi dizajneri i korisnici obrazovnih jedinica ne bi složili s takvom definicijom obrazovne jedinice. Suprotno Wileyjevoj definiciji, Odbor za standarde obrazovnih tehnologija (Learning Technology Standards Committee) s Instituta inženjera elektrotehnike i elektronike (Institute of Electrical and Electronics Engineers - IEEE), obrazovne jedinice definira kao "bilo koju zasebnu jedinicu, u digitalnom ili nekom drugom formatu, koja se može koristiti za učenje, obrazovanje ili obuku" (2002., Paragraf 1.1, ¶ 1). Jedna od autorica ovog članka (Bratina), na primjer, koristi obrazovne pločice kako bi pomogla učenicima koji se pripremaju za učenje algebre da nauče proces zbrajanja cijelih brojeva; u drugim slučajevima ona pak koristi digitalni oblik obrazovnih pločica. Nedostatak konsenzusa oko definicije, međutim, ne zabrinjava stručnjake koji se bave obrazovnom tehnologijom i srodnim poljima (Hodgins, 2000.; Williams, 2000.). Vjerujemo da nastavnici već imaju iskustva u izradbi, odabiru i korištenju nedigitalnih jedinica: stoga ćemo za potrebe ovog članka o pripremanju nastavnika za korištenje obrazovnih jedinica radije koristiti Wileyjevu definiciju "obrazovne jedinice" koju ćemo ograničiti samo na digitalne jedinice.
Zašto bi nastavnici koristili obrazovne jedinice?
Ne bi imalo smisla da svaki nastavnik napiše udžbenik po kojem će poučavati. Isto tako, nije izvedivo niti da svaki nastavnik izradi sve obrazovne jedinice potrebne za neki predmet. Mogućnost višekratnog korištenja pojedine obrazovne jedinice nudi djelotvoran način za unaprjeđivanje poučavanja o konceptima, procedurama, primjeni i vještinama koje se često poučavaju; neke od jedinica možemo ponovno prilagoditi različitim tipovima korisnika. Na primjer, Primjer 1 je korišten u evaluaciji studenata nematematičke naobrazbe. Sustav znakova (standardna devijacija i subskript) bio je specifičan za udžbenik, a grafička je prezentacija pomogla budućim i aktivnim nastavnicima da povežu korištenje matematičkih simbola u grafičkom prikazu s formulama u udžbeniku. Isti je taj grafički prikaz korišten kako bi se nastavnicima u osnovnoj i srednjoj školi pomoglo da bolje razumiju konkretne i polukonkretne nastavne tehnike. Na kraju, “ista” je grafika –modificirana tek koliko je trebalo kako bi se uklonio sustav znakova - korištena za prezentaciju sadržaja osnovnoškolskim učenicima. Učenici petog razreda zainteresirano su gledali animaciju i istodobno imitirali scenu s pet ljudi i 10 penija (stanke u grafici su namjerne kako bi se svaka akcija mogla povezati s aritmetičkom operacijom). U svakom slučaju tekst ili objašnjenje koje daje nastavnik može se jednostavno prilagoditi publici kojoj je taj grafički prikaz namijenjen. Drugim riječima, ovu se grafiku može mnogostruko koristiti. Obrazovne jedinice ne moraju biti samostalne; one zapravo mogu predstavljati tek manji dio obrazovnog procesa . Brojni su razlozi zbog kojih bi nastavnici trebali poticati svoje studente na korištenje računala i obrazovne jedinice. U nekim okružjima studenti kroz nastavu podržanu računalom dobivaju više nego drugim obrazovnim metodama (Podell, 1992.; Ross, 1992.; Isernhagen, 1999.). Jedan je primjer slučaja u kojem korištenje računala nadilazi korištenje “olovke i papira” automatizacija aritmetičkih vještina (Podell, 1992.). Nacionalni savjet za istraživanje (The National Research Council - NRC) očekuje da studenti "mogu pristupiti, prikupiti, pohraniti, izvući i reorganizirati podatke pomoću hardvera i softvera dizajniranih za tu svrhu" (1996., str. 145). Osim toga, studenti korištenjem alata za obradbu teksta, tablica i drugih programa mogu naporne zadatke svesti na minimum. I na kraju, studenti koji ne znaju koristiti računala će, jednom kad se nađu na tržištu rada, biti u nepogodnijoj poziciji.
Kako možemo motivirati nastavnike da koriste jedinice znanja?
S obzirom na navedene razloge, trebali bismo poticati obrazovno osoblje da koristi te alate kako bi unaprijedilo svoje poučavanje te postignuća i stavove svojih učenika. Ured za planiranje i evaluaciju pri američkom Ministarstvu za obrazovanje (U.S. Department of Education's Planning and Evaluation Office) smatra da „profesionalni razvoj usmjeren na specifične strategije za uporabu tehnologije za učenje višeg reda povećava korištenje tih strategija od strane nastavnika“ (2000., str. 51). Ta činjenica stoji bez obzira na to u kojoj su mjeri nastavnici prethodno koristili tehnologiju te bez obzira na discipline ili obrazovnu razinu koju poučavaju. Stoga, baš kako bismo trebali obučavati nastavnike matematike da koriste obrazovne jedinice da bi objasnili matematičke koncepte, trebali bismo obučavati i nastavnike biologije da koriste obrazovne jedinice specifične za biologiju ili nastavnike stranih jezika da ih koriste za sadržaje specifične za učenje stranih jezika itd. Nastavnike bi trebalo dodatno obrazovati kako bi svoje vještine razvijanja, odabira i implementiranja nedigitalnih obrazovnih jedinica unaprijedili sličnim vještinama razvijanja, odabira i implementacije digitalnih obrazovnih jedinica . Naše nam iskustvo pokazuje da bi, kako bismo postigli taj cilj, tehnološka obuka trebala biti usmjerena primarno na buduće i aktivne nastavnike, a tek onda na učenike osnovnih i srednjih škola. To, nažalost, nije često tako. Fuller (2000.) je primijetio da je u usporedbi s pokušajima da se inicijalne napore usmjeri na učenike osnovnih i srednjih škola, stavljanje prioriteta na obrazovanje nastavnog osoblja djelotvornija strategija za prikladno korištenje obrazovne tehnologije. Međutim, Fuller je otkrio i da je obuka na području tehnologije primarno usmjerena na učenike kao glavne korisnike. Predlažemo da nastavnici koji već koriste obrazovne jedinice počnu pripremati druge zainteresirane nastavnike za korištenje obrazovnih jedinica. Od tehnološke obuke nastavnika i dalje će kao krajnji korisnici koristi imati učenici. Pomozite nastavnicima da pronađu i razviju korisne obrazovne jedinice Postoji niz načina da se nastavnicima pomogne da pronađu i razvijaju korisne jedinice znanja. Kao početnu strategiju dogovorite neformalne sastanke s nastavnicima koji imaju priliku susresti se s dobrim web stranicama. Na primjer, web Exploratorium Museum of Science, Art, and Human Perception (dobitnik nagrade Webby 2002. za područje edukacije) sadrži mnoge divne primjere obrazovnih jedinica. Postoji dio pod nazivom "Globalna promjena klime" (Global Climate Change) koji uključuje opširan glosar, objašnjenja o najnovijim znanstvenim otkrićima o tom globalnom problemu i grafičke prikaze koji ilustriraju trendove u temperaturnim promjenama. U drugom dijelu igrači i treneri Nacionalne hokejske lige (National Hockey League), kao i vodeći kemičari i fizičari, opisuju "Znanost hokeja". Na web stranici se pojavljuju obrazovne jedinice kao što su kratki audio i video isječci, tablice koje pokazuju brzinu reagiranja na podražaj i slike igračke opreme. Na neformalnom sastanku nastavnog osoblja nastavnici biologije i fizike mogli bi razgovarati o potencijalima uporabe tih resursa u sklopu svoje nastave. Takvi bi sastanci također trebali promicati kolaborativan pristup razvoju takvih resursa. Baš kao što je pri sastavljanju valjanog testa važno dobiti komentare i savjet od više kolega, smatramo da je, kada više od jednog nastavnika razvije ili odabere neku obrazovnu jedinicu, konačan rezultat mnogo bolji nego kada u tom procesu sudjeluje samo jedna osoba. Povratne informacije koje dobiju od dvoje ili troje ljudi koji proučavaju obrazovne jedinice pomoći će novajlijama u tom poslu da shvate što drugi očekuju od takvih resursa. Kao korak dalje, uvjerite neke nastavnike da krenu na (ili promatraju) online nastavu. Mnoge institucije nude kratke online satove o nizu korisnih tema koji ne ulaze u akademski prosjek, a neki programi nude i besplatne online inačice nekih svojih predmeta (Carnevale, 2001.). University of Nebraska u Lincolnu, na primjer, nudi kratke lekcije o tehnologiji uzgoja, dok je gotovo 500 OpenCourseWare predmeta Massachusetts Institute of Technology dostupno javnosti. Bez obzira na njihov akademski sadržaj, takva online iskustva pomoći će nastavnicima da shvate na koji način drugi nastavnici koriste obrazovne jedinice te im tako omogućiti da vide što im je sve na raspolaganju. Nastavnici bi, pak, trebali biti motivirani pohađati satove tehnološkog obrazovanja koje će im pomoći da razviju svoje vlastite i svojim potrebama prilagođene, digitalne obrazovne jedinice. Dok kratki tečajevi mogu pomoći nastavnicima da brzo počnu koristiti programe potrebne za razvoj obrazovnih jedinica, postoje i cijeli akademski obrazovni programi za nastavnike koji imaju vremena i novca za dublje razvijanje vještina korištenja obrazovne tehnologije. Kessell (2000.), na primjer, bilježi da su nastavnici na njegovom Programu obrazovnih tehnologija imali pretplatu na elementk, čija je glavna odlika bogatstvo informacija o online poučavanju. Instruktorica elementka Karen Cizek dala nam je korisne savjete kada smo razvijali svoje obrazovne pločice; gđa Cizek predaje matematiku osmim razredima te nas je savjetovala na temelju saznanja do kojih je došla proučavajući kako njezini učenici koriste računala pri učenju cijelih brojeva, ali nam je davala i praktične savjete o vještinama korištenja Macromedia Flash programa potrebnih za izradbu željnih obrazovnih jedinica. Naposljetku, postoje mnogi portali digitalnih obrazovnih jedinica čije usluge nastavnici mogu koristiti kako bi si olakšali potragu za obrazovnim jedinicama . Na primjer, Multimedijalni obrazovni resursi za učenje i online poučavanje (Multimedia Educational Resource for Learning and Online Teaching - MERLOT) besplatan je i svima dostupan izvor koji služi primarno nastavnom osoblju i studentima na visokoškolskim ustanovama. MERLOT sadrži niz online obrazovnih materijala. Direktori MERLOT-a su razvili i proces ocjenjivanja od strane drugih stručnjaka (peer review) kako bi se evaluirali novi resursi. Autori članka sudjeluju u tom procesu ocjenjivanja i pritom koriste standardne evaluacijske kriterije koji nastavnicima pomažu da odaberu obrazovne jedinice koje će nadopuniti njihovu nastavu te proces ocjenjivanja učenika i studenata. Urednici na MERLOT-ovu poslužitelju daju svoju konačnu ocjenu na temelju povratnih informacija od strane ocjenjivača. Neka novi korisnici obrazovnih jedinica odrede obrazovne ciljeve lekcije Williams savjetuje da prihvatimo početni izazov "definiranja vrijednosti i dimenzija u okviru kojih je potrebno opisati obrazovnu jedinicu ili odlučiti što bi ona trebala biti" (2000., str. 4). Moramo pomoći nastavnicima da prepoznaju kako je određivanje ciljeva nužno za svako planiranje nastave. Pri odabiru ili razvoju obrazovnih jedinica, nastavniku mora biti prioritet osigurati da temelj plana neke lekcije čine ciljevi određeni nastavnim planom; kada su jednom određeni i uspostavljeni, ti bi ciljevi trebali usmjeravati dizajn i korištenje obrazovnih jedinica. Ukratko, primjena bi se elektroničke komponente u učenju trebala uklopiti u ostale aspekte određene lekcije. Na primjer, razrađeni graf koji ilustrira statističke trendove globalne temperature zraka bio bi neprimjeren na uvodnom satu biologije za učenike osnovne škole. Umjesto modificiranja nekog predmeta kako bi mogli uključiti obrazovne jedinicu, nastavnici pri korištenju obrazovnih jedinica trebaju uzeti u obzir specifične ciljeve tog predmeta. Potaknite početnike da počnu postupno i igraju se sa svrhom Ako nastavnike potaknemo da odjednom počnu koristiti previše alata istodobno, mogli bismo ih natjerati da krenu putem koji ne sluti na uspjeh. Ključ je u ravnoteži između naše demonstracije i njihova praktičnog iskustva s korištenjem obrazovnih jedinica. Daje početnicima da učine što je više moguće. "Pokazivanje" kako nešto treba raditi prihvatljivo je u početku, ali prepustite nastavnicima kontrolu što je prije moguće kako bi se osjećali ugodno i mogli raditi samostalno. Pomognite nastavnicima da postignu visoku razinu djelotvornosti u nastavi tako da im dopustite da vježbaju te im pružate podršku dajući im konstruktivne komentare. Potaknite početnike da traženje obrazovnih jedinica povežu sa svojim privatnim i poslovnim životom. Mnogi se ljudi za tehnologiju zainteresiraju u privatnom životu prije nego što se odluče primijeniti je u profesionalnom okružju. "Igranje" također može biti produktivno. Nastavnici su izvrsni u pretvaranju igara u aplikacije koje koriste pri poučavanju (npr. Izazov). Kreativni nastavnici mogu se igrati s obrazovnim jedinicama koje naoko nemaju očitu neposrednu obrazovnu ulogu i smišljati njihovu obrazovnu primjenu. Primjer 2 dokumentira transformaciju razigranog čavrljanja (chata) u nastavni sat. Igrali smo se i s "upadljivim" alatima kako bismo računalne aplikacije za razne igre (npr. premještanje dijelova slagalice) pretvorili u obrazovne pločice za matematiku cijelih brojeva kojima upravljaju korisnici . Motivirajte početnike da "probaju na suho" i traže komentare o svom radu Vježbanje prije korištenja obrazovnih jedinica u nastavnom procesu nije teško. Iako mnogi ljudi preskaču taj korak, vježba maksimalno povećava vjerojatnost uspješne implementacije neke obrazovne jedinice. Nastavnici svoje obrazovne jedinice moraju evaluirati u različitim okružjima. Na primjer, trebali bi koristiti različite platforme, različite preglednike i različite brzine spajanja na Internet kako bi testirali "rade" li obrazovne jedinice; Flash animacija može raditi na računalu koje je na Internet spojeno brzom vezom, ali ne i na onom čija je veza spora. Kao što je Williams primijetio, "ako je glavna svrha neke obrazovne jedinice njezina uporaba u mnogo različitih okružja, korisnost takve jedinice bi trebali dokumentirati mnogi korisnici čije su potrebe i perspektive različite, i to u različitim okružjima i u nekom trajanju" (2000., str. 18). Takvom cilju pridonosi i redovito i često širenje obrazovnih jedinica među bivšim studentima, nastavnim osobljem na drugim fakultetima ili sveučilištima, lokalnim učiteljima, zaposlenicima obrazovnih odjela, prijateljima i rodbinom; traženje njihovih reakcije i savjeta o pojedinoj obrazovnoj jedinici i njezinoj korisnosti. Na primjer, naše su vježbe s temperaturama zraka upućivale na ljude i mjesta u drugim zemljama. Naš je prioritet bio odabrati valjane matematičke zadatke (-20 < rezultat < 20) i modele (npr. brojevna linija) koji demonstriraju operacije na primjeru jednoznamenkastih cijelih brojeva. Nakon toga smo osmislili probleme iz stvarnog života koji uključuju druge akademske sadržaje (npr. društvene nauke). Odabrali smo lokacije diljem svijeta na kojima temperatura zraka odgovara situacijama u matematičkim zadatcima. Jedan nas je kritičar obrazovne tehnologije pitao: "Želite li zaista koristiti ili ponovno objaviti ruske nazive i mjesta kao što je Boljšoj?". Tražili smo i druge komentare te smo pitanje tog kritičara i verbalne zadatke s temperaturama dali dvojici multikulturalnih obrazovnih stručnjaka. Oba su odgovorila da je uključivanje imena ljudi i mjesta iz drugih kultura u bilo koju lekciju u skladu s duhom progresivnog multikulturalnog obrazovanja. Početnicima naglasite prednosti uporabe zanimljivih povezanih obrazovnih jedinica temeljenih na istraživanjima Nastavnike se katkad toliko požuruje da prijevremeno uskoče ravno u implementaciju neke lekcije. Kako bismo potaknuli najbolje moguće korištenje obrazovnih jedinica, naša stranica za nastavnike uključuje i relevantna istraživanja, predložene aktivnosti, vježbe evaluacije i komplementarne/dodatne aktivnosti. Odabrane jedinice učenja moraju biti povezane sa željenim rezultatom. Stil jest važan, ali ključ leži u odabiru jedinica koje nude sadržajnu nadopunu obrazovnom iskustvu koje ste pripremili. Neka istraživanja pokazuju da računalne aplikacije mogu biti djelotvornije od korištenje papira i olovke (Podell, 1992). Želimo pomoći početnicima u korištenju obrazovnih jedinica da identificiraju načine korištenje računala koji su prikladni i razboriti. Naša je sugestija da najdjelotvornija praksa u poučavanju uključuje i digitalne jedinice i nedigitalne obrazovne jedinice. Thurman i Mattoon (1992.) predlažu da se dijelove nastave podržane računalom učini motivirajućima i privlačnima. Mi ne potičemo nastavno osoblje da osmišljava „zabavne“ aktivnosti koje nemaju i svoju akademsku svrhu. Međutim, vjerujemo da će korisnici, u ovom tehnološki osviještenom vremenu, sve više očekivati da popularna glazba, šarene stranice i kvalitetne animacije imaju neku ulogu u online aktivnostima. Svakako bismo preporučili korištenje privlačnih obrazovnih jedinica koje će privući i zadržati interes studenata. S tim ciljem često koristimo audiosegmente slične onima koje je napravio National Public Radio (vidi Primjer 3) te potičemo svoje kolege da i oni tako postupe. Podržite nastavnike u korištenju obrazovnih jedinica Podrška koju biste trebali pružiti nastavnicima uključuje priznanje i poticanje za kretanje prema razvoju i izradbi obrazovnih jedinica. Pozovite pridošlice na tom području da zajedno s vama budu autori članaka i da zajedno održavate prezentacije o obrazovnim jedinicama. Pomognite drugim nastavnicima da identificiraju izvore financijskih sredstava, kao što smo to učinili mi kroz Pedagoški fakultet na Sveučilištu North Florida (University of North Florida - UNF College of Education ), kroz Pedagoški institut Floride (Florida Institute of Education) , Konzorcij visokoškolskog obrazovanja Floride (Florida Higher Education Consortium) te kroz Ured za unaprjeđenje nastavnog osoblja na UNF-u (UNF's Faculty Enhancement Office). Te su agencije potencijalni partneri za tehnološke projekte na Floridi, no nastavnici u drugim dijelovima SAD-a i svijeta podršku mogu dobiti kroz mnoge druge agencije. Evo, na primjer, nekih od izvora financija i/ili obrazovanja:
Sljedeći koraci
Hodgins (2000.) tvrdi da postoji "nasušna potreba za podizanjem svijesti, obrazovanjem i širenjem, te alatima i tehnologijom potrebnima za implementaciju obrazovnih jedinica" (str. 11). Trenutni korisnici obrazovnih jedinica mogu pomoći da se taj cilj postigne. Trebali bismo nastaviti tekuća istraživanja o obrazovnim jedinicama i temeljiti primjenu obrazovnih jedinica na preporukama istraživača. Nadalje, trebali bismo provoditi vlastita istraživanja o obrazovnim jedinicama i taj rad dijeliti sa sadašnjim i budućim korisnicima. Osim toga, moramo se bolje upoznati sa standardima evaluacije, nabavljanja i korištenja tih alata. Uskoro će porasti broj nastavnika koji će koristiti portale s obrazovnim jedinicama (learning-object repositories) koji pristupaju metapodatcima kako bi identificirali određenu jedinicu prikladnu za određenog korisnika. Taj bismo proces trebali ubrzati prikupljanjem i širenjem informacija o digitalnim resursima na našim fakultetima kako bi nastavnici i profesori te jedinice znanja mogli višekratno koristiti.
|
