|
Uvod
European Distance and E-learning Network (EDEN) je međunarodno udruženje osnovano 1991. godine, koje okuplja ustanove i pojedince koji se bave e-learningom i obrazovanjem na daljinu, a uključuje sve razine formalnog i neformalnog obrazovanja. EDEN čini 205 institucionalnih i preko 1100 individualnih članova, a uz brojne europske institucije i pojedince, sve je veći broj članova iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, što omogućava i interkontinentalnu razmjenu iskustava i znanja.
Nove kulture učenja
Tema ovogodišnje konferencije bile su nove kulture učenja, odnosno utjecaj globalizacije i razvoja tehnologije na društvo u kojemu živimo, kroz prizmu obrazovanja i njegove uloge u procesima kulturnog povezivanja i premošćivanja razlika. Većina od 9 pozvanih govornika stoga je naglasak stavila upravo na aspekt kulture u obrazovnom sustavu, pa je bilo riječi o ulozi obrazovanja u širenju ili održavanju portugalskog jezika diljem luzofonog svijeta, ali i prevladavanju straha od „drugih“ u kontekstu globalizacije ili širenja Europske unije, a sve s ciljem reduciranja podjela u društvu, kako onom stvarnom, tako i onom digitalnom.
Jedan od govornika koji se osvrnuo na ovu temu bio je i Alan Bruce, direktor Universal Learning Systemsa, međunarodne konzultantske firme koja se bavi istraživanjem, obrazovanjem i projektnim menadžmentom. U osobito zanimljivom govoru na otvorenju konferencije, Bruce se osvrnuo na znatan utjecaj globalizacije na međuljudske odnose. Prema Bruceu, pod utjecajem globalizacije naš se svijet nepovratno mijenja, što za posljedicu ima pritisak sve veće konkurencije, nove oblike organizacije rada, nove i utjecajnije kulturalne razlike i nejednakosti, nove standarde kvalitete.
U kombinaciji s tehnologijom koja sada omogućava brzu i multidimenzionalnu komunikaciju gotovo je sve u društvu potrebno redefinirati, a tradicionalan način organizacije rada i linearno učenje postali su nedovoljni. Bruce zaključuje da je globalnom društvu nužno potrebna inovacija, a obrazovanje, kao mehanizam koji osigurava napredak i razvoj društva, pritom ima ključnu ulogu.
Marci Powell, predsjednica United States Distance Learning Associationa, također je promišljala o odnosu akademske zajednice i gospodarstva te zaključila da je radna snaga današnjice nedovoljno pripremljena za izazove koji je očekuju. Smatra da je stoga kroz obrazovanje potrebno uspostaviti novu digitalnu pismenost, ali i razviti niz interaktivnih vještina – kolaboraciju, kritičko razmišljanje, kreativnost i komunikaciju. S obzirom na brzinu razvoja tehnologije, Marci Powell kao jedan od potencijalnih problema ističe i činjenicu da obrazovni sustavi učenike i studente trebaju pripremiti za tehnologije i način rada koji danas još i ne postoje, što je gotovo nemoguć zadatak. Sve su češće sveučilišta primorana financirati se bez podrške države i sudjelovati u tržišnom natjecanju, a da bi pratila zahtjeve tržišta moraju primijeniti kreativne i inovativne metode i surađivati s gospodarstvom.
U tom kontekstu, smatra govornica, e-learning zahvaljujući medijima koje koristi i njihovoj fleksibilnosti, nudi niz mogućnosti i rješenje barem dijela problemâ. Powell snagu e-learninga i obrazovanja na daljinu prije svega pripisuje Internetu kao globalnom mjestu susreta, mjestu koje reducira razlike i povezuje kulture u globalnu zajednicu.
Radovi i radionice
Valja napomenuti da je na konferenciji prevladavalo vizionarsko promišljanje o novim ulogama studenata i nastavnika i ulozi e-learninga u globalnoj obrazovnoj areni, dok je pomalo nedostajalo praktičnih rješenja i primjera. To su donekle odražavale i tematske cjeline u koje su bile podijeljene prezentacije radova i radionice, a glavne su teme bile:
- Kulturna kontekstualizacija i prilagodba učenja na daljinu i e-learninga
- Upravljanje kvalitetom
- Metodologija e-learninga i učenja na daljinu: Utjecaj novih obrazovnih alata na pedagogiju i strategije učenja i poučavanja
- E-learning i profesionalni razvoj
- Stilovi i identiteti učenja
- Obrazovanje nastavnika za elektroničko učenje na daljinu
- Tehnološka kultura: Alati weba 2.0 i društveni mediji
- Modeli i rješenja za razvoj kompetencija i dr.
Jedna od zanimljivijih i praktičnijih tematskih cjelina bavila se napretkom na području weba 2.0 i društvenih medija, u sklopu koje je rezultate svog tima prezentirala i Non Scantelbury sa britanskog Otvorenog sveučilišta (Open University). U radu „Alati društvenog softvera za istraživanje, promišljanje i razmjenu resursa“ autori su prezentirali projekt korištenja niza alata društvenog softvera u obrazovanju knjižničara iz svih dijelova Ujedinjenog Kraljevstva .
Ono što je osobito interesantno kod ovog rada jest činjenica da se bavi obrazovanjem knjižničara kao aktivnih sudionika obrazovnog procesa na školama i fakultetima. Jedan se od autora konferencijskog bloga osvrnuo upravo na činjenicu da je nekoliko prezentacija dalo naslutiti kako se s uporabom e-learninga sve više mijenja i uloga knjižnice i knjižničara. Dok je nekada knjižnica bila tek marginalni dio obrazovanja, danas ona poprima sve centralniju i aktivniju ulogu u obrazovnom procesu.
U istoj je sesiji drugi autor, Thomas Hulsmann, temi weba 2.0 i alata društvenog softvera pristupio iz neuobičajene perspektive, govoreći o društvenom softveru kao o dvoličnom bogu Janusu. Pritom je jedno lice ono koje vidi korisnik prilikom korištenja mnogobrojnih mogućnosti koje mu web 2.0 alati omogućavaju, dok je drugo ono kojega kao korisnici nismo svjesni, lice prikupljanja osobnih podataka od strane tvrtki koje takve alate nude. Hulsmann nabraja brojne prednosti weba 2.0 poput tzv. e-demokracije, mogućnosti izrade sadržaja od strane korisnika, učenja od drugih korisnika te razmjene znanja bez novčane naknade, odnosno pojma znanja kao javnog dobra.
No autor podsjeća i na drugu stranu medalje koju često zaboravljamo, točnije digitalne tragove koje kao korisnici svih tih aplikacija i alata svakodnevno ostavljamo na Internetu i, svjesno ili nesvjesno prepuštamo na korištenje tvrtkama čije alate „besplatno“ koristimo. Podatke koje prikupe na taj način te iste tvrtke kasnije aktivno koriste za plasiranje reklama najprikladnijih za publiku, poboljšanje usluga, a na taj način i zaradu. Ipak, u toj situaciji i korisnici i pružatelji usluga profitiraju, a pitanje koje postavlja Hulsmann jest možemo li takav model uspješno primijeniti i u visokoškolskom obrazovanju.
Još jednu zanimljivu i drukčiju perspektivu na poznato područje su pružili i norveški autori rada „Digitalni starosjedioci su nemirni“, koji su proveli istraživanje o tome tko su zaista oni koje Prensky (2001) naziva digitalnim starosjediocima, odnosno jesu li zaista onakvi kakvima ih zamišljamo. Autori su zaključili da nema jasne dobne podjele između digitalnih starosjedioca i pridošlica, odnosno da su vrlo često nastavnici, iako su digitalni pridošlice, informatički u potpunosti pismeni i spremni koristiti kako nove obrazovne alate, tako i tim alatima prilagođene strategije poučavanja.
S druge strane, prema autorima, da bi netko zaista mogao biti digitalni starosjedilac, osim poznavanja tehnologije mora koristiti i „digitalne“ strategije učenja. Njihovo je istraživanje pokazalo da u redovima generacije rođene nakon 1980ih, koju često automatski nazivamo digitalnim starosjediocima, ima i aktivnih korisnika tehnologije, ali i tehnofoba, baš kao i u starijim dobnim skupinama! Sve to potrebno je uzeti u obzir prilikom razvoja obrazovnih materijala i strategija.
Vrlo zanimljivo korištenje bloga prikazao je Steve Wheeler sa Sveučilišta u Plymouthu kroz prezentaciju projekta Mentorblog. U ovom je slučaju blog korišten kao alat za intenzivnu komunikaciju i povratne informacije na daljinu između budućih nastavnika i njihovih mentora. Projekt je polučio uglavnom pozitivne povratne informacije, a osobito se zanimljivim pokazalo to što je blog, kao alat koji autora tekstova potiče da se „otkrije“ svojim čitateljima, kao posljedica često potaknuo i intenzivniju i iskreniju komunikaciju između budućih nastavnika i njihovih mentora. To, naravno, može biti i nedostatak, ako sudionici komunikacije nisu skloni takvom razotkrivanju.
Uz prezentacije radova i 14 radionica, delegati su korisne informacije i nove ideje mogli prikupiti i na jednoj od sedam sesija prezentacija postera.
Ostala događanja
Konferenciju su pratila i pred- i postkonferencijska događanja. Od 9. do 11. lipnja u Lisabonu se održao 2. strateški seminar Mreže obrazovnih repozitorija, a po završetku konferencije sudionici su promišljanja mogli nastaviti na Forumu o kvaliteti i inovaciji u učenju i poučavanju, koji se održavao 16. i 17. lipnja u gradiću kraj Lisabona, Oeirasu. Uz to, izvrsna prilika za neformalnu razmjenu iskustava i druženje s europskim i svjetskim e-learning stručnjacima bili su i koktel dobrodošlice, svečana večera i pozdravni koktel konferencije.
Osim redovnih godišnjih konferencija koje se održavaju u nekom od europskih gradova, EDEN povremeno organizira i radionice i druge manje specijalizirane skupove. Ove će se godine od 20. do 22. listopada u Parizu održavati istraživačka radionica čija je tema istraživanje i promocija mogućnosti pristupa obrazovanju, odnosno uloga e-learninga i obrazovanja na daljinu u okruženjima potpomognutima tehnologijom.
|
