|
Je li došlo vrijeme ili isplati li se o tome uopće
A s priličnom sigurnošću možete se i okladiti da se u središnjoj ulozi u takvoj raskoši nalazi prozorčić sa savršeno jasnim, kristalno bistrim videom, baš onakvim kao na vašem DVD-u u dnevnoj sobi, ako ne još i boljim jer, ipak, radi se o tom-i-tom, najnovijem principu kodiranja. Takvih priča iskusni se vukovi obrade i prijenosa pokretnih slika putem Interneta sjećaju na desetke. Redovito bi se ponavljale kod svakog nagovještaja izlaska nove generacije standarda za obradu video- ili audiosignala, a rezultati bi isto tako redovito bili ispod očekivanja. Ipak, nakon relativno duge stagnacijske faze u mladoj videokonferencijskoj industriji (o kojoj se, izuzmemo li porođajne muke, s ozbiljnošću može govoriti tek od ranih 90-ih godine), čini se da se nalazimo u jednom vrlo prosperitetnom razdoblju, u kojem se uzbudljive novosti izmjenjuju jedna za drugom. U nastavku ćemo nastojati predstaviti trenutno stanje glede prijenosa pokretnih slika putem CARNetove mreže, dakle, unutar akademske zajednice u Hrvatskoj. Naš odgovor na suvremene trendove zove se CARNetova videomreža. Iako u svom osnovnom opisu uključuje i sustav internetske televizije s neprekidnim emitiranjem programa, sustav za proizvodnju i pohranu višemedijskih sadržaja te sustav stolnih videokonferencija, na ovom ćemo mjestu pozornost usmjeriti na sustav sobnih videokonferencija, u kojem se u proteklih par godina dogodilo možda najviše novosti. Još nešto važno prije nego krenemo dalje – a što mi to zapravo razumijevamo pod pojmom videokonferencija? Ukratko, to je dvosmjeran, istovremen (sinkron) prijenos zvuka, slike i drugih podataka između dviju ili više međusobno udaljenih lokacija. S obzirom na broj sudionika, videokonferencijske sustave možemo podijeliti na stolne (osobne) i sobne (grupne) sustave, što za sobom povlači i odgovarajuću tehničku složenost pripadajućih sustava. Stolne videokonferencije vezane su uz osobno računalo i uglavnom omogućuju konferencije u ograničenoj kvaliteti, iz čega proizlazi i njihovo ograničenje s obzirom na broj sudionika po pojedinoj lokaciji. Nasuprot njima, sobne videokonferencije obavljaju se iz specijaliziranih prostora i omogućuju sudjelovanje većeg broja ljudi po pojedinoj lokaciji. No, o tome više u nastavku. A sada nešto potpuno drugačije – malo povijesti.
Gdje smo počeli ili svaki je početak težak
Prva, a samim time i najvažnija godina u svakoj priči o višemedijskim sadržajima u CARNetu i oko njega godina je 1994. Početak je to bavljenja obradom videosignala u CARNetovoj mreži i vezan je uz 11. Animafest i prvu pohranu višemedijskih sadržaja u MPEG-1 formatu. Druga važna godina je 1997., što je početak doba prijenosa videosignala, odnosno prvog internetskog prijenosa (engl. streaming) u Hrvatskoj. Početak je to testiranja koncepata i tada raspoloživih tehnologija – MPEG-1 i RealMedia. Otada počinje kontinuiran rad na realizaciji onoga što će tijekom 2000. godine prerasti u CARNetov MoD (Media on Demand) sustav, a kasnije i u internetsku televiziju.
Sljedeća važna godina je 1998., kada su uspostavljeni prvi grupni videokonferencijski sustavi zasnovani na ATM mrežnoj tehnologiji. Radilo se o K-Net Cellstack Classic sustavima, koji su zahvaljujući korištenom M-JPEG standardu omogućivali iznimnu kvalitetu prijenosa, modernoj opremi još uvijek nedostižnu. Nažalost, njihova ograničenja također su bila iznimna, u nekim slučajevima i presudna. U takvoj situaciji ograničenost broja lokacija pogodnih za održavanje videokonferencijskih prijenosa, nemogućnost međunarodnih prijenosa te relativno velika složenost tehničke podrške prevagnula je pred savršenom slikom i zvukom u zajamčenoj kvaliteti. 
Slika 1. Mobilni ATM videokonferencijski sustav Za potrebe pokrivanja što većeg broja potencijalnih lokacija u svim regionalnim centrima uspostavljeni su mobilni kompleti opreme, koji su u potpunosti zadovoljavali zahtjeve postavljene pred tehničku potporu videokonferencijskim prijenosima. Jasno, uz prije navedena ograničenja. Bilo je to doba glomaznih tehničkih podrški, doba pronalaženja najnevjerojatnijih tehničkih rješenja za svaku pojedinu lokaciju i za svaki pojedini događaj, doba obveznih proba i neispavanih tehničara. Riječju – pravo čistilište za svakog višemedijalnog tehničara. No, znamo što dolazi nakon čistilišta. Putem tog sustava uspostavljena su prva redovita predavanja korištenjem videokonferencijskog sustava u Hrvatskoj između Fakulteta elektrotehnika i računarstva u Zagrebu i Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku. To nas dovodi do (zasad!) posljednje u nizu važnih godina – 2000., kada su pokrenuta početna testiranja radi primjene novog videokonferencijskog sustava koji bi pokrio navedene nedostatke, uz prihvatljive gubitke na drugoj strani. Usporedo s uvođenjem nove generacije videokonferencijskih sustava pokrenuta je i uspostava učionica za udaljena predavanja (Teleconferencing Room - TCR učionica), u toj prvoj fazi samo u najvećim gradovima – Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Moderno doba videokonferencija bilo je na vidiku.
Kamo smo došli ili lako je ako znaš kamo ideš
Kao zamjena za ATM tehnologiju za potrebe videokonferencijskih prijenosa, nakon faze testiranja i ispitivanja tijekom 2001. godine odabrana je IP tehnologija, temeljena na ITU-T H.323 standardu. To je standard koji u sebi sadrži cijeli niz podstandarda – pravila i preporuka o dvosmjernom prijenosu videosignala putem mreža zasnovanih na TCP/IP protokolu bez zajamčene kvalitete ili jednostavnije – Interneta. 
Slika 2. IP videokonferencijski kodek U odnosu na ATM sustav, karakteristike IP sustava obrnuto su proporcionalne – mane ATM sustava pretvorene su u prednosti IP sustava. No nažalost – i obratno. IP sustav tako se odlikuje ponajprije fleksibilnošću – doslovno svaka lokacija spojena na CARNetovu mrežu zadovoljavajućim mrežnim priključkom primjenom tog sustava postala je potencijalnim mjestom za održavanje konferencijskih prijenosa, a razlike između međunarodnih, odnosno međumrežnih poziva i poziva unutar jedne mreže ili zemlje više ne postoje. Osiguravanjem funkcionalnosti sustava po uzoru na klasičnu telefoniju u kombinaciji s upravljačkim sučeljem jednakim onome na kućnom daljinskim upravljaču TV prijemnika nestala je potreba za složenom tehničkom podrškom. K tome, IP sustav omogućuje nam dodatne mogućnosti o kojima u slučaju ATM sustava nismo mogli niti sanjati. Da pobrojimo samo neke – mogućnosti dijeljenja prezentacija svim stranama u konferenciji, jednostavno održavanje višestranih veza, mogućnost namještanja udaljenih kamera, mogućnost izravnog spajanja više izvora signala istodobno itd. Dosad je sve zvučalo savršeno, zar ne? Svakako, ali evo ga: 'ali' ... Na štetu važnog dobitka na pobrojenim područjima, morali smo se odreći izvanredne kvalitete slike (PAL kvaliteta) i audio CD kvalitete zvuka ATM sustava. Kvaliteta IP sustava dugo se nije mogla niti približno usporediti s onom ATM sustava, već i zahvaljujući samoj činjenici da priroda TCP/IP tehnologije u svojoj, da je tako nazovemo, klasičnoj postavci ne podržava nikakav mehanizam jamčenja kvalitete, pa nema jednostavnog načina da svojem videosignalu dodijelite prednosti pred, u tom trenutku, potpuno nevažnoj poruci elektroničke pošte ili podacima za web koje upravo pregledava kolega koji se dosađuje za susjednim stolom. No ipak, unatoč očitim nedostatcima, stavimo li na vagu sve prednosti i nedostatke IP sustava, vaga će dobrano prevagnuti u prilog upotrebe IP sustava. K tome, svakim danom situacija je sve povoljnija po IP videokonferencijske sustave, što se najbolje može vidjeti na sljedeća dva detalja. Primjenom neke od metoda osiguravanja kvalitete prijenosa i na mrežama zasnovanima na TCP/IP protokolu, što klasičnih i standardiziranih, što specijaliziranih koje su pojedini proizvođači razvili za potrebe svojih linija proizvoda, kvaliteta prijenosa primjetno se poboljšava. Znatno veće poboljšanje kvalitete postiže se primjenom novih protokola za kodiranje videosignala, pri čemu svakako valja istaknuti H.264 protokol ('dvaput bolje' – zadržava istu kvalitetu videosignala uz smanjenje količine podataka za polovicu), čije je nedavno uključivanje u proizvodne linije vodećih proizvođača imalo velik utjecaj na poboljšanje kvalitete prijenosa videosignala.
A kao što smo rekli i na samom početku – rad na novim standardima i protokolima se nastavlja.
Naš konj za trku po svjetskoj stazi ili što mi to imamo
CARNetov sustav sobnih videokonferencija temelji se, dakle, na H.323 videokonferencijskom standardu, odnosno IP tehnologiji. To omogućuje jednako jednostavno upravljanje stolnim sustavima za osobnu upotrebu i velikim grupnim – sobnim sustavima. 
Slika 3. TCR učionica u CARNetovoj videomreži Većina videokonferencijskih prijenosa u CARNetovoj videomreži obavlja se iz TCR učionica. To su specijalizirani prostori potpuno prilagođeni komfornom i visokokvalitetnom sudjelovanju u konferencijskom prijenosu većeg broja sudionika. TCR učionice ponajprije su namijenjene udaljenim predavanjima za potrebe kolegija na ustanovama članicama na kojima su smještene. Tehničke pripreme za uspostavu prijenosa iz TCR učionice svedene su na najmanju moguću mjeru, čime je omogućena velika funkcionalnost i upotrebljivost. Realizacija TCR učionica obavljena je u tri faze. U prvoj fazi, završenoj 2002. godine, pokriveni su najveći gradovi i sveučilišni centri u Hrvatskoj – Osijek, Rijeka, Split i Zagreb. U drugoj fazi, završenoj 2003. godine, pokriveni su manji akademski gradovi – Varaždin, Dubrovnik, Pula, Šibenik i Zadar, a sukladno potrebama i predviđenom porastu zahtjeva za videokonferencijskim prijenosima pojačana je i mreža TCR učionica na području zagrebačkog sveučilišta. Završetkom druge faze na području CARNetove mreže uspostavljeno je 15 TCR učionica, čime su zadovoljene potrebe većih sredina, a time je uspostavljena i mreža ustanova izvora potencijalnih predavača za druge, manje sredine. Upotpunjavanje sustava TCR učionica planira se završetkom treće faze. 
Slika 4. Mreža CARNetovih TCR učionica Treća je faza u procesu realizacije, a u njoj se sukladno mogućnostima CARNeta planiraju u videomrežu povezati i svi mali akademski gradovi, čime će svi gradovi u kojima postoje akademske članice imati najmanje jednu TCR učionicu. Time se nastoji izjednačiti mogućnost ustanova u manjim sredinama te koliko je to god moguće anulirati nedostatci uzrokovani njihovom geografskom izoliranošću, nepristupačnošću zbog vremenskih ili drugih neprilika, neopremljenošću ili nedostatkom odgovarajućeg stručnog osoblja. Oprema koja čini TCR učionicu, bez obzira na opseg i složenost sustava, u osnovi se može podijeliti na tri podsustava: Videosustav čine sustavi za snimanje i prezentaciju videosignala. To uključuje kamere (u broju ovisnom o konfiguraciji i veličini prostorije) zajedno s uređajima za njihovo upravljanje, prezentacijske sustave (projektore i platna, obično dva po lokaciji) i uređaje za njihovo upravljanje te razne reprodukcijske uređaje (DVD i S-VHS). Čine ga sustavi za snimanje, reprodukciju i poboljšanje kvalitete zvuka. Tu se ubrajaju mikrofoni u potrebnom broju (klasični – žični i bežični), sustav razglasa, miješala, potiskivači povratne veze i dr. - Računalno-komunikacijski sustav
Sastoji se od videokonferencijskog kodeka, aktivne i pasivne mrežne opreme te višemedijski opremljenih računala. Ovdje valja pribrojiti i elektroničku školsku ploču. Pri opremanju TCR učionica u potpunosti su poštivane specifične potrebe pojedinih ustanova članica. Stoga se teško može govoriti o pravilu ili 'CARNetovom modelu' izrade TCR učionice. Tako se u CARNetovoj videomreži mogu naći sljedeći tipovi TCR učionica: Kod ovog tipa TCR učionice maksimalno su poštivane stručne preporuke vezane uz broj ljudi (35 – 50 (70) mjesta), s razvodom lokalne mreže i mikrofona po stolovima za auditorij, sa sustavima za daljinsko upravljanje smještenima u zaseban prostor upravljačke kabine. Takvi sustavi nalaze se u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Sukladno potrebama pojedinih članica s većim brojem studenata ili specifičnim potrebama za videokonferencijske prijenose prilagođene su velike dvorane sa 100-200 mjesta. U takvim prostorima nastojala su se koliko je to moguće poštivati pravila i preporuke za idealnu TCR učionicu, ali je na štetu znatno većeg broja sudionika ipak do neke mjere nužno odreći se kvalitete i komfora u praćenju konferencijskih prijenosa. To ipak u prvom redu vrijedi za komfor sudionika, a ne za osjetniji pad kvalitete prezentacije zvuka ili slike. Primjeri takvih TCR učionica nalaze se u Varaždinu, Zadru i Zagrebu (Medicinski fakultet). U ovom slučaju radi se u prostorima opremljenima najnužnijim uređajima potrebnima za održavanje videokonferencijskih prijenosa. Osnovna funkcionalnost takvih sustava svedena je na nužne podsustave – video, audio i komunikacijske. Takvi sustavi mogu biti i djelomično ili u potpunosti pokretni, čime se osigurava pokrivanje određene lokacije na više prostorija, prema trenutnim potrebama. Mogućnosti takvih sustava znatnije su smanjene u odnosu na prva dva oblika uspostave TCR učionica, no takvi se nedostaci mogu svesti na najmanju moguću mjeru odabirom odgovarajuće kombinacije opreme, u prvom redu videokonferencijskog kodeka kao središnje komponente svakog sustava. Sve TCR učionice, bez obzira na tip, građene su modularnim principom. Na taj način podržano je lagano i jednostavno praćenje budućih trendova u razvoju takvih sustava i tehnologija, gdje se poboljšanje sustava ili uvođenje nove tehnologije svodi tek na zamjenu jedne ili nekoliko komponenta, dok ukupnost funkcionalnosti sustava ostaje netaknuta. U gotovo svim slučajevima takav se posao svodi na zamjenu videokonferencijskog kodeka. Nadalje, još je važno napomenuti da prenamjenom određenog prostora za potrebe TCR učionice upotreba dotičnog prostora nipošto nije postala isključivom. Naprotiv, prisutnost takvog sustava iz temelja mijenja i organizaciju lokalne nastave i višestruko podiže njezinu kvalitetu primjenom pripadajućih podsustava (npr. elektronička školska ploča i prezentacijski sustavi).
Što je skriveno od oka ili o tehnici; znači, dosadan dio
Srce CARNetova videokonferencijskog sustava čini videokonferencijska infrastruktura. Skup je to uređaja čudnih i stranih naziva, ali presudne uloge u jednostavnosti korištenja za krajnjeg korisnika tako složenog sustava. Uređaji su to koji nas približavaju na korak do funkcionalnosti klasične telefonije – polazna pretpostavka njihove upotrebe činjenica je da krajnjeg korisnika ne zanima složena tehnička pozadina sustava na razini doktorske disertacije, već mogućnosti odabira lako pamtljivog broja putem nekog ekvivalenta telefonske slušalice i u trenutku dobivanje jasne slike i kristalno čistog zvuka kolege, auditorija, profesora, poslovnog partnera... na drugoj strani svijeta. Prvi važan uređaj u lancu usluga koje čine sustav videokonferencija jest središnja upravljačka jedinica (MCU, Multipoint Control Unit). Obavljate li dvostrane konferencije, ovaj vam uređaj nije potreban i vaš je život znatno lakši. Ako pak u istoj konferenciji trebate tri ili više strana, tada je nužna upotreba ovakva uređaja, pa mu otuda dolazi i naziv – središnja upravljačka jedinica. Ovaj se uređaj brine za spajanje svih sudionika u konferenciju te distribuciju zvuka i slike svim sudionicima prema odabranom načinu rada. CARNetov samostojni MCU uređaj podržava spajanje do 24 strane istodobno u konferenciju u najvišoj kvaliteti (brzina do 2 Mbit/s). Pritom svaka strana prema želji odabire izgled svog sučelja – sama odabire govornika ili više njih koje želi gledati izdvojene u jednom od 27 mogućih rasporeda na ekranu. I sve to putem jednostavnog daljinskog upravljača. Uz to, višestrane konferencije ograničenih mogućnosti mogu se obavljati i pomoću većine samih videokonferencijskih kodeka koji se koriste u CARNetovoj videomreži na temelju programske podrške koja čini njihovu standardnu opremu. Drugi uređaj koji čini CARNetovu videokonferencijsku infrastrukturu još je jedan s nezgodnim imenom – gateway. On omogućuje uspostavljanje veze s lokacijama koje za pristup Internetu koriste ISDN tehnologiju. Budući da je CARNetova videokonferencijska infrastruktura zasnovana na IP tehnologiji, njegova uloga kao uređaja koji povezuje dvije različite tehnologije u tom je slučaju neizbježna. Njegova upotreba česta je u slučaju povezivanja s neakademskim lokacijama, koje u pravilu ne odlikuje dobro razvijena mrežna infrastruktura zasnovana na TCP/IP protokolu. Vrlo rijetko njegova je upotreba potrebna i u slučaju akademskih i istraživačkih institucija, a tada se gotovo redovito radi o lokacijama koje se nalaze na području SAD-a, Kanade, Japana ili Australije. Gatekeeper. Opako ime, zar ne? Lako bi ga bilo prevesti kao čuvar, vratar ili ključar, no svako od tih imena tek bi djelomično opisivalo funkciju i važnost toga uređaja, pa se u slične avanture još nismo upustili. Iako predstavlja mozak cijelog IP videokonferencijskog sustava, on nije i nužan, vaš će sustav raditi i bez njega, samo što će vam život biti znatno kompliciraniji. Ipak, čim je prisutan u nekoj mreži, svi videokonferencijski uređaji svakako ga moraju koristiti.
CARNetov središnji gatekeeper tvori hrvatsku IP videokonferencijsku zonu pozivnog broja jednakog onom u sustavu telefonije – 385, te približavanjem funkcionalnosti cjelokupnog sustava telefoniji znatno pojednostavnjuje život svakog višemedijskog tehničara i krajnjeg korisnika. Njegova prisutnost omogućuje svakom korisniku CARNetove videomreže punu komfornost uspostavljanja konferencija bilo koje vrste jednostavnim biranjem određenog niza brojeva, koji još k tome nije IP adresa od 12 brojeva, već jednostavan nepromjenjiv niz od 6 (za pozive unutar Hrvatske) ili više brojeva (za međunarodne pozive, ovisno o pozivanoj mreži). Ako ste se vi ili druga strana preselili na drugu lokaciju, jednom dodijeljeni broj ne mora se mijenjati, čime se osigurava mobilnost videokonferencijske opreme. Korisnika, dakle, ne zanimaju promjene u sustavu s obzirom na broj sudionika koje poziva u konferenciju (Trebam li MCU? Koji?) ili tehnologiju koju koristi druga strana (Ide li to preko gatewaya? Kojeg? Tko će pokriti troškove poziva?). On samo odabire odgovarajući broj. Za kraj tehničkog dijela priče još jedna komponenta sustava, po važnosti u samom vrhu. To je središnji rezervacijski sustav, koji krajnjim korisnicima omogućuje pregled slobodnih termina u svim TCR učionicama i njihovu rezervaciju. Radi se, dakle, o aplikaciji s web sučeljem koja nije striktno vezana uz klasični tehnički opis sustava, ali njezinu važnost u cjelokupnom funkcioniranju sustava ne treba posebno naglašavati. Ono što gatekeeper predstavlja u tehničkoj hijerarhiji CARNetove videomreže, središnji rezervacijski sustav predstavlja u organizacijskoj hijerarhiji. Nadzor svih vrsta događanja u CARNetovoj videomreži obavlja se putem tog sustava. A koje su to sve vrste događanja, o tome više u nastavku.
Pravi alat u pravoj ruci ili kako mi to može olakšati život
S obzirom na CARNetovu ulogu, podrazumijeva se da je korištenje CARNetove videomreže vezana uz akademsku i istraživačku zajednicu u Hrvatskoj, neposredno ili posredno kroz poslove ili događaje od iznimne važnosti za cjelokupnu javnost. Najčešće se usluge sustava koriste za potrebe udaljenih predavanja, bilo unutar akademske zajednice u Hrvatskoj, bilo prema akademskim institucijama širom svijeta. U ovom slučaju može se govoriti o redovitim periodičkim predavanjima u trajanju cijelog semestra radi održavanja nastave iz pojedinih kolegija na ustanovama članicama u njihovom punom opsegu, uključujući i održavanje ispita. U drugom slučaju radi se o jednokratnim ili povremenim predavanjima za potrebe određenog posla ili osiguravanja prisutnosti većeg broja sudionika na mjestima nepovoljnima za takvo što, npr. u laboratorijima ili operacijskom dvoranama. Klasična udaljena predavanja od 1998. godine redovito se održavaju između više ustanova i gradova širom Hrvatske. Suprotnost predstavljaju ustanove iz medicinskog područja djelovanja, također redoviti korisnici usluga CARNetove videomreže, ali u pravilu sa specifičnijim zahtjevima. U njihovu slučaju obično se radi o prijenosima iz operacijskih dvorana ili laboratorija, gdje se velikom auditoriju na udaljenoj lokaciji omogućuje uvid u određeni postupak u kvaliteti jednakoj onoj koja je omogućena osobi koja ga obavlja. Nakon udaljenih predavanja za potrebe kolegija na ustanovama članicama, sljedeći način korištenja TCR učionica i usluga CARNetove videomreže općenito se odnosi na pokrivanje jednokratnih događanja – stručnih skupova, okruglih stolova i sl., čije su teme od interesa akademskoj i istraživačkoj zajednici u Hrvatskoj. Primjer takvog načina korištenja usluga videomreže jest sudjelovanje predavača širom svijeta na svim dosadašnjim CARNetovim korisničkim konferencijama (CUC, CARNet Users Conference). Sastanci stručnih timova i radnih grupa također su redovit način korištenja usluga CARNetove videomreže. U proteklih nekoliko godina postoji mnogo primjera takve upotrebe sustava: za potrebe obrana magistarskih i doktorskih radova, redovitog rada međunarodnih stručnih timova, studentskih grupa i sl.
Golub u ruci, vrabac na grani ili obrnuto ili koliko zapravo vrijedimo
I koliko, dakle, vrijedi sustav koji trenutno koristimo? Može li ga se spomenuti u društvu spomenutom na početku bez ikakve opasnosti? Prema našoj skromnoj ocjeni – može i više od toga. 
Slika 5. CARNetova videomreža u europskom okružju, 2003. godine
(Izvor: E. Verhaaren: The European Face of Videoconferencing, TNC&CUC 2003) CARNetova videomreža omogućuje uspostavljanje visokokvalitetnih konferencijskih prijenosa za potrebe bilo koje od gore spomenutih vrsta prijenosa s bilo kojom lokacijom širom svijeta, bez obzira na tehnologiju koju koristi druga strana. U europskom okružju CARNet je bio jedan od ranijih implementatora IP-a i videokonferencijskih sustava općenito. U neposrednom okružju srednje i jugoistočne Europe još uvijek nema mreže sa sličnom videokonferencijskom infrastrukturom. Prema broju uspostavljenih TCR učionica CARNetova videomreža još se ne može mjeriti s velikim svjetskim videokonferencijskim mrežama. No gledano relativno prema pokrivenosti akademskih gradova, spajanjem malih gradova realizacijom treće faze širenja TCR učionica stanje će se znatno približiti pokrivenosti u drugim akademskim mrežama. Od samog početka korištenja IP sustava razvijen je H.323 adresni plan za Republiku Hrvatsku na temelju Globalnog adresnog plana (GDS, Global Dialing Scheme), predloženog od skupine europskih akademskih mreža. Taj adresni plan kasnije je prihvaćen i od strane sjevernoameričkih akademskih mreža, čime je prerastao u jedinstven svjetski standard. Samim time CARNetova videomreža postala je i članicom ViDe grupe (Video Development Group), skupine svih svjetskih akademskih videokonferencijskih mreža. Zahvaljujući tome, korisnici njezinih usluga od samih su početaka rada sustava bili u mogućnosti na najjednostavniji način uspostavljati konferencijske veze s akademskim ustanovama i drugim lokacijama širom svijeta. Videokonferencijska infrastruktura zadovoljava sve trenutne potrebe CARNetovih ustanova članica. Nedavnom uspostavom novog sustava višestranih konferencija (MCU uređaja) ukupne mogućnosti CARNetove videomreže znatno su unaprijeđene. Daljnji smjerovi razvoja vezani su uz dva područja – organizacijsko i tehničko. U organizacijskom smislu nastojat će se realizirati treća faza uspostave TCR učionica i tako omogućiti korištenje usluga CARNetove videomreže i u malim gradovima. Nadalje, nastojat će se i dalje poboljšavati organizacijska struktura sustava CARNetove videomreže. U tehničkom smislu, zahvaljujući stalnom razvoju mrežne infrastrukture, a pogotovo uvođenjem gigabitnih tehnologija, poboljšat će se postojeće usluge i uvesti nove zasnovane na novim mrežnim servisima koje će omogućiti nova generacija mrežne infrastrukture. Uz poboljšanje postojeće H.323 videokonferencijske infrastrukture sustav će, sukladno razvojnim tokovima, nastojati uvesti nove tehnologije (SIP protokol) ili se proširiti uvođenjem već postojećih tehnologija (MPEG-2, Mbone).
Vrijeme videa ili zaključak za novo doba
Razvoj u proteklih nekoliko godina kao što se vidi bio je strelovit u pripadajućoj industriji, ali i u slučaju CARNetovih višemedijskih servisa. Prema trenutnim planovima, bliska budućnost trebala bi biti nimalo manje zanimljiva i uzbudljiva. Primjena spomenutog H.264 standarda obrade videosignala na punoj širini videokonferencijskih proizvoda podignut će prijenose na znatno višu razinu, a prvi rezultati to nesumnjivo pokazuju.
Na pomolu je još-jedan-novi protokol (SIP, Session Initiation Protocol) koji bi trebao uvesti potpuno nove koncepte i rješenja na području prijenosa između ostalog i pokretnih slika putem Interneta. Mobilna telefonija drugi je veliki pokretač zbivanja na polju višemedijskih tehnologija.
To su kretanja koja nas čekaju u vrlo skoroj budućnosti. Ona u daljnjoj budućnosti, što u smislu razvoja tehnologije znači razdoblje od 5 godina unaprijed, zapravo je praktički nemoguće predvidjeti, pogotovo ako je suditi prema tempu promjena u proteklih 5 godina. CARNetovi višemedijski servisi dobar su primjer toga.
|
