|
Sažetak
Open University i Open University Business School imaju dugu povijest društveno konstruktivističkog pristupa u obrazovanju na daljinu, s naglaskom na moderiranju kao pedagoškom stilu te poticanju dijaloga između tutora i studenta, pa makar i na daljinu. Ovaj rad istražuje implikacije takvog pristupa na kombinaciju medija korištenih pri učenju na daljinu, u kontekstu uključivanja novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija te posebice računalima prenošene komunikacije (Computer Mediated Communication –CMC). U kolikoj će mjeri nastavnici koji provode učenje na daljinu biti spremni svoje ustaljene pristupe prenijeti u novo okruženje i u kolikoj će ih mjeri morati mijenjati? Kakva im je podrška potrebna da bi dobro poučavanje pretvorili u dobro moderiranu računalnu konferencijsku komunikaciju? Autori nude primjer iz vlastitog rada na kojemu su bili uključeni u prijevod dobrog poučavanja u novi kontekst.
Uvod
UK Open University (OU), je multimedijska ustanova visokog obrazovanja za učenje na daljinu na kojoj smo zaduženi za profesionalni razvoj menadžera. The Open University Business School u kojoj radimo, uvela je računalno posredovanu komunikaciju u postojeću kombinaciju medija. U ovom smo se radu posvetili vještinama potrebnim online tutorima u računalno podržanim konferencijama - preslikavanju pristupa iz tradicionalnog konteksta učenja na daljinu temeljenog na pisanom materijalu i predavanjima u učionici te razvoju novih vještina potrebnih za rad u novom mediju.
Razvoj obrazovanja na daljinu
Zahvaljujući tradicionalnim dopisnim medijima, obrazovanje na daljinu ima dugu povijest razvoja te vlastitu literaturu i koncepte. U američkoj se literaturi učenje na daljinu često smatra sinkronim poučavanjem u geografski udaljenoj učionici, uz pomoć videokonferencije i/ili uz osiguravanje multimedijskih resursa poput online studija slučaja. U Europi to obično podrazumijeva nešto složeniji "paket" resursa i načina odvijanja nastave, a u dijelovima Europe u kojima sveučilišta koriste sve prednosti e-pošte, postoji duža tradicija korištenja komunikacije putem računala. U Australiji i Novom Zelandu postoji jaka tradicija pružanja pomoći udaljenim studentima putem medija te u novije vrijeme putem računala. Ključna razlika između tradicionalnog obrazovanja i obrazovanja na daljinu jest da studenta i učitelja razdvaja udaljenost. Garrison je razvoj obrazovanja na daljinu kategorizirao u tri generacije:
- tiskani materijali i poštanske usluge (dopisni studij)
- širokopojasni mediji, uključujući televiziju
- mikroračunala i digitalizacija.
Računalna komunikacija može se smatrati značajnim dijelom treće generacije. Pojavom nove generacije ne nestaju sva obilježja prethodne, a udio vremena koje student provodi radeći na određenom dijelu kolegija ili programa može se razlikovati. Bez obzira koliki dio u sklopu nekog sustava zauzima računalna komunikacija, mogli bismo utvrditi da se za uspješno iskorištavanje računalne komunikacije za potrebe učenja mora uzeti u obzir osposobljenost studenata za uporabu tehnologije, je li zadatak svrhovito oblikovan te tehnike poučavanja. Ovaj se rad usredotočuje na potonje – ulogu tutora. Međutim, za nešto širu ulogu online tutora često se koristi izraz "moderator".
Pristup učenju usmjeren studentima
Otvoreno sveučilište i njegova podružnica Poslovna škola, otpočetka su usredotočeni na izbjegavanje "bankarskog" koncepta obrazovanja ili pristupa "pretakanja znanja" te studenta žele čvršće uklopiti u okvir aktivnog studenta i stvaratelja značenja koji se u učenje kolegija uključuje s već postojećim predznanjima. Osim multimedijskog pristupa i posvećenosti izradi što interaktivnijih pisanih materijala, veliki se naglasak stavlja na razvoj poučavanja i savjetovanja na pola radnog vremena koje studentima omogućuje izravan kontakt povrh materijala za učenje. Carl Rogersov pristup učenju usmjeren studentima je uobičajena valuta među odgovornima za razvoj tutora i savjetnika. Moto je moderiranje učenja, bilo u licem u lice situaciji ili putem medija dopisnog podučavanja, a naglasak se stavlja i na dijalog sa studentom, iako na udaljenosti.
Primjer ovog pristupa je Paket za razvoj tutora B532 Business School – Tutorstvo u OUBS. Na primjer, u sedmom odlomku prve knjige, Istraživanje učenja i poučavanja, naglašava se (str. 27-30) da učinkovito učenje traži:
- motivaciju
- međusobno poštovanje
- suradnju
- sudjelovanje
- metode prilagođene studentima
- realizam
- upravljanje koje uključuje ciljeve sudionika
- povratne informacije o izvedbi
- kritičko razmišljanje
- samo usmjeravanje
- brigu.
Naglasak se stavlja na poznavanje i poštivanje studenata, stvaranje ozračja povjerenja, pomoć studentima u istraživanju ideja i različitih interpretacija, poticanje usvajanja znanja i povezivanja s prethodnim znanjima - ukratko, na konstruktivistički pristup. U ovom se radu bavimo preslikavanjem tog pristupa u poučavanje uz pomoć i putem novog medija – prijenosom dobrog tutora u dobrog online tutora, odnosno, dobrog moderatora ili koordinatora komunikacije. Navedeni popis pruža nam sveobuhvatan etos, bez obzira na medij prijenosa. Opisujući svoje opsežno iskustvo s područja moderiranja konferencijske komunikacije širokih razmjera, Mason tvrdi da "izvrsnost u online poučavanju u osnovi nije ništa drukčija od izvrsnosti u drugim oblicima poučavanja: gorljivost i sudjelovanje; intelektualna percepcija i uvid; sposobnost modeliranja i poimanja predmetne teme." Ako to trebamo poticati u novom kontekstu - računalne konferencijske komunikacije - možemo li pretpostaviti da se radi o izravnom preslikavanju? Rowntree upozorava na opće prihvaćeno uvjerenje da "ljudi koji mogu poučavati licem u lice zasigurno mogu poučavati i online" (str. 212) bez dodatne naobrazbe – kojim bismo doista išli protiv poznatih uvjerenja OU, materijaliziranih u njihovim ulaganjima u naobrazbu i razvoj tutora.
Kontekst učenja treće generacije
Paulsen je opsežno pisao o tehnikama potrebnim za koordinaciju učinkovite konferencijske komunikacije, koje su same po sebi izvučene iz dobre prakse poučavanja licem u lice u obrazovanju odraslih. I drugi su autori stavili naglasak na ulogu moderatora kao voditelja rasprave i grupnog koordinatora. Međutim, postoji i prethodna faza tijekom koje se tutori – kao budući moderatori – moraju upoznati s novim medijem i uvjeriti u njegovu potencijalnu obrazovnu vrijednost te u svoju kompetentnost da ga učinkovito koriste u interakciji sa studentima. Prije svega, potreban je "sveobuhvatan obrazovni program dizajniran da osigura barem minimalnu kompetentnost za interakciju studenta i sučelja". Kompetencija se mora protezati dalje od očitih komunikacijskih protokola do ležernosti rada s novim oblicima komunikacije. Ako se "… učenje i poučavanje uglavnom obavlja uz pomoć i putem razgovora", a "(raz)govor je osnova obrazovanja i postizanja obrazovnih događaja" (str. 362), onda je "razgovor" koji je dio učenja putem računalne komunikacije u kulturološkom smislu potencijalno neobičan. "CMC je jedinstvena u smislu da je možda jedini medij… (u kojemu) njegovi korisnici mijenjaju samu prirodu komunikacije" (str. 47). Korisnici (u ovom slučaju tutori) suočeni su s potrebom da sastavljaju i komuniciraju u pismu, ali na nov način, putem tipkovnice - "govornim pisanjem".
Laurillarova opisuje poučavanje kao "posredovano učenje" (str. 4). Naglašava da je važno otkriti što studenti unose u učenje, kao i složenost procesa kojim student gradi strukturu znanja. Zatim razmatra tradicionalne metode razvoja strategija poučavanja i čvrsto se opredjeljuje za "fenomenografiju" koju je prvi opisao Marton. Ova metodologija proučava koncepte stvarnosti koje su studenti već usvojili i usredotočuje se na oblike interakcije između tutora, studenata i obrazovnih resursa koji sadrže "sadržaj". Time se osnovna pozornost usmjerava na to kako bi nastavnik trebao postaviti interakciju (umjesto kako bi trebao poučavati) i s tim izravno povezuje ulogu dijaloga u učenju. To se nadovezuje na konstruktivistički pristup u poučavanju. "Poticajno obrazovno okruženje je od središnje važnosti u sklopu konstruktivističkog pristupa, dok je smisleni razgovor medij intelektualnog razvoja. Međutim, upravljanje takvim obrazovnim okruženjem zahtijeva dobro promišljenu pripremu i odgovarajuću vještinu. To je složen organizacijski zadatak…" (str. 366). Ovdje možemo povući paralelu s dobrim moderiranjem.
Tijekom grupnog rada licem u lice, koordinator studentima može ponuditi tek malu i sekvencijalnu potporu. Dok studenti rade na zadatku, tutor nadzire aktivnost ili istovremeno komunicira samo s jednom grupom. U tom smislu nastavnikov rad nije sasvim očit – obavlja ga tijekom nastave i često nakon nje, tijekom ocjenjivanja. Međutim, budući da je moguće posjećivati sve grupe i sudjelovati u njihovom radu, online doprinos nastavnika je daleko vidljiviji.
Ključno obilježje online učenja jest suradništvo. Stoga, nakon što se studenti i tutori priviknu na softver i online društveno okruženje, uloga moderatora jest omogućavanje učinkovite i svrhovite suradnje. "Učenje na taj način ne postaje samo aktivno (kao što se često tvrdi u slučaju dobro dizajniranog učenja na daljinu) već interaktivno." (str. 207) Nadalje, interakcija i proces učenja o provođenju interakcije sami su po sebi surađivački. Sve se više mislioci i praktičari s područja eksploatacije NCT-a u poučavanju priklanjaju ovom širem konstruktivističkom pristupu.
Stoga smo krenuli od postavke da je zadatak nastavnika stvoriti uvjete za interakciju s obzirom na prijašnje iskustvo studenata. Ovo jest velik izazov u kontekstu OUBS. Na primjer 1997. godine, 3836 studenata MBA programa i 300 tutora aktivno je radilo online putem zatvorenog računalno-komunikacijskog sustava, na FirstClass softveru.
Naobrazba za online poučavanje
Trenutačno radimo na naobrazbi tutora OUBS-a za poučavanje i učenje online i podršku medijskom paketu u sklopu 10 MBA kolegija širokih razmjera koje nudimo širom zapadne Europe. Do danas je 300 tutora pohađalo online naobrazbu i prošlo kroz razvoj od prelaska s površnog poznavanja na kompetentnost u korištenju softvera, vještine online rada i interakcije, vještine online moderiranja u različite svrhe i na različitim razinama upoznatosti i kompetencije studenata. Već smo pisali o razvoju modela učenja putem računalne komunikacije koji podupire program naobrazbe te o iskustvu njegovog razvoja i provođenja. Smatramo da tutori trebaju biti izloženi stvarnom, ali nerizičnom online okruženju, softveru i načinu na koji se može razviti online učenje prije nego što sami preuzmu ulogu moderatora. U sljedećem opisu izraz student odnosi se na pojedinca koji je novak u kontekstu računalno posredovane komunikacije (u našem je slučaju to tutor bez prethodnog iskustva na tom području), a izraz moderator na nešto iskusnijeg online djelatnika koji nudi podršku i koordinira komunikaciju, ali služi i kao uzor.
U prvoj fazi (Pristup i motivacija) studenti moraju biti sposobni postaviti sustav i dobiti pristup. Uloga moderatora u ovoj fazi je briga za dobrodošlicu i motivaciju i usmjeravanje gdje mogu potražiti pomoć za pristupanje sustavu. Odgovori moderatora u ovoj fazi uglavnom su individualni i pružaju se putem e-pošte, radije nego u konferencijskom okruženju.
U drugoj fazi (Online socijalizacija) student započinje cijeniti društveno okruženje u kojem komunicira i učiti kako da u njemu sudjeluje. U ovoj fazi moderator gradi mostove da bi osigurao da studenti uspješno prijeđu iz djelovanja u poznatom tekstualnom ili licem u lice svijetu učenja u novo online okruženje učenja. Budući da se studenti još uvijek pokušavaju snaći, odgovori moderatora su još uvijek uglavnom individualni, ali mogu biti i u sklopu javne komunikacije. Međutim, studenti još uvijek trebaju individualne poruke e-pošte za podršku i usmjeravanje.
U trećoj fazi (Davanje i primanje informacija) student počinje cijeniti velik raspon informacija koji mu je dostupan online te mogućnost da pruži svoj doprinos. Ovdje moderator djeluje kao vođa i podrška istraživanju te pomoć studentu u prepoznavanju i pronalaženju informacija koje traži. Moderatorovi odgovori mogu se ponuditi u sklopu konferencijske komunikacije i čitavoj grupi.
U četvrtoj fazi (Izgradnja znanja) započinje interakcija i izgradnja znanja. U ovoj fazi moderatori i studenti rade zajedno u svrhu generiranja novih značenja kroz suradnju. Moderator radi manje, ali pomnije – pruža stimulans i koordinira proces interakcije. Očito je da se radi o ulozi koordinacije i mogu se upotrijebiti mnoge standardne vještine za koordinaciju grupnog rada licem u lice. Za primjer vidi Dodatak br. 2.
U petoj fazi (Razvoj) studenti postaju neovisniji online i uloga moderatora jest da pruži poticaj i pristup potrebnim resursima kojima će pojedinca potaknuti da nastavi svoj razvoj uz pomoć medija. Što se više student sam usmjerava, to se više smanjuje uloga moderatora.
Korisnička stajališta o online moderiranju
Sljedeći su naputci rezultat analize sadržaja razmišljanja vježbenika moderatora nastalih tijekom njihove naobrazbe u zimi 1996/97. Naobrazba se temeljila na petoj fazi modela iznesenog na Slici 1 i uporabi FirstClass&trade softvera. Kako se studenti kreću kroz procese, strukturirano ili slučajno, od novaka do kompetentnog korisnika, moderator igra ključnu ulogu u svakoj od faza: Prva faza: Pristup – uobičajeni komentari studenata u ovoj fazi su: "Usprkos na izglednoj jednostavnosti i 'intuitivnom' pristupu FirstClassa, to je i dalje softver i katkad zahtijeva mukotrpnu točnost, što možda nije odmah uočljivo."
Moderatori mogu:
- davati instrukcije i naputke, ili uputiti na ljude koji to mogu, o uporabi svih potrebnih vidova softvera
- pružiti podršku studentima, prepoznajući visoku razinu bojazni i nedostatka samopouzdanja kod nekih studenata
- poticati studente da nastave vježbati i redovno se uključivati
- u znatnoj mjeri strukturirati komunikaciju tijekom obuke.
Druga faza: Socijalizacija - uobičajeni komentari studenata u ovoj fazi su: "Mogućnost susretanja i razvijanja odnosa s kolegama studentima i tutorima (moderatorima) online koji bi nam trebali pružiti podršku kada naiđemo na neizbježne poteškoće.
Moderatori mogu:
- demonstrirati koliko je važno da se studenti potpišu imenima koja preferiraju i objave kratke biografije online
- naglasiti svijest o stilu, odnosno, važnost doživljavanja poruka
- biti strpljivi i poticati studente da vježbaju, ojačavaju i razvijaju sustavne načine online rada
- povezati s prethodnim iskustvima, npr. u slanju e-pošte, što će potaknuti prenosivost vještina onih koji uče
- pomoći polaznicima da utvrde što žele objaviti online te da budu selektivni pri odabiru poruka na koje žele odgovoriti.
Treća faza: Razmjena informacija - uobičajeni komentari studenata u ovoj fazi su: "Donekle znam što bih trebao činiti, no ako sve propadne barem mogu sročiti smisleno pitanje i potražiti pomoć."
Moderatori će trebati:
- pozabaviti se sudionicima koji ne sudjeluju (već samo pregledavaju) ili, kako se bude povećavalo samopouzdanje studenata - onima koji dominiraju diskusijama
- prepoznati ih i baviti se različitim stilovima učenja te uobličiti niz odgovora studentima u svrhu poticaja i podrške
- poticati ugodnu atmosferu
- stalno raditi na sumiranju informacija koje se razmjenjuju te razjasniti njihovu relevantnost u sklopu programa.
Četvrta faza: Gradnja znanja - uobičajeni komentari studenata u ovoj fazi su: "Smatram da ovaj medij nudi doista puno i čini mi se poštenim da uložim onoliko koliko se nadam dobiti." - ovdje su ključne vještine moderiranja, uporaba tehnika, poticanje interakcije i stvaranje veza s učenjem općenito (detaljnije istraženo u nastavku) i
- „stajanje u pozadini“ online te dopuštanje studentima da upogone vlastitu interakciju i generiranje znanja bez učešća tutora (za primjer pogledajte Dodatak 2).
Peta faza: Razvoj – i vrijednost studenata u ulozi moderatora Razvijanje metakognitivnih znanja i vještina ima pozitivne dugoročne učinke na učenje, osobito na sveučilišnoj razini. Originalan razvoj pete faze modela pokazao je da je, kako su studenti postupno jačali samopouzdanje - bilo sve manje intervencija tutora, a istovremeno više učenja u studentskim grupama. U OUBS-u koristimo studente ili bivše studente kao moderatore, ako posjeduju tehničke i koordinatorske vještine – interes, iskustvo i slobodno vrijeme. Njihova fizička lokacija je nebitna, čime se broj dostupnih moderatora stostruko povećava. Mali timovi moderatora dokazali su svoju učinkovitost osobito u slučaju studentskog uključivanja u konferencijsku komunikaciju i diskusije o temama od općeg interesa nevezanim za kolegije. I drugi su komentatori opisali visoku razinu i učinkovitu obrazovnu vrijednost studenata kao moderatora. Dodatak 2 također daje primjere u kojima studenti koordiniraju i moderiraju komunikaciju. Gradnja znanja online – važnost vještog i osjetljivog moderiranja u četvrtoj fazi
Učinkovita izgradnja znanja i njegova praktična uporaba ključna je za upravljanje znanjem. Međutim, do sada smo utvrdili da je teško konstruirati takve vrste online kolaborativnih interakcija koje bi dovele do tih željenih aktivnosti. Trenutačno produbljujemo naše razumijevanje vještina moderiranja i pružanja podrške studentima, potrebnih da bi se to postiglo. To činimo kroz istraživanje prirode online interakcije i putem specijaliziranih susreta moderatora na kojima razmjenjujemo znanje i prezentiramo dobra rješenja. Barem u teoriji, CMC omogućuje:
"Parovi i grupe mogu zajednički rješavati probleme, raspravljati o interpretacijama, pregovarati o značenjima ili se baviti drugim obrazovnim aktivnostima koje uključuju uvježbavanje, oblikovanje, nadogradnju izvedbe. Tijekom konferencijske komunikacije student je elektronskim putem uključen u diskusiju i interakciju s kolegama i stručnjacima u procesu društvenog pregovaranja. Izgradnja znanja događa se kada studenti istražuju probleme, zauzimaju stavove, raspravljaju o svojim stavovima iznošenjem argumenata i promišljanjem te ponovnim ocjenjivanjem svojih stavova." (str. 16)
Rowntree je pisao upravo o tome kako obrazovna zajednica raste kad se online kolegij dobro definira:
"U takvoj će obrazovnoj zajednici studenti sigurno naučiti jedni od drugih onoliko koliko i iz materijala za kolegij ili uz intervenciju tutora. Ono što uče, naravno, nije proizvod, (npr. informacije), već proces – točnije, kreativan kognitivan proces ponude ideja, kritiziranja i širenja ideja te prilika da ih preoblikuju (ili napuste) u svjetlu diskusije s kolegama. Učenje na taj način ne postaje samo aktivno... već interaktivno (naglasak u originalu, napom. prev.). Studentima je na raspolaganju netko od koga mogu dobiti individualan odgovor na svoje upite ili nove ideje te izazovnu alternativnu perspektivu. Zauzvrat, oni mogu pridonijeti učenju svojih kolega (u procesu u kojemu i sami uče)." (str. 207)
Smatramo da se u ovom stadiju uporabe konferencijske komunikacije individualno razmišljanje studenata razvija istovremeno s interaktivnim vještinama koje mogu pridonijeti individualnoj ili kolektivnoj nadgradnji znanja. To se demonstrira na sljedeće načine:
kreativnim i kognitivnim stvaralačkim razmišljanjem: - nude se ideje ili resursi te poziva na njihovo kritiziranje
- postavljaju izazovna pitanja
- artikuliraju se, objašnjavaju i podupiru stajališta u pogledu određenih pitanja
- istražuju se i podupiru problemi dodavanjem objašnjenja i primjera
- promišljaju se i ponovno ocjenjuju osobna stajališta
- razmišlja se interaktivno
- kritizira se, izaziva, raspravlja i razrađuje tuđe ideje
- dogovaraju se interpretacije, definicije i značenja
- sumiraju se i oblikuju prijašnji doprinosi
- predlaže se djelovanje na osnovu razvijenih ideja.
Moderator često treba potaknuti raspravu uvodeći nove ideje, postavljajući izazovna pitanja ili ponudivši resurse. Ona ili on mogu se zatim uključiti u fazu interakcije nazvanu dogovaranje značenja, no to se događa tek nakon mnogo poruka, kasnije tijekom interakcije. Moderator mora odraditi i sumiranje i oblikovanje, ali to se treba provesti uključivanjem svih doprinosa, radije nego da se samo ponudi pravi odgovor (8 gore). Dodatak 2 je primjer interakcije gdje se svih ovih devet aktivnosti odvija tijekom kolegijske rasprave o organizacijskoj strategiji. U ovom je slučaju teško odrediti tko je tutor, jer on niti inicira niti rezimira raspravu, ali je koordinira (HB je bio određen za tutora). Svi su studenti polazili isti kolegij učenja na daljinu - drugu godinu MBA modula - nikad se nisu susreli, a vjerojatno nikad ni neće. Razmjena se dogodila na podkonferenciji jedne od 24 industrijskih konferencija koje su se odvijale u razdoblju od svibnja do lipnja 1997. , a uključile su oko 1000 studenata i završile pojedinačnim pisanim radovima.
Nadgledanje moderatora
Open University oduvijek je imalo definirane politike i opsežan sustav nadgledanja izvedbe nastavnika, davanja povratnih informacija te poticanja razvoja gdje je bilo potrebno. Donedavno, to se sastojalo u posjećivanju predavanjima licem u lice, razrednoj nastavi i rezidencijalnim školama u kojima radi nastavno osoblje s punim radnim vremenom te na sustavnom i opsežnom nadziranju dopisne nastave, koja se dijelom zasnivala na međusobnim ocjenama kolega. Poučeni iskustvom i definiranim postupcima, uveli smo sustav nadgledanja online MBA-obih tutora od veljače 1996. To je uključivalo niz virtualnih posjeta online konferencijama koje su radili odabrani kolege tutori i zatim pisali online izvješća o svojem viđenju konferencije te komentirali ono što su smatrali dobrim postupcima moderatora. Izvješća su bila dostupna tutorima kao povratna informacija te drugim odgovornim osobama kao pomoć u razvoju. U izvješćima nadglednika od 1996. godine, u ranoj fazi razvoja obrazovnih konferencija, prepoznato je da su ključna načela povezana s onim što je kasnije prozvano „održavanjem“ (housekeeping):
- moderatori trebaju često posjećivati konferencije i studente obavještavati o svojoj odsutnosti s mreže ukoliko se radi o više od tjedan dana (odsutnost zbunjuje i uznemiruje korisnike)
- glavna je uloga tima moderatora koji rade zajedno da studentima redovno osiguraju odgovore na pitanje te održavanje konferencija
- ključan je i raspored konferencijskih diskusija na zaslonu, laka navigacija među njima i mogućnost brzog zatvaranja i brisanja ili arhiviranja neaktivnih konferencija da bi na zaslonu bilo što više slobodnog prostora
- važno je i studentima povremeno omogućiti uvođenje zanimljivih i relevantnih tema, otvarati podkonferencije kao potporu te brisati ili arhivirati uspavane konferencije da bi se stvorio virtualan prostor za nove
- potrebno je brisati ili arhivirati poruke, kako u jednom trenutku ne bi bilo aktivno više od dvadesetak poruka, čime se sprječava preopterećenje kada studenti posjete konferenciju nakon nekoliko dana izostanka
važno je integrirati konferencijsku komunikaciju s procesom poučavanja i učenja koji se odvijaju izvan mreže.
Zaključak
Na osnovu opsežnog iskustva u naobrazbi tutora za dobre moderatore, zaključujemo da je strukturiran i svrhovit program naobrazbe neophodna osnova na kojoj se grade uspješni ciljevi učenja u obrazovnim konferencijama te da je tijekom naobrazbe vježbenicima-moderatorima važno ponuditi priliku da iskuse faze studentskog doživljaja konferencijske komunikacije da bi mogli shvatiti studentsko gledište. Dobro iskustvo licem u lice može poslužiti novacima kao sirov materijal za daljnju izgradnju u online moderiranju. Ali moraju kroz iskustvo shvatiti koje će tehnike transferirati i kako ih mogu iskoristiti, kao i neke vidove dizajna online konferencijske komunikacije te osobito spoznati kako prihvatiti osjetljivu, ali važnu ulogu u koordinaciji aktivne izgradnje znanja studentskih grupa koje surađuju online.
Dodatak 1 – Ključni procesi
Od 1997. godine održava se konferencija o naobrazbi tutora u moderiranju:
Ovakve se poruke koriste kao poticaji za raspravu između vježbenika tutora koji sudjeluju. Ovo su neke od stvari koje ćete morati napraviti tijekom moderiranja konferencije:
- sastaviti prikladne, tople poruke dobrodošlice
- namamiti nesklone na sudjelovanje
- poticati i podržavati tijek interakcije
- nježno poticati dobre postupke u konferencijskoj komunikaciji
- rezimirati, arhivirati i gurati interakciju naprijed
- povremeno u korijenu sasjeći započete razmirice prije nego što se pretvore u goruće probleme.
Iz konferencijske komunikacije o vještinama dobrodošlice i izgradnje tima:
Ovo je vaša prilika da vježbate sastavljanje uvodne poruke studentima. Trebate učinite sljedeće:
Prvo pogledajte dva primjera uvodnih poruka koje je objavio „uvodničar OUBS-a“. Naslovljene su: Dobrodošli u moj B123, studenti i Dobrodošli u B124. Čitajući ih, vjerojatno ćete se naći u istoj situaciji kao novi studenti! Što biste mislili o ovim uvodnim porukama da ste student kolegija B123 ili B124? Koliko su učinkovite kao početak rasprave? Biste li predložili neka poboljšanja/promjene da budu učinkovitije? Sad otvorite "B123/B124 rasprava" konferenciju (ikona s dva lica) i pročitajte poruke koje su prethodni čitatelji objavili o B123/B124 uvodnicima te pošaljite poruku na konferenciju da biste raspravi pridonijeli svojim komentarima.
Razmislite o konferenciji koju ćete morati moderirati u sklopu kolegija na kojemu ćete raditi. Sastavite toplu poruku za buduće polaznike, s pretpostavkom da ih prije toga niste osobno sreli. Konačno, objavite svoje pismo na konferenciji Moja dobrodošlica (ikona smiješka) te kasnije pogledajte odgovore i odgovorite na reakcije drugih sudionika. Oni će pročitati vašu dobrodošlicu i reagirati bez predrasuda, baš kao vaši studenti na kolegiju. PORUKA 1: * Evo jednog primjera mogućeg uvodnog pisma. Što mislite o njemu? Ken: Zdravo, svima. Dobrodošli na konferenciju kolegija B123. No hajde – objavite vaše poruke o kolegiju! Fred PORUKA 2:
* Pozdrav. Ja sam Chris. Ja sam moderator ove konferencije. Želim puno vaših priloga, počevši od 1. knjige. Ne zaboravite napisati tko ste. Ne šaljite ovamo poruke kojima je mjesto u nečijem privatnom spremniku. Ne pišite duge poruke i pripazite na ton. (Obrisat ću sve što smatram seksističkim ili uvredljivim). Očekujem da se prijavite svaki dan i čitate poruke! Chris
Iz konferencijske komunikacije o koordinaciji diskusija:
Jedna od potrebnih vještina za održavanje tijeka konferencije jest „tkanje“ – pospješivanje reakcija, sažimanje, arhiviranje i poticanje nesklonih sudionika. Evo primjera:
* Zasad svaka čast svima. Drago mi je vidjeti da je većina aktivno sudjelovala. Za vas koji se navirujete, uđite, atmosfera je ugodna. Vaše će sudjelovanje svakako biti dobrodošlo!
* Ukratko, dakle, čini se da se svi slažemo oko… Jesam li ispravno zaključio?
* Stoga predlažem da s današnjim datumom arhiviramo raspravu, zajedno s mojim rezimeom, da je možete i kasnije pročitati ako poželite. Ako se slažete, predložio bih da raspravu nastavimo komentarima na sažetak Knjige X (stranica… ). Poklapa li se takav sažetak s vašim doživljajem? Ideje/komentari? Tko će prvi?
* I dalje stižu neke zanimljive misli, ali smatram da bismo možda trebali krenuti dalje. Da biste vi koji želite mogli nastaviti raspravu na ovu temu, otvorio sam novu konferenciju pod nazivom X (…ikona)…
Kako biste obavili zadatak nastavljanja interakcije? Što kad se čini da rasprava skreće s teme? Ili jednostavno posustaje? Što mislite o onima koji ne sudjeluju ili samo promatraju i što biste učinili s njima? Objavite svoje reakcije/komentare/primjere ovih i drugih vidova umjetnosti „tkanja“ na konferenciji Razmišljanja o tkanju (ikona čarobnog štapića) te se vratite pogledati odgovore. Originalna verzija članka
|
