|
O programu
Postizanje efektivne integracije ICT-a (Information and Communication Technologies) u školovanje i obrazovanje bila je ideja vodilja Europske komisije, odnosno njezina Odjela za obrazovanje i kulturu (Directorate General for Education and Culture) kad je krajem 2003. godine pokrenula eLearning program. Ako malo pobjegnemo od terminologije koju koristi europska administracija, to bi značilo da program daje financijsku podršku osnivanju, organizaciji i poslovanju nacionalne agencije koja daje podršku na području eLearninga. Dakle, program eLearning ne financira projekte. On kroz financijsku pomoć u osnivanju nacionalne agencije pokretačima projekata na području eLearninga osigurava logističku podršku. Agencija bi domaćim pokretačima projekata pružala sljedeće usluge: 1. redovito obavještavanje o mogućnostima koje se pojavljuju kroz okvirne programe i druge linije financiranja, na području eLearninga 2. pomoć pri pronalaženju inozemnih partnera za projekte 3. pomoć kod prijavljivanja projekata. Na istom principu djeluju već postojeće agencije u drugim europskim državama, prema riječima djelatnika Europske komisije gospodina Eugenija Riviere. On je krajem siječnja u Bruxellesu primio hrvatsku delegaciju koju su činili predstavnici Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku (SDUEH): Diana Šimić i Miljenko Martinis, Ministarstva europskih integracija (MEI): Sanja Klisović i Jasminka Bratulić te Ministarstva vanjskih poslova (Stalna misija RH u Bruxellesu): Ivana Mrkonjić.
Hrvatska, CARNet, eLearning
Posjet i razgovor s europskim komisionarima bio je potaknut činjenicom da Hrvatska nema spomenutu agenciju, pa je trebalo ispitati mogućnosti, uvjete i rokove za eventualno uključivanje u eLearning program. Kao potencijalno utočište hrvatske agencije za eLearning program, logičnim se učinio CARNet, kao akademska ustanova koja radi na razvoju eLearninga u Hrvatskoj. Tako sam kao voditelj međunarodne suradnje, predstavljao CARNet na sastanku u Bruxellesu. SDUEH je inicirao sastanak, a kolegice iz MVP-a i MEI-ja pomogle su u njegovoj pripremi i bile važna podrška za vrijeme njegova trajanja. Dobili smo dodatno pojašnjenje područja na koja se trebaju orijentirati projekti kojima bi agencija davala podršku. Četiri glavna područja na koja se program koncentrirao su: - Fighting the digital divide: doprinos ICT-a obrazovanju, s posebnim naglaskom na korisnike koji, zbog geografske izoliranosti, socijalnog statusa i/ili posebnih potreba, nisu u mogućnosti koristiti klasične oblike nastave
- e-twinning European schools: razvoj umreženih škola i njihovo jače povezivanje
- European virtual campuses: jačanje virtualne dimenzije u visokom školstvu
- Transversal actions: promocija e-learninga u Europi, uspostava nadzora e Learning akcijskog plana.
Sva područja su izazovna, ali budući da Hrvatska nije članica Europske unije, još uvijek postoje ograničenja za uključivanje u projekte koje financira EU. Najfleksibilnije područje za sudjelovanje hrvatskih projekata bio bi e-Twinning, što nam je i g. Riviera preporučio.
Financijska strana priče
Budući da Hrvatska nije članica Europske unije, za uključivanje u program trebalo bi uplatiti članarinu. Iako iznos članarine u razgovoru u Bruxellesu nije preciziran, a riječ o nekoliko stotina tisuća eura, to je izazvalo međusobno pogledavanje okupljenih predstavnika iz Lijepe naše. Aktualni program traje do kraja tekuće godine, pa bi pokrenuta agencija podršku mogla dati tek malom broju projekata koji bi se u tom razdoblju prijavili, a sredstva koja bi se za to trebala uložiti nisu zanemariva. Dakle, mudrije je pričekati pokretanje idućeg programa, do kojeg bi se mogao promijeniti i status Hrvatske u odnosu na Europsku uniju. Ako do promjene i ne dođe, uključivanje na početku novog ciklusa (umjesto hvatanja zadnjeg vlaka za sadašnji) omogućilo bi kvalitetniju pripremu i sustavnije djelovanje agencije za podršku eLearning projektima. I, naravno, veći broj projekata koji bi mogli koristiti agencijske usluge. Prije toga bi valjalo provesti istraživanje trenutnog stanja na ovom području kako bi se izradila mapa postojećih i potencijalnih izvora eLearning projekata u Hrvatskoj. To bi, dakako, djelovanje buduće agencije učinilo usmjerenijim i učinkovitijim.
Još malo o pozadini e-Learning programa
eLearning program nastao je temeljem eLearning Akcijskog plana, koji je dio sveobuhvatnijeg akcijskog plana eEurope 2005, koji predstavlja konkretizaciju političke inicijative eEurope. Inicijativu eEurope pokrenula je Europska komisija želeći osigurati da se u Europskoj uniji u najvećoj mogućoj mjeri koriste blagodati koje pružaju Information Society Technologies (IST), tehnologije koje bi Europi trebale olakšati uspostavu Informacijskog društva. Iako sa sobom nosi ponešto humanističkih nuspojava (zapošljavanje, obrazovanje i povećanje ukupnog znanja), razvoj informacijskog društva u Europi ima u manjoj mjeri humanističke korijene. Korijeni sežu u ne tako daleku 2000. godinu kada su na Europskom vijeću u Lisabonu predstavnici tada 15-člane Europske unije postavili ambiciozni cilj da će do 2010. godine Europa postati najkonkurentnije i najdinamičnije, na znanju utemeljeno gospodarstvo na svijetu. Logički je bilo, dakle, da se pri vrhu političkih prioriteta nađe prilagodba školovanja i dodatnog obrazovanja, koji su onda pretočeni u akcijske planove i dalje u pojedine programe iz kojih se financiraju projekti i aktivnosti koje će Europi pomoći u ostvarenju tog cilja. Pritom je poželjna međunarodna suradnja kako bi se zajedničkim snagama i sa što manje preklapanja razvijalo školovanje, a onda posredno i gospodarstvo ujedinjene Europe koja nastoji održati korak sa Sjedinjenim Američkim Državama i sve moćnijim azijskim gospodarskim centrima. Dakle, opet dolazimo do ekonomije, odnosno novca, za koji bi bilo bolje da je rjeđe taj koji pokreće svijet.
Za kraj
Zadržimo se ipak na humanom dijelu priče o eLearning programu. Tu sigurno spadaju sudjelovanje i stjecanja iskustva u međunarodnim projektima, koji će nam približavanjem Europskoj uniji biti sve dostupniji. Izvori financiranja su (iako ne jedini) važan preduvjet da eLearning zaživi kao standard, a ne iznimka u obrazovanju. Tu još dugoročno ide kvalitetnije i učinkovitije obrazovanje, čiji bi razvoj trebali potpomagati i predstojeći eLearning programi Europske unije, odnosno domaći projekti kojima će eLearning i u Hrvatskoj postati uobičajena stvar, a ne aktivnost kojom se bave entuzijasti. Sposobni i vrijedni, ali nedovoljno brojni entuzijasti.
|
