Sadržaj:
Uvod
Svim obrazovnim modelima zajedničke su osnovne
sastavnice edukacijskog procesa: nastavni materijali, interakcija
studenata s nastavnicima, drugim studentima i s izvorima znanja
te praktična primjena i provjera stečenog znanja. Za njihovo osmišljavanje
i stvaranje različiti obrazovni modeli na različite načine koriste
dostupne tehnologije.
Moderni nastavnici žele iskoristiti prednosti
suvremenih mrežnih tehnologija kako bi poboljšali svoje nastavničke
aktivnosti. No, stvaranje obrazovnog okružja koje će studentima
biti privlačno i koje će ih poticati na učenje, a koje će se uza
sve to i jednostavno rabiti, za nastavnika je vrlo zahtjevan izazov.
Usporedno s internetskom komunikacijskom revolucijom koja je započela
početkom 90-ih godina prošlog stoljeća razvijali su se mnogi novi
edukacijski alati i proizvodi koji su nastojali iskoristiti obrazovne
potencijale interneta. Sredinom 90-ih godina pojavljuju se prvi
softverski proizvodi nazvani virtualnim edukacijskim okružjima (engl.
virtual learning environment). Ti alati pružaju nastavnicima mogućnost
da bez specijalnih tehničkih znanja relativno brzo stvore cjeloviti
web kolegij. Glavno je svojstvo tih proizvoda to što u sebi integriraju
tehnološka i pedagoška obilježja interneta i weba u cjelovit sustav,
koji putem unaprijed pripremljenih obrazaca olakšava dizajniranje,
osmišljavanje, prezentiranje i upravljanje web tečajevima, a studentima
olakšava snalaženje i pruža potporu u učenju. Danas postoji velik
broj i komercijalnih i besplatnih alata i servisa koji omogućuju
izradu interaktivnih edukacijskih web okružja, primjerice WebCT
[1], BlackBoard [2]
ili TopClass [3].
Na temelju promišljanja o teorijskim spoznajama
o obrazovanju u virtualnom okružju te prethodnih vlastitih iskustava
[4; 5]
procijenili smo da bi takav moderan oblik edukacije mogao pridodati
novu kvalitetu i dimenziju jednom segmentu naše nastave fiziologije.
Stoga smo odlučili da u akademskoj godini 2000./01. Medicinski fakultet
u Zagrebu u suradnji s CARNetom pokrene projekt "Interaktivni
modul acidobazne ravnoteže u čovjeka" [6]
s ciljem da se obvezni izborni kolegij 2. godine Medicinskog fakulteta
"Jesmo li kiseli?" [7],
koji se do tada predavao na tradicionalan način, u potpunosti prilagodi
učenju i poučavanju u virtualnom interaktivnom edukacijskom okružju.
Metode
CARNet je hardverskom i softverskom potporom
omogućio da kolegij izradimo u okružju WebCT-a [1;
8], jednog od najpopularnijih programa
za izradu takvih okružja kojim se danas koristi oko 2.600 akademskih
ustanova diljem svijeta [9]. Alati
integrirani u WebCT okružje dopuštaju nastavniku da bez posebnih
tehničkih znanja objavi nastavne materijale i obogati ih multimedijskim
elementima, prati rad studenata, izrađuje testove kojima studenti
mogu pratiti vlastito napredovanje, obavlja ispite, sinkrono i/ili
asinkrono komunicira sa studentima putem e-pošte, chata, foruma
i ploče, te vodi cjelokupnu administraciju tečaja [10].
U virtualnom se interaktivnom edukacijskom
okružju mijenja uloga i nastavnika i studenta. Nastavnici prestaju
biti ekskluzivni izvori informacija jer mrežne tehnologije omogućuju
interakciju s različitim izvorima informacija i znanja. U tom procesu
glavna je zadaća nastavnika pomoći studentu da samostalno pronalazi,
interpretira i transferira vjerodostojne informacije u znanje potrebno
za rješavanje konkretnih problema. Nastavnik u virtualnom okružju
postaje poticateljem obrazovnog procesa koji studentima omogućuje
i olakšava da postanu aktivni i neovisni kreatori vlastitog učenja
angažirani u otkrivanju znanja [11].
U osmišljavanju i izradi interaktivnog modula sudjelovalo je dvoje
nastavnika fiziologije koji su osmišljavali sadržaj, dizajn i pedagogiju
modula te samostalno izrađivali nastavne sadržaje, a dodatno je
u tehničkoj izradi nastavnih materijala pomagao i jedan student.
Projekt izrade i prve implementacije interaktivnog modula trajao
je 18 mjeseci. Nastavu interaktivnog online modula vodila je jedna
nastavnica, a studentima je u tehničkim problemima pomagao student-demonstrator.
Kolegij se sastoji od 10 nastavnih seminarskih
jedinica u ukupnom trajanju od 30 školskih sati, a nastava se odvija
tijekom 5 uzastopnih tjedana. Svaka je nastavna jedinica strukturirana
na isti način te se sastoji od precizno definiranih ciljeva, uputa
i zadataka (pojedinačnih i grupnih), testova za provjeru točnosti
rezultata, kvizova za provjeru napredovanja u modulu, dopunskog
nastavnog štiva i linkova na kvalitetne web sadržaje. Nastavne jedinice
osmišljene su tako da pomoću uputa, pitanja i postavljanja problema
potiču studente na aktivno istraživanje putem interneta i kritičko
razmišljanje. Interaktivni modul temelji se na metodi "vođenog
istraživanja" (engl. guided discovery) pri kojoj nastavnik
osmišljava pitanja i zadatke kojima studente vodi prema određenim
odgovorima [12]. Studenti samostalnim
radom, ali i u suradnji s ostalim kolegama i voditeljem stječu znanja
o složenom homeostatskom mehanizmu, čiji je poremećaj vrlo čest
u svakodnevnoj liječničkoj praksi. U središtu tako osmišljenog virtualnog
edukacijskog okružja nalazi se student koji upravlja procesom vlastitog
obrazovanja, dok nastavnik moderira i olakšava taj proces tako što
potiče studente na samostalnu kritičku obradu informacija kako bi
postali neovisni kompe tentni stručnjaci koji će steći "kulturu
cjeloživotnog učenja" [13,
14].
Nastava našeg kolegija strukturirana je tako
da se temelji poglavito na sinkroniziranoj komunikaciji, pa smo
od ponuđenih WebCT komunikacijskih alata u izravnoj nastavi najviše
koristili interaktivnu ploču (engl. whiteboard) i chat, dok smo
asinkrone oblike komunikacije - forum i e-poštu - uglavnom rabili
za dogovore i obavijesti izvan izravne nastave. Chatom smo u realnom
vremenu razgovarali i raspravljali o zadacima istodobno objavljenima
na interaktivnoj ploči koja studentima omogućuje da u realnom vremenu
zajednički editiraju neki zadani pisani ili slikovni dokument -
tablicu, grafikon i sl. Iako vrlo zahtjevan za nastavnika i usprkos
nekoliko kraćih iznenadnih prekida komunikacije s poslužiteljem,
opisani način komunikacije odlično je funkcionirao.
Rezultati
Za potrebe kolegija u virtualnom smo edukacijskom
okružju WebCT-a izradili e-tutorijal acidobazne ravnoteže od 78
stranica, 60-ak slika i fotografija, 30-ak testova i kvizova za
samostalnu provjeru znanja i praćenje napredovanja, 4 specijalizirana
kalkulatora, nekoliko flash-animacija te stranice uputa za uporabu
WebCT-a. Prva skupina od 13 studenata 2. godine pohađala je nastavu
kolegija u novom virtualnom okružju u IV. semestru akademske godine
2001./02.
Uspješnost nastave kolegija procijenili smo
pomoću alata za praćenje studentskih aktivnosti integriranog u WebCT
putem nekoliko anonimnih anketa i, naravno, na temelju uspjeha na
završnom ispitu. Zbog malog broja polaznika (n = 13) moguća je jedino
deskriptivna analiza dobivenih podataka.
Studenti su tijekom nastave stranicama interaktivnog
modula acidobazne ravnoteže pristupili prosječno 492 puta. Prosječno
je svaki student u online okružju edukacijskog modula proveo 1.620
minuta (36 školskih sati).
Studenti su, na skali od 1-5, kvalitetu cjelokupnog
izbornog kolegija ocijenili prosječnom ocjenom 4,6, kvalitetu e-tutorijala
prosječnom ocjenom 4,7, a mogućnost sudjelovanja u raspravama ocjenom
4,6. Svi su se studenti složili s tvrdnjom da je preseljenje kolegija
iz tradicionalne predavaonice u virtualni svijet za njih značilo
bolju dostupnost nastavnih materijala, brži pristup informacijama
i bolju mogućnost provjere znanja i napredovanja. Većina se studenata
složila s tvrdnjom da virtualno okružje olakšava komunikaciju između
studenata i nastavnika te da općenito olakšava učenje. Većina se
studenata složila i s konstatacijom da je učenje u virtualnom okružju
jednako zahtjevno ili čak zahtjevnije nego u tradicionalnoj nastavi
u predavaonici. No usprkos takvom stavu, od ukupno 13 studenata
čak 11 studenata izrazilo je želju da ponovno upiše sličan kolegij!
Završnim online testom ne ispituje se činjenično znanje, već sposobnost
primjene naučenog u rješavanju konkretnih problema acidobazne ravnoteže.
Maksimalan broj bodova je 36, a za prolaz je bilo potrebno 19/36
bodova. Svi su studenti prešli prag, tj. položili ispit. Prosječan
broj postignutih bodova iznosio je 27,3/36, najbolji rezultat 33/36,
a najlošiji rezultat bio je 21/36.
Rasprava
Obrazovanje na daljinu putem interneta u
virtualnim interaktivnim edukacijskim okružjima dobiva sve veće
značenje jer nesumnjivo može povećati edukacijsku djelotvornost
i dati obrazovanju novu dimenziju [15].
No, kao što vrijedi za bilo koju drugu tehnologiju, tako ni virtualna
edukacijska okružja nemaju prirođenu edukacijsku vrijednost. Oni
su samo potencijal. Tek pravilno osmišljen način dizajniranja, prikazivanja
i organiziranja web kolegija i web aktivnosti može to okružje preobraziti
u vrijedan i učinkovit edukacijski alat. Suvremeni bi nastavnici
morali učiti i istraživati kako u taj novi medij prenijeti svoje
stare nastavničke vještine te kako razviti nove. Za to je, uz entuzijazam
i istraživački duh, potrebna i velika institucionalna potpora.
Za potpunu djelotvornost i uspješnost nastave
u virtualnim obrazovnim okružjima nastavnici i studenti moraju imati
puno povjerenje u tehnologiju kojom se služe. Za to je nužno pouzdano
funkcioniranje svih sofisticiranih softverskih i hardverskih alata
uključenih u okružje. Najmanja nefunkcionalnost i nestabilnost virtualnog
edukacijskog sustava izaziva velike frustracije i pridonosi razvoju
negativnog stava i odbojnosti prema obrazovnim metodama potpomognutim
novim tehnologijama. Stoga je dobra suradnja nastavnika s institucionalnim
informatičkim i tehničkim službama važan preduvjet integracije novih
tehnologija u nastavu.
Zaključno, u usporedbi s našim prethodnicima
iz prošlih desetljeća i stoljeća, mi nastavnici 21. stoljeća zahvaljujući
novim tehnologijama imamo daleko veće potencijale za stvaranje revolucionarno
novih uzbudljivih edukacijskih okružja. Svatko od nas morat će ubrzo
odlučiti hoće li iskoristiti te mogućnosti i postati sudionikom
te velike edukacijske revolucije ili, pak, postati njezinom žrtvom.
Zahvala
Projekt »Interaktivni modul acidobazne ravnoteže
u čovjeka« ostvaren je u suradnji s CARNetom. Zahvaljujemo CARNetu
na hardverskoj i softverskoj potpori bez koje se ovaj projekt ne
bi mogao ostvariti.
|