|
1. Planirate li realizirati određene organizacijske promjene na Sveučilištu i može li vam pri toj realizaciji pomoći upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija?
Sveučilište u Zagrebu već je neko vrijeme u velikim promjenama zbog preustroja visokog školstva u Hrvatskoj. Te su promjene prije svega usmjerene prema uvođenju novih studijskih programa u skladu s preporukama Bolonjske deklaracije radi osiguravanja veće kvalitete studiranja i postizanja više razine znanja te pokretljivosti studenata unutar sveučilišnog obrazovnog prostora Hrvatske i Europe. Među ostalim, uvjet za takve ciljeve jest i postizanje organizacijske prilagodbe sastavnica i Sveučilišta u cjelini. U tim okolnostima potrebno je identificirati poslovne postupke, optimizirati ih i tek tada izgraditi informacijski sustav Sveučilišta i njegovih sastavnica. Jedino se tada može učinkovito upravljati ciljevima i promjenama koje su započete. Pri tome informacijska tehnologija ne smije biti sama sebi svrhom, nego mora postati snažnim sredstvom koje će omogućiti daljnju transformaciju radi približavanja obrazovnim sustavima i standardima vodećih europskih sveučilišta. Sveučilište u Zagrebu prati europska nastojanja uzimajući pri tome u obzir povijesne uvjete i buduće potrebe hrvatskog društva i gospodarstva. Potreba za organizacijskim promjenama neizbježna je i stoga na Sveučilištu radi više povjerenstava i odbora (npr. Radno povjerenstvo za izradu novog statuta, Povjerenstvo za preustroj, Povjerenstvo Rektorskog zbora za praćenje Bolonjskog procesa, Povjerenstvo za informatizaciju i dr.) čija je zadaća iznalaženje najboljih konkretnih rješenja. Zadaća je Povjerenstva za informatizaciju osigurati da se informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) na Sveučilištu iskoriste u najboljoj mogućoj mjeri kako bi se poboljšala kvaliteta nastave i znanstvenog rada, istodobno olakšavajući rad studentima i zaposlenima te ostvarujući uštede u dosadašnjem obliku rada gdje i kada je to moguće. Stoga je Povjerenstvo dalo natuknice o IKT-u pri stvaranju Nacrta statuta Sveučilišta. Danas više ne možete zamisliti rad bez informacijsko-komunikacijske tehnologije, odnosno korištenja računala, Interneta, raznih aplikacija (softwera), LCD-projektora. Komunikacija među pojedincima i institucijama uvelike odvija elektroničkom poštom. Već se godinama ispiti prijavljuju, a sve češće i obavljaju putem Interneta, a na isti se način provodi i kontinuirana provjera znanja. Postupno se povećava broj nastavnih tekstova i udžbenika na web-stranicama fakulteta. Već se godinama studenti koriste X-icama. Nadalje, kao informatička podloga cijelog projekta modernizacije visokog obrazovanja, pa tako i našeg Sveučilišta, izvrsno će poslužiti projekt ISVU – Informacijski sustav visokih učilišta, koji je pokrenut 2001. godine u sklopu programa informatizacije visokih učilišta. Njegova je velika prednost u osiguravanju jednoznačne identifikacije svih osoba uključenih u sveučilišne studije, počevši od studenata, pa sve do nastavnog osoblja. ISVU tako omogućuje jednostavniju studentsku administraciju i izvješćivanje, ali i razmjenu svih podataka između visokih učilišta, npr. u slučaju prelaska studenta s jednog na drugo visoko učilište.
2. Postoji li službeni stav Sveučilišta u Zagrebu prema obrazovanju podržanom informacijskom tehnologijom, a pogotovo prema obrazovanju na daljinu uz pomoć Interneta (videokonferencije, web)? Postoje li konkretni planovi i akcije Sveučilišta u tom smjeru? Kako Sveučilište namjerava podržati takve kolegije?
Sveučilište u Zagrebu oduvijek je bilo otvoreno prema novim tehnologijama, uključujući i informacijske tehnologije i njihovu primjenu u široj praksi. U današnje vrijeme nezamisliv je napredak znanosti bez vrlo brze razmjene informacija. Neke od tehnologija koje to omogućuju, npr. videokonferencije, online savjetovališta i slično, već se nekoliko godina uspješno primjenjuju na Sveučilištu u Zagrebu. Sveučilište svakako podržava obrazovanje podržano informacijskom tehnologijom. Obveza je svake sastavnice Sveučilišta izvoditi nastavu na suvremen način. Danas se sve manje upotrebljava ploča i kreda, a sve više tzv. »mixed mode« način poučavanja (predavanja u razredu uz uporabu tehničkih pomagala i povremenog učenja na daljinu). Teško je zamisliti suvremenu i učinkovitu nastavu ako se pri tome na različite načine ne koristimo informacijskom tehnologijom. Pri tome treba mijenjati metode izvođenja nastave te uvoditi drukčije načine prijenosa znanja, provjere znanja i sudjelovanja studenata u nastavi uz uporabu informacijske tehnologije ili bez toga. Sveučilište takve pozitivne primjere podržava te ih ističe kao primjer, a to je i jedini način da se nastavni sadržaji prenose i razmjenjuju s nekim sveučilištima u Europi. Više nije bitno gdje se fizički nalazi neki profesor. Izlaganja se mogu pratiti pomoću TCR - sustava na jednom ili više fakulteta u Hrvatskoj ili u Europi. U tu se svrhu već sada koristite videoučionicama koje osiguravaju interaktivnu audio i vizualnu komunikaciju s potrebnim brojem sudionika. Tom je tehnologijom opremljeno više fakulteta Sveučilišta. Sa zadovoljstvom možemo ustvrditi da u tome ne zaostajemo za europskim standardom. Na primjer, već se nekoliko godina izvodi nastava, ispiti, pa i obrane diplomskih radova između Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu i Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu bez fizičke prisutnosti nastavnika koji sudjeluju u tom procesu. Tako se može izvoditi i nastava s vodećim svjetskim profesorima, a da oni ne napuštaju svoje radne prostore. To ima svojih prednosti, ali i nedostataka. Iz takvih iskustva fakulteti razvijaju optimalan model korištenja ICT-a u nastavi. Trenutno radimo na standardizaciji oblika digitalne prezentacije sadržaja, tako da student u okviru Sveučilišta ne nailazi na različita komunikacijska sučelja ili programe za prijenos sadržaja. Sveučilište pokreće inicijative prema izgradnji novih digitalnih nastavnih materijala i udžbenika. Isto tako pokretači smo inicijative usvajanja standarda koji bi imao za posljedicu jednako valoriziranje članaka ili knjiga u digitalnom i analognom obliku izdavanja. To za sada nije uvijek slučaj. Isto tako Sveučilište je prepoznalo potrebe korištenja e-learninga kao oblika nastave te je prijavilo Tempus projekt »Poboljšanje kvalitete obrazovanja e-learning tehnologijom«, koji će voditi Sveučilišni računski centar. Cilj je projekta poboljšanje kvalitete nastave uvođenjem novih načina poučavanja, podržanih informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Uvođenje e-learning oblika poučavanja, ako je dobro planirano i adekvatno primijenjeno, otvara nove mogućnosti i za sveučilišne nastavnike i za studente. Kako bi se potaknulo i omogućilo uvođenje e-learninga u sveučilišnu nastavu, potrebno je promicati konkretne mogućnosti e-learning oblika poučavanja te prednosti i poboljšanja koje ono može donijeti, ali je posebno važno definirati jasnu i ostvarivu viziju, službenu sveučilišnu politiku i strategiju uvođenja e-learning nastave na svim hrvatskim sveučilištima. U sklopu projekta predviđeno je i osnivanje centra za potporu primjene e-learninga na Sveučilištu u Zagrebu.
3. Na koji način Sveučilište može odobriti nastavu koja se održava putem Interneta? Postoji li zakonska osnova po kojoj se može odobriti održavanje nastave u kojoj su nastavnik i studenti prisutni samo virtualno, a ne i u učionici?
Mislim da nastava koja se izvodi isključivo putem Interneta nije najbolji oblik prezentiranja znanja. Eto, prije je spomenuto da je u izradi model optimalnog korištenja ICT-a u nastavi. Informacijska tehnologija unosi velike promjene, ali ne treba zanemariti i živu riječ i osobnu komunikaciju nastavnik – student. Osim nastavno-istraživačke i nastavno-umjetničke funkcije, fakulteti i akademije imaju i, pomalo zaboravljenu i zapostavljenu, odgojnu ulogu. Ona se mnogo bolje i lakše može ostvariti u izravnom socijalnom kontaktu. Na Sveučilištu o svemu tome promišljamo i vodimo brigu. Osim primjene ICT-a u prijenosu znanja, potrebno je razviti jedinstven sustav provjere znanja. Tu su pojedini timovi razvili nekoliko modela. Već spomenuti fakulteti, FER, FOI, pa i neki drugi, načinili su važne pomake u pravcu razvoja originalnih sustava. Upravo testiramo rješenja kako bismo mogli preporučiti ona najbolja. Najveću poteškoću u nastavi putem Interneta predstavlja činjenica da bi provjere znanja, barem u našim uvjetima, trebalo provoditi u kontroliranom okružju. U suprotnome je vjerodostojnost dobivenih rezultata vrlo upitna. Poznato je kako legislativa teško može držati korak s jednom vrlo ekspanzivnom tehnologijom kao što je informacijska. Podrazumijeva se da se studenti, nastavnici, dekani i vodstvo Sveučilišta u Zagrebu zalažu da se zakonodavstvo osuvremeni te da se što prije uvedu ili dorade odredbe koje će omogućiti priznavanje i takvih oblika nastave. Čl. 79 u 2. stavku Zakona o znanosti i visokom obrazovanju (2003.) lakonski navodi kako se učenje (loš izraz!) može organizirati na daljinu, što posebno odobrava Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. Dakle, simbolična zakonska osnova postoji. Stoga studijski programi s takvim načinom izvođenja moraju, kao i »klasični«, proći postupak odobravanja putem fakultetskih/akademijskih vijeća, Odbora za nastavu Sveučilišta, Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i Senata Sveučilišta.
4. Je li Zakon o visokom školstvu prilagođen novim trendovima uporabe informacijskih tehnologija u nastavi, posebice kada je riječ o održavanju nastave putem Interneta?
Zakon sam već spomenuo, ali valja još dodati kako se upravo dorađuje konačna inačica Statuta Sveučilišta, u čijem se 71. članku, u 1. stavku, navodi kako se studij može organizirati kroz sustav studiranja na daljinu, što posebno odobrava Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. U 2. stavku istoga članka piše kako prijedlog izvedbenog plana studija, koji uključuje studiranje na daljinu, podnosi sastavnica koja je nositelj studija, a potvrđuje Senat, uz prethodno mišljenje Vijeća područja. Slične odredbe postoje i u statutima drugih sveučilišta u Hrvatskoj.
5. Poznajete li i možete li posebno istaknuti neki kolegij na Sveučilištu koji se ističe primjenom ICT-a? Je li vam se netko obratio ili tražio pomoć i podršku u organizaciji takva kolegija?
Još uvijek nemamo potpun uvid u stanje na Sveučilištu u području e-learninga. Takvih kolegija ima mnogo, posebno na fakultetima tehničke grupacije kao što su Fakultet organizacije i informatike (Varaždin), Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet strojarstva i brodogradnje. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva organizira se nastava putem videokonferencije između Osijeka, Rijeke, Mostara, Varaždina i Zagrebu. Poznato nam je da se nastavom na daljinu kao načinom poučavanja dosta koristi u području knjižnične i informacijske znanosti – Filozofskom fakultetu, zatim se primjenjuje u nastavi na Medicinskom fakultetu, na Učiteljskoj akademiji itd. Trend pojave "informatiziranih" kolegija u stalnom je porastu, a znakovit skok dogodio se prije četiri godine kad je tadašnje Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo tzv. projekte primjene informacijskih tehnologija ( http://www.mzos.hr/iprojekti/default.asp ), koje je i financijski podupiralo. Prema posljednjim podacima, danas je aktivno 146 takvih projekata.
6. Smatrate li da bi studenti bili spremni prihvatiti nastavu putem Interneta? Što mislite o njihovim stavovima prema korištenju Interneta? Mislite li da je moguće upotrijebiti njihov interes prema internetskim tehnologijama za njihovo obrazovanje?
Ne samo da bi bili spremni prihvatiti takav oblika nastave već su to i učinili na fakultetima gdje im je pružena takva mogućnost. Moje su osobne spoznaje da studenti pokazuju sve više interesa prema takvim oblicima nastave, jer im omogućuju veću slobodu i neovisnost o prostorno-vremenskim uvjetima za odvijanje nastave. Moglo bi se čak i reći da sami studenti zahtijevaju takve nastavne sadržaje. Stoga mislim da se taj njihov interes i razvojni impuls svakako trebaju iskoristiti za potrebe njihove visokoškolske edukacije. Tu treba razlikovati nekoliko sustava obrazovanja: - sustav formalnog obrazovanja na svim razinama
- sustav neformalnih oblika obrazovanja u organizaciji fakulteta ili nekih poslovnih sustava za vlastite potrebe
- cjeloživotno učenje
Kod formalnog oblika obrazovanja treba razlikovati faze: - pripremanje studenata za praćenje nastave, seminara ili vježbi primjenom informacijske tehnologije i digitaliziranih sadržaja
- izvođenje nastave, pri čemu se informacijska tehnologija koristi za multimedijsku vizualizaciju sadržaja ili videokonferenciju
- učenja i samoprovjere znanja, pri čemu je nezaobilazna informacijska tehnologija
Završna valorizacija znanja treba biti zbroj evidentiranih i ocijenjenih aktivnosti koje je ostvario student tijekom izvođenja nastavnih oblika u LMS-u (Learning Management System), kada se bilježe sve aktivnosti te višekriterijski valorizira kvaliteta tih aktivnosti. Osim praćenja rada i aktivnosti studenata tijekom nastave, treba načiniti i završnu provjeru znanja u kontroliranim uvjetima kako bi se izbjegle moguće podvale. Neformalni sustavi obrazovanja kao oblik cjeloživotnog učenja nisu tako kompleksni i lakše ih je ostvariti, pri čemu su jedino kvalitetno izvedivi primjenom informacijske tehnologije. Ponovno napominjem da je potrebno pronaći optimalnu mjeru i odnos između primjene ICT-a i izravnog kontakta profesora i studenata. Valja također imati na umu kako mnogi teško prihvaćaju ikakve promjene ili im za promjene treba vremena. Isto tako, za nastavu putem Interneta potrebno je osigurati svakom studentu računalo, pristup Internetu, zatim ga poučiti radu na računalu i još ih i zainteresirati za takav način učenja. Iskustva koja smo prikupili od kolega iz Europe kazuju nam da to nije jednostavno, ali je izvedivo. Činjenica jest da su neki takvi pokušaji propali, ali i da se neki kolegiji već desetak godina odvijaju na taj način, kao npr. u Poljskoj ili Estoniji. Neka Sveučilišta u Americi potpuno su odustala od takva načina učenja jer im je znatno pala uspješnost studenata u studiranju. Treba znati pronaći zlatnu sredinu i pogoditi pravu mjeru. Držim da bi naši studenti bili spremni prihvatiti takav oblik nastave uz adekvatne uvjete za rad (znači dostupnost računala i Interneta i obuka o informatičkoj pismenosti). Tu se otvara cijeli niz pitanja...
7. CARNetova E-learning akademija sastoji se od tri jednogodišnja programa koji se odvijaju gotovo isključivo putem Interneta, uz virtualnu komunikaciju i nastavu između nastavnika i polaznika. Smatrate li da bi se takav ili sličan program koji upotrebljava online metodu nastave mogao održavati i na nekoj od ustanova Sveučilišta? Ako ne, što bi bilo potrebno ostvariti kako bi takav program mogao zaživjeti?
Osobno podržavam takav oblik obrazovnih programa, a njihovu širu primjenu vidim upravo u mogućnostima virtualne razmjene nastavnika. Takvi projekti omogućuju "pohađanje" nastave kao da se doista nalazite na nekom prestižnom europskom sveučilištu, uz mnogo manje troškove, zanemarimo li početne investicije u informatičku opremu, koja je sama po sebi nužna i za druge potrebe. Siguran sam da će takvi projekti s vremenom uzimati sve više maha i ne vidim zapreke da se tim projektima širom ne otvore vrata. Sveučilište podržava napore CARNeta u uvođenju online metode nastave. Čujem da ćete na jesen nastavu imati i na hrvatskome. Sveučilište će svakako pratiti vaš rad.
|
