|
Unatoč činjenici da obrazovanje na daljinu uključuje više od same računalne tehnologije, njegov razvoj uglavnom je vezan uz e-learning putem World Wide Weba. Kako je rasla potreba za alternativama tradicionalnim oblicima učenja, državna zakonodavna tijela prisilila su čelnike te velik broj nastavnog osoblja u visokoobrazovnim institucijama da izrade i ponude online predavanja i programe (Bower 2001.; Garrison 1998.). Takav je pritisak relativno novijeg datuma. Do unatrag nekoliko godina, online predavanjima načelno su se bavili tehnološki lideri na sveučilištima, te tehnološka elita (Betts 1998.). Tek su u novije vrijeme članovi nastavnog osoblja, inače manje skloni upotrebi tehnologije, osjetili potrebu da se aktivnije uključe u izradu online predavanja u svojim institucijama. Mnogi od njih nikada nisu izradili ili ponudili predavanje koje se u cijelosti održava online, te smatraju tu zamisao zastrašujućom. Stoga je cilj ovog članka pomoći i ukazati na teškoće onima koji po prvi put izrađuju online predavanja. Savjeti u ovom članku dio su iskustva četiri profesora koji su razvili i koriste online predavanja u radu s dodiplomskim i poslijediplomskim studentima, uključujući i obavezan dodiplomski tehnološki kolegij na koji se svakog semestra upiše više od dvjesto studenata. Institucija koja pruža ovakve tečajeve nudi vrlo slabu tehničku potporu. Određena pedagoška pitanja te pitanja dizajna takvih predavanja nisu predmet ovog članka. Usredotočit ćemo se na praktične savjete za one koji po prvi put izrađuju online predavanja te se nadamo da će ti savjeti biti primjenjivi u raznim tehničkim i pedagoškim kontekstima.
Faza planiranja
Faza planiranja od presudne je važnosti u online obrazovanju. Na početku ove faze, predavači bi trebali na sastanku svog odsjeka pokrenuti raspravu o pitanju online predavanja. Profesori bi trebali imati informacije o tome koji su kolegiji prikladni za izradu u online obliku, a koji ne. Idealno bi bilo kad bi se složili oko smjernica za izradu online predavanja te sva očekivanja izrazili u pisanom obliku. Na mnogim sveučilištima postoji ured za kontinuirano obrazovanje koji ima administrativne ovlasti nad online predavanjima i programima. Budući da ne studiraju svi studenti koji pohađaju online predavanja na nekom od odsjeka sveučilišta, ured za kontinuirano obrazovanje pruža brojne usluge studentima kojima se isporučuju online predavanja. Prije no što isplaniraju detalje online predavanja, predavači bi se trebali sastati s osobljem u odgovarajućem uredu kako bi utvrdili koja su odobrenja sveučilišta ili odsjeka potrebna za izradu i isporuku online predavanja; novčane ili druge potpore predavačima; dostupnu tehničku ili pedagošku podršku i druge važne informacije. Predavačima bi bilo korisno da nabave presliku materijala koje sveučilište obično šalje studentima upisanima na online predavanja. Potencijalni predavači trebaju i saznati hoće li online predavanja ostati u njihovom intelektualnom vlasništvu ili vlasništvu sveučilišta. Tijekom sastanka, budući predavači također trebaju ustanoviti je li im WebCT, Blackboard ili neki drugi specifični softver nužan za izradu i isporuku online predavanja. Takav softver nalazi se na serveru sveučilišta. Iako nije teško naučiti upotrebljavati takve programe, ipak treba vremena da se predavači naviknu na sučelje koje je različito od Windowsa, a koje sadrži ugrađenu zaštitu koja sprječava probleme kao što je slučajno brisanje podataka. Ponekad predavači vješti u programiranju u HTML-u ili u upotrebi sofisticiranog HTML uređivača (kao što je Dreamweaver) žele izraditi, ponuditi i isporučiti online predavanja bez znanja kako koristiti sveučilišni softver. Ovdje to ne preporučujemo budući da je mnoge stvari lakše i brže postići s pomoću specijaliziranog softvera nego bez njega. U alatu WebCT, primjerice, vrlo je lako ugraditi komunikacijske alate kao što su e-mail, chat sobe i oglasne ploče. Ovakav tip softvera ujedno olakšava provođenje testiranja te ocjenjivanje kolokvija i ispita, bilježenje rezultata i obavještavanje studenata o rezultatima. Predavači bi trebali zatražiti od administratora servera predavanje za vježbu. Tada mogu nekoliko mjeseci učiti upravljanje softverom prije no što počnu izrađivati stvarni tečaj. Preporučujemo predavačima da zatraže pristup jednom ili više postojećih online predavanja te da razgovaraju s iskusnim online predavačima. Predavači bi trebali započeti planiranje tečaja bar godinu dana unaprijed da bi stigli završiti sve materijale. Jednom kad tečaj počne, predavači imaju vrlo malo vremena za značajnije promjene ili dodatke. Umjesto toga, mogu se posvetiti komunikaciji sa studentima putem e- -maila, oglasne ploče i chat soba, rješavanju tehničkih problema, ispisivanju i ocjenjivanju zadataka te drugim tehničkim i organizacijskim zadacima koje zahtijeva svakodnevno upravljanje online predavanjem. Zbog toga razvoj online predavanja i upravljanje njime zahtijeva znatno više vremena od tradicionalnog oblika nastave. Leping Liu je, primjerice, vodila dnevnik zadataka i vremena koje je provela podučavajući online grupu od trideset studenata. Tijekom prvog semestra tečaja, odgovorila je na 720 poruka na forumu za raspravu, poslala više od 2 600 e-mail poruka, ocijenila 420 zadataka te se sastajala s online studentima koji su živjeli u blizini sveučilišta prosječno tri do četiri sata tjedno. Zbog toga bi se instruktori trebali raspitati o minimalnom i maksimalnom broju online studenata na svakom tečaju, te saznati mogu li nadzirati broj upisanih studenata. Oni koji to mogu, trebali bi razmisliti o upisivanju manje studenata (Primjer 2). Iako da se u tradicionalnom obliku nastave ocijeni i komentira 25 eseja, zahtijeva dosta vremena, download, spremanje, ispis i povratna informacija 25 eseja poslanih elektroničkim putem zahtijeva dva do tri puta više vremena. Tijekom faze planiranja također je nužno odlučiti mogu li studenti prolaziti predavanje vlastitim tempom, ili moraju li se pridržavati rasporeda predavanja i zadataka. Studenti često kažu da im bolje odgovara ako sami odrede ritam; a taj pristup može osobito dobro funkcionirati kod poslijediplomskih studenata, dok kod studenata sa slabom samodisciplinom, može imati katastrofalne rezultate. Upis takvih studenata u tečajeve gdje studenti sami određuju ritam napredovanja mogao bi biti jedan od razloga što mnogo studenata odustaje od online predavanja (McVay 2000.; Lynch 2001.). To također može biti problematično za predavače. Godine 2001. John Newman morao je ocijeniti 1 600 zadaća tijekom zadnjeg tjedna dodiplomskog kolegija koji je pohađalo više od 200 studenata, a koji nije bio strogo organiziran, već su studenti sami određivali vlastiti ritam. Newman je nakon toga modificirao kolegij tako da su rokovi za predaju zadataka bili raspoređeni kroz cijeli semestar. Konačno, u fazi planiranja dobro je potražiti web stranice koje se bave tematikom povezanom s onom koju nudi online predavanje, a studenti bi svakog tjedna trebali imati pristup točnoj lokaciji (URL) preporučenih stranica na webu. Pregled takvih stranica omogućuje predavačima da uštede trud i vrijeme, te da ne objavljuju informacije koje je netko drugi već objavio.
Faza izrade
Predlažemo da prvi tjedan predavanja studenti istraže web stranice s ponuđenim materijalima. Predavači bi također trebali zatražiti da im svaki student pošalje uvodnu e-mail poruku, te da se predstave cijeloj grupi putem oglasne ploče, da bi dokazali svoju sposobnost snalaženja na službenoj web stranici i komunikacije s predavačem te drugim studentima. Predavanje obično počinje tjedan kasnije, a svi zadaci moraju biti predani tjedan prije kraja neposredne nastave. Predavači moraju imati vremena primiti i ocijeniti zadatke, od koji neki mogu biti poslani običnom poštom, te o konačnim ocjenama obavijestiti studente. Zaključili smo da studenti na predavanjima koja se u potpunosti isporučuju online imaju koristi od dostupnosti velikog broja važnih informacija. Važni bi se datumi npr. trebali nalaziti u nastavnom planu, na web stranicama gdje se objavljuju zadaci, u kalendaru predavanja, te na bilo kojim drugim web stranicama koje studenti često posjećuju. Predavači bi sva ova mjesta trebali dvaput provjeriti da bi uklonili kontradiktorne informacije. To može biti problem ako se radi o predavanju koje je već prije bilo ponuđeno studentima: zastarjeli datumi mogu zbuniti studente. Predavači bi trebali razmisliti i o tome da na službene web stranice uvrste link na stranicu s tehničkim i organizacijskim napucima. Na tim stranicama objavljujemo informacije o mogućim problemima i o tome kako ih riješiti. Obično uključujemo informacije kao što su broj telefona i adresa e-pošte sveučilišne Službe pomoći korisnicima, kao i točnu web adresu s koje studenti mogu preuzeti potreban softver ili pronaći dodatke za svoj web preglednik. Dajemo i važne upute o tome kako, na primjer, onesposobiti pop-up prozore u preglednicima te naglašavamo kako je važno provjeriti kod pružatelja Internet usluga ograničavaju li veličinu privitaka u e-pošti. Često određujemo teme za raspravu na oglasnim pločama i u chat sobama. Iz iskustva znamo da studenti ne koriste online komunikacijske alate u sklopu tečajeva, osim ako nisu obavezni to činiti. Ako tečaj uključuje chat sobe, instruktori bi trebali odrediti točno vrijeme u kojem će biti dostupni u određenim chat sobama.
Faza isporuke
Preporučujemo da predavač tijekom prvog tjedna održavanja online predavanja studentima pošalje anketu putem e-pošte da bi dobio informacije o njihovom početnom znanju o sadržaju predavanja, njihovim računalnim vještinama, te prijašnjim iskustvima s online učenjem. Ponekad na web stranicama kreiramo ikonu „Upoznaj grupu“, koja upućuje na stranicu na kojoj se nalaze imena studenata te, ako oni to dopuste, fotografije predavača i svih polaznika. Predlažemo da se studente na vrijeme i često obavještava putem e-pošte o važnim nadolazećim datumima, kao koji je zadnji dan za ispis iz tečaja, s ocjenom "nedovršen". Predlažemo da se svakom studentu pošalje e-mail poruka barem jednom tjedno. Dobro je zatražiti da studenti odgovore da bi pokazali provjeravaju li redovito e-poštu te mogu li odgovoriti kao što se od njih taži. Studentu koji postiže loše rezultate ili koji propušta rokove smjesta šaljemo e-mail poruku u kojoj nudimo pomoć. Predavači bi svakog tjedna trebali posjećivati web stranice koje su preporučili studentima, a povezane su s temama koje će se obrađivati sljedeći tjedan. Ako studenti primijete da su stranice koje je predavač preporučio zastarjele ili nekorisne, ubrzo će ih prestati posjećivati. Poseban su problem chat sobe. Uočili smo da ih vrlo lako zaboravljamo posjećivati u dogovoreno vrijeme, te smo zato namjestili tjedni alarm na računalu da bi nas podsjetio na dogovoreni sastanak u chat sobi. Ujedno smo uočili da moramo zatvarati vrata ureda u vrijeme komunikacije u chat sobi, kako nas drugi profesori ne bi posjećivali i ometali. Preporučamo da u chat sobi u svako vrijeme ne bude više od osam studenata, kako bi se mogli lakše usredotočiti raspravu. No čak i tada, u aktivnim chat sobama nužno je odrediti pravila. Primjerice, predavači će možda zatražiti od studenata koji žele nešto komentirati ili postaviti pitanje da najprije unesu uskličnik ili upitnik te da pričekaju da predavač to primijeti prije no što se uključe u raspravu. Drugi ozbiljni problem koji se može pojaviti tijekom diskusije u chat sobama su nerazumijevanje ili nečiji povrijeđeni osjećaji (Primjer 3). Zbog toga smatramo da su oglasne ploče korisnije od chat soba. Studenti čak češće od predavača zaboravljaju posjetiti chat sobe. Osim toga, u diskusiji u chat sobama često dominiraju studenti koji su vičniji tipkanju i brže razmišljaju. Oglasne ploče ne zahtijevaju brzo tipkanje i brze odgovore, tako da studenti mogu razmisliti o svojim odgovorima prije nego što ih pošalju. U online predavanju osobito je važno studentima brzo pružiti povratne informacije o zadacima ili testovima. To je relativno lako ako studenti predaju zadatke u Word ili Excel formatu, te ako su oni uglavnom tekstualni. Predavači mogu preuzeti takve datoteke, dodati svoje komentare i označiti ih crveno, te ih smjesta poslati natrag studentu u obliku privitka e- -pošte. Veći problem su matematički, statistički i drugi zadaci u kojima se pojavljuju neobični simboli, jednadžbe ili rukom pisani dijelovi kao što su crteži. Za slanje takvih zadataka bolje je koristiti telefaks ili e-telefaks. Tradicionalni telefaks ekonomičniji je ako ima besplatni broj. Predavači u Sjedinjenim Američkim Državama mogu se koristiti i Američkom poštanskom službom. Kako bismo potaknuli studente da redovito uče i čitaju, u nastavi se koristimo kolokvijima i tjednim zadacima. WebCT i ostali slični alati uključuju programe za sastavljanje, provođenje i ocjenjivanje kolokvija ili testova, te za izvještavanje o rezultatima. No studenti se često žale da neki predavači griješe u pripremi takvih zadataka. Zato je važno naglasiti da se u online nastavi sve mora provjeravati.
Zaključak
Iako smo se u ovom članku usredotočili na praktične savjete za razvoj online predavanja, pedagogija i dizajn predavanja su presudno važni u online nastavi. Budućnost online obrazovanja gotovo sigurno ovisi o tim čimbenicima. Zemsky i Massy(2004.) tvrde da je za budućnost e-learninga nužno: a) izraditi katalog dosad obrađenih nastavnih jedinica b) popisati zapreke koje se još moraju prevladati c) razviti planove potrebne da se e-learning unaprijedi u svakom od četiri inovacijska ciklusa (nadopune tradicionalnim konfiguracijama predavanja/programa, sustavi upravljanja tečajevima, vanjski objekti tečajeva te nove konfiguracije predavanja/programa). Tek će se vidjeti hoćemo li postići ove ciljeve. No vjerujemo da će online obrazovanje u budućnosti postati važnije. Predavači iz mnogih područja, od kojih mnogi nisu osobito zainteresirani za tehnologiju ili vični njenom korištenju, počinju planirati, izrađivati i održavati online predavanja te programe. Nadamo se da će im preporuke iznesene u ovom članku učiniti to iskustvo manje traumatičnim, te učinkovitijim i ugodnijim. ______________________________________________ INFORMACIJE O AUTORSKIM PRAVIMA I CITIRANJU OVOG ČLANKA Ovaj članak moguće je reproducirati i distribuirati u obrazovne svrhe, ako se u dokument uključi sljedeće: Bilješka: Ovaj članak izvorno je objavljen u Innovate časopisu (http://www.innovateonline.info/) pod nazivom: Maddux, C., R. Cummings, L. Liu, and J. Newman. 2005. Aids and cautions in planning, developing, and delivering online instruction in higher education. Innovate 1 (4). http://www.innovateonline.info/index.php?view=article&id=32 (učitan 16. svibnja 2005.). Članak je ovdje reproduciran s dopuštenjem izdavača, The Fischler School of Education and Human Services pri Nova Southeastern University.
|
