Tihomir Katulić: Treba li nam sustav Digital Object Identifiera?

Lipanj 2008. / godište VIII / ISSN 1333-5987

Internet nije samo medij za prijenos informacija, već i mjesto njihove pohrane, možda i finalno odredište cjelokupnog ljudskog znanja. Međutim, priroda svjetske mreže i njena organizacijska struktura ne vode dovoljno računa o istinitosti, pouzdanosti i dostupnosti podataka, kao i njihovoj „usidrenosti“ na jednom mjestu otkud bi bili zauvijek u nepromijenjenom obliku dostupni svima pod istim uvjetima. Zbog rastućeg problema „digitalnog smoga“ problem istraživanja putem Interneta nije nedostatak informacija, već upravo suprotno, njihovo obilje, obilje u kojem je teško razlučiti bitno od nebitnog te od bilo gdje i bilo kada pristupiti pouzdanim i provjerenim informacijama.

Tihomir Katulić

Uvod Upravo ovim problemom, u ugodnoj atmosferi koja i inače obilježava kolokvije, odnosno pozvana predavanja knjižnice zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, sredinom  lipnja 2008. pozabavilo se predavanje o DOI, odnosno Digital Object Identifierima, tehnologiji označavanja i prepoznavanja sadržaja u digitalnoj okolini. U potpuno ispunjenoj dvorani trećeg krila Instituta, predavanje je održao gospodin Marko Gašpić, tehnički urednik časopisa Croatian Medical Journal, a putem besprijekorne telekonferencijske veze predavanje je bilo popraćeno i iz splitskog FESB-a. Zanimljivim i sažetim predavanjem, koje je u Powerpoint formatu dostupno na stranicama knjižnice Instituta, gospodin Gašpić prenio je iskustva Croatian Medical Journala na području korištenja i primjene DOI tehnologije, od korištenja sadržaja označenih DOI obilježjima do pripreme vlastitih sadržaja koji koriste DOI identifikacijske oznake. DOI sustav Digital Object Identifier System je sustav prepoznavanja sadržaja u digitalnoj okolini putem DOI oznaka koje se pridodaju bilo kojoj vrsti sadržaja dostupnoj u digitalnom obliku. DOI oznake prvenstveno se koriste kako bi se označili sadržaji dostupni putem Interneta kako bi ostali dostupni i aktualni u slučaju izmjene, budući da DOI sustav omogućuje trajnu identifikaciju i upravljanje digitalnim sadržajima. Korištenjem DOI sustava u mnogome je olakšano pristupanje izvorima, primjerice citatima i drugim navodima, sastavnim dijelovima znanstvenih radova, ali i drugih članaka i sadržaja. Navod potkrijepljen DOI oznakom na pritisak će odvesti čitatelja na izvor koji je citiran u članku, odnosno drugi članak ili publikaciju koja je poslužila kao izvor. Dužnost onih koji registriraju DOI objekte je paziti na točnost i ažurnost te dostupnost sadržaja koji se označavaju DOI oznakama, a do sada je na području Europe, Azije i SAD registrirano preko 30 milijuna DOI objekata. DOI sustav namijenjen je bilo kojem obliku upravljanja podacima bilo u komercijalnom ili nekomercijalnom obliku. DOI sustav se razvija od kraja prošlog desetljeća, a za njegovu implementaciju i održavanje nadležna je Međunarodna DOI Zaklada, odnosno International DOI Foundation, otvoreno tijelo koje se sastoji i od komercijalnih i od nekomercijalnih partnera, a sam standard biti će uskoro standardiziran i ISO normom. U praksi, pogotovo za znanstvene sadržaje, jedno od najbitnijih tijela jest američka neprofitna organizacija CrossRef, nezavisna udruga izdavača i službena registracijska agencija za DOI objekte povezane s akademskom i širom znanstvenom zajednicom. Razvoj DOI sustava Iako su mogućnosti koje DOI sustav pruža zbilja zanimljive i mogu u velikoj mjeri olakšati kako istraživački rad tako i edukaciju i kontrolu kvalitete radova, čini se da se ovaj standard, barem u svjetlu drugih Internet tehnologija, vrlo sporo razvija. Gospodin Gašpić popratio je izlaganje vlastitim zapažanjima i iskustvima koje je njegov časopis imao prilikom uvođenja DOI oznaka, napominjući kako je izdavanje DOI oznaka postupak povezan s određenim troškovima kako uz registraciju DOI oznaka (dobivanje posebne klase jedinstvene za svakog izdavača) tako i s tehničke strane implementacije. Osim toga, budući da na tržištu ne postoje posebna dedicirana ili cijenom prihvatljiva rješenja za uključivanje DOI oznaka koje su bazirane na XML standardu i ponekad zahtijevaju ručnu obradu i doradu, što je iznimno repetitivan postupak koji može rezultirati greškama, a zahtijeva određeno tehničko znanje o aktualnim WWW tehnologijama koje inače nije često prisutno u uredništvima časopisa i kod drugih autora digitalnih sadržaja. Izrada alata koji bi ubrzali i automatizirali dodjeljivanje ili barem uređivanje DOI oznaka svakako će pridonijeti tome da više izdavača i uredništava prihvati ovaj standard. Isto tako, moglo se čuti i dosta kritike na račun CrossRef agencije, koja je, iako načelno neprofitna, prema riječima urednika Gašpića, ipak motivirana pretplatom koju je potrebno platiti kako bi se uopće postao registrirani izdavač DOI objekata. Nakon što neki časopis ili drugi izvor postane dijelom DOI zajednice, postoje određene zamjerke na ažurnost i kvalitetu podrške koja se pruža članovima. I na kraju... Na kraju, uz navedene zamjerke, valja ipak ponovo istaknuti kako je broj registriranih DOI objekata sve viši, a sve je više sadržaja koji su njime obilježeni i koji time postaju bitno interesantniji kako autorima (jer omogućuju bolju vidljivost kao i lakše i brže citiranje) tako i drugim istraživačima koji mogu bitno brže i lakše dosegnuti sadržaje na Internetu, provjeriti navode ili doći do interesantnih izvora koje bi inače mnogo teže dosegnuli. Upravo takvi sadržaji koji često mijenjaju lokacije, komercijalno su zaštićeni ili na neki drugi način nedostupni, ulaskom u DOI sustav postaju univerzalno dostupni svima zainteresiranima, iako to naravno ovisi i o pravnom režimu pod kojim su izdani, a o čemu će ovisiti i njihova općenita dostupnost.