|
1. Možete li nam reći nešto o svojim iskustvima s upotrebom ICT-a u obrazovanju, osobito e-learningom?
Rado bih prvo dala općenitu definiciju e-learninga. E-learning je više od samog korištenja weba, radi se o korištenju svih oblika elektroničkih tehnologija kako bi se unaprijedilo učenje. Imamo zaista mnogo različitih iskustava s e-learningom. Obje se bavimo tim područjem u Južnoafričkoj Republici od početka 90-ih, odnosno još i prije nego što je Internet u Južnoafričkoj Republici postao raširen. Anne Strehler Od 1993. do 2000. godine radila sam u privatnom sektoru, gdje je moj posao uključivao razvoj kurikuluma za računalnu pismenost u osnovnoškolskom obrazovanju (od 1. do 7. razreda), razvoj softvera (multimedije na CD-ROM-u) za djecu predškolske dobi, konzultacije za tvrtke, radionice za obuku nastavnika (podučavanje učitelja kako da koriste računala kao jedan od alata u razrednoj nastavi) te razvoj i moderiranje nekih od prvih online tečajeva u Južnoafričkoj Republici tijekom 1998./1999. Od 2001. radim na Sveučilištu u Pretoriji, gdje se moj posao sastojao od razvoja (multimedije na CD-ROM-ovima) i vođenja projekata na području e-learninga. Bila sam uključena i u obuku osoblja na našem odsjeku, pri čemu smo za razvoj multimedije koristili aplikaciju Quest, a radila sam i instrukcijski dizajn. Vodim razvojni tim koji je razvio tečaj Facilitation on Online Learning, a drago mi je što ponovno imam priliku sudjelovati u mentoriranju tečajeva. Bavim se u prvom redu medicinom i vodim dio tima s Odsjeka za učenje na daljinu i inovacije u obrazovanju (Department of Telematic Learning and Education Innovation -TLEI), odgovornog za strateško planiranje i upravljanje promjenama vezano uz e-learning. Irene le Roux Karijeru sam započela kao znanstveni programer na istraživačkom institutu. Na Sveučilištu u Pretoriji sam počela raditi 1991., a moje polje odgovornosti bio je razvoj i upravljanje Učionicom za testiranje pomoću računala. Moje je istraživanje uglavnom bilo usmjereno na testiranje pomoću računala u visokom obrazovanju. Na magistarskom studiju predavala sam kolegij o testiranju uz pomoć računala, a sudjelovala sam i na drugim kolegijima na temu ocjenjivanja.
Razvijala sam različite multimedijalne proizvode. Projekt „Music in South Africa“ (Glazba u Južnoafričkoj Republici) 1998. godine dobio je Medijsku nagradu SAARDHE (South African Association for Research and Development in Higher Education – Južnoafričko udruženje za istraživanje i razvoj u visokom školstvu). Bila sam voditelj mnogih web i multimedijalnih projekata. U posljednje sam vrijeme svoj istraživački rad usmjerila na upravljanje e-learningom u visokoškolskom obrazovanju. Godine 2003. imenovana sam zamjenicom ravnatelja Odsjeka za udaljeno učenje i inovacije u obrazovanju, a moja najnovija zaduženja uključuju strateško upravljanje e-learning okružjem, povezivanje s Odsjekom za IT, Službom za korisnike te fakultetskim službama Akademskih informacija. Moja su briga i LMS te sustavi za e-testiranje. Upravljam timovima podrške na različitim fakultetima. Ti timovi fakultetima pomažu putem konzultacija, dizajna i razvoja e-proizvoda, grafičkog dizajna te fotografskih i video usluga.
2. Možete li nam reći nešto o Odsjeku za udaljeno učenje i inovacije u obrazovanju (TLEI) na Sveučilištu u Pretoriji? Kako je TLEI organiziran, koja mu je uloga na kampusu i kakvu podršku pruža Sveučilištu?
Odsjek za učenje na daljinu i inovacije u obrazovanju odsjek je podrške i ima oko 60 zaposlenika. Detalje o načinu i vrsti podrške koje pruža odsjek možete naći na adresi http://www.up.ac.za/telematic/ .
3. Surađivali ste s mnogim zemljama. Možete li navesti neke od njih i reći nam nešto o iskustvu TLEI-a/Sveučilišta u Pretoriji s međunarodnom suradnjom?
Konkuriranje na međunarodnom sceni jedna je od važnih strategija našeg sveučilišta. Interakcija i suradnja na međunarodnoj razini stoga se snažno potiče. Odsjek za udaljeno učenje i inovacije u obrazovanju sudjeluje na mnogim projektima kojima je cilj omogućivanje podrške za udaljeno učenje međunarodnoj akademskoj zajednici. Bergenski projekt Cilj je Norveškog savjeta za Program razvoja, istraživanja i obrazovanja u visokom obrazovanju (NUFU) unaprjeđenje istraživačkog rada u visokom obrazovanju u zemljama u razvoju. Sveučilište u Bergenu u Norveškoj uključilo je u projekt šest sveučilišta iz južne Afrike: Sveučilište u Namibiji, Sveučilište u Botsvani, Sveučilište u Zimbabveu, Sveučilište Zululanda, Universidade Pedagogica (Maputo, Mozambik) i Sveučilište u Pretoriji (Fakultet obrazovanja i Odsjek za učenje na daljinu i inovacije u obrazovanju). Cilj je tog projekta osigurati platformu za diskusije, gdje bi studenti sa spomenutih sveučilišta na doktorskom studiju mogli razmjenjivati ideje o predmetu učenja. Koristeći LMS LUVIT studenti mogu međusobno komunicirati te kroz kooperativno učenje poboljšati kvalitetu učenja. Vanjski program Imperial College Wyea Odsjek je pružio tehničku podršku u projektu suradnje vanjskog programa Imperial College Wyea (ICW EP) i Odsjeka za poljoprivredno gospodarstvo i ruralni razvoj na Sveučilištu u Pretoriji. Projekt uključuje uspostavu e-learning aktivnosti između te dvije ustanove. Cilja ICW EP-a te Odsjeka za poljoprivredno gospodarstvo i ruralni razvoj jest zajednički razvoj potencijalno snažnog partnerstva, s namjerom da to rezultira suradnjom na razvoju tečajeva/kolegija, a s vremenom i novim oblicima zajedničkih aktivnosti na programu.
Projekt učenja uz pomoć weba na Odsjeku za obrazovanje medicinskih sestara Cilj projekta suradnje Odsjeka za obrazovanje medicinskih sestara i Odsjeka za udaljeno učenje i inovacije u obrazovanju Sveučilišta u Pretoriji te s druge strane Odsjeka zdravstva, znanosti i matematike, kao i Laboratorija za učenje Tehnološkog instituta iz Blekingea u Švedskoj, jest ispitivanje metoda razmjene znanja i iskustava putem weba. Bit će provedeni zajednički zadaci, pri čemu će od koristi biti različita kulturalna, društvena i nacionalna iskustva polaznika. Očekuje se da će projekt trajati dvije godine, a cilj mu je dugotrajna suradnja. Sadržaj je odabran tako da odgovara kurikulumima studenata na obje institucije. Modul koji su razvila oba odjela za obrazovanje medicinskih sestara, a koji je oblikovao TLEI, prezentiran je na webu koristeći WebCT tijekom drugog semestra 2002. godine. Za međusobno upoznavanje studenata korištene su videokonferencije, što su studenti u obje zemlje pozdravili. Taj je modul bilo izvrstan probni pokušaj u kojem je riješeno nekoliko problema.
Sljedeća je faza projekta započela u siječnju 2003. te je trajala 10 tjedana. Tijekom te faze planirane su tri videokonferencije, dok su studenti na zadacima surađivali koristeći LMS sustav Luvit. Švedski Laboratorij za učenje razvio je module u Luvitu. Za upoznavanje studenata međusobno i s mentorima korištene su videokonferencije. Tijekom projekta ispitivat će se videokonferencije koje koriste Internet protokol (IP). Projektni tim sastoji se od prof. Neltjie van Wyk (voditelj projekta), dr. Soline Richter (predavač), Salome Meyer (predavač) s Odsjeka za obrazovanje medicinskih sestara na Sveučilištu u Pretoriji i Irene le Roux (voditeljica projekta), Almera du Pisani (tehnički stručnjak) i Erike de Bruyn (instrukcijski dizajner) s TLEI-a, kao i Inger Ljunggren (predavačica) i Doris Bohman (međunarodni koordinator) Odsjeka zdravstva, znanosti i matematike Tehnološkog instituta iz Blekingea u Švedskoj te Lasse Bourelius (projekt menadžer Laboratorija za učenje u Švedskoj). Projekt AfriHealth Fakultet Zdravstvenih sustava i javnog zdravstva Sveučilišta u Pretoriji angažirao je TLEI za projekt mapiranja kapaciteta za učenje na daljinu uz pomoć tehnologije u obrazovanju za javno zdravstvo u Africi i za Afriku. Prva faza, koja je trebala biti završena u travnju 2003., stvorit će mrežu institucija i pojedinaca dobro opremljenu resursima i temeljenu na prikupljenim i potvrđenim podacima. Ti će pojedinci i institucije imati dovoljno znanstvenog i političkog kredibiliteta kako bi omogućili da mreža znatno i na održiv način pridonese poboljšanju javnog zdravstva u Africi.
4. Možete li navesti neke zemlje u kojima ste održali svoje radionice te kakvo je vaše iskustvo s hrvatskim polaznicima?
Radionicu "Managing E-learning in Higher Education" održale smo na konferenciji Online Educa 2003. u Berlinu. Radionicu "Facilitation of E-learning" održale smo i u Belgiji te u Južnoafričkoj Republici. U početku su hrvatski polaznici bili suzdržani i nisu otvoreno iznosili svoje mišljenje niti dijelili iskustva, ali su se nakon nekog vremena oslobodili, nakon čega su slobodno raspravljali, postavljali pitanja i iznosili ideje. To nam je zaista bilo drago.
5. Što smatrate da je hrvatskim polaznicima još potrebno kako bi dostigli zavidnu razinu uspjeha u korištenju e-learninga u obrazovanju kao što je to uspjelo vaše sveučilište?
Tijekom našeg posjeta stekle smo dojam da ICT infrastruktura u Hrvatskoj može podržati uvođenje e-learninga. CARNet nudi pristup LMS-u (WebCT). To je dobar početak jer u Hrvatskoj postoji netko tko može poučiti one koji su zainteresirani za korištenje tog sustava. Međutim, tu su i mnoga druga pitanja. Na Sveučilištu u Pretoriji WebCT je integriran u druge sustave na kampusu, a velik dio administracije koji se odvija putem learning menadžmenta automatiziran je sustav. Smatramo da hrvatska sveučilišta koja žele implementirati e-learning moraju obratiti pozornost na takve aspekte infrastrukture i integracije. Da bi integrirani pristup razvoju kolegija i izvođenju bio prihvaćen u širokim krugovima, pozornost će morati biti posvećena i organizacijskim strukturama hrvatskih sveučilišta. Naposljetku, okružju koje se temelji na tehnologiji ili uz podršku tehnologije treba prilagoditi i pristup predavanju i poučavanju, što za neke od profesora može značiti znatnu promjenu u načinu rada.
6. Vidite li mogućnost buduće suradnje Sveučilišta u Pretoriji i hrvatske akademske zajednice?
TLEI-u nije jednostavno odgovoriti na pitanje akademske suradnje. Suradnja je pitanje individualnih članova akademske zajednice, pri čemu TLEI može pružiti smjernice i podršku potrebnu da bi suradnja bila uspješna.
|
