|
1. Novi izazovi za visoko školstvo u Europi i Hrvatskoj
1.1 Politika EU prema obrazovanju i znanosti
Jedan od rijetkih neospornih strateških ciljeva Republike Hrvatske u predstojećim godinama jest ulazak u Europsku uniju. Taj cilj podrazumijeva i harmonizaciju našeg visokoškolskog sustava s onim kojemu teži EU, ali i stav države i društva prema obrazovanju kompatibilan onom koji proklamira Europska komisija (EK). Naravno, to znači da se visokoškolske institucije trebaju mijenjati iznutra. To podrazumijeva suradnju s institucijama EU-a, rad na kvalitetnim razvojnim projektima s privrednim subjektima u RH, ali i inozemstvu, koncipiranje planova i programa studija koji predstavljaju odgovor na zahtjeve tržišta budućnosti, ali koji također pripremaju studenta za život i rad u društvu koje uči. Na sastanku Vijeća Europe u Lisabonu 2000. godine zacrtan je cilj ‘...učiniti EU najnaprednijom i najdinamičnijom ekonomijom temeljenom na znanju. Rok 2010...’ (‘making the EU the most competitive and dynamic knowledge-based economy in the world by 2010.’). Situacija trenutno nije zadovoljavajuća, budući da Europa u dobroj mjeri zaostaje za svojim najvećim konkurentima SAD-om i Japanom. Isti je skup u svibnju 2003. u Barceloni dogovorio 5 temeljnih podciljeva koje treba ostvariti da bi se ostvario cilj definiran prije 3 godine. Izdvajamo: do 2010. postotak diplomanata u području tehničkih i prirodnih znanosti (naglašena matematika) te informatike treba biti najmanje 15% te da 12,5% odraslih treba biti uključeno u cjeloživotno obrazovanje. Specificiraju da će to postići potičući mobilnost studenata, nastavnika i radne snage (uvodi se europski CV i EUROPASS dokument o osposobljenosti za rad), cjeloživotnim učenjem, upotrebom novih tehnologija, ponajprije IT-a te implementiranjem Bolonjskog procesa u visokom školstvu. Stav Europske komisije prema visokom obrazovanju ekspliciran je i u svibnju ove godine u Lisabonu na Svjetskom sajmu obrazovanja (World Education Market) u govoru koji je na otvorenju izrekla Viviane Reding, članica EK zadužena za područje obrazovanja i kulture. Posebno valja apostrofirati njezinu rečenicu: ‘Potreba za suradnjom u svim područjima obrazovanja odražava temeljnu značajku 21. stoljeća’ (‘The need for cooperation in all areas of education and training policy reflects a fundamental characteristic of the 21st century.’).
1.2. Bolonjska deklaracija i novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Bolonjska deklaracija objavljena je 1999. godine, a do sada ju je potpisalo 38 država. Hrvatska je pristupila Bolonjskoj deklaraciji 2001. godine u Pragu. Vizija je deklaracije kreiranje Europskog prostora visokog školstva (European Higher Education Area – EHEA) radi poticanja zapošljavanja i mobilnosti građana te porasta međunarodne kompetitivnosti visokog obrazovanja u Europi. I opet je rok za provođenje procesa 2010. godina. Novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je u srpnju ove godine prihvatio Hrvatski državni sabor, reflektira Bolonjsku deklaraciju. Zakon naglašava da sveučilišni studij: - osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito te ih osposobljava za razvoj i primjenu znanstvenih i stručnih dostignuća (Čl. 69.(2))
- harmonizira se s onima u europskom obrazovnom prostoru, uz uvažavanje pozitivnih iskustava drugih visokoškolskih sustava (Čl. 69.(4))
Nadalje, studij treba biti: - na razini najnovijih znanstvenih spoznaja i na njima utemeljenih vještina
- usklađen s nacionalnim prioritetima i potrebama profesionalnog sektora
- usporediv s programima u EU-u
Rokovi za promjene u skladu s novim zakonom vrlo su blizu: akademska godina 2005./2006. za preddiplomske studije, odnosno 2004./2005. za poslijediplomske (doktorske) studije. U postizanju svih tih ciljeva pomaže nam uključivanje u međunarodne, posebno europske projekte. Treba samo znati pravilno odabrati liniju financiranja i partnere.
2. Međunarodni projekti
2.1. Projekti u koje se Hrvatska može uključiti
Da bi se odgovorilo na zahtjeve koji se postavljaju pred institucije u visokom školstvu, potrebno je naći nove mogućnosti financiranja. Sredstva koja izdvaja Ministarstvo znanosti i tehnologije nažalost nisu dovoljna. Najvažniji izvori financiranja znanstvenih i stručnih projekata u Hrvatskoj jesu sveučilišta, Ministarstvo znanosti i tehnologije, gospodarstvo i CARNet. Posljednjih nekoliko godina za Hrvatsku su se otvorile nove mogućnosti financiranja projekata, koje prije svega podrazumijevaju financiranje projekata značajnim sredstvima iz inozemstva, a posebice iz Europske unije. S obzirom na izvore financiranja, projekte u Europi financira Europska komisija, europske mreže (u neke od njih je uključena i RH) te razne privatne fondacije kao na primjer Humboldt, Fulbright, Institut otvoreno društvo (Soros). Najvažniji su projekti koje financira Europska komisija projekti razvoja visokog obrazovanja Tempus i projekti koji podupiru stvaranje Europskog istraživačkog prostora FP6 (6. okvirni program). U europske mreže kao što su na primjer Eureka ili COST udružuju se zemlje radi jačanja europske konkurentnosti putem visokokvalitetnih tržišno orijentiranih istraživačkih projekata (mreža Eureka) ili sa svrhom suradnje u području znanstvenog i tehničkog istraživanja (COST).
Najjednostavnija podjela linija financiranja jest podjela na domaće i međunarodne linije, koju možemo vidjeti na dijagramu 1. 
Slika 1: Linije financiranja
Kod nas se najviše govori o projektima koji su financirani iz izvora unutar Hrvatske, dok se o međunarodno financiranim projektima u kojima Hrvatska poduzeća, sveučilišta, znanstvenici i profesori mogu sudjelovati punopravno ili pod određenim uvjetima ne znaju mnogi uvjeti. Upravo iz razloga relativno slabe informiranosti naše javnosti o međunarodno financiranim projektima, mi ćemo obratiti pozornost tim projektima.
Projekti koji se mogu prijavljivati mogu imati naglašenu znanstvenu komponentu, kao na primjer COST ili CEEPUS, mogu biti stručni projekti koji na kraju moraju rezultirati konkretnim proizvodom ili uslugom, a takvi su npr. Tempus, Eureka i UNESCO. Neki od projekata ne mogu se svrstati ni u jednu od navedenih skupina, jer sadrže i znanstveno-istraživačku komponentu, ali i stručnu i razvojnu komponentu. Takvi projekti su projekti 6. okvirnog programa, Nato Science te projekti Alpe-Jadran.
2.2. TEMPUS III program
Tempus III program je namijenjen razvoju sustava visokog obrazovanja u tzv. zemljama partnerima (Partner Countries) putem unapređenja međusveučilišne suradnje zemalja u regiji sa zemljama članicama Europske unije. Temeljne su ideje Tempus projekata međunarodna suradnja, razvoj partnerstva unutar hrvatskih sveučilišta, poticanje interdisciplinarnosti, ICT, e-learning rješenja, uključivanje u Bolonjski proces, povezivanje s industrijom te poticanje mobilnosti. Tempus partner zemlje dijele se u tri skupine. MEDA zemlje (Mediteranske zemlje), TACIS (Zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza) i CARDS zemlje (zemlje Zapadnog Balkana) u koje spada i Hrvatska. Osnovni uvjeti sudjelovanja u Tempus projektima jesu suradnja s minimalno 2 partnera iz zemalja članica EU-a i s minimalno jedim sudionikom iz zemlje partnera. Od ta tri partnera najmanje dva moraju biti sveučilišta. Na projektima je poželjan što veći broj sudionika, koji dolaze iz zemalja partnera, zemalja EU-a i zemalja kandidata, a Hrvatska posebno podupire projekte u kojima sudjeluje više partnera iz Hrvatske iz razloga poticanja međusveučilišne suradnje unutar Hrvatske. U sklopu Tempus projekata postoje 3 vrste različitih projekata, koji podupiru specifične aspekte programa. Individualne stipendije za mobilnost (Individual Mobility Grants – IMG) jesu stipendije malog iznosa koje se dodjeljuju sveučilišnim nastavnicima i administrativnom osoblju za kratke posjete sa specifičnom zadaćom. Najvažniji u okviru Tempus projekata su Kooperacijski projekti visokog školstva (Joint European Projects – JEP) unutar kojeg postoje 3 podskupine. JEP projekti mogu biti Projekti unapređenja i razvoja nastavnog programa (Curriculum Development), Projekti upravljanja visokim učilištima (University Management) te Projekti institucionalne izgradnje (Istitution Building).
2.2.1. Novi Tempus projekti!
Treća i najnovija skupina Tempus projekata jesu Strukturalne i komplementarne mjere (Structural and Complementary Measures – SCM) kojima je cilj povećanje razine sposobnosti visokoobrazovnih institucija za strateško planiranje i institucionalan razvoj (na sveučilišnoj ili fakultetskoj razini) te pomoć u izgradnji međunarodnih odnosa. SCM su nove mjere koje su uvedene 2003. godine, a posebno su atraktivne sveučilišnim nastavnicima zbog relativne jednostavnosti prijave u odnosu na sredstva koja se mogu dobiti.
2.3. Što je EUREKA?
Europska mreža u kojoj Hrvatska ima punopravno članstvo je i Eureka . Eureka je mreža za hi-tech tvrtke i istraživačke institute kojoj je glavni cilj jačanje europske konkurentnosti putem visokokvalitetnih tržišno orijentiranih istraživačkih projekata. U projekte koje podupire mreža može biti uključena industrija, istraživački instituti i sveučilišta, a promoviraju suradnju preko granica europskih država. Eureka potiče razvoj proizvoda, procesa i usluga visoke razine. Eureka projekti iniciraju predlagači, bez posebnih natječaja tzv. ‘bottom-up’ pristupom. Eureka projekti zahtijevaju partnere iz najmanje dvije od 34 Eureka zemalja članica, dok projekt mora voditi partner iz industrije. U sklopu Eureka mreže djeluje 13 podmreža ili ‘kišobrana’ (Umbrella) te 9 Clustera. Jedna od najmlađih Eureka podmreža, koja je orijentirana učenju na daljinu, jest Eurolearn. Hrvatska je jedan od njezinih 11 osnivača.
2.3.1. Eurolearn podmreža
Cilj Eurolearn podmreže jest generiranje novih, međunarodnih, tržišno orijentiranih e-learning projekata koji uključuju inovativne tehnologije i/ili metodologije. Eurolearn podmreža je osnovana 2002. godine, a glavna aktivnost u sklopu mreže jest povezivanje potencijalnih partnera i stvaranje nacionalnih mreža. Eurolearn mreža pomaže i transformirane ideje u prave živuće projekte, asistira pri traženju partnera, pruža konzultacije pri pisanju projektnih prijedloga i savjetuje pri financijskoj konstrukciji projekta.
2.4. Ograničeno sudjelovanje u 6. okvirnom programu (FP6)
Okvirni program Europske unije (Framework Programme – FP) glavni je instrument Europske unije za financiranje istraživanja u Europi. Šesti po redu okvirni program traje od 2002. do 2006. godine, a njegov je glavni cilj stvaranje Europskog istraživačkog prostora (European Research Area – ERA). FP6 djeluje u okviru triju područja. Prva, i za Hrvatsku najvažnija cjelina jesu sedam prioritetnih područja. U okviru tog potprograma nastoje se koncentrirati i integrirati zajednička istraživanja na sedam prioritetnih područja. Prioritetna ili tematska područja su: - Prirodne znanosti
- Informacijska tehnologija
- Nanotehnologija
- Aeronautika i svemir
- Kvaliteta hrane
- Održivi razvoj, globalne promjene i ekosustavi
- Građanstvo i upravljanje u društvu temeljenom na znanju
FP6 programi u koje se hrvatske institucije mogu uključiti, uz određena ograničenja, jesu Programi strukturiranja Europskog istraživačkog prostora te Programi jačanja temelja Europskog istraživačkog prostora. Ukupan proračun izdvojen za FP6 za svih 5 godina trajanja programa jest 17,5 milijardi eura. Prosječno je trajanje FP6 projekata između 3 i 7 godina, na kraju kojih je potrebno ostvariti znanstvene i primjenjive rezultate, koji su od opće društvene koristi, ali i koristi za Europsku uniju. Europska unija financira samo projekte u koje je uključeno nekoliko partnera iz različitih zemalja. Najmanji je broj partnera koji sudjeluju na nekom projektu tri partnera iz zemalja EU-a ili zemalja kandidata za ulazak u EU. Od ta tri partnera jedan mora biti iz zemlje Europske unije, a jedan iz zemlje koja je kandidat za ulazak u EU. Hrvatska u FP6 projektima može sudjelovati tek kao četvrti partner i ne može biti koordinator projekta. FP6 program ima tzv. ‘top-down’ pristup, što znači da se natječaji formiraju od strane Europske komisije u skladu s potrebama Europske unije.
2.5. Novi europski programi
Iako u Europi već dugo djeluju određeni programi kojima se financiraju različite znanstvene, istraživačke i visokoobrazovne aktivnosti, Hrvatska u većini tih programa još ne može sudjelovati. U sljedećih nekoliko godina približavanjem Europskoj uniji Hrvatska će se postupno uključivati i u te projekte. Do sad najvažniji europski programi bili su Leonardo da Vinci , Socrates i Youth, u koje se mogu uključiti samo institucije i osobe iz Europske unije i zemalja kandidata. Zadatak programa Leonardo da Vinci jest korištenje transnacionalne suradnje radi podizanja kvalitete, promicanja inovacija i podupiranja europske dimenzije stručnih usavršavanja. Socrates je europski program usmjeren prema obrazovanju, a cilj mu je promocija europskog obrazovnog sustava i unapređenje kvalitete obrazovanja, koji se ostvaruje poticanjem suradnje između zemalja. Nova linija financiranja otvorena od strane Europske komisije jesu e-learning programi za razdoblje 2004.-2006., koji su odobreni 5. svibnja 2003. godine u Bruxellesu, a službeno započinju 4. siječnja 2004. godine s minimalnim proračunom od 33 milijuna eura. Njihova je svrha integriranje informacijske i komunikacijske tehnologije u edukacijski proces i rješavanje problema vezanih uz razvoj plana i programa te usavršavanje nastavnika. Najnoviji program namijenjen zemljama Europske unije i zemljama kandidatima jest program Erasmus Mundus, čije je trajanje predviđeno od 2004. do 2008. godine. Tim se programom želi povećati kvaliteta visokog obrazovanja i stvoriti mreža koja će generirati 250 europskih magistarskih programa do 2008. godine. Uz to, cilj je tog programa stvaranje tzv. prepoznatljive Europske etikete (‘European label’). U većini spomenutih programa Hrvatska može sudjelovati, ali uz određena ograničenja, koja su najčešće financijske prirode. Suradnja s institucijama iz trećih zemalja, u koje spada i Hrvatska, potiče se u svim navedenim linijama financiranja, ali na žalost ona nije popraćena financijskim sredstvima. Da bismo što više približili međunarodne, ali i domaće linije financiranja potencijalnim prijavljivačima projekata, Fakultet organizacije i informatike, u suradnji s CARNetom osnovao je Referalni centar za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu, na čijim se web stranicama nalaze sve relevantne informacije vezane uz tu temu.
3. Referalni centar za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu
3.1. Cilj Referalnog centra
Uvodna stranica Referalnog centra (RC) za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu ima optimističan i motivirajući ton: Dobro došli na stranice Referalnog centra za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu. Imate ideju za projekt obrazovanja na daljinu? Želite saznati kako je razraditi i na pravom mjestu prijaviti? Treba vam informacija o izvorima financiranja? Ovo je pravo mjesto za vas! Optimističan jer vjerujemo da postoji mnogo dobrih ideja koje trebaju različite vrste potpora pri realizaciji, a motivirajući zato što na jednom mjestu dajemo informacije i preporuke iz prve ruke o domaćim i međunarodnim linijama financiranja, mrežama, fondacijama i zakladama, koje mogu olakšati put do realizacije projekta. RC za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu ne pruža informacije samo o projektima obrazovanja na daljinu. Smatramo da se mnogo toga nudi, a premalo zna o svim mogućnostima financiranja da bismo se ograničili samo na područje e-learninga. Naglasak je stavljen na međunarodne projekte, pogotovo one koje financira EU. Razlog je tome što Hrvatska premalo koristi izvore financiranja koji nude vrlo izdašna sredstva za različite projekte, od znanstvenih do stručnih i razvojnih. Premalo je prijavljenih, a još manje odobrenih projekata iz Hrvatske koje financira EU. Stanje nije zadovoljavajuće, a razloga je zasigurno dosta: premala informiranost, nezainteresiranost, složen postupak prijave, administriranja i vođenja takvih projekata. Svrha je RC-a za prijavljivanje projekata da se to stanje na svim razinama popravi. Dakle, cilj ovog RC-a jest informirati i do neke mjere pomoći pri premošćivanju administrativne barijere između ideje projekta i izvora sredstava koji je potreban da bi se ideja realizirala. Podcilj je pomoći da se hrvatske visokoškolske institucije približe standardu europskih visokoškolskih institucija kako bi im u skoroj budućnosti bile uspješan konkurent na zajedničkom prostoru visokoškolskog obrazovanja.
3.2. Sadržaj i struktura weba RC-a
Cilju RC-a (učiniti relevantne informacije vezane uz prijavljivanje projekata lako dostupnima) prilagođena je i njegova struktura. Početna stranica RC-a sadrži sljedeće kategorije: novosti, linije financiranja, preporuke Referalnog centra, linkovi na slične sadržaje, najčešća pitanja, forum, tražilica, o nama i mapa centra. Stranice su gotovo svakodnevno ažurirane, što je vidljivo u kategoriji Novosti. U Novostima ćete naći informacije o prijavama projekata, informativnim danima i radionicama. Uz Novosti, jedna od važnijih kategorija jest ona pod nazivom Preporuke Referalnog centra. U neformalnom stilu pisane te su informacije vrlo bitne jer su pisane iz vlastitog iskustva prijavljivanja i koordiniranja projekata, odnosno mreža. U Preporukama se nalaze informacije koje nisu dostupne nigdje drugdje na webu, dakle ‘insajderske’ informacije, koje mogu pomoći svim potencijalnim nositeljima projekata da usporede linije financiranja i da se odluče koja je za njih i njihov potencijalni projekt ona prava. Ovdje se mora naglasiti da su za sada preporuke ograničene na međunarodne linije financiranja. Informacije o domaćim linijama financiranja vrlo je lako pronaći, a osim toga prijave za njih nisu toliko složene kao za neke od međunarodnih linija financiranja.
3.3. Daljnji razvoj i planovi RC-a
Referalni centar za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu i dalje će raditi na širenju i ažuriranju sadržaja weba, ali i na promidžbi tog sadržaja na domaćim i međunarodnim konferencijama, seminarima i INFO danima. U skorijoj budućnosti stranice RC-a bit će nadopunjene sadržajem, odnosno informacijama o četiri međunarodne zaklade: Institut Otvoreno društvo, zaklade Alexander von Humbolt i Fulbright te British Council. Objavit ćemo i podatke o prvoj institucionalnoj mreži u koju je RH uključena putem Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a radi se o Europskoj znanstvenoj zakladi (European Science Foundation). U daljnjoj budućnosti planira se umrežavanje RC-a za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu s kompatibilnim projektima. Imate li nedoumica ili pitanja vezanih uz prijavljivanje projekata, slobodno nam se javite na adresu ili telefon. Članova tima RC-a za prijavljivanje projekata obrazovanja na daljinu rado će vam pomoći. Forum za korisnike otvoren je za rasprave i nadamo se što većem broju priloga korisnika. Posjetite nas na www.carnet.hr/referalni/obrazovni/ppod. Vaša pitanja, sugestije, komentari ili kritike pomoći će da te stranice ispune svoj smisao i budu sve bolje u svakom pogledu. Radujemo se kontaktu s vama!
|
