|
doc. dr. sc. Dragutin Kermek, Docent na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu
Konferencija Online Educa 2004. impresionira gotovo svakog posjetitelja svojim dimenzijama. [C1] Mega usmjerenje konferencije donosi, s druge strane, i određene negativne osobine kada se ona promatra s perspektive slušača pojedinca. Vrlo se često istodobno odvija nekoliko sesija od interesa za pojedinca, kojemu tada jedino preostaje solidarno ograničavanje na jednu od sesija ili treba uzeti slobodu uznemiravanja predavača i slušača svojim čestim promjenama dvorana za vrijeme trajanja predavanja. Naravno, ako su se poklopile procjene organizatora za potrebnim brojem mjesta u dvoranama za pojedine sesije sa stvarnim interesom slušača pa je bilo moguće doći do izlaza iz jedne dvorane i ući u neku drugu. Najkvalitetniji dio konferencije Online Educa 2004. bile su plenarne sesije s eminentnim predavačima. Između 14 plenarnih predavanja u 4 plenarne sesije (2 su bile paralelne, zbog čega nije bilo moguće prisustvovati svim plenarnim predavanjima) izdvojena su 3 predavanja zbog svojih specifičnih tema i predavača. Nency DeViney (General Manager, IBM Learning Solutions) govorila je u svojoj prezentaciji pod naslovom A perspective on the future of learning o smjernicama razvoja obrazovanja kako to zamišlja korporacija IBM. Posebno je prikazan utjecaj tehnologije u stvaranju snažnog i prodornog okružja za učenje. Očekuje se da će napredak u tehnologiji poticati prirodne ljudske instinkte za učenjem, koji će se realizirati povezivanjem ljudi, uvođenjem personalizacije i poticajem suradnje. Osnovu toga čine veze, tako da će korisnik uvijek biti povezan na infrastrukturu, informacije će moći prikupiti iz široko raspoloživog sadržaja, naprave će biti pametne, sučeljima će moći uključiti više osjetila, a bioveze će omogućiti spajanje biotehnologije i informacijske tehnologije. 
Izlaganje Roberta Cailliaua (Head of External Communications, CERN the European Organization for Nuclear Research) bilo je zanimljivo iz više razloga. Prvi razlog predstavljao je sam predavač Robert Cailliau, koji je u CERN-u imao pionirsku ulogu u razvoju WWW-a zajedno s Timom Bernersom-Leeom. Drugi razlog bila je činjenica da mu je to bilo posljednje javno izlaganje kao zaposleniku CERN-a prije skorog odlaska u mirovinu. Ipak, glavni razlog bilo je duhovito izlaganje pod naslovom Are we all caught in the Web? u kojem je postavio paralelu između povijesnog razvoja weba (u kojem je webmaster osoba koja obavlja sve poslove, dok danas postoji velika razina specijalizacije poslova) i e-obrazovanja. Autor je postavio pitanje koja će biti uloga semantičkog weba, grid i sličnih tehnologija u razvoju weba, a time i e-obrazovanja. Weyne Hodgins (Strategic Futurist and Direktor of Worldwide Learning Strategies at Autodesk) u svojem je izlaganju pod naslovom meLearning: What if the impossible isn’t?! postavio tezu da je osoba koja uči jedina bitna osoba u učenju. Taj bi se pristup mogao objasniti citatom Kada učenik (osoba koja uči) bude spreman, pojavit će se učitelj. Središnje mjesto učenika treba osigurati personaliziran pristup učenju i stvaranju iskustva prema potrebi učenika u konkretnoj situaciji pojedinog dana. Ovdje se osjeća važan otklon od akademskog pristupa obrazovanju jer je više usmjeren na potrebe pojedinog zaposlenika u njegovoj svakodnevnoj radnoj situaciji. Druga ideja daleko je zanimljivija i bliža akademskoj zajednici jer autor tvrdi da kod e-obrazovanja treba prekinuti s praksom imitiranja/repliciranja modela klasičnog obrazovanja i treba se usmjeriti inovacijama koje će biti prilagođene novom modelu u kojem nove tehnologije imaju drugačije osobine i ne mogu zamijeniti učitelja niti im to treba biti zadatak. U našoj javnosti uobičajeno je da se pod pojmom e-obrazovanje razumijeva obrazovanje primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije u akademskom okružju. Programska podrška koja se pri tome koristi za upravljanje učenjem (LMS – Learning Management System) uglavnom je razvijena specijalno za takve potrebe (kupljena od proizvođača programske opreme koji su specijalizirani za područje e-obrazovanja ili je besplatno nabavljena kao open source proizvod). Nakon predavanja predstavnika velikih tvrtki (IBM, Oracle, PeopleSoft, Cisco i sl.) dobiven je utisak da e-obrazovanje može imati daleko širu primjenu izvan akademskog okružja. Velike tvrtke razvile su vlastite sustave za obrazovanje (obično unutar sustava za upravljanje ljudskim resursima – Human Resource Management System – HRMS) koji mogu djelovati i samostalno kao LMS sustavi. Kod mnogih LMS sustava radi o integraciji s drugim sustavima koji zaposlenicima pružaju potrebne informacije za njihov svakodnevan rad. Takvi složeni sustavi trebaju imati visoku razinu personaliziranja iskustava kod učenja, cjelodnevnu i prostornu raspoloživost, mogućnost suradnje sudionika s razmjenom znanja i međusobnom podrškom, praćenje rada i napredovanja s ciljem da svaki sudionik nosi odgovornost za svoj dio u procesu učenja (učenik/polaznik, nastavnik/voditelj, autor sadržaja i dr.). Bitno je napomenuti da se za e-obrazovanje zaposlenika tvrtki postavljaju drugačiji ciljevi nego za studente. Jedan od predavača rekao je da uloga i primjena e-obrazovanja u poslovnom svijetu treba imati jedan mjerljiv cilj: koliko više zaposlenik pridonosi svojoj tvrtki, naravno, izraženo u profitu (manji troškovi putovanja za obrazovanje, manja odsutnost s posla, kvalitetnije i brže obavljanje poslova).
Sandra Kučina-Softić, dipl. inž, Sveučilišni računski centar, Zagreb
Prvi sam put posjetila ovu međunarodnu konferenciju iz područja e-learninga koja je okupila više od 1.700 sudionika iz 66 zemalja. Osim na radionicama, sudionici su se predstavili i na izložbenim prostorima. Konferencija je okupila eksperte, proizvođače i korisnike e-learning tehnologije radi razmjene znanja, iskustava i dostignuća na području e-learninga te zasnivanja suradnje i zajedništva na tom području. Prvi dan konferencije pratila sam radionicu »Planning, Designing, Delivering and Evaluating E-Learning«, koju je održala urednica eLearn časopisa iz SAD-a. Vrlo dobro vođena radionica dala je pregled razvoja e-learninga od njegova početka do danas te pokazala primjenu na nekoliko pilot-projekata na kojima je radila ta stručnjakinja. 
Velik broj radionica (91) na nekoliko odabranih tema obuhvatio je sva područja e-learning tehnologije. Pratila sam radionice koje su obrađivale primjenu e-learning tehnologije u visokom školstvu, a posebno su mi bila zanimljiva predavanja zemalja novih članica EU-a i njihovo iskustvo u primjeni e-learninga kao alata u nastavi. Velik broj izložbenih prostora te pokoji tematski ručak i slična okupljanja omogućili su mi mnoge kontakte, nove spoznaje, ideje i iskustva te dali osjećaj pripadnosti jednoj cjelini – novom modernom svijetu tehnologije i znanosti. Posebno nadahnuta bila su predavanja dr. Tayeba Kamalija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te Roberta Cailliaua iz CERN-a. Iako se promijenio način poučavanja te pružio nove mogućnosti i profesorima i studentima, ne treba zaboraviti jednu važnu činjenicu, a to je da učenje treba biti i zabava. Sudjelovanje na ovoj konferenciji smatram vrijednim iskustvom u usavršavanju i praćenju e-learning tehnologije u visokom školstvu. Na kraju citat Alvina Tofflera, američkog književnika i futurista, koji si se posebno svidio: The illiterate of the 21st century will not be those who cannot read and write, but those who cannot learn, unlearn and relearn.
Dragana Kupres, CARNet
Kako to obično biva, kvaliteta i kvantiteta obrnuto su proporcionalne osobine. Tako je i sa jednom od najvećih svjetskih konferencija koja se bavi područjem e-learninga - Online Educa u Berlinu. Velik broj sudionika, više do 1700, preko 360 govornika i prezentacija teško mogu zadovoljiti visoke kriterije kvalitete. Problemi s registracijom, pretrpane dvorane, presnažna prisutnost velikih sponzora i prezentacije koje možda i ne spadaju na konferenciju ovakvog kalibra samo su neki od pokazatelja komercijalizacije ovog događanja koji, na žalost, dovode u pitanje njegovu dugoročnu kvalitetu. 
No, prisustvovanje na ovakvom događanju nije nebitno, upravo suprotno. CARNet već nekoliko godina posjećuje ovu konferenciju. Za nas je to prilika da na neki način izmjerimo vlastita dostignuća, usporedimo rezultate naših projekata i budućih planova sa projektima i programima iz cijelog svijeta, te tako sagledamo vlastiti napredak na području e-learninga. U perspektivi tih 5 godina posjećivanja Online Educe, stječem dojam da je Hrvatska na dobrom putu da započne mijenjati svoj status marginalne, zapostavljene zemlje u kojoj se ništa ne događa u interesantno područje produkcije , potencijalnih partnerstava i razvoja. Tomu u prilog govore i dvije stvari. Prvo, ove su godine predstavljena dva projekta iz Hrvatske – Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta predstavila je svoja iskustva u uvođenju tehnologije u nastavu, a CARNet je predstavljen projektom E-learning akademija Ovaj potonji prihvaćen je sa zanimanjem od strane stručne publike, a prezentacija je nastavljena razgovorima o mogućoj međunarodnoj suradnji sa zainteresiranim sudionicima s Otvorenog sveučilišta Nizozemske, Net Universitat iz Švedske te Sveučilištem Michigen iz SAD-a. Druga je možda još zanimljivija, a radi se o, za sada još neslužbenom, izvješću European Training Foundation (ETF) o istraživanju o uporabi tehnologijom podržane nastave na području, kako ga je ETF nazvao, zapadnog Balkana. Istraživanjem su obuhvaćene Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija i Albanija, a prezentirala ga je direktorica ETF-a dr.Muriel Dunbar . Područja ETF-ovog istraživanja bila su ulaganja u tehnologijom podržanu nastavu, postojećih projekata na nacionalnoj i institucionalnoj razini te u području pojedinih istaknutih projekata čiji su autori profesori i nastavnici, te planova za budući razvoj. Iako bismo se radije uspoređivali sa zemljama zapadne Evrope, nije zgorega pogledati i kako stojimo u usporedbi s istočnom regijom. Hrvatska je kroz ovo istraživanje prepoznata kao zemlja u kojoj se daleko najviše ulaže u tehnologiju s ciljem unapređenja nastave, i to naročito u visokom obrazovanju. Istaknuta je i kao najnaprednija kada su u pitanju planovi daljnjeg razvoja, u čemu je posebno mjesto dobilo i isticanje CARNeta kao generatora poticanja razvoja nastave podržane tehnologijom! No, kako ne bismo nepromišljeno uživali u našim uspjesima bez ideje o potrebi budućeg djelovanja, rezultati istraživanja ETF-a koji slijede pružaju nešto manje optimističnu sliku. Kada je riječ o nacionalnim programima, posebice zakonskoj regulativi, uvođenju kriterija vrednovanja, te strateškim planovima razvoja nastave podržane tehnologijama, stanje u Hrvatskoj i ispitanoj regiji jednako je poražavajuće. Spomenute odrednice kod nas i u našem okruženju jednostavno ne postoje! Obrazovanje na daljinu gotovo da nije dijelom niti jednog nacionalnog dokumenta, strategije za razvoj nastave uz uporabu tehnologije ne postoje ili nisu implementirane, a niti jedna državna institucija ne bavi se definiranjem zakonske regulative koja bi trebala omogućiti razvoj e-learninga na nacionalnoj razini. Samo za usporedbu, većina evropskih zemalja te zemalja engleskog govornog područja zakonski su podržali obrazovanje na daljinu još prije nekoliko godina. Ne samo to, osnovane su nacionalne agencije za podršku e-learningu (OLA, Open Learning Agency , Canada ), a strategije razvoja i finaciranja e-learning projekata postale su dijelom državnih strategija. Tako jedan od sudionika u Berlinu zaključuje da je razvoj e-learninga u Evropi zapravo doista započeo onog trenutka kada su donešene nacionalne strategije i zakoni koji podržavaju primjenu e-learninga. Nadamo se skorašnjim promjenama u tom smjeru, a do tada držimo (sami sebi) zadani tempo razvoja, bez obzira na prepreke koje su dio svakodnevice. Pripremila: Rajna Gladović
|
