|
Riječ vrijednost se naravno može koristiti u novčanom smislu, ali se jednako tako može koristiti i u smislu osobne, organizacijske ili jednostavno vrijednosti nekog projekta. Može se reći da je vrijednost izravno povezana s onime što se očekuje u projektu. Projekt ima visoku vrijednost ako se očekivanja ostvare i obratno. Znači li to da je onda, kada se radi o projektu edukacije i ako znate što se očekivalo, lako procijeniti njegovu vrijednost? Pa, ovisi! Velik je naglasak stavljen na novac koji se može uštedjeti korištenjem e-learninga. U tolikoj mjeri da su mnoge organizacije e-learning implementirale samo radi uštede. Drugim riječima, zaboravite je li e-learning najbolji način izvođenja edukacije i hoće li polaznici biti obrazovani na uspješniji način u usporedbi s drugim metodama, glavno je da se štedi novac. Ušteda je jedan od poželjnih rezultata e-learninga, ali ne bi trebala biti glavnim razlogom njegove implementacije. Umjesto toga vrijednost edukacije trebala bi se interpretirati kao mogućnost da ta edukacija posluži nekom cilju ili rezultira nekim učinkom.
Riječ vrijednost se naravno može koristiti u novčanom smislu, ali se jednako tako može koristiti i u smislu osobne, organizacijske ili jednostavno vrijednosti nekog projekta. Može se reći da je vrijednost izravno povezana s onime što se očekuje u projektu. Projekt ima visoku vrijednost ako se očekivanja ostvare i obratno. Znači li to da je onda, kada se radi o projektu edukacije i ako znate što se očekivalo, lako procijeniti njegovu vrijednost? Pa, ovisi! Velik je naglasak stavljen na novac koji se može uštedjeti korištenjem e-learninga. U tolikoj mjeri da su mnoge organizacije e-learning implementirale samo radi uštede. Drugim riječima, zaboravite je li e-learning najbolji način izvođenja edukacije i hoće li polaznici biti obrazovani na uspješniji način u usporedbi s drugim metodama, glavno je da se štedi novac. Ušteda je jedan od poželjnih rezultata e-learninga, ali ne bi trebala biti glavnim razlogom njegove implementacije. Umjesto toga vrijednost edukacije trebala bi se interpretirati kao mogućnost da ta edukacija posluži nekom cilju ili rezultira nekim učinkom.
Popraviti, promijeniti ili zaštititi
Edukacija se uglavnom organizira s jednim od ova tri cilja. Popraviti – ispraviti ponašanje koje iz sto i jednog razloga ne daje željene rezultate. Ova bi grupa mogla pokrivati obuku za informacijsko-komunikacijske tehnologije jer većina ljudi zna nešto, ali znati učiniti tek mali dio o nečemu nije produktivno, pa treba »popraviti« nedostatak znanja. Promijeniti – izmijeniti ponašanje koje ne slijedi nijedan od najboljih praktičnih primjera iako takvi možda već postoje u velikom broju. Ljudi možda misle da znaju sve o vođenju sastanaka, no velik dio onoga što znaju neispravan je, što rezultira lošim i neproduktivnim sastancima. Takvo ponašanje stoga treba promijeniti. Zaštititi – to su obrazovne intervencije koje spadaju u najzahtjevnije kategorije. Zdravstvo i sigurnost, ručno dizanje teških predmeta, požarne vježbe i dr., kojima je cilj zaštititi pojedinca od ozljeda dok obavlja svoj posao. Svaka od tih vrlo širokih kategorija očito postoji s razlogom, ali u mnogim institucijama edukacija nije toliko organizirana. Procijeni se situacija, netko pokrene pitanje edukacije, razgovara se o području na kojem je edukacija potrebna te se organizira edukacijski tečaj. Još je rjeđi bilo koji oblik studije kako bi se utvrdilo kojom je vrijednošću za organizaciju edukacija rezultirala. Dio proračuna namijenjen edukaciji često se proteže iz godine u godinu te je zapravo nužno zlo koje se mora potrošiti bez obzira na to hoće li koristiti toj ustanovi ili ne. No ne mora i ne bi trebalo biti tako.
Postavljanje ciljeva
Već je klišej reći da svaka edukacija treba biti izravno povezana s poslovnim ciljevima. Svaki trošak ustanove na edukaciju mora rezultirati povratom investicije u kojem god obliku. To se ne može poreći, ali kako je teško mjeriti vrijednost rezultatima obuke, tako je teško i odlučiti što bi bio poslovni cilj u npr. pohađanju online tečaja o Wordu nekog pojedinca. Moglo bi se jednostavno reći da je to djelotvornost i uspješnost pojedinca ili možda manji broj poziva helpdesku, ali drugi kažu da je tu važan i faktor »pa što onda? «. Međutim, isto tako, ako niste postavili nikakav cilj, gotovo je nemoguće ocijeniti edukaciju, a kamoli odrediti vrijednost organizacije. Bez faze ocjenjivanja ciklusa ADDIE (engleski akronim od riječi: analiza, dizajn, razvoj, implementacija i evaluacija) nestao bi sam temelj ovog modela instrukcijskog dizajna. Nažalost, to je najmanje »seksi« dio edukacije te se na nj troši najmanje vremena. Podijelite polaznicima anketu i dokle god većina njih kaže da je edukacija bila vrijedna njihova vremena, sve će biti u redu. Ali tako opet niste učinili ništa da biste izmjerili vrijednost edukacije. Jednostavno rečeno, evaluacija provjerava jesu li ciljevi edukacije ispunjeni, dok pokušaj mjerenja vrijednosti edukacije zadire dublje u promjene do kojih je zbog obuke došlo. Velika je razlika u tome što u prvom slučaju uspjeh može biti 100-postotan, dok u drugom možemo doći i do nule.
Što to točno mjerimo?
Edukacija obično dovodi do poboljšanja ili promjene na jednom ili više od jednog područja. Pod tim se područjima obično navode vještine, znanje i stavovi. Vještina – sposobnost da se neka procedura provede djelotvorno. Trenutno se mnogo diskutira o razini vještina u Ujedinjenom Kraljevstvu, a najnovije su studije pokazale je kapital vještina u Ujedinjenom Kraljevstvu niži nego u mnogim drugim zemljama. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva izdala je konzultacijski dokument pod nazivom »Vještine u 21. stoljeću – razumijevanje naših potencijala«, koji je vrijedno pročitati. Vještine obično zahtijevaju praksu i uvijek su polazna točka za određivanje standarda. Znanje – činjenice i koncepti o određenoj temi. To je nešto što kontinuirano učimo kroz život i što se najlakše testira. Jednostavno rečeno, znamo i razumijemo neku činjenicu ili koncept na ljestvici od potpunog poznavanja do potpunog nedostatka poznavanja. Većina ispitivanja kojima je cilj akreditacija barem djelomično testiraju znanje. Stavovi – ponašanje prema nekome ili nečemu. Osobito su važni u npr. podršci klijentima ili bilo gdje se izravno radi s ljudima. Stavovi mogu stvoriti ili razoriti timove, ali ih je vrlo teško mjeriti jer svatko može reći da je on u pravu, a da u to zaista ne vjeruje ili da to sam ne provede u djelo. Naposljetku, mjerenje vrijednosti edukacije mora se prilagoditi zahtjevima pojedinog kupca i vrsti promjene koju se očekuje da ta edukacija izazove.
I kako ćete to izvesti?
Vrijednost edukacije može se vidjeti na tri različite razine – individualnoj, timskoj i organizacijskoj. A slika postaje sve detaljnija što više u nju zadiremo. Za svaku bi se od razina mogla osmisliti različita metoda vrednovanja, no je li to zaista tako komplicirano? Gotovo da se kao kriterij nameće mjerenje vrijednosti promjena do kojih je došlo zbog svladavanja novih vještina ili daljnjeg razvoja već postojećih. Vjerojatno ćete na sve tri razine vidjeti porast djelotvornosti, produktivnosti, entuzijazma i pouzdanja. Možda je tako, ali to ovisi! Upitali biste se čime ta vještina zapravo rezultira. Ako je pojedinac znatno vještiji u obavljanju nekog posla nego što je to bio ranije, što će to on/a napraviti, a da već nije prije edukacije? To može biti vrlo varljivo, jer u nekim slučajevima ljudi kroz edukaciju stječu vještine za poslove koje tek trebaju obavljati. Promjena do koje je nova vještina dovela možda nije vidljiva, a osobito nije mjerljiva mjesecima, a možda ni godinama. Kako onda mjeriti vrijednost te edukacije? Za vrijeme nedavnog projekta u banci City of London, administrativno je osoblje gotovo jednoglasno zatražilo edukaciju o bankarstvu – što bi to točno bilo, koje procedure se zaista odvijaju i što znače svi oni neobični pojmovi koje svakodnevno čuju. Često predlagan naziv bio je »Bankarstvo za one koji nisu bankari«. Rijetki bi od tih ljudi, ako uopće itko od njih, postali bankari. A nisu niti željeli znati sve ono što znaju bankari. Željeli su dodatno znanje kako bi mogli razumjeti što se događa tijekom njihova svakodnevnog posla. Kao rezultat, za njih zadaci koje su im zadavali bankari više nisu bili tako zbunjujući ili čak nerazumljivi. Administrativno je osoblje iskoristilo to novostečeno znanje kako bi pametnije odgovaralo na zahtjeve bankara, rezultat čega je bila opća veća djelotvornost. No kako izmjeriti vrijednost takvog projekta za pojedinca, tim ili organizaciju? Obuka s ciljem da se isprave ili promijene stavovi i tako je zloglasno teška. Zamislite da želite naučiti osoblje za podršku kupcima da na upite odgovaraju uslužnije i stručnije kako bi se smanjio broj ili potpune uklonile žalbe kupaca na neuljudno osoblje. Cilj je jasan, ali koja je u tome stvarna vrijednost za organizaciju? Uzmemo li sve te primjere zajedno, možda ćemo doći do onoga koji smo željeli izbjeći, a to je zarada – krajnja promjena. I ovdje bi bilo vrlo teško pokazati da je za neku krajnju promjenu izravno ili neizravno zaslužna edukacija općenito, a kamoli neka određena edukacija. Pa što ako je povrat troškova za e-learning 200% veći u usporedbi s konvencionalnim metodama – što to zaista znači? Do sada smo razmotrili načine na koje edukacija može dovesti do promjena na različitim razinama neke tvrtke. Jasno je da je evaluacija važna i vrijedna, vrijednost obuke je još donekle nejasna, a možda će tako i ostati. Opasnost je u tome što se edukacija može percipirati kao čarobni štapić za sve poteškoće u nekoj organizaciji i da je vrijednost stoga uvijek na razini organizacije. No svi znamo da je edukacija pomalo slična gitaristu u glazbenoj grupi – prva je koja otpada u teškim vremenima. U tome je bit problema. Stvarna vrijednost edukacije nikada se neće pokazati kao promjene seizmičkih razmjera u imetku i budućnosti neke organizacije. Ona leži u malim stvarima i malim promjenama. Ako samo jedna osoba razvije bolje vještine i upotrijebi ih za vrijeme svog posla, edukacija će koristiti pojedincu, a kao posljedica toga i svome timu, a naposljetku i svojoj organizaciji. Ako niz ljudi stekne vrijedno znanje o tome što njihova tvrtka radi i shvati poziciju svoje tvrtke u širem kontekstu, to će, ako se to znanje bude koristilo, dovesti do pozitivnih posljedica u pojedincu, njegovu timu i na kraju u njegovoj tvrtci. I da, ako promjena stavova imalo djeluje na bilo kojem polju, logično je zaključiti i reći da će to dovesti i do promjene u nekom drugom segmentu. Naposljetku, da to nije slučaj, već bismo odavno odustali od edukacije.
Izbjeći to pitanje?
Možda je na kraju moja poruka da se prava vrijednost edukacije ne može izmjeriti. Oni koji smatraju da je edukacija gubitak vremena i novca sigurno će prigrliti takvo objašnjenje. No oni su u krivu. Postanimo na trenutak filozofi... Mi kao ljudi moramo prihvatiti promjenu ili ćemo stagnirati, a naš će mozak atrofirati. Možda nam se ne sviđa što se neka promjena događa nama, ali to je dio ljudskog života i napretka vrste. Edukacija je tako jedna od metoda kojom dolazi do promjena. Dok se god ona izvršava djelotvorno, u skladu s iskustvom i znanjem stečenim kroz godine pokušaja i pogrešaka, njezina nam je prava vrijednost svima jasna. Trebamo li stoga uopće mjeriti vrijednost edukacije? Pa, ovisi.
|
