|
U svojim džepovima i torbicama čak 1, 5 milijardi ljudi nosi moćna računala, no često toga nisu svjesni jer ih nazivaju drugim imenom. No današnji mobilni telefoni imaju računalnu snagu osobnih računala iz sredine 1990-ih godina, a troše samo jednu stotinu njihove energije. Čak i najjednostavniji mobilni telefoni, oni koji ne omogućavaju ništa više od telefoniranja, imaju složenije i moćnije čipove od računala koje je 1969. godine prizemljilo svemirski brod na Mjesec. U Sjedinjenim Američkim Državama gotovo je opće prihvaćeno da su računala neophodna studentima 21. stoljeća. Za većinu nastavnog osoblja „računalo“ znači osobno računalo, prijenosnik, ili ponekad, osobni digitalni asistent (Personal Digital Assistent - PDA), no za mobilne se telefone često smatra da ometaju proces učenja. Međutim, vrijeme je da počnemo o mobitelima razmišljati kao o računalima – ponekad su mobiteli čak i moćniji od svojih većih rođaka. I jedni i drugi imaju mikročipove i obavljaju logičke operacije. Glavna razlika leži u njihovim osnovnim funkcijama: osnovne funkcije mobitela su u početku pojavljivanja, a i danas je tako, bile radioemitiranje i komunikacija, dok su računanje i druge funkcije razvijene tek kasnije. Taj se razvoj dogodio u isto vrijeme kad su razvijene i komunikacijske funkcije strojeva za računanje koje nazivamo računalima. Jasno je da će se ova dva uređaja sastati u sredini: jednom kad se riješe problemi minijaturizacije, dobit ćemo male, potpuno opremljene uređaje koje ćemo nositi sa sobom, (a možda će biti ugrađeni i u naša tijela). Većina nastavnog osoblja još uvijek mobitele i osobna računala smatra potpuno različitim uređajima, pri čemu je sićušni mobilni telefon puno osobniji i učestaliji komad opreme, osobito među mladima. U Sjedinjenim Američkim Državama, porast korištenja mobitela u osnovnim školama iznosi 40 %, a u srednjim školama 75 % (NOP World 2005.); prema anketi Student Monitor (kao što je citirano u Kinzie, 2005.), porast na sveučilištima u SAD-u iznosi 90 %. Budući da su mobilni telefoni sve jeftiniji i sve korisniji, ideja da će u bliskoj budućnosti svi studenti imati mobilne telefone te da će im oni vrlo vjerojatno biti ugrađeni u odjeću, više i nije novost. Na tržištu se već nalaze skijaške jakne s ugrađenim mobitelima, no Amerikanci još uvijek u potpunosti ne cijene potencijal ovih uređaja; iz perspektive mobitela, oni su još uvijek računalno-centrični i zaostali. U međuvremenu se mobitel – kojeg se izvan SAD-a uglavnom naziva mobilni telefon – drugdje pokazao tako korisnim da ih je širom svijeta u upotrebi 1, 5 milijardi, a svake se godine proda pola milijardi novih (Stone 2004.). Država u kojoj je izumljeno računalo i njen sjeverni susjed Kanada još su jedine zemlje u kojima broj osobnih računala nadmašuje broj mobilnih telefona. U ostatku svijeta mobitel vlada, a mnoge zemlje imaju 5 do 10 puta više mobitela nego osobnih računala. U nekim zemljama – uključujući Veliku Britaniju, Italiju, Švedsku i Češku – porast korištenja mobilnih telefona veća je od 100 % , što znači da građani posjeduju i koriste dva ili više mobitela (Borghese 2005.; Agence France-Presse 2004.). I u Aziji korištenje mobitela sve više raste; prema jednoj uglednoj studiji, u Hong Kongu i Tajvanu stopa rasta već je veća od 100 % (IT Facts 2004.; Simon 2004.). Prije nekoliko godina časopis J@pan Inc objavio je da više od 90 % tokijskih srednjoškolaca koristi mobilne telefone (2001.). Upotreba mobitela raste divljom brzinom širom svijeta, a osobito ondje gdje relativno jeftini mobilni sustavi omogućavaju telefoniranje u područjima bez uvedenih telefonskih linija. U Botswani je otprilike svaki četvrti građanin 2002. posjedovao mobilni telefon (Central Intelligence Agency 2005., "People"; "Communications"). Štoviše, studenti u Kini, na Filipinima i u Njemačkoj koriste svoje mobilne telefone za učenje engleskog; matematike, zdravstvene kulture i pravopisa te da bi pristupili arhiviranim sveučilišnim predavanjima, ali i onima koja se odvijaju uživo (BBC Press Office 2005.; Villafania 2004.; Chapman 2003.). Mobilni telefoni nisu samo komunikacijski uređaji koji potiču nove oblike interakcije među ljudima već su i osobito korisna računala koja vam stanu u džep, koje uvijek možete nositi sa sobom te koja su gotovo uvijek uključena. Kao i druge uređaje za komunikaciju i računanje, i mobilne telefone možete koristiti za učenje. Stoga, umjesto da se borimo protiv djece koja u školu dolaze sa svojim vlastitim, moćnim uređajima za učenje – koje su već i platili – zašto ne bismo taj trend preokrenuli u obrazovnu prednost?
Dizajn mobitela kao alata za učenje
Mogu li mobiteli zaista svojim vlasnicima pružiti znanje, vještine, naučiti ih ponašanju i stavovima koji će im pomoći da uspiju u školama, na poslu, i u životu općenito? Tvrdim da je jedini ispravan odgovor na pitanje što studenti mogu naučiti s mobilnog telefona: „Sve, ako ga mi nastavnici ispravno dizajniramo“. Postoji mnogo različitih vrsta učenja, a ljudi uče uz pomoć mnogo različitih procesa – među najčešćima, najdugoročnijima i najučinkovitiji su slušanje, promatranje, oponašanje, ispitivanje, razmišljanje, pokušaji i pogreške, procjenjivanje, previđanje, nagađanje i vježbanje. Mobilni telefoni mogu poduprijeti sve ove procese učenja. K tome, mobilni telefoni nadopunjuju opušten stil učenja današnjih „digitalnih starosjedioca“ koji odjednom obavljaju više zadataka. Korištenje mobitela kao naprava za učenje, bilo u školi ili izvan nje, zahtijeva mnogo promišljanja i fleksibilnosti obrazovnog osoblja. Ako studentima pružimo mogućnost učenja mutem mobitela, oni će brzo prigrliti, koristiti i individualizirati taj alat na mnoge neočekivane načine – jednako kao što su to učinili sa svom korisnom digitalnom tehnologijom.
Segmentiranje osobina
Dakle, što naši studenti – ali i odrasli – mogu naučiti sa svojih mobilnih telefona? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, korisno je razmisliti o mogućnostima današnjih mobilnih telefona te što nam svaka od tih mogućnosti pruža. Budući da se svake godine proda pola milijarde mobilnih telefona, oni su sve inovativniji (glavne su im osobine glas, tekstualne poruke – SMS, grafika, operativni sustavi koje nadzire korisnik, alati za preuzimanje podataka s Interneta, web preglednici, kamera – klasični fotoaparat i video – te geopozicioniranje), a svakodnevno se ugrađuju i nove mogućnosti, kao što su čitači otisaka prstiju, senzori i prepoznavanje glasa. Za mobitele je dostupan i dodatan softver i hardver, bilo da su to mehanizmi unosa (tipkovnica i pera), ili mehanizmi izlaza (dodatni ekrani ili slušalice). Samo glas Najjednostavniji telefoni – oni koji služe samo za prijenos glasovnih poruka – još su uvijek najčešći, iako ih se brzo zamjenjuje i nadograđuje. Takvi su telefoni ustvari radiopostaje, koje primaju i odašilju signale na unaprijed određenim frekvencijama. Mogu li studenti išta naučiti uz pomoć takvih telefona? Strani jezici, književnost, govorništvo, pisanje, pripovijedanje i povijest samo su neki od predmeta koji se vrlo lako mogu prilagoditi takvoj tehnologiji. Strani jezici možda su najočitiji primjer. S obzirom na ogromnu potražnju i tržište za lekcije i vježbe iz engleskog jezika, ta je vrsta učenja već dostupna na mobilnim telefonima. U Japanu, na svojim mobitelima možete birati broj na kojem ćete čuti kratke lekcije iz engleskog koje pruža ALC Press's Pocket Eijiro (McNicol 2004.) ili lekcije iz japanskog koje pruža Enfour's TangoTown. U Kini, British Broadcasting Coroporation (BBC) pruža lekcije iz engleskog putem mobilnog telefona (BBC Press Office 2005.). U Kini čak postoji i kompanija, MIG China Ltd. (u suradnji s First International Digital), koja prevodi tekstove pop-pjesama, a prijevod svake riječi se simultano s pjesmom označava na zaslonu telefona (First International Digital 2004.). Kompanije kao što su Ectaco nude jezične igrice putem "flash kartica “ za mobitele, kao i softver za rječnike i frazeološke knjige da bi poboljšali jezičnu sposobnost korisnika. Kanadska kompanija Go Test Go razvila je softver za testiranje vokabulara engleskog jezika. Mnoge od ovih kompanija brzo su počele koristiti miješane medije koje podržavaju mobiteli u njihovim regijama, no velik dio njihove ponude dostupan je i na mobitelima koji podržavaju samo razmjenu glasovnih poruka. Kreiranje interaktivne aplikacije za učenje putem mobilnih telefona koji podržavaju samo razmjenu glasovnih poruka danas je vrlo jednostavno – potrebna Vam je jednostavna tehnologija koja se koristi za upravljanje pozivima korisnika odjelima za tehničku podršku (eng. helpdesk), te razvojni alati koji su dostupni i po cijeni nižoj od 500 američkih dolara. Postoje i druge vrste ovakvih aplikacija za učenje, a njihova popularnost raste. U Concordu, u američkoj saveznoj državi Massachusetts, mobitelom možete sudjelovati u vođenom obilasku Minute Man Nacionalnog povijesnog parka, gdje je ispaljen “hitac koji se čuo u čitavom svijetu”. Sveučilište Anglia Polytechnic (u Velikoj Britaniji) u sklopu Ultralabovog eVIVA projekta uspješno je eksperimentiralo korištenjem mobilnih telefona za ispite. Studenti su se pritom identificirali pomoću glasa. (BBC News 2003.; McGuire, Roberts i Moss 2004.). To ne mora biti sve. Jeste li ikad slušali emisije Car Talk ili Fresh Air na postaji NPR, ili pak na BBC-u ? Ne zaboravite, mobilni su telefoni u osnovi radiopostaje. Studentima ne treba ništa više od glasovne poveznice i osobe na drugom kraju veze koju vrijedi slušati da bi mnogo naučili. Zašto se mobitelima ne bi mogla isporučivati (zaista zanimljiva) predavanja iz osnovnih predmeta? Studenti bi putem poziva mogli sudjelovati u predavanjima, a diskusije bi se odvijale u više smjerova. Znamo da učenje putem glasovnih poruka funkcionira i to je njegova trenutačna prednost. Čitavo tisućljeće ljudi su učili isključivo na taj način. Neki odrasli „digitalni imigranti“ teško prihvaćaju, pa čak i preispituju, vrijednost glasovne komunikacije u učenju bez kontakta licem u lice, no virtualne su veze studentima danas potpuno prirodne, a često i draže. Tekstualne poruke SMS poruke tek su nedavno uvedene u Sjedinjene Američke Države, no izvan njih postoje već nekoliko godina. Ta se mogućnost poput eksplozije proširila među mladima u Europi i Aziji. Svakog se dana širom svijeta šalju doslovce milijarde SMS poruka. Kratke poruke koje se mogu brzo napisati, čak i u džepu, uz pomoć opcije prediktivnog unosa teksta, otvaraju goleme obrazovne mogućnosti. SMS-om se danas šalju podsjetnici za učenje, a i poruke podrške onima koji žele promijeniti svoje ponašanje (primjerice, ljudima koji žele prestati pušiti). U američkom televizijskom showu American Idol gledatelji su glasali SMS-om. Trgovci SMS-om šalju informativne kvizove o temama koje zanimaju mlade, kao što su filmske i tv-zvijezde. Veliku publiku imaju i inovativne SMS-igre, od kojih mnoge imaju jak obrazovan potencijal (za više informacija o novijim dostignućima na području SMS-tehnologije posjetite weblog textually.org ). U školama se SMS-om mogu provoditi pop-kvizovi ili testovi iz pravopisa i matematike, mogu se ispitivati mišljenja studenata ili se učenike može osvijestiti o aktualnim događajima o kojima će se raspravljati na satu (primjerice, porukama iz Aktualnih vijesti Kabelske mreže vijesti). Izvan škola, kompanije za pripremu testova kao što su The Princeton Review, Kaplan i Go Test Go već nude pitanja za pripremu testova koja se isporučuju na mobilne telefone (za SAT test, ali i druge testove) u vrijeme koje odredi korisnik. Podučavatelji s pomoću SMS tehnologije lako mogu pojedinim učenicima koji posjeduju mobitele, ali i grupama učenika koje se međusobno natječu ili surađuju, slati podatke u stvarnom vremenu za analizu, dijagnozu i odgovore, bilo da se radi o povijesnom, književnom, političkom, znanstvenom, medicinskom ili inženjerskom kontekstu. Grafički displeji Gotovo svaki mobitel ima neku vrstu grafičkog displeja koji pokazuje barem jačinu signala i snagu baterije te ime i /ili broj kontakta. Većina novijih mobitela ima mnogo jaču grafiku od toga – obično su to ekrani u boji koji jasno mogu prikazati riječi, slike i animacije. Većina takvih ekrana ima rezoluciju 320 × 240 piksela – što je donedavno bilo jednako polovici standardne veličine računalnog ekrana – pa i više. Ovakvi ekrani prikazuju tisuće boja pa čak i trodimenzionalne slike te holograme. Takvi ekrani visoke rezolucije mogu prikazati značajne količine teksta, bilo paragraf po paragraf teksta, ili brzom izmjenom riječi, što se obično naziva RSVP (rapid serial visual presentation ili brza serijska vizualna prezentacija), pri čemu korisnik određuje (i obično značajno povećava) brzinu čitanja. Usluga zvana BuddyBuzz putem RSVP-a prenosi sadržaj s Reutersa i CNet-a. U Aziji se već pišu romani koji će se čitati na ekranima mobitela (Web Japan 2004.). Zašto se tako ne bi mogli prikazivati i obrazovni tekstovi? Ako mobitel ima bolji grafički displej, tekst može biti popraćen i slikama i animacijama (naravno i zvukom – ipak je riječ o telefonu). Mnoge škole uz pomoć računala i dlanovnika prikazuju animacije u predmetima kao što su anatomija i forenzika; kompanija Bryan Edwards Publishing obrazovnim institucijama isporučuje animacije kompatibilne s dlanovnicima. Mobiteli mogu zamijeniti dlanovnike, osobito zato što su mnoge animacije napravljene u Flashu, koji je trenutno dio standardne opreme većine telefona, a u budućnosti će biti dio opreme svih telefona. Macromedia već nudi aplikacije nazvane "Flash Lite" , uključujući i onu za učenje znakovnog jezika. Chemical Abstracts Service priprema bazu podataka slika molekula, kojoj će se moći pristupiti putem mobitela. Japanski su studenti odavna učili sve, od posla do kuhanja, uz pomoć “manga”, stripova koji sada postaju popularni i na zapadu. Na nedavnom računalnom sajmu, jedna je japanska kompanija dijelila manga letak (o svojem softveru srednje klase) koji bi se lako, okvir po okvir, mogao prikazivati na mobitelu – slično „mobilnoj mangi“ koja je nedavno postala fenomen u Japanu (Raugust 2004). Iz toga slijedi da će u mnogim slučajevima mobiteli moći zamijeniti udžbenike. Pritom će ograničena veličina ekrana na mobitelima ustvari biti pozitivno ograničenje koje će prisiliti izdavače da promisle o svojem dizajnu i logici da bi povećali učinkovitost udžbenika, umjesto da samo dodaju stranice. Programi za preuzimanje datoteka Današnji mobiteli imaju memorije (ili utore za memorijske kartice) koji prihvaćaju programe i sadržaj preuzet s Interneta, što otvara nove nastavne perspektive. Korisnici mobitela mogu pristupiti inačicama jednakih alata te programa za poučavanje kao i korisnici osobnih računala. S obzirom na to da su mobiteli uređaji za komunikaciju, korisnici te alate mogu koristiti za suradnju na nove i zanimljive načine. Mobiteli mogu preuzeti sve vrste aplikacija koje kombiniraju glas, tekst i grafiku, a čak mogu preuzeti i specijalno dizajnirane proračunske tablice i programe za obradu teksta; dodatan se sadržaj može dodavati po potrebi. Trenutno su dostupni i drugi alati za mobitele, koji uključuju web preglednike, programe za slanje faksova, programske jezike pa čak i aplikaciju s pomoću koje možete pristupiti svom stolnom računalu. Trebate li naučiti ili ponoviti određeni predmet? Želite li vježbati za prijemni ispit za neku stručnu školu? Ubrzo ćete samo svojim mobitelom s Interneta preuzeti program, poslati poruku svojim prijateljima i početi učiti. Web preglednici Web preglednici danas se ugrađuju u sve veći broj mobitela, osobito onih koji koriste brži protokol treće generacije (3G). Sve je više web sjedišta i opcija dizajniranih specijalno za mobitele koji imaju pristup Internetu. Ako student u svom mobitelu ima web preglednik, tada ima i rječnik, rječnik sinonima i enciklopediju. Mobiteli tako postaju alati za istraživanje koji omogućavaju trenutačan pristup Google - u i drugim tekstualnim alatima za pretraživanje Interneta. Primjerice, studenti biologije, arhitekture, umjetnosti ili dizajna mogu na Internetu potražiti slike onoga što vide u stvarnosti ili osobine, stil i izgled tih objekata. Kamere i videoisječci Širom svijeta je 2004. godine prodano 178 milijuna mobitela s ugrađenim fotoaparatima (InfoTrends/CAP Ventures 2005.), a na mnogim su mjestima takvi mobiteli već standardni. Obrazovno gledano, takvi su mobiteli – jednom kad studenti nauče da je privatnost ovdje jednako važna kao i u bilo kojem drugom slučaju – zlatan rudnik. U predavaonici se mobiteli s ugrađenim kamerama mogu koristiti kao alati za znanstveno prikupljanje podataka, dokumentiranje i vizualno novinarstvo; studenti mogu skupljati dokaze, prikupljati i klasificirati slike te pratiti razvoj neke pojave kroz vrijeme. Kreativne fotografije snimljene mobitelima mogu inspirirati studente na pisanje kreativnih radova s kojima onda mogu sudjelovati u natječajima. Mobitele je moguće postaviti na različita (odgovarajuća) mjesta te njima upravljati daljinski, što omogućuje promatranje stvari koje se ne bi mogle osobno promatrati. Studenti mogu doslovce vidjeti što se događa širom svijeta, uključujući možda i nastavne aktivnosti u predavaonicama drugih zemljama. Štoviše, prvi mobiteli s ugrađenim kamerama upravo se pojavljuju na tržištu. Njima se mogu snimati i slati kratki videoisječci (obično u trajanju od 10 do 30 sekundi). Time se nastavne mogućnosti mobitela još više proširuju, čak do granica televizijskog novinarstva (većina isječaka u televizijskim vijestima kraća je od 30 sekundi) i kreativnog režiranja filmova. Kratki video-isječci mogli bi izvrsno poslužiti pri oblikovanju učinkovitog i neučinkovitog ponašanja na području etike, pregovaranja i drugih predmeta. Sustavi za globalno pozicioniranje (GPS) Mobiteli su u početku imali načelnu sposobnost da „znaju gdje se nalaze“, što je vrlo brzo postalo osnovom vrlo inovativnih aplikacija, uključujući i igre traženja za više igrača dizajnirane za mobitele (danas ih je više od tuceta). Danas se sofisticirani GPS satelitski prijamnici koji mogu vrlo precizno (unutar nekoliko metara) locirati gdje se neki telefon nalazi, ugrađuju u velik broj mobitela, a dostupni su i kao dodatna oprema. To omogućava da se učenje putem mobilnih telefona veže za specifično mjesto. Studenti mogu putem mobitela dobiti informaciju o svojoj okolini, bez obzira nalaze li se u gradu, na selu ili na fakultetu. Već su dizajnirani i takozvani „obilasci s povećanom stvarnošću“ (primjerice, vidi Papageorgiou i drugi, 2000.), a jednog će dana većina škola i fakulteta koristiti slične programe za orijentaciju. Mogućnost preciznog određivanja nečijeg položaja ima jasne primjene u zemljopisu, orijentaciji, arheologiji, arhitekturi, znanosti i matematici, a to su samo neka od područja. Studenti mogu koristiti mobitele s GPS sustavima da bi tražili stvari i mjesta (što je već poznato pod imenom "geocaching"), ili da bi precizno zemljopisno odredili ekološke probleme, kao što pokazuje primjer Ekoloških detektiva, igrice koju je razvio Massachusetts Institute of Technology.
Nova orijentacija istraživanja i prakse
U Japanu je Masayasu Morita, u suradnji s ALC Pressom , procijenio korištenje lekcija iz engleskog jezika različitih formata za mobitele i računala. Otkrio je da 90 % korisnika mobilnih telefona i nakon 15 dana još uvijek pristupa svojim lekcijama, dok je to činilo samo 50 % korisnika računala (2003.). Druga japanska kompanija, Cerego, snažno podupire korištenje mobilnih telefona u učenju. No otkrio sam i da je izvan Azije broj ljudi koji uče putem mobitela ili rade istraživanja o ovakvoj vrsti učenja još uvijek izrazito malen. Istraživači kao što su Cathleen Norris i Elliot Soloway (2003.) u SAD-u, Jill Attewell i Carol Savill-Smith (2004.) u Velikoj Britaniji te Giorgio da Bormida i Paul Lefrere (2003.) u Europi eksperimentiraju s mobilnim uređajima u učenju, no oni obično koriste PDA uređaje, a ne mobitele. No to nije isto kao i korištenje mobitela za učenje. U svijetu postoji manje od 50 milijuna PDA uređaja, a više od 1, 5 milijardi mobitela. Naravno da će istraživanje o upotrebi PDA uređaja biti korisno, no nećemo biti na pravom putu sve dok podučavatelji ne počnu razmišljati o korištenju uređaja za računanje i komunikaciju koji se trenutno nalazi u džepovima studenata da bi podržali učenje.
Novi pristupi i etika u razvoju
Kao i obično, studenti su daleko napredniji od nastavnika po ovom pitanju. Mobitele su najprije u velikom broju počeli upotrebljavati za dobivanje informacija na zahtjev tijekom ispita. Nastavnici, naravno, to nazivaju varanjem. No svojim će studentima učiniti veću uslugu ako testiranje uz otvorene knjige redefiniraju kao testiranje uz uključene mobitele. Također, mogli bi ohrabriti, a ne zatrti, inovacije studenata na ovom području. Osobno podupirem prilagodbu pravila održavanja testova i drugih obrazovnih praksi na način koji pospješuje ingenioznost i kreativnost studenata pri korištenju nastavnih alata te koji podržava učenje, a ne administraciju. Ove će prilagodbe potaknuti pojavu novih normi i etike glede upotrebe tehnologije u učionicama, no postojeće se norme brzo mogu promijeniti ako je nova norma bolja. Neki se mogu prisjetiti kako se u 1970-ima norma promijenila iz: „Bezobrazno je imati telefonsku sekretaricu“ u: „Bezobrazno je nemati telefonsku sekretaricu“. Nastavnici ne bi trebali zaboraviti da mobiteli mogu osigurati kontekst, ali i sami mogu biti sadržaj (kao u slučaju već spomenutog obilaska Minute Man Nacionalnog povijesnog parka u Massachusettsu). Oni koji se brinu da studenti koriste svoje alate ne samo za dobivanje informacija već i da filtriraju te razumiju te informacije, upravo su oni koji bi trebali otkriti kako mobiteli mogu ispuniti ovaj cilj. Jednako kao što dizajniramo i poboljšavamo web i PC-alate, moramo dizajnirati slične alate za mobitele; komunikacija i društvene značajke mobitela koje ćemo tako dobiti obrazovno nam mogu znatno pomoći. Iako mobiteli imaju sve potrebne značajke alata za učenje, oni ipak nisu dovoljno moćni da budu jedini alat za učenje kojim će se studenti služiti. Studenti će rado koristiti sve alate koji im služe svrsi, ako ti alati zajedno dobro rade. Mobiteli studentima mogu poslužiti kao sučelje za brojne računalne uređaje, kao što nadziru i svoje uređaje za zabavu. Čak i ako se novi mobiteli ne budu mogli upotrebljavati za svaki nastavni zadatak, oni će ipak biti prikladan alat za obavljanje velikog broja zadataka – nema razloga da ne iskoristimo te mogućnosti. Pokušao sam ponuditi različite prijedloge i primjere upotrebe mobitela u učenju, no ne želim ponuditi cjelovitu viziju, već otvoriti oči onima koji ignoriraju važan, stvaran i dosad neiskorišten resurs za učenje. Uvjeren sam da će „svjetski um“ nastavnika i studenata učenje razviti u bezbroj korisnih i različitih smjerova kad se ono počne odvijati putem mobitela.
Budućnost
Mobiteli su iz dana u dan sve manji i sve moćniji. Već se proizvode i jednokratni mobiteli od papira (na matičnoj ploči nalazi se metalna vodljiva tinta), veličine tek nekoliko centimetara i debljine tri kreditne kartice. Takvi će telefoni stajati vjerojatno manje od jednog američkog dolara, dok će mobilni operateri, ali i druge ustanove, vjerojatno sponzorirati njihovu upotrebu u obrazovne svrhe. Neki već smatraju da će računi za mobitele iznositi tek nekoliko dolara jednom kad mobilni operateri otplate svoje investicije u nove mreže (Stone 2004.). Iako se stariji digitalni imigranti često žale na premalen ekran i tipke mobitela, digitalni su starosjedioci oduševljeni upravo kombinacijom minijaturizacije, mobilnosti i snage. Oni male ekrane vide kao prozore u beskrajni svemir, a brzo su naučili i koristiti tipkovnicu samo uz pomoć palaca. Iako neki pronalaze ograničenja mobitelima, studenti danas već otkrivaju načine na koje svoje mobitele mogu koristiti za učenje onoga što oni žele znati. Ako su nastavnici mudri, otkrit će način isporuke svog proizvoda koji će se uklopiti u digitalne živote studenata i njihovih mobitela. Umjesto da energiju trošimo na borbu protiv studenskog omiljenog sustava isporuke, pokušat ćemo osigurati da naši studenti iz brojnih mogućnosti za učenje putem mobitela koje će nedvojbeno uskoro početi iskorištavati, dobiju maksimalno razumijevanja i koristi. _______________________________________________________ INFORMACIJE O AUTORSKIM PRAVIMA I NAČINU
CITIRANJA OVOG ČLANKA Ovaj članak dopušteno je reproducirati i distribuirati u obrazovne svrhe ako se u dokument uključi sljedeća bilješka: Bilješka: Ovaj članak prvotno je objavljen u Innovate (http://www.innovateonline.info/) kao: Prensky, M. 2005. What can you learn from a cell phone? Almost anything!. Innovate 1 (5). http://www.innovateonline.info/index.php?view=article&id=83 (učitano 8. rujna 2005.). Ovaj članak ovdje je reproduciran uz dozvolu izdavača, The Fischler School of Education and Human Services na Sveučilištu Nova Southeastern. ______________________________________________________
|
