Planom djelovanja eEurope 2003 Europska komisija traži 'osiguravanje pogodnog pristupa Internetu i multimedijskim izvorima za sve škole, učitelje i učenike'. Prema rječniku Merriam-Webster riječ 'pogodno' znači prikladno, podesno, zgodno, a ako pogledamo stanje u europskim školama, postaje nam sasvim jasno da je pred nama još dug put.
Broadband tehnologije u europskim se školama i dalje koriste tek marginalno
Iako se upotreba broadband (širokopojasna) tehnologija kao što su kabelska i DSL veza u nekim zemljama jako proširila (jedna od dvije veze u školama u Finskoj i Danskoj jest ADSL veza, a jedna od četiri veze u školama u Nizozemskoj izvodi se putem kabelskog modema), u europskim se osnovnim i srednjim školama one većim dijelom i dalje koriste tek marginalno. Prepreka tome u nekim regijama nisu samo troškovi, već i činjenica da je takav pristup, iz razloga vezanih uz potražnju tržišta, jednostavno razvijeniji u urbanim područjima. U mnogim izoliranim i/ili ruralnim krajevima ljudi naprosto nisu u mogućnosti koristiti prednosti modernih komunikacijskih tehnologija koje su dostupne njihovim urbanim kolegama. Tako će npr. u skoroj budućnosti veliki dijelovi Škotske, Walesa i Engleske ostati izolirani od svih noviteta na području broadband ponuda, a ista sudbina čeka i gotovo svake lokacije u Irskoj, osim Dublina. To vrijedi i za neke otočne zajednice u Nizozemskoj, sela u francuskim Alpama i Pirinejima, na grčkim otocima te gotovo sva mjesta u Portugalu osim Porta i Lisabona.
Ruralna područja, 'posljednja faza spojivosti'
U zemljama u razvoju, ali i u razvijenim zemljama, ruralne zajednice predstavljaju 'posljednju fazu spojivosti' (ili prvu, ako to gledate iz ruralne perspektive) što se tiče pristupa (broadband) internetskim uslugama. Te sredine zaostaju jer povezivanje te posljednje etape u ruralnim krajevima jednostavno nije gospodarski održivo. Kako je u mnogim zemljama obveza javnih službi potisnuta zbog deregulacije i privatizacije telekomunikacijskog sektora, samo su gušće naseljena područja i bogatije regije opremljene brzim vezama. Mnogi stanovnici ruralnih krajeva morali su prihvatiti činjenicu da imaju samo analognu telefonsku dial-up vezu ili da je, u osobito izoliranim područjima, uopće nemaju. Za mnoge institucije i organizacije, uključujući i škole, SME poslužitelje i centre koji posluju koristeći telekomunikacije to predstavlja sve veći problem. Njima, kao i njihovim kolegama u gradovima, također treba pristup multimedijskim izvorima s World Wide Weba. Nisu rijetke školske mreže od 60 računala ovisnih o tek jednoj telefonskoj vezi od 56 kbps.
Spojivost u ruralnim područjima u službi sveobuhvatnog društva
Ruralna područja mogu osobito profitirati boljom vezom s vanjskim svijetom. Općenito, u takvim se područjima Internet može koristiti za komunikaciju kako bi se povećalo sudjelovanje, širenje informacija i dijeljenje znanja i vještina. To je slučaj osobito kada je u pitanju obrazovanje gdje veza šire frekvencijske trake omogućuje bolji pristup raznovrsnim informacijama, obuci, istraživanjima i obrazovnim izvorima (uključujući i usluge učenja na daljinu) koje su u ruralnim i udaljenim područjima uglavnom nedostupne. Na taj bi se način i mladim ljudima u ruralnim zajednicama omogućio pristup tehnologijama i informacijama dostupnima njihovim vršnjacima u gradovima.
Pristup Internetu u školama uz korištenje satelitskih tehnologija
Mnoge su inicijative poduzete kako bi se istražila upotreba alternativnih tehnologija i premostio jaz između urbanih i ruralnih sredina. Jedna od takvih inicijativa jest i irski projekt SchoolSat. Ta usluga školama u pokrajini Donegal, rijetko naseljenoj regiji irske zapadne obale, omogućuje brz pristup Internetu upotrebom najnovije satelitske tehnologije i uz potporu Odjela za telekomunikacije Europske svemirske agencije (ESA) pod okriljem programa ARTES 3 Multimedija. Usluga projekta SchoolSat trenutno s Internetom povezuje 9 srednjih škola u Donegalu i lokalni obrazovni centar putem dvosmjernog satelita, pri čemu telefonska veza više nije potrebna. Škole koje sudjeluju u programu opremljene su malim satelitskim prijemnicima, koji im omogućuju da šalju i primaju materijale brzinom većom od ISDN priključka. U program su uključene brojne škole: od najveće srednje škole u Irskoj, Cardonagh Community na poluotoku Inishoven, koju pohađa više od 1.300 učenika, do male tehničke škole Gaeltachtu na otoku Arranmore, koja ima samo 46 učenika. Razgovori koji se vode s odgovornima za taj projekt predviđaju da će se ta usluga u skoroj budućnosti proširiti i na mnoge druge škole u toj pokrajini. Prema riječima jednog od učitelja koji sudjeluje na projektu, Colma Tolanda iz škole Cardonagh: 'Prvi put cijeli razredi mogu Internet koristiti istodobno, što u prošlosti jednostavno nije bilo moguće.' Još jedna od prednosti te usluge, kako kaže učitelj George McMullin, jest to što će odsad učenici uključeni u taj projekt po završetku školovanja biti internetski pismeni. To nije jedina obrazovna zajednica u kojoj se koristi satelitska tehnologija za prevladavanje zemljopisnih barijera. Tako je npr. tijekom francuskog projekta Sat & Clic završenog u srpnju 2001. obrazovna televizija (programi, multimedijalni izvori i web stranice) bila emitirana na više od 200 ustanova. U Engleskoj usluga Espresso omogućuje osnovnim i srednjim školama da informacijama i podacima pristupaju pomoću satelita. Škole emisije emitiraju se putem vlastitih satelitskih prijemnika, a materijali koji se emitiraju školama, mijenjaju se svaki tjedan i nude multimedijske izvore za učitelje i učenike. Sastoje se uglavnom od videomaterijala i posebnog izvora web stranica čiji je zadatak stimulacija i podržavanje učenja te je zamišljen kao način da se događaji iz stvarnog svijeta dovedu u učionicu, pri čemu je težište stavljeno na njihovu važnost za kurikulum. Da zaključimo, važno je podsjetiti kako je, iako europski građani žive u globalnom selu, to selo u kojem neki stanovnici imaju privilegiran pristupim informacijama, dok ga drugi uopće nemaju. Pomoću novih tehnologija, kao što su one koje je omogućio napredak satelitske tehnologije, prilike da se promijeni pristup informacijama, neovisno o mjestu na kojem ljudi žive, uče i rade – sve su dostupnije. Više se ne možemo ispričavati govoreći da tehnologija ne može pružiti jednak pristup svim građanima Europe te jednostavno moramo zaključiti da veća opasnost prijeti od izostavljanja ljudi, osobito djece, iz digitalne revolucije, nego od raznih komercijalnih ograničenja.
|