|
Pitanje slobodnog softvera (eng. "Free Software") je pitanje slobode koja je dana korisniku softvera, a ne njegove cijene (kako se to najčešće laički tumači). Iako se većina slobodnog softvera može dosta često nabaviti i besplatno, to nikako nije pravilo.
Da bi se softver nazivao slobodnim neophodno je da mogućnost njegove upotrebe sadrži sljedeće 4 slobode:
• slobodu korištenja programa za bilo koju namjenu (sloboda 0);
• slobodu proučavanja kako program radi i njegovog prilagođavanja (sloboda 1); vlastitim potrebama. Za ovo je neophodno imati izvorni kôd programa (eng. source code);
• slobodu distribuiranja kopija programa, tako da možete pomoći svojim prijateljima dajući im kopiju (sloboda 2);
• slobodu poboljšavanja programa te javnog objavljivanja tih izmjena kako bi šira javnost imala koristi od toga (sloboda 3). Za ovo je također neophodno imati izvorni kôd programa.
Osnovne zablude, pitanja i odgovori:
P: Slobodni softver se ne smije prodavati!
O: KRIVO. Slobodni softver se može prodavati, dapače, često se i prodaje, o čemu više možete pročitati u tekstovima na adresi: http://www.fsf.org/licensing/essays/selling.html
P: Želim instalaciju i podešavanje slobodnog softvera, ali to je potrebno platiti. Zašto ako je softver besplatan?
O: Zato što nije BESPLATAN nego SLOBODAN. Cijena samog softvera je samo mali dio troškova. Troškovi implementacije, prilagodbe, konfiguracije, obuke ljudi itd. znatno više utječu na konačnu cijenu (tzv. TCO - Total Cost of Ownership).
P: Da li onda postoji prednost slobodnih pred komercijalnim programima?
O: Izraz "komercijalan" koji koristimo za softver za koji se prodaju licence je netočan. Ispravno bi bilo reći „neslobodan softver“ ili „vlasnički softver“ " (eng. proprietary). Slobodan softver se također može prodavati. Prednosti slobodnog softvera su mnogobrojne:
- korisnik može birati najboljeg na tržištu različitih ponuđača koji mogu izvesti izmjene, dorade i sigurnosne ispravke koje su mu potrebne u softveru.
- korisnik ne ovisi samo o jednoj tvrtci ukoliko želi neke izmjene i poboljšanja u softveru. Čak i ako je ta tvrtka danas možda promptna i kvalitetna, već sutra može propasti. Ako koristite „neslobodan softver“ u tom slučaju više nećete moći izmijeniti program iako su vam se potrebe možda promijenile, što može predstavljati prilično veliki problem i trošak. Ukoliko koristite slobodni softver, jednostavno ćete odabrati drugog ponuđača istog softvera ili čak sami napraviti potrebne izmjene.
- ukoliko institucija ili tvrtka ima vlastite programere oni mogu napraviti sve izmjene i dorade koje su potrebne u slobodnom softveru. Pri tome nije obavezna sve izmjene i poboljšanja dati i konkurenciji ili javno objaviti. (Slobodan softver znaci da ukoliko nekome distribuirate softver (bilo besplatno ili uz naplatu), morate mu dati ista prava koja ste i vi dobili (4 gore spomenute slobode)). Ukoliko izmjene koristite samo za vlastite potrebe, ne morate ih nikome davati iako bi bilo lijepo i pozitivno za sliku tvrtke ili institucije, naročito ako su izmjene korisne široj skupini korisnika.
- ukoliko netko započne izradu slobodnog softvera i objavi njegov izvorni kôd moguće je, ali nema garancije, da će netko drugi dodati poboljšanja koja će biti interesantna i onome koji je započeo izradu, ali i ostalim korisnicima.
- korištenje slobodnog softvera donosi i neke moralne prednosti: Na primjer, kada bi vas prijatelj tražio kopiju nekog programa kojeg koristite, ukoliko bi se radilo o „neslobodnom softveru“, morali biste ili odbiti prijatelja ili kršiti zakon. Sa slobodnim softverom to nije problem možete dati kopiju i to je uvijek dobra (i legalna) stvar.
P: Što je to uopće izvorni kôd (eng. "source code") ?
O: Programi se mogu pisati, odnosno, mijenjati isključivo kroz oblik izvornog kôda u nekom programskom jeziku (npr C, C++, Java, ...) dok računala razumiju isključivo binarni kôd koji je pak ljudima potpuno nerazumljiv. Da bi se program pretvorio iz onoga što razumiju ljudi (izvorni kôd) u ono što računalo može izvršavati (binarni kôd) potrebna je konverzija (to radi program zvan compiler). Bitno je napomenuti da pretvorba iz binarnog u izvorni kôd nije moguća, nego samo obrnuto. Dakle, bez posjedovanja izvornog kôda ne mogu se dodavati nove mogućnosti u program, popravljati greške, sigurnosni propusti i slično.
P: Koja je razlika između pojmova "free software" i "open source sofware" ?
O: Sav slobodni softver (free software) je uvijek i "open source", to zahtijevaju sloboda 1 i sloboda 3). Velika većina, ali ne svi "open source" softveri su također i slobodni softveri. Razlika je prvenstveno u tome što "free software" polazi od moralnih vrijednosti (primarno je neograničeno dijeljenje softvera sa svima s kojima želite) te se širi na ostale vrijednosti, dok se "opensource" primarno koncentrira na praktične tehnološke pogodnosti (više ljudi koji „gledaju“ izvorni kôd brže će primijetiti greške) bez puno osvrta na osnovne moralne vrijednosti. Jedan od pokušaja ujedinjavanja oba termina pod isti naziv je "FLOSS" (Free/Libre Open Source Software), ranije zvan i "FOSS". Više informacija o razlikama ove dvije kategorije softvera može se pronaći na adresi: http://www.fsf.org/licensing/essays/free-software-for-freedom.html.
P: Postoje li prednosti korištenja slobodnog softvera u sektoru obrazovanja?
O: Prednosti su noge, a u nastavku navodim nekoliko primjera:
- korištenje slobodnog softvera potiče razmjenu znanja te suradnju studenata, profesori, razvojnih timova oko izrade i dogradnje slobodno softvera budući da svi koji žele mogu predlagati izraditi dodatke ili izmjene u programu koji donosi dobrobit cijeloj zajednici.
- softveri za upravljanje nastavom mogu se jednostavno prevesti na jezik korisnika te prilagoditi različitim grupama korisnika.
- ne diskriminira učenike/studente i obrazovne institucije po njihovim financijskim mogućnostima. Na primjer škola koja ima slabije financijske mogućnosti neće si moći priuštiti redovito plaćanja licenci softvera za svako pojedino računalo. Iako slobodni softver nije uvijek besplatan nije potrebno plaćati svaku pojedinačnu kopiju za svako računalo niti njegovo korištenje iz godine u godinu. Obrazovne institucije s nekoliko računalnih učionica i većim brojem računala za nastavnike i administraciju teško si mogu priuštiti toliki broj plaćenih kopija. Također, moguće je da osposobljeni pojedinci u instituciji sami prilagode softver potrebama njegovih korisnika i samog nastavnog programa. O upotrebi slobodnog softvera u edukaciji više detalja naći ćete na adresi: http://www.gnu.org/education/education.html
Dani otvorenih računalnih sustava/Hrvatska konvencija Linux korisnika (DORS/CLUC), manifestacija je koja se svake godine održava u Zagrebu na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a kroz niz predavanja i radionica predstavlja mnoge primjere iz prakse korištenja slobodnog softvera u različitim sektorima. Na ovogodišnjem susretu zanimljivo je bilo predavanje o uvođenju slobodnog softvera od strane države u obrazovne institucije u cijeloj Extremaduri (Španjolska) kao i neki domaći primjeri poput "Uporaba Open Source LMS-a na Filozofskom fakultetu“ te "Primjer korištenja GNU/Linuxa u srednjoj školi" http://www.open.hr/dc2006/program.php.
Izvori informacija o slobodnom softveru:
http://www.fsf.org/
http://www.gnu.org/
news grupa: hr.comp.gnu Pripremio: Matija Nalis
|
