Lidija Kralj, Ivan Pogarčić, Snježana Babić: E-learning: nužnost preispitivanja metodičkih postavki nastave ili e-learning kontinuum i promjene u metodičkom pristupu

Promatrajući e-learning kao kontinuum poučavanja na čijem se jednom kraju nalazi klasična nastava, a na drugom učenje na daljinu primjećujemo da se s promjenama u upotrebi tehnologija u poučavaju sukladno mijenjaju i metodički pristupi. Iako na prvi pogled izgleda kao da upotreba e-learninga smanjuje potrebu za odgovarajućim metodičkim pristupom, situacija je zapravo potpuno suprotna. E-learning zahtijeva da metodički pristup bude dobro osmišljen i pripremljen još na početku izrade materijala za e-learning, što uvjetuje predviđanje potreba budućih učenika/korisnika. U radu analiziramo postojeće stanje upotrebe e-learninga u obrazovanju po svim razinama od osnovnog školstva preko vokacijskog obrazovanja do visokog školstva i promjene u metodičkom pristupu koje je donijela upotreba tehnologija. Predviđamo promjene u metodičkom pristupu koje bi se mogle i trebale dešavati sljedećih godina s proširenjem upotrebe suvremenih metoda i pristupa poučavanju u nastavi ovisno o razini i svrsi obrazovanja.

Sharon Kopyc: Unapređenje poučavanja uz pomoć tehnologije: Jesmo li već tamo?

Iako je tehnologija nedvojbeno prisutna na svim sveučilišnim kampusima, dodatna istraživanja govore da je primjena tehnologije u nastavi kod nastavnog osoblja daleko od univerzalnog fenomena. Primjeri govore o malom broju nastavnika koji tvrde da nemaju vremena ulagati u učenje nužnih vještina, unatoč skupoj infrastrukturi i vanjskim naporima pomoćnog osoblja. U procjeni čimbenika koji su pridonijeli jazu između obrazovnih tehnoloških sredstava i njihove provedbe, Sharon Kopyc tvrdi da institucije trebaju usvojiti raznolike, fleksibilne strategije radi poticanja raširenije primjene tehnologije u radu nastavnog osoblja. Povrh nastavnih radionica i tehnoloških vijeća, Kopyc predstavlja daljnje strategije koje bi institucije trebale razmotriti: nastavničke obrazovne forume, tehnološke poslijediplomske programe koji nastavnicima omogućuju vrijeme mirovanja i strukturnu podršku te pravovremene obrazovne mogućnosti koje uključuju vremenska ograničenja, individualne potrebe i osobne prioritete članova nastavnog osoblja u čitavoj instituciji. Kopyc tvrdi da će izbjegavanjem univerzalnog, "jednog za sve" pristupa nastavnom razvoju, institucije postići znatno veći uspjeh u ostvarivanju obrazovnog potencijala svoje tehnološke infrastrukture.