Uvod
U osnovnim školama u Republici Hrvatskoj
nastava informatike počela se uvoditi prije čak petnaestak godina
kao izvannastavna aktivnost ili izborni program. Tada je postojala
mogućnost uvođenja informatike kao izbornog predmeta u sedmi i osmi
razred, ali kao fakultativnog predmeta i u mlađe razrede. Treba
naglasiti da se prije uvođenja u škole informatika djeci nudila
u klubovima mladih tehničara, gdje su djeca osim modelarstva, radioamaterstva
i drugih disciplina počela stjecati prva znanja o računalstvu.
Danas je nastava informatike izborni predmet
u onim osnovnim školama koje za to ispunjavaju tehničke i kadrovske
uvjete. Uglavnom su obuhvaćeni učenici od 5. do 8. razreda, ali
svakako ne svi učenici već samo oni koji to žele. Riječ "žele"
treba shvatiti različito: ponekad nema dovoljno mjesta za sve koji
bi se željeli upisati (najčešće u velikim školama), a ponekad upisujemo
na izborni program vrlo heterogenu skupinu učenika (po sposobnostima
i predznanju) želeći zadovoljiti propisani broj učenika za formiranje
grupe.
Treba naglasiti i činjenicu da prije desetak
godina učenici nisu posjedovali kod kuće računalo i jedva su čekali
da dođu u školu u računarsku učionicu, Međutim danas većina učenika
raspolaže kod kuće s boljim računalima nego ih posjeduje dio naših
škola. Tu svakako treba naglasiti da imati kod kuće kvalitetno računalo
ne mora značiti da se učenici njime znaju služiti na odgovarajući
način.
Generacija trećeg tisućljeća
Učenici koji danas sjede u osnovnoškolskim
klupama svoju punu radnu sposobnost postići će sredinom 21. stoljeća?
Koliko ih pripremamo za to? Koliko ih uopće u sadašnjim uvjetima
možemo pripremiti za tako nešto? Koja razina informatičkih znanja
će njima tada biti potrebna? Nastavu informatike treba iskoristiti
kao sredstvo da se učenike osposobi za proces cjeloživotnog učenja.
Čini mi se da je informatika idealno područje
gdje djecu od predškolske dobi možemo poticati da razvijaju vještine
koje su zapravo nužne za cjeloživotno učenje:
- razvijanje logičkog mišljenja
- razvijanje proceduralnog mišljenja
- kreativnost
- učenje metodom pokušaja i pogrešaka
- učenje pronalaženja potrebnih informacija
za rješavanje nekog problema
Svaki nastavni predmet u školi osim materije
s kojom djecu upoznaje ima i neke svoje funkcionalne zadaće. Tako
se npr. na satovima hrvatskog jezika učenike potiče na lijepo izražavanje,
na satovima glazbene kulture razvija se sluh i osjećaj za glazbu,
na satovima povijesti uči se uspostaviti uzročno - posljedične veze
među povijesnim događajima, na satovima matematike učenike potičemo
da rješavanju matematičkih problema prilaze postupno raščlanjujući
problem, a pritom razvijamo upornost, strpljivost i marljivost.
Najvažnije funkcionalne zadaće informatike,
uz one gore navedene bile bi:
- razvijanje stvaralačkog mišljenja
- pronalaženje različitih putova rješenja
jednog problema
- stalno dopunjavanje i ispravljanje vlastitog
rješenja
- korištenje drugim izvorima znanja, a ne
samo udžbenikom
Danas su djeca preplavljena različitim multimedijalnim
utjecajima. Djeca koja imaju kod kuće računalo s priključkom na
Internet znaju naći stranice o pokemonima ili Harry Potteru, ali
je vrlo malo onih koji su na Internetu tražili neki sadržaj koji
bi im pomogao napisati referat iz npr. biologije. Rijetki su učenici
koji na Internetu traže edukativne igre iz kojih nešto mogu naučiti,
većina će radje igrati neku "destruktivnu igru". Zadaća
nas u školama je da djeci pokažemo čemu zapravo računalo služi.
Tada djeca otkrivši nove mogućnosti računala često ostavljaju svoje
dosadašnje aktivnosti na računalu. Navedimo dva primjera.
Prvi primjer:
Programski jezik LOGO (inačica za DOS) koji
se još uvijek predaje u školama moramo priznati da je zastarjela.
U potrazi za nekom inačicom, odnosno želeći zapravo saznati što
djeca u svijetu uče pod pojmom "computer science" naišla
sam na sljedeće: u svijetu je razvijeno nekoliko desetaka inačica
programskog jezika LOGO i svima on služi za učenje djece programiranju.
Na stranicama www.terrapinlogo.com
pronašla sam tada najnoviju (srpanj 2000.) inačicu Terrapin Logo
(za W95 i više) i proučivši njezine karakteristike uočila sam da
bi to mogla biti "prava stvar". Za Terrapin LOGO slobodno
možemo reći da je "multimedijalna verzija" starog LOGO-a,
jer uključuje sve do sada poznate naredbe, ali i:
- različiti prozori: grafički, tekstualni,
editor
- pomoć u .html obliku
- RGB boje kornjače
- mogućnost rada s bitmap objektima, učitavanje
svojih slika i pozadina
- brzo i jednostavno spremanje radne okoline
- 300 kornjača
- oko 100 .wav datoteka sa različitim zvukovima
- slike su formata .bmp ili .jpeg Ţ web
orjentacija
- editor za crtanje oblika kornjače Ţ kornjača
je bitmap objekt
- mogućnost kreiranja vlastitih prozora,
kontrole programa kao u vizualnim alatima
- "puno toga" može se napraviti
izvan editora na "drag and drop" principu, ali omogućuje
i zahtjevno programiranje Ţ to metodički znači: "RAD NA VIŠE
RAZINA".
- jednostavna instalacija
- polarne koordinate i trigonometrijske
funkcije
Tako učenik nakon 10 sati nastave može sam
izraditi sliku poput ove:
Učeći takav programski jezik učenik nauči
i shvati kako rade današnji sve složeniji programski alati. Koliko
smo puta nekom odraslom (ali nažalost računarski nepismenom ) objašnjavali
kako se snaći u MS Wordu! Za to nam treba mnogo više vremena i energije
nego da istu stvar objasnimo učeniku koji je ranije stekao neka
osnovna znanja o tome kako radi računalo. Sada je Terrapin Logo
zamijenio igrice koje su svi jedva čekali učitati.
Drugi primjer
Hrvatsko matematičko društvo otkupilo je
određen broj kopija alata za dinamičku geometriju Geometria Sketchpad
(www.keycurriculumpress.com/catalog/products/software/Prod_GSP.html).
Alat omogućuje učeniku laganu konstrukciju različitih geometrijskih
crteža, istraživanje pojmova i poučaka koje je naučio "klasičnom"
metodom (izometrije ravnine, kose projekcije, konstrukcije mnogokuta,
svojstva trokuta i četverokuta i njihove konstrukcije). Učitelju
je omogućena lagana izrada geometrijskih slika (za pripreme nastave
ili kontrolnih zadaća), ali i priprema različitih zadataka za učenike,
kao na primjer:
- Zadana je šuma kao na slici. Treba odrediti
vektore translacije kojima su se obojana stabla preslikala u žuta
stabla te prikazati te translacije.
- Odrediti osi simetrije kojom se jedna
kućica preslikava u drugu kućicu:
Ovakvi primjeri potiču bolje učenike na daljnje
istraživanje izometrija koje su naučili, a ostalima omogućuje razumjevanje
pojmova koje su naučili.
Ovo je primjer koji nam pokazuje kako informacijsku
tehnologiju iskoristiti kao sredstvo u nastavi matematike. Danas
će svaki računarski pismen učitelj poželjeti multimedijalnu učionicu
s bibiliotekom obrazovnog software-a kojom bi mogao osvježiti svoju
nastavu koja se danas u velikom broju slučajeva izvodi kredom i
pločom. Takve "computer lab" imali su učenici u SAD još
prije skoro dvadesetak godina. Potrebno je potaknuti izradu domaćeg
obrazovnog softwarea i omogućiti prevođenje kvalitetnog stranog
software-a (posebno za prirodnoznanstvena područja). Time ćemo omogućiti
da informacijska tehnologija postane nastavno sredstvo u svakom
nastavnom predmetu.
Ali za to vrijeme ...
Što možemo odmah učiniti
Danas ćemo se teško sjetiti bilo kojeg zanimanja
za koje možemo sa sigurnošću reći da za njega nije potrebno nikakvo
informatičko znanje. Čak i kućanstva svakim danom postaju sve više
"digitalizirana" (nove generacije kućanskih aparata sve
su "pametnije"). Svaki učenik koji danas izlazi iz osnovne
škole morao bi imati "osnovna računarska znanja". Namjerno
taj pojam pišem pod navodnicima, jer se svakako treba usuglasiti
što to znači, a osim toga i kad se dogovorimo što mislimo pod tim
pojmom za nekoliko godina trebat će pojam redefinirati.
Ovdje bih u osnovna računarska znanja uključila:
- poznavanje osnovnih dijelova računala
- razumjeti osnovnu logiku rada računala
(npr. iskoristiti neki noviji programski jezik za tu svrhu npr.
Terrapin Logo)
- osnovni pojmovi o Internetu
- elektronička pošta
- izrada tekstualnog dokumenta
- rad u nekom programu za crtanje
Detaljniju razradu programa podijelila bih
u tri skupine, ovisno o tehničkoj opremljenosti:
A- za škole koje posjeduju multimedijalna
računala
B- za škole koje posjeduju računala tipa 286 ili 386
C- za škole koje nemaju računalske učionice (njima treba osigurati
barem jedno demonstracijsko multimedijalno računalo)
Ovakav program bilo bi moguće realizirati
tijekom dvije školske godine s opterećenošću za učenika 2 sata tjedno.
Time bi svi učenici dobili potrebnu informatičku pismenost, a na
primjeru ovog područja potrebno je početi izrađivati digitalne udžbenike
i obrazovne programe. Potrebno je za sve učitelje koji to žele organizirati
tečajeve o modernim alatima koji će omogućiti timovima učitelja
da izrađuju takve udžbenike i programe. S postupnim opremanjem škola
i obrazovanjem učitelja ovakav program trebalo bi dalje razvijati
i postupno omogućiti informacijskim tehnologijama prodiranje u sve
nastavne predmete.
Zaključak
Računalna tehnologija nezaustavljivom brzinom
prodire u svaki djelić našeg života i rada. Djeca nove tehnologije
primaju na drugačiji način od odraslih, jer odrastaju s novim izazovima.
Na nama je zadatak da nove tehnologije iskoristimo podižući razinu
obrazovanja u cjelini. S jedne strane potrebno je modernizirati
postojeće nastavne programe iz informatike, te ih prilagoditi potrebama
svakog učenika.
Omogućimo učenicima da im računalo postane
nezaobilazno sredstvo za rad, nastavnicima drugih predmeta novo
nastavno sredstvo, a informatika kao nastavni predmet može u tome
pomoći.
|