|
Diskusije s profesorom
Najveće je razočaranje, u odnosu na obrazovne elemente, bio neuspio pokušaj da funkcija diskusije s tutorom privuče dovoljan broj sudionika kako bi došlo do zanimljive diskusije. Neuspjeh je bio očit već s prvom grupom polaznika, a ponovio se i s drugom. Odgovori polaznika na početku svakog pojedinog modula bili su neredoviti, ali ih je barem bilo. Međutim, ti su se odgovori prorjeđivali dok nisu ili u potpunosti prestali ili ih je ostalo vrlo malo, osobito nakon što su zadani zadaci. To nije bio zadovoljavajući rezultat niti za polaznike niti za tutore. Polaznici koji su i dalje sudjelovali u diskusiji od svojih su tutora dobili korisne povratne informacije, ali se tutorijali nisu razvili u diskusiju među polaznicima, već su postali sterilne sesije pitanja i dogovora, koje nisu pružale mogućnost za preispitivanje ideja i bez potencijala da se razviju u nekoliko različitih rasprava. S pozitivne strane, polaznici koji su završili programe naveli su kako bi na temelju iskustava s online magistarskih programa i dalje koristili metodu online učenja. Postojala su dva problema u diskusijama s tutorima: nije bilo dovoljno sudionika potrebnih da bi se razvila rasprava među polaznicima te nizak stupanj reakcije i nedostatak sudjelovanja polaznika koji su značili da profesor nije imao pravo mjerilo po kojem bi mogao ocijeniti napredak polaznika na programu. Manjak odgovora pojavio se bez obzira na to što su obveze vezane uz sudjelovanje u tutorijalima bile jasno navedene na samom početku. Polaznicima je izražena dobrodošlica u program od samog početka, ali su svi napori tutora da polaznike potaknu na sudjelovanje bili uzaludni. U očima profesora to je bila nepoželjna situacija.
Kako se nositi s niskim stupnjem sudjelovanja
U pokušaju da se povisi stupanj sudjelovanja u diskusijama u obzir dolazi nekoliko strategija, kao što je uvođenje elementa ocjenjivanja sudjelovanja u diskusijama, no takve strategije nisu bez poteškoća. Profesori bi morali razviti kriterije ocjenjivanja koji bi u obzir uzimali sljedeće parametre: - Ocjenjuje li se doprinos svim diskusijskim tutorijalima. Da to nije slučaj, polaznici bi mogli odgovarati strateški i sudjelovati samo u onim diskusijama koje će biti ocijenjene. Ako profesor unaprijed odredi koje će diskusije ocjenjivati, polaznici to mogu protumačiti kao manju ili veću važnost pojedinih materijala i diskusija.
- Postavlja se pitanje bi li polaznici nakon obveznog doprinosa diskusiji trebali imati mogućnost izbora koje diskusije žele da budu ocijenjene, čime bi se u proces uveo element kontrole od strane polaznika? Loša je strana tog pristupa to što može polaznike potaknuti da djeluju strateški, odnosno da nekim diskusijama ne pridonose kvalitetno, znajući da mogu odabrati koje će diskusije biti ocijenjene.
- I samo stvaranje plana ocjenjivanja je problematično. Cilj je diskusijskih tutorijala potaknuti dijalog među polaznicima, ali ocjenjivanje zahtijeva jasan skup pokazatelja koji će se bodovati. Da bi plan ocjenjivanja bio pravedan, on mora biti objektivan. Uvođenje objektivnih čimbenika u diskusijsko okružje, u kojem je cilj poticanje diskusije i preispitivanje ideja, narušilo bi spontanost tog okružja kao i njegov cilj da potakne razmjenu ideja. Formuliranje pitanja predviđenih za ocjenjivanje potpuno se razlikuje od pitanja koja su osmišljena kako bi potaknula odgovor i pokrenula raspravu. Takav način formaliziranja diskusijskog tutorijala narušio bi elemente dinamizma i spontanosti tipične za dobre diskusijske forume. Razlika između ciljeva diskusija i tradicionalnog materijala pogodnog za provođenje testiranja može poslužiti kao jedan od primjera po kojima se online učenje sasvim razlikuje od klasične nastave u učionici.
Profesori bi trebali posvetiti znatno vrijeme ocjenjivanju poruka koje su polaznici objavili na diskusijskim forumima, što bi smanjilo vrijeme koje imaju na raspolaganju za druge dužnosti vezane uz module. Davanje ocjena za sudjelovanje u diskusijama zahtijevalo bi smanjenje broja ocjena za radove ili ispitivanje znanja. Moglo bi se dogoditi da profesori ne žele mijenjati radove ili ocjenjivanje kako bi napravili mjesta za nov element koji treba ocjenjivati. To ne isključuje ocjenjivanje diskusijskih tutorijala u budućnosti, ali podsjeća da je potrebno razviti alternativne strategije.
Polaznici sa strategijom
Iz evaluacijskih anketa jasno se vidi da su, zbog opterećenja njihovog vremena, mnogi polaznici koji uče putem udaljenog učenja nužno i dobri stratezi u svom pristupu učenju. To znači da svjesno donose odluke da se posvete samo onim zadacima koji su važni za njihovu konačnu ocjenu, a kako se diskusije ne ocjenjuju, njihova je pozicija na listi prioriteta kod polaznika niska. To ne znači da polaznici ne žele sudjelovati u diskusijama, već da se odlučuju posvetiti aktivnostima koje će pridonijeti njihovoj ocjeni. Sve to unatoč tome što na taj način zapravo i nemaju nikakve indikatore o tome kako stoje u određenom modulu, osim testova samoprocjene i online testa. I pitanja samoprocjene i rezultati dobiveni putem online testa osmišljeni su kao provjera osnovnog razumijevanja materijala koji se u nekom modulu obrađuju te se razlikuju od pitanja koja se postavljaju u diskusijskim tutorijalima po stupnju analitičkog promišljanja koje traže.
Profesori sa strategijom
Ne budu li se diskusijski tutorijali ocjenjivali zbog navedenih razloga i ako polaznici budu strateški pristupali svom studiju, preporučuje se da i profesori razviju strateški pristup poučavanju. To je djelomično slučaj s online magistarskim programima zato što programe pohađa specifična grupa polaznika. Radi se polaznicima koji su zreli, akademski iskusni i vrlo motivirani iz različitih razloga, polaznici koji mogu točno analizirati što je potrebno za ocjenjivanje nekog kolegija te, nakon što te zahtjeve ispune na vrijeme, imaju tendenciju ponašati se strateški. Kako bi se s time nosili, profesori moraju osmisliti alternativne strategije vezano uz diskusijske tutorijale. Te strategije uključuju: - Prijenos ključnih elemenata iz materijala pojedinog kolegija među materijale za diskusijske tutorijale. Na taj će način osigurati da polaznici u najmanju ruku moraju tutorijalu pristupiti kako bi pročitali te ključne elemente u kontekstu diskusije.
- Stavljanje dodatnih primjera koje su polaznici tražili u prostor diskusija. To će polaznike privući u diskusijski prostor, a može ih i potaknuti da odgovore na pitanja postavljena u tutorijalu.
- Dijeljenje tutorijala u blokove (ovisno o tome što dopušta predmet proučavanja) koji uključuju dva tipa pitanja – ona koja zahtijevaju duge i ona koja zahtijevaju kratke odgovore. Takvim se pristupom uzima u obzir komentare polaznika da je vrijeme koje je za to potrebno najveća prepreka njihovom sudjelovanju u diskusijama. Na taj bi se način polaznicima omogućilo da se koncentriraju na određena područja koja ih osobito zanimaju ili koja nedovoljno razumiju. Evaluacija je pokazala da polaznici preferiraju pitanja samoprocjene, što upućuje na to da preferiraju pitanja koja zahtijevaju kratak odgovor u odnosu na pitanja koja od njih zahtijevaju veći vremenski angažman.
Profesori online magistarskih programa, iako su visoko obrazovani stručnjaci, trenutno nemaju obuku za vođenje online tutorijala, a kako su ovi programi možda njihovo prvo iskustvo poučavanja u online okružju, preporučuje se da im se, prije preuzimanja dužnosti online tutora, pruži obuka o tome kako moderirati online diskusijske tutorijale. To bi trebalo uključivati i obuku o tome kako formulirati pitanja najprikladnija za online format te koji je najbolji način da se zadrži interes polaznika te da se potakne one polaznike koji rijetko sudjeluju u diskusijama ili to uopće ne čine da se uključe. Preporučeno je i da se napišu smjernice u kojima će biti opisani najbolji praktični primjeri korištenja diskusijskih tutorijala. Preporuke bi trebale uključivati i primjere uspješnih diskusija.
Ocjenjivanje postignuća
Za potrebe ove studije proučili smo rezultate četiriju modula koji su dio magistarskih programa kako bismo mogli usporediti cjelokupna postignuća polaznika tih modula u online okružju sa studentima koje su te iste module prošli u klasičnom okružju u učionici. Modul „Tehnologije za globalnu trgovinu“ (Technologies for Global Commerce – TGC) poučavan je u oba okružja i držao ga je isti profesor u razdoblju od 2000. do 2002. godine. Modul se nudi u oba magistarska programa gdje ga u online formatu polaze izvanredni studenti, kao i u klasičnom okružju u učionici gdje ga polaze redovni i izvanredni studenti. Rezultati tog modula u razdoblju od 2000. do 2002. godine prikazani su u tablici 1. Tablica 1 | 2000 | 2001 | 2002 | R | I | OL | R | I | OL | R | OL | TCG | br. polaznika prosjek maksimum minimum st. dev. | 81,0 62,2 80,0 19,0 10,0 | 24,0 61,5 75,0 38,0 10,6 | 7,0 70,1 83,0 58,0 7,8 | 103,0 54,8 69,0 18,0 10,5 | 5,0 53,2 64,0 20,0 16,7 | 28,0 57,7 77,0 25,0 13,2 | 37,0 54,7 75,0 9,0 16,3 | 18,0 61,6 78,0 31,0 11,1 |
R – redovni studenti
I – izvanredni studenti
OL – online studenti
st. dev. – standardna devijacija Tablica 1. Rezultati za modul TCG za razdoblje od 2000. do 2002. godine Analiza rezultata pokazuje da su online studenti dosljedno bili bolji i od redovnih i od izvanrednih studenata koji su modul u razdoblju od 2000. do 2002. polazili putem klasične nastave. Stoga smo odlučili spojiti izvanredne studente koji su modul pohađali u učionici s izvanrednim online studentima te su tako od 2002. godine svi izvanredni studenti modul polazili u online okružju. Rezultati u 2002. godini pokazali su da je prosječna ocjena online studenata bila 6,9% bolja od ocjene studenata koji su modul polazili klasičnim putem. Modul „Teorija i praksa informacijskih sustava“ (Information Systems Theory and Practice – ISTP) održavao se u oba okružja u razdoblju od 2000. do 2002., a predavao ga je isti profesor. Modul u online okružju polazili su izvanredni studenti, a u klasičnom okružju i redovni i izvanredni studenti. Rezultati za taj modul u razdoblju od 2000. do 2002. izneseni su u tablici 2. Tablica 2 | 2000 | 2001 | 2002 | R | Ol | R | I | OL | R | OL | ISTP | br. polaznika prosjek maksimum minimum st. dev. | 24,0 54,7 70,0 26,0 11,3 | 10,0 63,9 75,0 53,0 6,4 | 48,0 57,5 70,0 30,0 7,8 | 20,0 57,0 71,0 25,0 8,9 | 12,0 62,1 72,0 54,0 5,9 | 63,0 57,2 76,0 20,0 11,3 | 18,0 58,2 70,0 25,0 9,4 |
R – redovni studenti
I – izvanredni studenti
OL – online studenti
st. dev. – standardna devijacija Tablica 2. Rezultati za modul ISTP za razdoblje od 2000. do 2002. Analiza rezultata iz 2000. godine otkriva da je prosječna ocjena online studenata bila 9,2% bolja od ocjene studenata koji su modul pohađali klasičnim putem. Stoga je od 2001. godine modul za redovne studente koji su ga prije polazili putem klasičnog poučavanja predavan u tzv. hibridnom obliku (gdje se dio nastave odvija online, a dio u učionici). Analiza rezultata iz 2001. godine pokazala je da su ocjene online studenata sada bile 5,1% bolje od ocjena izvanrednih studenata koji su nastavu i dalje pohađali klasično. Od 2002. godine izvanredni studenti modul pohađaju u online okružju. Rezultati iz 2002. ne pokazuju znatnije razlike između te dvije grupe. Modul „Upravljanje internacionalnom tehnologijom“ (International technology Management – ITM) održavao se u oba okružja, 2001. ga je predavao isti profesor, no 2002. modul je preuzeo drugi profesor. Rezultati za ovaj modul u razdoblju od 2001. do 2001. nalaze se u tablici 3. Tablica 3 | 2001 | 2002 | R | I | OL | R | OL | ITM | br. polaznika prosjek maksimum minimum st. dev. | 26,0 54,8 64,0 43,0 5,1 | 54,0 47,1 63,0 18,0 7,6 | 10,0 55,2 68,0 37,0 9,9 | 17,0 51,8 64,0 22,0 11,0 | 9,0 54,2 62,0 43,0 5,2 |
Tablica 3. Rezultati za modul ITM za razdoblje od 2001. do 2002. Online studenti su u 2001. postigli najbolje rezultate, pri čemu je prosječna ocjena bila 8,1% viša od ocjene izvanrednih studenata. Stoga od 2002. godine izvanredni studenti taj modul polaze u online okružju. Modul „Temelji sustavâ baza podataka“ (Fundamentals of the Database Systems – FDBS) poučavan je 2002. godine u online formatu, predavao ga je iskusan profesor iz ove škole koji je prije toga taj isti modul poučavao u klasičnom okružju. Modul je iste godine poučavao još jedan jednako iskusan profesor iz iste škole, ali u tradicionalnom okružju. Modul se nudio online izvanrednim i redovnim studentima. Rezultati za ovaj modul nalaze se u tablici 4. Tablica 4 | 2002 | R | I | OL | | br. polaznika prosjek maksimum minimum st. dev. | 33,0 53,8 86,0 4,0 23,5 | 5,0 52,6 67,0 34,0 13,0 | 14,0 64,6 87,0 41,0 15,9 |
Tablica 4. Rezultati za modul FDBS za 2002. godinu Analiza rezultata studenata otkriva da su online studenti postigli najbolje rezultate, s ocjenama koje su u prosjeku bile 10,8 % bolje od ocjena redovnih studenata i 12% bolje od ocjena izvanrednih studenata.
Zaključak
Magistarski se programi održavaju u online okružju već četvrtu godinu, a analiza cjelokupnih rezultata online studenata na Paisleyju podržava zaključak da online okružje svojim karakterističnim obrazovnim procesom pridonosi većem uspjehu studenata u takvom okružju u usporedbi sa studentima u tradicionalnom nastavnom okružju. Stvaranje okružja s visokom razinom interakcije studenata s profesorom kao i studenata međusobno nije jednostavan zadatak. Iskusni studenti koji uče strateški zbog vremenskog ograničenja možda će pokazati manji stupanj interakcije s drugima, jer su u velikoj mjeri samodostatni te možda neće imati razloga kontaktirati niti s drugim studentima niti profesorima osim radi tema poput zadataka ili ispitivanja. „Zajednica učenika“ koju navodi Harasim et al. (1995) pokazala se nedostižnim modelom u online magistarskim programima zbog tipa studenata koji su u njih uključeni te zato što programi ne uključuju dovoljno kolaborativnih ili grupnih aktivnosti kako bi potaknuli duh suradnje. Uočeno je da nisu svi moduli prikladni za kolaborativan rad, ali se preporučuje da se, gdje god i sami materijali potiču na grupni rad polaznike potiče da u tom grupnom radu sudjeluju i na taj način stvaraju „zajednicu učenika“. Važno je da profesori steknu vještine potrebne za uspješno poučavanje u online okružju. Polaznici moraju imati dobar razlog da pristupe diskusijskim tutorijalima, a preporuke iznesene u ovom radu pokušaj su da se tutorijalima vrati vjerodostojnost bez uvođenja obveze prisustvovanja. Poznavanje tipa polaznika nekog programa profesoru pomaže da primijeni pedagoške strategije prikladne za okolnosti u kojima se nalaze njegovi polaznici. Cilj strateškog pristupa poučavanju nije kažnjavanje polaznika koji ne sudjeluju u interakciji s drugima ili koji u diskusiji uopće ne sudjeluju, već pokušaj da se polaznike potakne da daju svoj doprinos tim diskusijama i na taj način spriječe da program postane tek nešto bolji od elektroničkog dopisnog tečaja. Svi dizajneri online materijala i cijela akademska zajednica morat će primijeniti važna saznanja želimo li da online učenje zaista donese sve prednosti navedene u ovom radu te obogati obrazovno iskustvo studenata.
|
