|
Povezanost (Connectivity)
Jedna od glavnih prednosti Interneta je njegova sveprisutnost i mogućnost dopiranja do vrlo udaljenih i siromašnih krajeva. Internetu pristupa velik broj korisnika, od kuće ili iz ureda, a prisutan je i u školama, knjižnicama i gotovo svim državnim institucijama.
Obraćajući pozornost na njegovu svepristutnost, ne čudi činjenica da iza uspješnih implementatora e-learning programa stoji adekvatna mrežna infrastruktura koja uključuje širokopojasni Internet, raširenu uporabu mobilnih telefona i prodor računala.
Stoga je već u dokumentu pod nazivom “Strategija razvitka Republike Hrvatske – Hrvatska u 21. stoljeću” iz 2001. godine istaknuto je da Republika Hrvatska informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu mora graditi na općim tehnološkim i tržišnim načelima kako bi svojim građanima omogućila pristup i sudjelovanje u informacijskom društvu.
Prema istom dokumentu, razvoj treba usmjeravati prema višeuslužnoj mreži sa skupom usluga sukladnim potrebama građana i gospodarstva, uključujući širokopojasni pristup i pristup Internetu u pokretu, novu generaciju Interneta i opći pokretni telekomunikacijski sustav. U najkraćem mogućem roku treba uspostaviti liberalizirano telekomunikacijsko tržište sukladno europskom modelu, za koje će se dio proizvoda i usluga istraživati, razvijati i proizvoditi u zemlji.
Prema istraživanjima Centra za istraživanje tržišta Gfk Online Monitor (Gfk Online Monitor Market Research Centre) iz travnja 2003., u Hrvatskoj je pristup Internetu imalo oko 1,4 milijuna stanovnika (od 10 do 74 godine starosti), od čega 935.000 aktivnih korisnika (21,5%). Među njima je bilo 47% zaposlenih, 38% učenika i studenata te 15% ostalih. Prema istraživanju istog izvora iz studenog 2005. penetracija Interneta u 2005. godini kod naših se građana (starijih od 15 godina) ustalila na razini od oko 35%, iako se očekivao i brži rast.
Promatrano u usporedbi s nekim zemljama iz Centralne i Istočne Europe, razina korištenja Interneta u Hrvatskoj bi trebala biti i bolja. Tako je, na primjer, penetracija u Austriji 57%, Estoniji 51%, Sloveniji preko 50%, Italiji 45%, Slovačkoj 41%, Češkoj 35%. Iza nas su pak Poljska, Latvija, Litva s 31%, Srbija i CG s 28% i Mađarska. No prema najnovijim podacima na jesen 2005. je došlo do rasta opremljenosti kućanstava trajnim dobrima, pa tako sada 48% kućanstava ima računalo (prijenosno – 7% i stolno – 46%) i oko 35% ima osiguran pristup na Internet.
Prema podacima Agencije za telekomunikaciju, u Hrvatskoj je 30 tvrtki dobilo dozvolu za pružanje internetskih usluga i internetske telefonije (VoIP), koje nude niz različitih usluga spajanja na Internet, od modemskog i ISDN-a, preko sve raširenijeg DSL-a, do još uvijek rjeđe korištenog kabelskog spajanja. Domaći pružatelji internetskih usluga Globalnet, Iskon, T-Com i Vipnet osnovali su 2004. godine Udrugu pružatelja internetskih usluga s ciljem promicanja i razvijanja internetske kulture i popularizacije tih usluga na hrvatskom tržištu.
Iskon i T-HT, za sada su jedini koji u Hrvatskoj nude ADSL uslugu, no drugi pružatelji Internet usluga nude spajanje preko kabelskih i drugih širokopojasnih veza, iako još nisu zastupljeni na tržištu znatnijim udjelom. Prema e-Hrvatskoj, očekuje se da će se na tržištu uskoro pojaviti i mogućnost spajanja na Internet putem električnih kabela na inicijativu i uz podršku Europske Unije.
Osim toga, i mnogi pružatelji usluga mobilne telefonije konstantno unapređuju svoju ponudu nudeći nove oblike spajanja na Internet. Tako je, na primjer, usluga VIPneta Vodafone City Broadband (prva svoje vrste u Hrvatskoj), koja omogućava stalan pristup Internetu, od 2005. dostupna na području cijele Hrvatske.
Kao jedini akademski pružatelj internetskih usluga u Hrvatskoj, CARNet je u 2005. zabilježio 90.000 aktivnih korisnika modemskih veza. Procjenjuje se da CARNetovi korisnici čine 1/4 ukupnog broja korisnika koji se na Internet spajaju putem telefonskih linija. U 2004. godini realizirane su gigabitne gradske mreže u okviru projekta GigaCARNet u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Puli, Dubrovniku, Zadru i Varaždinu. Na taj način je povezana 61 ustanova iz sustava znanosti i visokog obrazovanja na mreži CARNet. U rad su puštene i međugradske gigabitne veze između Rijeke, Splita i Zagreba. A od 2006. godine, CARNet je u suradnji s VIPnetom omogućio svojim korisnicima alternativnu metodu pojedinačnog pristupa CARNet mreži koja se temelji na bežičnom mobitelnom pristupu korištenjem Vipnetove GPRS ili UMTS infrastrukture.
Prema izvještaju Hrvatske gospodarske komore, Sektora za informatiku i statistiku - posljednjih je godina u Hrvatskoj provedeno više aktivnosti prelaska u informacijsko društvo, međutim aktivnosti nisu vođene organizirano kako su to učinile neke susjedne tranzicijske zemlje. Stoga je zaključeno da Republika Hrvatska mora izraditi Akcijski plan, identičan onom Europske unije (e-Europe 2005) koji se odnosi na:
a) uvođenje jeftinijeg, bržeg i sigurnijeg rada na Internetu
b) ulaganje u znanja i vještine potrebne u informacijskom društvu
c) poticanje korištenja Interneta.
Isti dokument ističe da je potrebno provesti više sistemskih mjera za razvitak ICT sektora, kao što su poticanje poduzetništva, prilagodba zakonske regulative, zaštita intelektualnog vlasništva, usklađivanje nacionalnih tehničkih normi sa svijetom, reorganizacija informatičkih udruga, promocija informacijskog društva te uvođenje mehanizama mjerenja i praćenja napretka sektora.
Govoreći o prilagodbi zakonske regulative, svakako treba istaknuti problem zaštite intelektualnog vlasništva. Naime, Hrvatska treba postići visoku razinu inovativnosti, zaštite autorskih rješenja te kvalitetnih patentnih prijava i priznanja patenata iz područja ICT-a. Ovi su ciljevi sadržani u djelovanju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, koji je razvio i primjenjuje nacionalni sustav intelektualnog vlasništva, a provodi ga zajedno s Državnim inspektoratom, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom financija – carinskom službom, trgovačkim sudovima te Hrvatskom autorskom agencijom i korisnicima.
Što se tiče akademske zajednice, rezultati anketnog istraživanja “Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar” iz 2004., u kojem su ispitani korisnici CARNetovih usluga (znanstvenici, nastavnici i studenti) o korištenju Interneta pokazuju da računalo posjeduje oko tri četvrtine pripadnika akademske zajednice (cca. 97 500 osoba).
| | 1999. | 2000. | 2001. | 2002. | 2003. | Korisnici kod kuće | 102,600 | 268,750 | 347,000 | 395,000 | 420,000 | Korisnici samo kod kuće | 61,560 | 142,437 | 173,500 | 242,000 | 295,000 | Korisnici na poslu | 48,000 | 88,900 | 140,000 | 220,000 | 285,000 | Korisnici u obrazovanju | 50,000 | 68,043 | 194,000 | 355,000 | 450,000 | Ukupno korisnika (B+C+D) | 159,560 | 299,380 | 507,500 | 817,000 | 1,030,000 | Ukupno korisnika (A+C+D) | 200,600 | 425,693 | 681,000 | 970,000 | 1,155,000 | Internetska infrastruktura u Hrvatskoj 1999.-2003. (Hrvatski informatički zbor) |
Prema podacima Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, sve osnovne i srednje škole (902 matične osnovne i 383 srednje javne škole) u Republici Hrvatskoj imaju besplatan pristup Internetu i opremljene su barem jednom računalnom učionicom. U 2005. godini povećana je brzina pristupa srednjih škola prelaskom na širokopojasni pristup ADSL-om. Računalnom opremom opremljeno je i 600 školskih knjižnica, 700 područnih osnovnih škola (od ukupno 1367), sve zbornice srednjih škola, te svi učenički domovi. Realizirana je i prva faza pilot projekta povezivanja otočnih škola sa školama na kopnu putem brzih veza i video linka.
Isti izvor navodi da su projektom umrežavanja studentskih domova kojeg je nositelj MZOŠ do kraja 2005. godine umreženi studentski domovi Studentskog centra Sveučilišta u Splitu, Rijeci, Osijeku i Zadru, te dio studentskih domova Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu.
Potencijal (Capability)
Mrežna infrastruktura izuzetno je važna za upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije, no za uspješno provođenje e-learninga od izuzetnog je značaja visok stupanj pismenosti i jak obrazovni sustav koji podupire cjeloživotno učenje.
Dijagram 8 grafički je prikaz obrazovanosti zaposlenog stanovništva u Hrvatskoj:
- Cjeloživotno učenje je sustav koji zadovoljava uvjete učenja tijekom cijelog života i koji uključuje sve formalne i neformalne tipove učenja. Svaka vrsta učenja treba biti povezana s drugima kako bi se omogućio prelazak i napredak onih koji uče kroz različite faze učenja. Ova karakteristika najznačajnija je razlika između cjeloživotnog učenja i drugih pristupa obrazovnoj politici. Nijedan drugi pristup nije sustavan, već su svi ograničeni na pojedine sektore. To pokazuje i da je koncept cjeloživotnog učenja znatno širi od pojma obrazovanja odraslih ili stručnog usavršavanja, koji su se nekada smatrali sinonimima cjeloživotnog učenja.
- U središtu obrazovnih interesa su potrebe učenika. To je dovelo do revolucionarnih promjena u obrazovnoj politici koja je do tada bila usmjerene na formalno uređenje institucije, a pažnja je s obrazovne ponude preusmjerena na obrazovnu potražnju.
- Cjeloživotno učenje naglasak stavlja na važnost motivacije za učenje i usmjereno je na samousmjereno (ili samousmjerljivo) učenje, kroz koje učenik može odlučivati o odabiru sadržaja i metoda učenja.
- Obrazovna politika temeljena na cjeloživotnom učenju u obzir uzima ravnotežu dostignuća gospodarstvenih, društvenih i kulturalnih ciljeva, kao i osobni razvoj. Cjeloživotni pristup prihvaća činjenicu se na individualnoj razini obrazovni prioriteti mogu mijenjati u toku života te da pri formuliranju obrazovne politike u obzir treba uzeti sve ciljeve.
U dokumentu “Hrvatska u 21. stoljeću – odgoj i obrazovanje” govori se također o tome da dominaciju predavanja ex cathedra treba zamijeniti većom zastupljenošću seminarskog rada, vježbama, istraživanjem, terenskim radom, mentorskom nastavom i samostalnim učenjem. Tvrdi se da je primjena ICT-a moguća u samom obrazovnom procesu pomoću računalnih simulacija i provođenjem virtualnih pokusa, te je istaknuta mogućnost da postojeće svjetsko znanje iz određenog područja sada postaje dostupno i nastavnicima i studentima. U tom se kontekstu uloga nastavnika mijenja te on sada u većoj mjeri postaje mentor i facilitator procesa učenja.
I na kraju, dokument navodi da je i nastavnicima i studentima potrebno omogućiti pristup informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji te ih je izuzetno važno na prikladan način osposobiti za njenu uporabu.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo pravosuđa pokrenuli se osnovnu edukaciju na području informatike i novih tehnologija, kojom će službenici ministarstava, pravosudni djelatnici i nastavnici osnovnih i srednjih škola steći Europsku računalnu diplomu ECDL. Od oko 1250 nastavnika informatike u osnovnim i srednjim školama njih 1000 do kraja 2005. godine steklo je ECDL certifikat, a svim nastavnicima i učenicima omogućen je pristup web aplikaciji za testiranje i stjecanje znanja temeljenog na ECDL standardu. U 2006. godini slijedi nastavak informatičkog opismenjavanja i certificiranja korisnika za ECDL, kako bi mogli koristiti sadržaje e obrazovanja, a uspostavljena je i infrastruktura za obrazovni portal „Hrvatski sustav za e-učenje“.
Prema istraživanju Centra za istraživanje tržišta Gfk Online Monitor u Hrvatskoj je služenje Internetom prisutno kod oko 35% građana starijih od 15 godina. Gotovo 40% korisnika služi se Internetom svaki dan i to najviše radi korištenja elektronske pošte, zatim za dnevno informiranje, traženje literature, pa sve do plaćanja računa i kupovanja.
Prema istraživanju istog izvora od studenog 2005. dobna struktura korisnika Interneta u Hrvatskoj je sljedeća:
  Najčešće mjesto korištenja  Učestalost korištenja Interneta
Prema podacima Centra za istraživanje tržišta Gfk Online Monitor od 16. studenog 2005.
Za potrebe učenja ili rada Internet najčešće koriste nastavnici i znanstvenici, i to ponajviše za prikupljanje informacija vezanih uz struku, a nešto manje za razmjenu informacija s kolegama. Ovo anketno istraživanje pokazalo je da studenti u Hrvatskoj koriste Internet u većoj mjeri za prikupljanje servisnih informacija i materijala za učenje nego za proces učenja u užem smislu, bez obzira na to što su uglavnom svjesni prednosti koje im online učenje može pružiti. Najviše cijene ekonomičnost, a veća suzdržanost vezana je uz kvalitetu usvajanja znanja, najčešće zbog nedostatka žive komunikacije ili interaktivnosti, ali i nenaviknutosti na online način učenja i poučavanja.
Sadržaj (Content)
Još je nešto izuzetno važno za uspješnu implementaciju e-learninga: online sadržaj. Sadržaj je ključni dio procesa učenja, model e-learninga pruža multimedijalno iskustvo učenja služeći se slikom, zvukom i animacijom.
U dokumentu “Strategija razvitka Republike Hrvatske – Hrvatska u 21. stoljeću” istaknuto je da jednostavan pristup informacijama i znanju omogućuje donošenje kvalitetnih odluka u poslovanju, državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu i privatnom životu, te bi zbog toga svi građani morali imati omogućen pristup informacijama i znanju. Među ciljevima obrađenim u ovoj strategiji navodi se omogućavanje pristupa informacijskoj i komunikacijskoj infrastrukturi i to s javnih mjesta kao što su škole, knjižnice i središta lokalnih zajednica.
Kulturni sadržaji, koji čine važan dio nacionalnog identiteta, moraju biti postupno digitalizirani i posredstvom digitalnih knjižnica stavljeni na uvid i uporabu građanima, učenicima i studentima, kulturnim radnicima, umjetnicima i znanstvenicima. Na taj će se način velikom broju zainteresiranih omogućiti pristup kulturnom blagu s udaljenih lokacija te će se ujedno olakšati distribucija i promocija hrvatskih kulturnih sadržaja u inozemstvu. Također će se omogućiti i brzo pretraživanje knjižne građe tradicionalnih knjižnica s udaljenih lokacija.
Internetski su centri od posebnog značenja u ruralnim, slabo naseljenim, udaljenim i manje razvijenim krajevima gdje mogu pomoći u stvaranju radnih mjesta, dobivanju medicinske pomoći i savjeta te podizanju općeg stupnja obrazovanja u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji.
Adam Kilgarriff s University of Brighton i Gregory Grefenstette iz Clairvoyance Corporation su 2001. godine proveli lingvističko istraživanje u kojem su procijenili veličinu web stranica na različitim jezicima pisanim latinicom kroz riječi koje su indeksirane u tražilici Altavista. Prema tada prikupljenim podacima, hrvatski se jezik na ljestvici 32 jezika nalazio na 19 mjestu s 136,073,000 riječi. Za usporedbu, tražilica je za vodeći engleski jezik zabilježila 76,598,718,000 riječi.
Novije istraživanje proveli su Sveučilišni računski centar i Nacionalna i sveučilišna knjižnica tijekom 2003. u sklopu projekta "Mjerenje hrvatskog web prostora". Pri tom su se usmjerili na broj hrvatskih web stranica. Prikupljeni podaci pokazuju da je početkom 2003. broj domena na hrvatskoj vršnoj domeni bio 15.305, dok je sustav zabilježio resurse sa 34.968 servera.
Na serverima akademske zajednice registrirano je 931.652 (20 %) resursa, pri čemu 491.459 (10,5%) izdavača, 687.900 (14,8%) elektroničkih publikacija.
Veličina obrađenih resursa je bila:
- Za akademsku zajednicu: 76,32 GB (29%)
- Za izdavače: 32,87 GB (12,5%)
- Za elektroničke publikacije: 13,92 GB (5,3%)
Iako ne raspolažemo novijim podacima prikupljenim kroz istraživanja, možemo reći da je danas hrvatski web prostor jednako bogat sadržajima na hrvatskom jeziku kao i stranice na drugim europskim jezicima. Gotovo svi mediji imaju i online verziju koja se ažurira i više puta dnevno. Pravilo je, a ne iznimka, da ustanove imaju web stranice s više ili manje uspješno organiziranim sadržajima, a sve je češće slučaj i da se obrazovni materijali na hrvatskom nađu na webu.
Količina online sadržaja na hrvatskom jeziku počela je eksponencijalno rasti sa širenjem novih alata poput wikija ili bloga. Na hrvatskoj wikipediji s 1. lipnjem 2006. tako je objavljeno ukupno 17000 članaka, dok su tri najveća hrvatska blog servisa (mojblog.hr, blog.hr i bloger.hr) ukupno do sada zabilježili preko 150 tisuća registriranih korisnika. Kao ilustracija brzog rasta količine sadržaja na hrvatskom Internetu prostoru može poslužiti i podatak da je u svibnju 2005. godine na servisu blog.hr zabilježeno otvaranje 20000. bloga, dok je na istom tom servisu manje od godinu dana kasnije broj kreiranih blogova prešao 100.000. Prema statistikama tog servisa u travnju 2006. kreirano je 16.000 novih blogova, napisano preko 150.000 postova i 1,2 milijuna komentara.
Kultura (Culture)
S mrežnom infrastrukturom, sposobnošću i online sadržajem implementacija e-learninga je moguća. No da bi uistinu zaživio, potrebna mu je i znatna potpora od strane državnih institucija ali i društva u cjelini. U dokumentu “Strategija razvitka Republike Hrvatske – Hrvatska u 21. stoljeću” istaknuto je da obrazovni sustav mora osposobiti za život u društvu znanja mlade koji se danas nalaze u osnovnim i srednjim školama te one koji će tek ući u sustav redovitog školovanja. Nadalje, obrazovni se sustav mora suočiti s činjenicom da učenike mora pripremiti za cjeloživotno učenje koje se nameće kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Isto tako, školski se sustav mora uključiti i u ostvarenje cjeloživotnog obrazovanja.
Što se tiče visokog školstva, u istom je dokumentu zaključeno da za sve visokoškolske institucije treba razraditi prijedloge okvirnih sadržaja iz područja informacijske i komunikacijske tehnologije koji se uključuju u nastavne planove i programe, te da treba uspostaviti dodatne načine sustavne izobrazbe stručnjaka različitih struka kako bi ih se osposobilo za prihvat informacijske i komunikacijske tehnologije.
Krajem 2003. godine Vlada RH usvojila je Program e-Hrvatska 2007 koji obuhvaća napore da se hrvatsko društvo transformira u informacijsko društvo kroz nekoliko područja:
- e Uprava - npr. projekti poput e-Matice, Popisa birača, Središnjeg registra zbirki osobnih podataka te Projekta uspostave višenamjenskog prostornog informacijskog sustava.
- e Pravosuđe - sastavljeno od područja e-Zemljišni izvadak, e-Katastar, e-Sudski registar, e-Sudska praksa, e-Oglasna ploča i umrežavanje sudova, Sudačka mreže te e-Ovrha
- e Obrazovanje - uključuje Hrvatski nacionalni obrazovni standard, povezivanje osnovnih i srednjih škola na Internet, pokretanje osnovne edukacije na području informatike i novih tehnologija te stjecanja znanja temeljenog na ECDL standardu i dr.
- e Zdravstvo – HZZO Portal usklađen s projektom Informatizacije primarne zdravstvene zaštite
- e Poslovanje – e-REGOS, e-PDV, e-NAUTIKA te e-Carina.
Projekti u području informatizacije obrazovanja u nadležnosti su Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i uključuju nekoliko aspekata među kojima aplikativnu podršku poslovnim procesima u obrazovnim ustanovama, primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u nastavi te uvođenje informatike kao obaveznog nastavnog predmeta u osnovne i srednje škole.
U području e-obrazovanja Program e-Hrvatska 2007 uključuje šire informatičko obrazovanje u cilju stvaranja društva znanja. Osnovne aktivnosti usmjerene su s jedne strane na stvaranje cjelovite tehnološke infrastrukture u školama i na sveučilištima, ne samo umrežavanjem računalne opreme nego i umrežavanjem sadržaja, a s druge strane na sustavno uvođenje informatičkih sadržaja u programe obrazovanja svih struka. Tako je od 2005. godine informatika obavezan nastavni predmet u osnovnim i srednjim školama.
Prema podacima koja je objavila Hrvatska gospodarska komora u dokumentu "Hrvatska i informacijsko društvo“ iz 2004., u Hrvatskoj je trenutno u tijeku približavanje domaće legislative s europskom. Hrvatska je do sada formulirala i uskladila Zakon o telekomunikacijama (NN 122/2003), Zakon o elektroničkoj trgovini (NN 173/2003), Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/2003), Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03), kao i niz pravila koja reguliraju korištenje elektroničkog potpisa. Još je uvijek potrebno donijeti ili prilagoditi Zakon o zaštiti intelektualnog vlasništva, Zakon o elektroničkim dokumentima kao i druge zakone vezane za područje informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
Isti dokument spominje i regulaciju intelektualnog vlasništva i naglašava da Hrvatska mora postići visoku razinu inovativnosti, zaštite autorskih prava i patenata te kvalitetne patente i postignuća na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Državni ured za intelektualno vlasništvo (State Intellectual Property Office - SIPO Hrvatska) je razvio i primjenjuje nacionalni sustav intelektualnog vlasništva, koji je u potpunosti usklađen s EU direktivama kao i smjernicama Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (World Intellectual Property Organisation - WIPO).
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima regulira korištenje baza podataka i Interneta, a provodi se u skladu s aktivnostima WIPO-a i ICANN-a (Internet Corporation for Assigned Names and Numbers).
|
