|
Uvod
Iako je u posljednje vrijeme nekako učestala rasprava o negativnim aspektima i posljedicama tehnologije koju koristimo, ponekad se zaboravlja koliko je dobrog upotreba informacijskih tehnologija donijela na mnogim područjima, pogotovo na području obrazovanja. Prvenstveno ovdje mislimo na e-learning, odnosno korištenje modernih informacijskih i komunikacijskih tehnologija u procesu učenja. Zahvaljujući e-learningu, danas je održavanje obrazovnih programa moguće na daljinu, što među ostalim omogućava pohađanje nastave onima koji nisu fizički u mogućnosti pratiti predavanja. Povećanje broja obrazovnih materijala dostupnih online omogućava da sve veći broj ljudi sukladno svojim mogućnostima unapređuje svoje znanje i na taj način doprinosi razvoju društva u cjelini. Bilo da je riječ o tečajevima ili programima koji se mogu skinuti s Interneta i pratiti u vlastito slobodno vrijeme, ili o pravim online programima koji uključuju i aktivne mentore kao i drugu vrstu podrške, e-learning je, u posljednjih desetak godina koliko je s nama, prešao put od radikalne i neprovjerene ideje do pouzdanog oruđa kojim se milijuni obrazovnih profesionalaca koriste svakodnevno u svojem radu.
Informacija na dlanu
Činjenica jest da danas gotovo milijardu i pol ljudi svakodnevno sa sobom nosi moćna računala u svojim džepovima i torbama. Možda nisu toga svjesni, budući da ih zovu drugim imenom i često koriste sasvim mali postotak njihovih mogućnosti, no današnji mobilni telefoni imaju mogućnosti pohrane i obrade podataka ekvivalentne najsnažnijim osobnim računalima iz sredine i druge polovice devedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga smo u posljednjih nekoliko godina svjedoci brzog razvoja mobilnih telekomunikacijskih uređaja s značajnim multimedijalnim sposobnostima. Nikada dosada nije bilo moguće u jednom prijenosnom uređaju ujediniti toliko različitih funkcija kao u današnjim ručnim računalima, mobilnim telefonima ili multimedijalnim reproduktorima. Istovremeno, količina memorije za pohranu podataka kojom ovi uređaji raspolažu omogućuje njihovu najrazličitiju primjenu, a mogućnosti povezivanja ovih uređaja međusobno i prema Internetu omogućavaju brz i kvalitetan prijenos podataka putem nekoliko različitih protokola. 
Ovakve tehničke mogućnosti otvorile su vrata praktičnoj upotrebi e-learninga u pokretu - možemo slobodno reći da je pred nama doba učenja u pokretu. Kad smo se već dotaknuli termina m-learning, o njegovoj se definiciji vode brojne rasprave. Kako bi odgovorili na pitanje što je m-learning, odnosno da li je riječ o izvedenici e-learninga ili o srodnom pojmu trebamo utvrditi što je za definiciju ovog pojma važnije – mali osobni komunikacijski uređaji, sami subjekti m-learninga ili je riječ o novom pristupu izlaganju, suradnji i drugim elementima obrazovnog procesa. Jedan od pristupa definiciji ovog pojma bio bi da je m-learning zapravo korištenje bilo kojeg uređaja ili tehnologije koja okružuje subjekte obrazovnog procesa u nastojanju da se njihovo učenje obogati i ojača putem postojećih i novih online sadržaja.
M-learning i učenje kroz igru
Kako m-learning danas izgleda u praksi? U svijetu već postoje brojni primjeri predavača koji su svoja predavanja snimili bilo kao audio ili audio i video zapise. Reprodukcija i dohvat ovakvih sadržaja ne predstavlja posebni problem za moderne komunikacijske uređaje, a korisnici ovih sadržaja zahvalni su što mogu na svojem obrazovanju raditi dok se, primjerice, koriste javnim prijevozom ili čekaju u nekom redu ili tokom obavljanja kakve druge djelatnosti. Isto tako, osim praćenja predavanja, putem mobilnih uređaja moguće je surađivati s kolegama iz skupine na rješavanju skupnih zadataka, odgovarati na pitanja i riješavati probleme te stvarati i dostavljati najrazličitije dokumente ispitivačima. 
U ovom kontekstu valja kazati i par riječi o jednoj učenju bliskoj pojavi. S raširenošću korištenja mobilnih uređaja među studentima i učenicima po popularnosti može se mjeriti jedino raširenost igranja kompjutorskih igara i njihovih mobilnih izvedenica. Računalne igre važan su dio života današnje učeničke i studentske populacije, a sama ideja kako bi bilo zgodno spojiti ugodno s korisnim i pokušati iskoristiti privlačnost igara za olakšavanje i ubrzavanje učenja stara je kao i igre na računalima. Kako smo nedavno mogli pročitati u domaćim medijima, upravo se time bavi europski project Mobile Game Based Learning odnosno mGBL, u čijem radu sudjeluje desetak europskih fakulteta i obrazovnih ustanova među kojima su i dva hrvatska, Filozofski i Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci. U prvoj godini trajanja ovog projekta razvijeno je neokoliko igara koje se trenutno testiraju kako bi se primila povratna informacija od ciljane grupe korisnika – studenata. Među rezultatima ovog projekta posebno privlače pažnju oni koji govore o studentskim navikama vezanima za učenje. Dobiveni podaci kažu da preko 80% domaćih studenata uče sami, bez dodira sa svojim kolegama odnosno grupama, dok je kod njihovih stranih kolega, primjerice britanskih, suradnja i korištenje Interneta mnogo češće.
Budućnost je svijetla?
Ipak, postoje određene okolnosti zbog kojih m-learning još nije do kraja zaživio. Prvenstveno, riječ je o nedostatku sadržaja koji bi omogućili širu primjenu i potvrdu mogućnosti m-learninga kao principa. Kao i kod e-learninga, a vjerojatno i više, izrada m-learning sadržaja oslanja se, osim na pedagoške i predmetne, pogotovo na programerske vještine kako bi se postojeći ili novi sadržaji prilagodili mobilnim platformama na kojima će se reproducirati. Neki oblici e-learning sadržaja koji funkcioniraju u okružju standardnog računala teško ili nikako ne funkcioniraju na današnjem nivou tehnologije mobilnih uređaja, prvenstveno zbog drugačijeg principa unosa podataka. S druge strane, neke tehnologije, poput Instant Messaginga, odlično podnose prelazak na manje uređaje i mogu se koristiti uz bok pouzdanih i široko raširenih tehnologija, poput SMS-a, koje su dostupne i poznate svim korisnicima ovih uređaja. Iako je m-learning u Hrvatskoj još u svojim povojima, čini se prilično izgledno kako će i naš obrazovni sustav s vremenom naći interesa za njegovu implementaciju, pogotovo ako se uzmu u obzir njegove prednosti. Ipak, za njegovu potpunu primjenu valjati će omogućiti nastavnicima i studentima da dodatno omekšaju čvrste formalne okvire obrazovnog procesa, što je zadatak koji bi se mogao pokazati zahtjevnijim od ovladavanja potrebnom tehnologijom i stvaranja odgovarajućih sadržaja.
|
