|
E-learning kontinuum
 
Slika 1 (izvor - nastavni materijali CARNetove E-learning akademije) prikazuje e-learning kao kontinuum poučavanja koji počinje klasičnom tradicionalnom nastavom, a završava nastavom koja je u potpunosti online tj. obrazovanje na daljinu (mada napominjemo da se recentnoj u literaturi između pojmova nastava na daljinu i online nastava čini distinkcija i u formalnom i značajnom smislu). Utjecaj tehnologija zamjetan je i povećava se promatramo li taj kontinuum na slici, slijeva nadesno. U tradicionalnim oblicima nastave tehnologija ima manji utjecaj na načine poučavanja i organizacije nastave, dok je online nastava nezamisliva i neizvediva bez tehnologija. Približno u sredini između tih dviju krajnosti nalazi se tzv. kombinirani model nastave u kojem se uspješno spajaju prednosti tradicionalnog načina poučavanja i poučavanja uz pomoć tehnologija. Smatramo da bi takav model nastave bio odgovarajući za hrvatsko školstvo, s time da bi se udio online komponente povećavao obzirom na uzrast učenika. Tako npr. u osnovnim školama u obaveznom programu nije moguće koristiti online, udaljeno poučavanje, prvenstveno zbog odgojne komponente tj. nužnosti fizičke prisutnosti učitelja u učenikovoj okolini, a potom i zbog različite materijalne situacije učenika, kojima ipak moramo pružiti jednako kvalitetno obrazovanje. No, zato im možemo pružiti priliku da učenje potpomognuto tehnologijama isprobaju u okviru škole, u školskim informatičkim učionicama. U srednjoj školi neki dijelovi gradiva pojedinih predmeta mogli bi se poučavati i online. U visokom školstvu prepreke za online poučavanje u potpunosti nestaju, barem što se tiče psihičkih, fizičkih i materijalnih sposobnosti učenika.
Što imamo sad
Osnovna škola U osnovnim školama imamo puno tradicionalnog načina rada, iako je HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) potaknuo uvođenje promjena i dao slobodnije ruke učiteljima pri odabiru metoda i oblika rada koji odgovaraju baš njihovim učenicima. Frontalna nastava nespojiva je s e-learningom jer je besmisleno koristiti računalnu tehnologiju te pritom učenicima davati gomilu tekstova za čitanje. Primjera primjene e-learninga u osnovnim školama ima, ali oni ovise isključivo o dobroj volji i energiji koju pojedini učitelji ulažu u takav oblik rada. Gotovo isključivo se radi o pristupu "samostalnog strijelca" koji na svojim leđima nosi teret pripreme materijala i realizacije njegovog poučavanja, no postoje i neki udžbenici koji polako, ali sigurno uvode e-learning komponentu u svakodnevno poučavanje učenika (primjerice udžbenici iz matematike - Petica). Ne postoji nikakva pomoć učiteljima u osmišljavanju i izradi e-learning materijala, kao ni u njihovom profesionalnom usavršavanju o poučavanju u e-learningu (kako postati e-učitelj?). Srednja škola Naspram promjena koje HNOS donosi u osnovno školstvo i Bolonjska deklaracija u visoko, srednja škola je ostala u zrakopraznom prostoru u kojem i dalje prevladavaju tradicionalni načini poučavanja. Uporaba tehnologija u nastavnom procesu neinformatičkih predmeta još se uvijek zasniva na entuzijazmu pojedinih profesora. MZOS u novim planovima i programima propisuje uporabu tehnologija i u neinformatičkim predmetima kao obveznu, ali je veliki problem što nisu promijenjeni planovi i programi svih nastavnih predmeta. Osuvremenjivanje svih nastavnih planova očekuje se kroz koju godinu, uvođenjem HNOS-a u srednje škole. MZOS i AOO (Agencija za odgoj i obrazovanje, prijašnji Zavod za školstvo) omogućili su posljednjih nekoliko godina zainteresiranim profesorima računalno opismenjavanje kroz nekoliko tečajeva. Tako nova generacija profesora stječe informacijsku i informatičku pismenost za vrijeme svojih studija i sasvim im je prirodno da računala uporabe u svom nastavnom procesu. Trenutno profesori neinformatičkih predmeta pohađaju tečajeve kako bi položili i stekli Europsku računalnu putovnicu te tako čine prvi korak ka uporabi tehnologija u srednješkolskom obrazovnom sustavu. Uporaba tehnologija u poučavaju sukladno mijenja i metodičke pristupe, pa tako MZOS i Zavod za školstvo organiziraju seminare na kojima se profesori permanentno usavršavaju i u metodičkim pristupima. Za sada je relativno mali broj profesora zainteresiran za uvođenje tehnologija u obrazovni proces, i to uglavnom iz dva razloga: kao prvo to uvođenje nije propisano planom i programom, a kao drugo, premali je broj multimedijalnog nastavnog sadržaja pa ga profesori moraju kreirati sami što iziskuje mnogo truda i vremena koje nije vrednovano. Gledamo li e-learning kao kontinuum poučavanja možemo zaključiti da se u srednjim školama računala u velikom broju koriste samo kao pomagala u nastavi. U manjem broju slučajeva postoje naznake kombiniranog poučavanja i to tako što učenici koriste materijale koje mogu pronaći na web stranicama škole ili pak koriste materijale s internetskih stranica ili multimedijalnog CD-a, dok komunikaciju s nastavnikom ostvaruju putem elektroničke pošte ili foruma. Za veći pomak ka online poučavanju u srednjem školstvu nastavnik još uvijek nije ni informatički, ni informacijski, ni metodički u potpunosti spreman. Visoko školstvo Prihvatom postavki Bolonjske deklaracije i involviranjem prihvaćenih načela u nastavu, započele su promjene u načinima poučavanja i u visokoškolskoj nastavi. Za razliku od osnovnoškolskih okvira u kojima je nastava strogo propisana u programskom smislu i srednjoškolskih okvira gdje se nastava usmjerava ka općem obrazovanju ili strukovno/vokacijskom (opet čvrsto određena programski), na visokoškolskoj razini je mogućnost kreiranja online sadržaja naizgled slobodnija pa time i djelomično lakša. Mogućnost povezivanja institucija visokoškolske razine (a time i mogućnost stvaranja obrazovnih e-sadržaja) je lakša - naravno ako postoji dobra volja. Visokoškolske ustanove su krenule u izradu spomenutih oblika nastave, ali je međusobno bolje povezivanje nužno zbog izbjegavanja dupliranja resursa, poslova i konačnih proizvoda. Principi Bolonjske deklaracije zahtijevaju intezivnije praćenje rada studenata i siguran način provjere kvalitete i nastave i nastavnika pa time i studenata - sve u svrhu transparentnosti vrijednosti ostvarenih ECTS bodova čija se prenosivost spomenutom deklaracijojm garantira. Kao i na razini osnovne i srednje škole, i na visokoškolskoj razini prednjači princip "slobodnog strijelca". Uz časne izuzetke nekih visokoškolskih ustanova i na ovoj razini nedostaje jasan strateški pristup, utoliko više što se binarni pristup obrazovanju na visokoškolskoj razini u organizacijskom smislu nikada nije do kraja dovršio. U visokoškolskim okvirima obrazovanje se dijeli na visokoškolsko stručno (visoke škole i veleučilišta) te na visokoškolsko znanstveno (fakulteti i razni instituti). Struktura nastavnih planova okvirno može biti ista ali je u jednima naglasak na stručnosti, dok je u drugima naglasak na znanstveno istraživačkim aktivnostima. U pojedinim zemljama EU odnos između te dvije "vrste" obrazovanja ide do 63% naspram 37% - u korist studentske populacije na stručnim učilištima. Bez obzira na ta dva smjera razvoja visokoškolskog obrazovanja, to nikako ne smije biti usporavajući faktor posebno zbog toga što se e-obrazovanje razvija puno brže nego što se donose strateški planovi (Bates, 2000).
Što bismo željeli imati
Učitelji, nastavnici i profesori vrlo često poučavaju onako kako su i sami bili poučavani. S obzirom da nismo odrastali u vrijeme e-learninga, mi nemamo nikakva dobra/loša iskustva koja bismo mogli prenijeti u poučavanje svojih učenika. Upotreba tehnologija u poučavanju može (trebala bi) potaknuti nastavnike da odbace stare navike, tjerajući ih pritom na promjenu svog načina poučavanja i usklađivanje s novim mogućnostima koje donosi e-learning. Upotrebom e-learninga učitelji dobivaju u ruke alate koji obogaćuju interakciju između učenika međusobno te između učenika, učitelja i sadržaja koji uče. E-learning može, ali i ne mora, unaprijediti poučavanje. Kao i u tradicionalnoj nastavi, i pri upotrebi e-learninga postoje primjeri dobrog i lošeg poučavanja. Kvaliteta nastave ovisi o tome kako je osmišljena i kakve vještine ima učitelj koji poučava. Prema Banku i Reynoldsu (1997.) e-learning mora ponuditi izazovne aktivnosti koje učenicima omogućuju povezivanje novih informacija sa starima, smisleno usvajanje znanja te primjenu naučenog u svom, osobnom kontekstu. Sama upotreba tehnologije neće pozitivno promijeniti kvalitetu nastave, čak štoviše tehnologija u "krivim rukama" može učiniti više štete nego koristi. Nikako ne smijemo zaboraviti da je osnovni cilj upotrebe tehnologije kvalitetno poučavanje, a ne biti moderan ili trendy. Zbog toga je nužno da svaku primjenu tehnologija u poučavanju upotpunjava i primjeren metodički pristup. Kozma (2001.) tvrdi da su određena svojstva i mogućnosti računala potrebni kako bi studentima približili stvarne, životne modele i simulacije. Ipak, nije računalo samo po sebi ono što motivira učenike na učenje, već je to dizajn stvarnih, životnih modela i simulacija te interakcija učenika s tim modelima i simulacijama. Pritom simulacije i modeli i interakcije trebaju biti razvijene korištenjem prikladnih načela dizajna nastave i metodičkih pristupa koji odgovaraju uzrastu učenika. Prije nego što počnu s dizajnom materijala, učitelji/nastavnici moraju biti upoznati s načelima učenja i načinima na koje studenti uče. To je osobito važno kod online učenja gdje su student i predavač odvojeni i gdje ne postoji mogućnost modificiranja pristupa "u hodu" te prilagođavanje trenutačnoj situaciji "u razredu", na što smo navikli u tradicionalnoj nastavi. Razvoj učinkovitih i metodički primjerenih nastavnih materijala za e-learning mora se zasnivati na dokazanim i odgovarajućim teorijama učenja. U oblikovanju nastavnih materijala potrebno je koristiti kombinacija različitih pristupa učenju i poučavanju da bi se moglo doprijeti do svih budućih korisnika/učenika i zadovoljiti njihove osobne potrebe i stilove učenja. Odabrane strategije učenja trebale bi motivirati studente, olakšati kognitivnu obradu, izgraditi cjelokupnu osobu, uzeti u obzir individualne razlike, poticati smisleno učenje i interakciju, pružiti povratnu informaciju, olakšati učenje u kontekstu te pružiti podršku za vrijeme procesa učenja. Pri osmišljavanju i oblikovanju e-learning materijala potrebno je uključiti načela svih triju škola: biheviorističke, kognitivističke i konstruktivističke. Prema Ertmeru i Newbyu (1993.) tri škole mišljenja mogu se koristiti kao taksonomija za učenje. Biheviorističke strategije mogu se koristiti u poučavanju činjenica, kognitivne strategije u poučavanju procesa i načela te konstruktivističke strategije za poticanje naprednog mišljenja koje potiče osobno značenje i primjenu naučenog u kontekstu koji je važan svakoj pojedinoj osobi koja uči. Velik broj aktivnosti trebao bi se prilagoditi različitim stilovima učenja, tako da učenici mogu odabrati stil i strategiju koja najviše odgovara njihovim potrebama. Primjeri aktivnosti uključuju čitanje tekstova, slušanje audio materijala, gledanje video materijala, manipuliranje animacijama te istraživanje kroz simulacije. Kako bi dobili dodatne informacije, učenici mogu provesti istraživanje na Internetu i spojiti na online izvore i knjižnice, a vođenje bilježaka i dnevnika učenja može im omogućiti dodatno promišljanje o onome što su učili kao i personalizaciju danih informacija. Kako bi učenici uvidjeli primjerenost i upotrebljivost materijala u konkretnim svakodnevnim situacijama, odgovarajuće vježbe za primjenu znanja trebaju se provlačiti kroz cijelo predavanje. Praktične vježbe s povratnom informacijom također su vrlo važne jer učenicima omogućuju praćenje uspjeha te odgovarajuće prilagođavanje metoda učenja, ukoliko je potrebno. Na kraju materijala potrebno je pripremiti sažetak kojim se potiče viša razina obrade informacija. U svemu tome ne smijemo zaboraviti na načelo primjerenosti, odnosno da materijali moraju biti primjereni učenicima kojima su namijenjeni. Ovdje želimo posebno naglasiti da se na određen način klasični metodički pristup nastavi prividno raslojava na dvije razine: metodički pristup primjeni tehnologije i metodički pristup pripremi konkretnog nastavnog sadržaja. Razine su međuzavisne, ali nikako podređene jedna drugoj. Ova tvrdnja stoji samo ako govorimo o e-obrazovanju. Metodički pristup primjeni e-tehnologije u punoj je nadležnosti nastavnika informatike, posebno u situaciji dok još među nastavnicima imamo "digitalne pridošlice" (Prensky, 2003). Držimo da situacija u dogledno vrijeme neće biti bolja jer predviđamo podjelu na "digitalne reformatore" i "ortodoksne digitalne urođenike". Kad Prensky dijeli populaciju na digitalne urođenike i digitalne pridošlice kriterij mu je sredina u kojoj pojedinac nalazi po osnovi prirođenja ili doseljenja. Ono što urođenici smatraju normalnim pridošlice moraju prihvatiti i adaptirati se - jer u protivnom ostaju pridošlice. Međutim, prihvaćeno - bez obzira prihvaćeno ili prirođeno - također podliježe značajnijim promjenama i to sa zamjetnom brzinom. Spomenuto ne isključuje pojavu otpora promjenama novonastale situacije i inzistiranju na status quo čime se lako može stvoriti ortodoksna jezgra. Primjerice, netko može reći: "Meni je WebCT izvanredan i ja ne želim nikakve promjene". S druge strane prihvaćajući tempo i vrste promjena digitalni reformatori bez obzira na to jesu li digitalni urođenici ili pridošlice, težit će da se svaki napredak ugradi što prije ako doprinosi kvaliteti procesa. Više o digitalnim urođenicima i pridošlicama možete pročitati u prijevodu članka Marka Prenskog "Digitalni urođenici, digitalne pridošlice: Razmišljaju li doista drugačije?" objavljenom u časopisu Edupoint (http://www.carnet.hr/casopis/32/clanci/2). Sve to, naravno ne oslobađa predmetnog nastavnika obveze da s vremenom usvoji potrebna znanja i vještine iz ove domene ili da upotrijebimo slikovitu metaforu "auto vas vozi, ali ipak nećete za upravljanje njime voditi sa sobom instruktora vožnje cijeli život". Međutim, ovdje je bitno naglasiti da takvu situaciju imamo po čitavoj vertikali obrazovanja i svejedno je na kojoj ste razini. Spomenute izmjene u naglašenosti odgojne komponente u početku obrazovanja i njeno slabljenje prema visokom obrazovanju nalaže da se druga razina metodičkog pristupa tj. pristupa organiziranju nastavnog sadržaja naglašenije veže za predmetnog nastavnika ili bolje stručnjaka za sadržaj.
Kako ostvariti želje
Iako se e-learning projekti mogu odmah uspješno realizirati i primijeniti u hrvatskom školstvu, sljedeće bi promjene u organizacijskoj kulturi svakako mogle poboljšati uspješnost ustanove i primjenu e-learninga: vanjsko vrednovanje znanja te odgovarajuće rangiranje škola i učitelja poslovna odgovornost učitelja/profesora, ravnatelja i administrativnog osoblja sloboda učitelja/profesora u odabiru metoda i pristupa poučavanju licenciranje i odgovarajuće financijsko nagrađivanje siguran i točno definiran model financiranja škola.
Učinkovit razvoj i uvođenje e-learninga možda jest moguć, ali je definitivno mukotrpan ako profesori rade svaki sam. Previše znanja, energije i vremena potrebno je da bi jedna osoba uspjela osmisliti, izraditi i upotrijebiti u nastavi neki e-learning materijal. Poučavanje više ne znači samo održati predavanje ili seminar. Da bi se tehnologija iskoristila što učinkovitije e-learning uključuje detaljno planiranje koje zahtijeva stručnjake koji razumiju i znaju kako iskoristiti mogućnosti tehnologije. Također su potrebni i kreativni stručnjaci koji znaju pedagoške mogućnosti i potencijale određenih tehnologija te znaju kako ih upregnuti u poučavanju. Osim tehnoloških i pedagoških stručnjaka, e-learning projekti zahtijevaju i stručnjake koji znaju voditi složene projekte i imaju komunikacijske sposobnosti koje im omogućavaju povezivanje svih članova tima. Za razvoj e-learninga u hrvatskom školstvu najprikladnija bi bila organizacijska struktura u obliku djelomično koordiniranog decentraliziranog modela (Bates, 2004.) u kojem bi postojao centar za obrazovnu tehnologiju zadužen za specijalističku potporu učiteljima koji žele izrađivati e-learning materijale. Taj centar trebao bi postojati nezavisno od osnovnih škola, a učitelji bi dobivali stručnu pomoć pod određenim uvjetima, kao npr. u australijskom "Learning Commons" (Bates, 2004.). Sama primjena programa bila bi decentralizirana i učitelji/profesori bi u svakoj školi imali slobodu odabira koji dio programa žele upotrijebiti na koji način. Obzirom da u školama ne postoje IT centri, model "samostalni strijelac" (Bates, 2004.) realizira samo jedna osoba. Time se teško ostvaruje kvaliteta programa, a izrada programa je dugotrajna i složena. Za izradu e-learning programa u školama prikladniji je projektni pristup u kojem bi projektni tim činili predmetni stručnjaci iz jedne ili više osnovnih škola te specijalisti iz centra za obrazovne tehnologije. Kako bi jednostavnije preoblikovali svoje programe u e-learning programe, učiteljima bi pri izradi projekta trebalo osigurati podršku tima za edukativni dizajn, instrukcijski dizajn, dizajn medija i programiranje. Također im treba osigurati i pomoć u obrazovanju za korištenje modernih tehnologija što se može realizirati, primjerice, kroz Edupointove online tečajeve. U sklopu pojedinih projekata, projektni timovi trebali bi pripremiti orijentacijske, uvodne tečajeve za učitelje i učenike za upotrebu konkretnih e-learning materijala. Tečajevi za učitelje mogli bi se održavati u školama iz kojih su članovi projektnog tima ili u centru za obrazovne tehnologije. Učitelji bi, svaki na svojoj školi, održavali uvodne tečajeve namijenjene učenicima. Važno je da ti uvodni tečajevi ne budu online i da u obuci učitelja sudjeluje predmetni stručnjak koji je izrađivao sadržaje projekta. Projektni timovi trebali bi osmisliti i održavati online pomoć učiteljima i učenicima za upotrebu izrađenog programa.
E-learning u svojoj osnovnoj zamisli je zasnovan na objektno orijentiranim paradigmama: apstrakciji - osiguranju svojstva objekata učenja (eng. Learning object - LO) ili dijela programa da se pri uporabi koristi rasponom informacija od osnovnih do vrlo konkretnih skrivenosti realizacije – poznatija kao inkapsulacija – nastavnik ne mora znati kako su objekti učenja formirani i ne mora imati uvid u programski kôd jer je važnija dostupnost i primjenjivost funkcije objekta učenja nasljeđivanju – mogućnost prihvaćanja objekta učenja i slobode njegove promjene i dorade u okvirima e-nastave polimorfizmu - višeobličje, mogućnost predstavljanja različitih oblika objekata učenja jednom definicijom (vidi više na: en.wikipedia.org/wiki/Object-oriented).
Inzistirati na punoj primjeni tih paradigmi po našem mišljenju znači pospješiti proces prelaska na puni online oblik nastave. Stvaranje banaka (u užem smislu repozitorija) sa standardiziranim objektima učenja znači osiguravanje pouzdanog načina oblikovanja nastavnog procesa u kojem će spomenuti "nastavni tim" moći svoju kreativnosti i konstruktivne sposobnosti usmjeriti ka stvarnom i uzroku i cilju nastave, a to je što kvalitetnije obrazovanje učenika/studenta/polaznika ili možda kratko e-učenika.
Savjeti i napomene umjesto zaključka
Računala i njihova primjena u svim djelatnostima su neizbježna. Da su bila jeftinija davno prije bi već bila stigla i u obrazovanje. Sad nam preostaje samo da se što prije i što bolje pripremimo za upotrebu računala i u učenju i u poučavanju. Ukoliko se tek upuštate u "plovidbu" nesigurnim morem e-learninga evo nekoliko savjeta malo iskusnijih moreplovaca: Upišite se na CARNetovu E-learning akademiju ili barem na neki kvalitetan online tečaj (primjerice Edupointovi online tečajevi) - isprobajte najprije e-learning iz položaja učenika Očekujte više posla nego pri tradicionalnom poučavanju Budite povezani s ostalim profesionalcima na području e-learninga Naučite koristiti tehnologiju i dobro je isprobajte prije nego što se upustite u poučavanje Ne očekujte da će neki učenik uspjeti napraviti ono što vi ne možete Ekstremno dobro vladajte sadržajem koji poučavate, pripremite se za neočekivana pitanja i dobro razmislite o ciljevima do kojih želite dovesti svoje učenike Upoznajte svoje učenike tako da sadržaje možete "omotati" u kontekst koji oni razumiju Poučavajte korištenjem različitih stilova učenja, kako biste doprijeli do što većeg broja vaših učenika Pružajte pravodobne povratne informacije svim učenicima. Povratne informacije trebaju sadržavati konstruktivne prijedloge i komentare Ne očekujte da će kvaliteta materijala biti bolja ako ga zatrpate s animacijama i slikama Pripremite materijale za različite razine znanja Ne zaboravite da ste vi i dalje učitelj, a ne tehnologija
Ovo su samo neke preporuke. Želite li saznati više, pročitajte svih 834 preporuka za online poučavanje koje možete pronaći u knjizi "834 Tips for Successful Online Instruction" na stranicama časopisa The eLearning Guild. (www.elearningguild.com).
|
