|
Razvoj platformi za udaljeno učenje
Konferenciju Online Educa u Berlinu u studenom 2006. posjetila sam po prvi puta te - iako sam o konferenciji već stekla određeni dojam na temelju komentara i doživljaja svojih kolega iz CARNeta koji su je posjetili prijašnjih godina - nisam mogla ostati ravnodušna prema njezinim dimenzijama i opširnosti tema obuhvaćenih programom. Naime, na 48 tematskih cjelina, 20 radionica i 4 konferencijska foruma sudjelovalo je gotovo 500 eksperata koji su svojim prezentacijama željeli svim okupljenim sudionicima predstaviti i podijeliti svoja znanja i iskustva iz područja e-learninga.
Organizatoru je zasigurno bilo teško u cjelokupan program uvrstiti toliko mnoštvo radova a da pritom izbjegne istodobna odvijanja nekoliko tematski srodnih sesija, što je svakog posjetitelja ponekad stavljalo u frustrirajuću situaciju odlučiti koja će izlaganja pratiti.
Pored plenarnih sesija, koje bih po odabiru tema i govornika opisala kao najzanimljivije, uspjela sam pratiti niz izlaganja na temu ePortfolios, Schools9 Virtual Learnig Environments, Social Software, Assesing the Success of Online Learning, Creative Pedagogical Solutions i Designing Effective Online Learning između kojih bih željela izdvojiti par meni najinteresantnijih.
Roger Larsen (Fronter, Norveška), u svom izlaganju "The Collaborative Working Environment" (CWE) koje se odvijalo u sklopu plenarne sesije, govorio je o razvojnim generacijama platformi za udaljeno učenje te je pokušao dati odgovor što će činiti sljedeću generaciju, odnosno kako će izgledati platforme u skoroj budućnosti. I dok su prvu generaciju činile same web stranice, druga se pojavljuje pojavom standardiziranih LMS-a (Learning Management Systems). Treću generaciju čine zapravo Virtual Learning Environments ili Managed Learning Environments (MLE).
Trenutno se razvoj platformi za udaljeno učenje nalazi u četvrtoj generaciji baziranoj na konceptu ePortfolia, naziva Personal Learnign Environment (PLE), gdje je proces učenja usmjeren na svakog pojedinog korisnika koji aktivno sudjeluje u kreiranju svojih planova i praćenju uspješnosti u procesu učenja. No, zbog što bržeg razvoja tehnologije i mogućnosti koje sa sobom donose, autor predviđa da će uslijediti nova generacija platformi za udaljeno učenje koja će uključivati sve elemente prethodne tri naziva Collabrative Working Environment (CWE) koja će korisnicima omogućavati da na dohvat ruke imaju sve alate potrebne za rad dostupne preko web pregledinika, zahvaljujući funkcionalnostima unaprijeđenim postojećim web i desktop aplikacijama.
Posebna sesija bila je posvećena budućim perspektivama e-learninga jer je zbog neprestanog unapređenja tehnologije te njezine primjene u procesu učenja, kao i stalnim promjenama u terminologiji, dana ocjena da učenje uz primjenu tehnologije doživljava svojevrsnu "krizu identiteta". Govornici koji su sudjelovali na ovoj sesiji, pokušali su dati svoju viziju o budućnosti e-learninga u narednom razdoblju.
Izdvojila bih rad Monike Weber-Fahr (World Bank Institute, USA) pod nazivom "The Future of E-learning: Perspective from Working with Developing Countries" u kojem na temelju objedinjavanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija (eFusion), predviđa proširenje koncepta e-learninga u smjeru neformalnog učenja (bez specificiranih ciljeva, sadržaja te scenarija izvođenja edukativnog sadržaja), povećanje mobilnosti („tehnologies4mobility) i brzine u procesu učenja.
Martina Hribar
Designing Effective Online Learning
Iako sam po prvi puta prisustvovala jednoj takvoj mega konferenciji, usporedila bih neke dojmove s kolegicama i kolegama koji su Online Educu posjetili 2004. godine. Glede same organizacije i tehničke podrške konferencije mogu primijetiti da nije bilo velikih promjena. Pojedina predavanja jedva da su mogla primiti dovoljan broj zainteresiranih ljudi obzirom na prostor u kojem su se održavala, neki radovi odskakali su od tematskih područja u kojima su se nalazili, poneki interesantni sadržaji odvijali su se u isto vrijeme tako da nije bilo neobično vidjeti mnoštvo ljudi kako se šeta iz jedne dvorane u drugu te su se nerijetko događali nerješivi tehnički problemi. No, sve te sitne nesavršenosti pripisala sam želji da se u tako kratkom roku, na jednom mjestu, ponudi i pokaže što više.
Nakon što sam se složila s mišljenjima iskazanim u pozdravnoj poruci, odnosno s jednom vrstom sveopće teorije da je edukacija ključ čovjekova uspjeha u životu te da je promidžba digitalne pismenosti ključni zadatak u obrazovnom sustavu, krenula sam u obilazak predavanja od kojih bih neka izdvojila.
Jedna od zanimljivih tematskih cjelina bila je Designing Effective Online Learning pod nazivom "Finding The Right Mix". Jan Gejel i Lene Keylani (The Social and Health Care College Aarhus, Danska) govorili su o nužnosti suradnje nastavnika i multimedijskih dizajnera. Svi smo se složili s činjenicom da e-learning i učenje podržano uporabom ICT-a zahtijeva visoko kvalitetan nastavni materijal. Učinkovitost e-learning procesa podjednako ovisi o pedagoškoj i tehničkoj kvaliteti nastavnog sadržaja. Stoga je pri njegovoj izradi nužna suradnja između nastavnika i multimedijskih dizajnera. Mnoge se obrazovne institucije pri izradi svojih e-learning sadržaja susreću s problematikom izrade kvalitetnih, uz sadržaj primjenjivih multimedijskih materijala. Jedan od razloga je što nerijetko na nekoj od takvih institucija nedostaje adekvatan kadar koji bi se mogao upustiti u izradu kvalitetnog multimedijskog sadržaja. S druge strane, prilikom angažiranja privatnih medijskih tvrtki, osim teže uspostave koordinacije, visoka cijena usluga također predstavlja problem.
Na primjeru visokokvalitetnog multimedijskog materijala unutar online sadržaja pokazali su da se dobrom koordinacijom nastavnog osoblja, studenata, medijskih dizajnera na ustanovi i stručnih multimedijskih dizajnera može proizvesti kvalitetan online sadržaj.
Sarah Guth (University of Padua, Italija) je u svom radu pod nazivom "Wikis and Blogs: Teachin English to the „Net Generation" prezentirala na koji način je uključila Wiki i Blog u provođenje svog nastavnog kolegija na fakultetu. Iako se na sveučilištu mogu koristiti VLE-om (Virtual Learning Environment) odlučila je koristiti alate kojima se njezini studenti već koriste ili alate koje bi mogli početi koristiti. Trebao joj je alat kojim će studenti moći objavljivati svoje radove na Internetu kako bi ostali mogli čitati, komentirati ili nešto dodati u postojeći sadržaj. Wiki i Blog se činio kao najbolje rješenje te se na koncu pokazalo da su oba alata učinkoviti za skupno učenje. Koristeći Blog, studenti su naučili dijeliti svoja mišljenja tijekom čitanja online izvora, naučili su pisati o svojim dojmovima, stekli svijest o vlastitim sadržajima, prepoznali su reakcije i pročitati komentare svojih kolega te su naučili davati povratne informacije. Wiki, s druge strane, im je služio kao repozitorij znanja za konkretne informacije – činjenice. U svakom slučaju ovaj svojevrsni eksperiment je po njezinom mišljenju bio više nego uspješan. Koristeći Wiki i Blog u nastavi engleskog jezika studenti su osim potrebnog znanja stekli osjećaj zajedništva i sudjelovanja u nastavnom procesu.
Aleksandra Mudrinić
Dvije vizije e-learninga
Između brojnih izvrsnih predavanja na ovogodišnjoj Online Educi iznimno mi je teško bilo izdvojiti pojedina predavanja za ovaj članak. Odlučila sam se za dva predavanja s uvodne plenarne sesije: Kenijca Hon. Dr. Noah M. Wekese i Norvežanina Rogera Larsena. Fasciniralo me to što su obojica, iako dolaze iz tako različitih sredina, imali jasnu viziju o tome koje prednosti im može pružiti e-learning u njihovoj specifičnoj situaciji.
Prvi govornik na uvodnoj plenarnoj sesiji bio je Hon. Dr. Noah M. Wekesa, ministar obrazovanja, znanosti i tehnologije Kenije koji je vrlo zorno opisao stanje korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije u svojoj zemlji te iznio glavne smjernice politike i strategije Vlade na tom području djelovanja. Postoci penetracije pojedinih tehnologija u Keniji su sljedeći: radio 100%, televizija 80%, mobilna telefonija 30%, Internet 6,4% a računala 2%. Zanimljivo je da je penetracija Interneta čak 3 puta veća od penetracije računala. Objašnjenje je vrlo jednostavno: Kenijci koriste Internet u nekom od više od 1000 Internet kafića u toj zemlji. Vlada vidi e-learning kao mogućnost povećanja pristupa edukaciji različitim slojevima stanovništva kroz udaljeno i otvoreno učenje.
Uvodnu sesiju završio je Norvežanin Roger Larsen, osnivač i izvršni direktor Frontera, najveće europske komercijalne platforme za učenje otvorenog kôda, s oko 2,2 milijuna korisnika. Norvežanin je ukazao na ogromnu razliku u stupnju korištenja tehnologije u Keniji i Norveškoj gdje 100% škola ima širokopojasni pristup Internetu, a srednje škole posjeduju po jedno računalo za svakog učenika. Larsen je stavio naglasak na otvorenu filozofiju na kojoj se zasniva Fronter. Otvorena filozofija je mnogo više od otvorenog kôda (Open Source) te uključuje otvoreni razvoj, tehnologiju, standarde i integraciju. S druge strane, Fronter nudi sigurnost, pouzdanost, kvalitetnu podršku i garanciju za daljnji razvoj. Na taj način spaja ono najbolje od oba svijeta i postaje nešto što bismo mogli nazvati komercijalni otvoreni kôd.
Upravljanje kvalitetom i kreativni pristupi korištenju e-learninga
Sljedeća tri predavanja koja sam izdvojila predstavljaju sjajne primjere iz prakse a pokrivaju tri različita područja: pristupi osiguranju kvalitete, inovativni alati i usluge u online učenju te promoviranje cjeloživotnog učenja.
Wojciech Zielinski iz Akademije humanističkih nauka i ekonomije u Lodzu, Poljsko virtualno sveučilište, govorio je o novom pristupu upravljanja kvalitetom u visokoškolskoj edukaciji uvjetovanom implementacijom e-learninga te je objasnio kako funkcionira ovakav pristup na primjeru dizajna i implementacije online tečajeva Akademije u Lodzu. Kriteriji za klasičnu nastavu u kojoj je težište na nastavniku i poučavanju nisu primjenjivi na online nastavu u čijem središtu je student i učenje. Na primjer, u klasičnoj je nastavi bitna stručna kvalifikacija nastavnika dok je u online nastavi važno da je autor materijala stručnjak iz određenog područja, dok nastavnik to nužno ne mora biti. Upravljanje kvalitetom u Akademiji u Lodzu zasniva se na procesu: prvo se identificiraju kritični procesi te njihova arhitektura: ulazi i izlazi, aktivnosti i resursi, a nakon toga se definiraju kriteriji za sve elemente arhitekture.
Tone Vold iz Hedmark University College pokazala je kako je zajedno s kolegama upotrijebila alat za kontrolu plagijarizma Ephorus na alternativni način. Ephorus koji se zasniva na prepoznavanju uzorka povezan je s tri različite baze podataka s kojima se uspoređuju pismeni radovi studenata te se na taj način otkrivaju plagijati. Međutim, alat se može koristiti i na način da se u navedenim bazama podataka pronađu radovi na istu ili sličnu temu. Nastavnici su zatim podsticali svoje studente da na pravilan način citiraju izvore kao i da traže dopuštenje autora za korištenje njihovih autorskih djela.
Dominic Graveson iz BBC Worldwide Interactive Learning prezentirao je jedan od vodećih britanskih edukativnih portala www.open2.net koji je nastao kao rezultat suradnje BBC-a i Open University-a. U sklopu portala razvijeni su programi u kojima aktivno sudjeluje široki krug građana te im se na taj način otvara mogućnost edukacije pomoću televizijskog prijenosa i web2.0 tehnologija. Na primjer, u sklopu programa Coast građani mogu pomoću Geology Toolkita proučavati komade stijena koje su pronašli u prirodi.
Gordana Jugo
|
