|
Međutim, to često znači samo da smo se vratili na početak. Ako je dostupna širina frekvencijske trake nedovoljna, tada sa sigurnošću možemo izvoditi samo onakve obrazovne sadržaje kakve smo izvodili kada su osobna računala po modernim mjerilima bila primitivna. U takvom scenariju metoda izvođenja odabire obrazovni sadržaj, a trebalo bi biti obratno. Ograničenja širine frekvencijske trake u ne tako dalekoj budućnosti bit će zaboravljena prošlost, a obrazovni sadržaji i učenje bit će nam dostupni putem mobilne naprave koja će stajati usred polja. Budite sigurni da će tada krug ponovno započeti – koje ćemo sadržaje birati za izvođenje tom metodom? Prednost treba dati pristupu u kojem će obrazovni sadržaji biti osmišljeni ovisno o sadržaju i obrazovnim potrebama i ciljevima, a ne o širini frekvencijske trake internetske veze. Očito je da se videozapis ili neki drugi napredni medij ne mogu dodati dijelu obrazovnog sadržaja ako taj medij nije dostupan studentima. Što treba učiniti kako bi obrazovni sadržaj bio u skladu s načinom izvedbe? Da bi taj proces bio ispravno izveden, osnovno je da dizajner upotrijebi isprobanu i testiranu metodologiju instrukcijskog dizajna. To se može činiti preočitim primjerom, ali ako student treba naučiti neki praktični predmet, on ga mora sam isprobati u praksi. Možda osnove mogu biti naučene online, a tako bi se moglo provjeriti i studentovo znanje tog dijela gradiva, no sve dalje od toga mora biti praktično iskustvo. Na kraju ćete, naravno, dobiti kombinaciju različitih medija, ali je glavni cilj uskladiti pravi sadržaj s pravom metodom izvedbe. Iako modela instrukcijskog dizajna ima mnogo, najpoznatiji je tzv. model ADDIE, čiji dijagramski prikaz možete vidjeti niže. 
Pridržavanje postavki tog modela kod bilo kojeg će projekta vezanog uz obrazovni sadržaj uglavnom dovesti do dobrih rezultata. Na nesreću, on zahtijeva i mnogo rada, ali budite sigurni da će vam u konačnici uštedjeti vrijeme. Još je važnije to što ovaj model djeluje na svim razinama. Želite li napraviti mali obrazovni objekt u trajanju od 30 sekundi, možete primijeniti sve ADDIE faze. Slično tome, želite li napraviti edukacijsku intervenciju na razini cijele organizacije, ona će zahvaljujući ADDIE modelu teći pravim tokom. Zamislite model kao slojeve luka – svaki je sloj vrlo sličan onom prethodnom, samo je manji. Cijeli luk možete poistovjetiti s cijelim obrazovnim programom! Pogledajmo svaku fazu pojedinačno:
Analiza
- Utvrditi opravdava li obrazovni cilj korištenje čitavog procesa instrukcijskog dizajna. Možda je potrebno poučavanje tek jednostavan proces nužan za ispravljanje trenutne mane u izvedbi zadatka te stoga puni model ne bi bio prikladan.
- Tko su studenti i koje su njihove obrazovne potrebe?
- Koji je obrazovni cilj i koje teme treba pokriti?
Procjena obrazovnih potreba najvažniji je dio analitičke faze. Rezultat te faze trebali bi biti nastavni ciljevi – drugim riječima, razlog zbog kojeg se određena vježba izvodi. No da bismo saznali jesu li nastavni ciljevi zadovoljeni, moramo evaluirati nastavu. Ako ciljevi nisu zadovoljeni, proces počinje ispočetka.
Dizajn
Ova faza promatra predmet učenja i pri tome određuje korake nastave i platformu na kojoj će ona biti izvedena. Instrukcijski dizajn planira ciljeve za studente. Što su ciljevi određeniji, to će precizniji biti dizajn obrazovnih zadataka.
Razvoj
U ovoj se fazi obrazovni zadaci kreiraju i testiraju. Iz toga se može odrediti: - Jeste li ispravno analizirali obrazovne potrebe ciljane publike
- Jesu li ciljevi obrazovnog programa prikladni za ciljanu publiku
- Jesu li resursi koji su vam na raspolaganju i obrazovni zadaci adekvatni kako bi se ispunili ciljevi
- Je li učenje moguće mjeriti – kako biste saznali je li program učinkovit
Implementacija
Program je predstavljen polaznicima. U korporativnom okružju to će uključivati strategiju, jer će biti potreban interni marketing, a možda i uspostava neke vrste LMS sustava radi promatranja, praćenja i kontroliranja obrazovnog programa te mnogo truda kako bi se osigurala motivacija studenata da započnu i završe program. Ako obrazovni program uključuje različite izvedbene i implementacijske platforme, njih je potrebno koordinirati kako bi se osiguralo da tutori i treneri budu dostupni kada je to potrebno. Ako je sve proteklo prema planu, studenti će svoje novo naučene vještine i razumijevanje primijeniti na radnom mjestu.
Evaluacija
Najvažniji rezultat ove faze je ocjena uspjeha studenata te jesu li obrazovni materijali bili djelotvorni. Kad god je riječ o evaluaciji, spomene se i ime Kirkpatricka, koji je osmislio proces evaluacije obrazovnih programa u četiri faze. Važno je reći da se evaluacija djelotvorno može provesti samo ako su i druge četiri faze ADDIE procesa djelotvorno osmišljene. Rezultati posljednje evaluacijske faze identificirat će u kojim je segmentima obrazovni program uspješan, a u kojima neuspješan te će se tako pokazati koja je područja potrebno dodatno analizirati. Tako je krug zatvoren, a obrazovni se proces i dalje razvija. U drugom će krugu trebati učiti iz prethodnih iskustava i rezultata te se tako raspon projekta može povećati, a njegovi će ciljevi biti revidirani i razjašnjeni. U konačnici bi taj iterativni proces trebao rezultirati bolje obučenim nastavnim osobljem, koje će se moći bolje nositi sa zahtjevima svog posla.
Sve veći broj platformi
Nije teško pomisliti da je jedina mogućnost koju e-learning nudi staviti hrpu obrazovnog sadržaja u online okružje. Internetske su tehnologije omogućile mnogo više od toga, a broj izvedbenih platformi koje možemo odabrati raste. No, mnoge od njih još je potrebno isprobati i testirati. Mnogo je primjera programa za učenje razvijenih za upotrebu na osobnom digitalnom računalu, ali su to uglavnom pokusne inačice, a rezultati nam još uvijek ne govore mnogo o stvarnom potencijalu tih naprava. Slično tome, očekivali bismo da virtualne učionice omoguće uštedu koju mnoge organizacije žele. Rezultati su međutim raznoliki. Čini se da se stvarnu osobu koja predaje uživo i prisutnost ostalih studenata ne može zamijeniti. No, što je s obukom i mentoriranjem? Možda i ovdje vrijedi isto pravilo – za učenje uživo nema zamjene. No, protiv toga se ne treba boriti – ako e-learning ne prolazi, nemojte ga na silu nametati jer će to biti gubitak novca, vremena i truda. U svakom slučaju pri donošenju odluka treba uzeti u obzir tip studenta i specifičnosti koje biste mogli naći na mjestu učenja. To često izlazi na vidjelo u ispitivanju izvedivosti e-learninga, što je idealan način za otkrivanje koji će pristup biti djelotvoran, a koji neće. Ono se obavlja prije pribavljanja obrazovnih sadržaja i obično je to način da se postave temelji cijele e-learning strategije. Takva ispitivanja često identificiraju čimbenike kao što je spremnost radne snage da koristi e-learning i hoće li imati, odnosno hoće li im biti dopušteno da odvoje vrijeme za to. Uvijek se čini čudno to što će se menadžeri rado složiti s time da netko uzme dva-tri dana slobodno kako bi pohađao formalni obrazovni tečaj, ali ako ih zatražite da odvoje dva sata tjedno za e-learning, nemate šanse! Drugi čimbenik koji će se pojaviti jest institucionalna kultura vezano uz edukaciju. Koji postotak radne snage vidi bilo kakav oblik edukacije kao nužan dio svog svakodnevnog posla? Ako ne žele učiti, očekuje vas velika borba da bi vaš e-learning projekt bio uspješan. Situacija će se mijenjati i ovisno o dobnim skupinama i godinama staža. Što osoba ima više iskustva i što je na višoj poziciji, to je manje vjerojatno da će se pojaviti u nekom obrazovnom centru. U pitanju je sindrom 'Nisam ovako daleko došao...' Nakon svega ovoga, mogli biste doći do podatka da će tek 5% radne snage imalo prihvatiti e-learning i da je stoga cijena izrade sadržaja po osobi daleko od bilo kakvih mogućih prednosti i uštede. Što tada učiniti?
Što ja imam od toga?
To pitanje možda nikada neće biti postavljeno naglas, ali možete biti sigurni da će se svatko to pitati prije ili kasnije. Imati dogovor na takva pitanja prije nego ih itko uopće spomene jedna je od fundamentalnih strategija pri odabiru izvedbene platforme. Morate se postaviti na mjesto svakog od polaznika i odlučiti što bi ih motiviralo da prihvate neki obrazovni program. Evo i nekoliko savjeta: - Program podijelite u manje i nezavisne cjeline. Ako je netko u mogućnosti da napravi upravo onoliko koliko mu je potrebno i onda kada on to želi, veća je vjerojatnost da će se vratiti. Upitajte se kada ste vi zadnji put imali tri sata vremena da biste sjedili za svojim stolom.
- Učiniti sadržaj važnim za polaznike. Koristite primjere iz tvrtke u kojoj se obrazovanje odvija, a ne izmišljene osobe u nekoj drugoj tvrtki. Važno je, međutim, ne koristiti fotografije kolega, osobito ako su i oni povezani s obrazovnim programom – to bi sigurno izazvalo smijeh, a učenje, iako treba biti zabavno, ima vrlo ozbiljan cilj.
- Osigurajte infrastrukturu uz koju će izvedba teći bez problema. Kada se program prvi put 'sruši', to će biti i zadnji put da mu se većina ljudi približila. Za prvi utisak nema druge prilike.
- Dobro je poznata činjenica da 80% ljudi radije čita s papira nego s ekrana. Ako imate veće cjeline teksta, osigurajte mogućnost da ga se isprinta. Nemojte zaboraviti osigurati i neku vrstu priručnika kojim se polaznici mogu koristiti kasnije.
- Obratite pozornost na osobnost polaznika i odredite kakav će način učenja najbolje odgovarati većini njih. (Izdavač Gower će uskoro objaviti vrlo dobru novu knjigu Howarda Hillsa pod naslovom 'Sklonosti u e-learningu').
Time popis ne završava, ali bi vam trebao dati predodžbu zašto je toliko važno uskladiti sadržaj s izvedbenom platformom. Jedan od velikih nedostataka laserskog diska jest to što on uvijek zahtijeva da u svojem osobnom računalu imate ugrađenu komponentu pomoću koje laserski disk možete koristiti i vrlo skupu sučelnu karticu. To polaznicima znatno ograničava mogućnosti da 'dođu' do obrazovnih sadržaja. U svakom je slučaju polaznik ranije morao pristupiti učenju. Taj je problem pomoću e-learninga nestao i možete (ili ćete vrlo skoro moći) e-learningu pristupiti gdje god se nalazili. Bilo bi stoga jednostavno pretpostaviti da, ako mu je tako lako pristupiti, vi učenje morate tek učiniti dostupnim, a polaznici će u redu čekati da bi mu pristupili. U stvarnom su životu pritisci moderne radne prakse s tehnologijom dostupnost učinili gotovo mrtvim slovom na papiru. Ako polaznici provedu 80-90% dana ispred monitora, neće dobro prihvatiti vaš prijedlog da to rade još malo dulje. Na kraju je sve pitanje toga jesu li obrazovni sadržaj i metoda izvedbe kompatibilni. Ako to nije slučaj, uspjeh će vam vjerojatno izmaknuti.
|
