Damir Rister: Online ispitivanje

Online ispitivanje je vrsta ispitivanja koja je u uzletu i koja ima brojne prednosti u odnosu na klasične načine ispitivanja. Dakako, postoji i čitav niz nedostataka ovakvog ispitivanja, ali dobar se dio nedostataka pomnim planiranjem i opreznom implementacijom može zaobići. Isplativost upotrebe online ispitivanja ovisi o svrsi procesa ispitivanja. Najprihvatljivija je upotreba online ispitivanja u formativne svrhe, gdje se traži intenzivna upotreba iste vrste ispitivanja u bilo kojem trenutku s kvalitetnim i brzim povratnim informacijama, a bez naročitog dodatnog napora nastavnika. Relativna dostupnost i jednostavnost softvera i odgovarajuće tehnologije te relativno dobra (i rastuća) dostupnost pristupa na Internet omogućuju masovnu upotrebu online ispitivanja.

Terry Anderson: Poučavanje u kontekstu online učenja

U ovom ćemo se tekstu usredotočiti na ulogu nastavnika ili tutora u kontekstu online učenja. Koristit ćemo teoretski model koji su razvili Garrison, Anderson i Archer (2000.) prema kojemu stvaranje učinkovite online edukacijske zajednice uključuje tri ključna čimbenika: kognitivnu prisutnost, društvenu prisutnost i prisutnost poučavanja. Ovaj je model razvijen i verificiran analizom sadržaja te drugim kvalitativnim i kvantitativnim mjerama iz recentnih istraživačkih radova na Sveučilištu u Alberti (za radove nastale na temelju ovog istraživanja vidi Anderson, Garrison, Archer i Rourke, N.d.) (http://www.atl.ualberta.ca/cmc).

Gilly Salmon, Ken Giles: Online moderiranje

Open University i Open University Business School imaju dugu povijest društveno konstruktivističkog pristupa u obrazovanju na daljinu, s naglaskom na moderiranju kao pedagoškom stilu te poticanju dijaloga između tutora i studenta, pa makar i na daljinu. Ovaj rad istražuje implikacije takvog pristupa na kombinaciju medija korištenih pri učenju na daljinu, u kontekstu uključivanja novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija te posebice računalima prenošene komunikacije (Computer Mediated Communication –CMC). U kolikoj će mjeri nastavnici koji provode učenje na daljinu biti spremni svoje ustaljene pristupe prenijeti u novo okruženje i u kolikoj će ih mjeri morati mijenjati? Kakva im je podrška potrebna da bi dobro poučavanje pretvorili u dobro moderiranu računalnu konferencijsku komunikaciju? Autori nude primjer iz vlastitog rada na kojemu su bili uključeni u prijevod dobrog poučavanja u novi kontekst.