|
Gužva na IRB-u
U uvodu svog izlaganja, g. Wilbanks se kratko osvrnuo na svoje dosadašnje djelovanje povezujući svoja iskustva iz rada za američkog zakonodavca, zatim iz privatnog poduzetništva i iz vremena rada pri Berkmanovom centru za Internet i društvo na sveučilištu Harvard, gdje je radio na projektima učenja na daljinu, razvoju softvera i aktivnostima ICANN-a. Wilbanks je radio i za World Wide Web Consortium kao istraživač na semantičkom webu za biološke znanosti. Svoje relativno kratko ali informacijama prepuno izlaganje Wilbanks je nastavio iznoseći svoj stav o čitavom nizu prilika i izazova koji se javljaju kod pohranjivanja i prenošenja informacija uslijed upotrebe postojećih i dolazećih informacijskih tehnologija. Obraćajući se do posljednjeg mjesta ispunjenom auditoriju (koji možda i nije bio najsretnije mjesto za organizaciju ovakvog događaja), Wilbanks je skrenuo pozornost na službene podatke američkih ureda za zaštitu intelektualnog vlasništva koji pokazuju gotovo eksponencijalni rast broja zaštićenih sadržaja, u prvom redu patentnih prijava, ali i drugih oblika intelektualnog vlasništva. Wilbanks se osvrnuo i na svoj rad vezan uz funkcioniranje ICANN-a, krovnog regulacijskog tijela za registraciju domena i adresa na Internetu. Nedavna UN-ova konferencija posvećena daljnjem razvoju i upravljanju Internetom okupila je preko 50 predsjednika država i vlada, među kojima je bio i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Središnji dio Wilbanksovog predavanja bio je posvećen Creative Commons sustavu licenci kao i Science Commons projektu. Budući da je najveći dio publike bio iz redova Instituta Ruđer Bošković, Wilbanks je pokušao na nizu primjera ilustrirati prednosti koje nudi objavljivanje radova i posebno baza podataka koje prate znanstvena istraživanja u obliku koji ne sprječava ili ograničava pristup drugim zainteresiranim istraživačima.
 
Objaviti znači platiti
Dotaknuvši se problema koji prate objavljivanje znanstvenih radova u poznatim svjetskim revijama poput Science-a ili Nature-a, Wilbanks je ukazao na trend zanemarivanja podataka dobivenih eksperimentalnim putem nakon objave radova. Baze podataka koje prate, primjerice, bio-molekularna istraživanja iz raznih razloga ostaju nedostupne nakon inicijalne objave, najčešće zbog zaštićenosti autorskim ili srodnim pravima. Posljedica je najčešće gubitak tih ponekad vrlo vrijednih podataka, zbog čega se neka istraživanja stalno iznova ponavljaju, što je ogroman materijalni i vremenski izdatak. Upotreba Science Commons licence, tvrdi Wilbanks, omogućila bi bržu razmjenu informacija i velike uštede zbog mogućnosti korištenja rezultata istraživanja drugih istraživača, eliminirajući potrebu za ponavljanjem često vrlo skupih istraživačkih postupaka. Ipak, znanstvenici i drugi autori se radije odlučuju za provjerene izvore i načine predstavljanja svojih radova, jednim dijelom i zato što postojeći Open Access repozitoriji traže novac za objavu i provjeru (peer-review) znanstvenih radova. Wilbanks smatra kako se ovom problemu može doskočiti jednostavnim računovodstvenim trikom, uračunavajući troškove objave i provjere znanstvenih radova i istraživanja u troškove cijelog znanstvenog poduhvata. Nismo sigurni na kakav će odjek naići ova inicijativa u našim krajevima.
Dvojbena budućnost?
Hoće li Science Commons projekt okupiti dovoljno značajan broj istraživanja i podataka pokazat će vrijeme, no poznavatelji svjetskih trendova zaštite intelektualnog vlasništva opravdano su skeptični, osobito u svjetlu nedavne žestoke kritike cijelog Creative Commons sustava od strane Richarda Stallmana, poznatog autora (i ideologa) GNU licence i Open Source pokreta. Stallman se tom prilikom posebno obrušio upravo na Science Commons projekt, smatrajući kako su neke od dostupnih licenci u okviru tog projekta za njega potpuno neprihvatljive i štetne za budućnost cijelog seta licenci. Surova je istina da su znanstvena istraživanja danas u pravilu vrlo skupa, kao i da je znanost u modernom svijetu ponovno velikim dijelom financirana na osnovu tržišnih pokazatelja i pravila. Uzevši u obzir recentnu odluku Europske Unije da štiti baze podataka kao svojevrsna autorskom djelu srodna dijela, iako je riječ prvenstveno o podacima, daje jasnu političku poruku otvarajući novo poglavlje u sukobu dva vodeća svjetska znanstveno-istraživačka miljea. O prethodnom, vezanom uz softverske patente, govorili smo u prošlim brojevima Edupointa, a podsjetit ćemo kako su na tom polju pozicije bile suprotne. Europska je unija odustala od patentne zaštite softverskih tehnologija nasuprot čvrstom stavu o zaštiti tih istih tehnologija koji postoji u Sjedinjenim Državama. Sigurno je da će hrvatski zakonodavac pratiti stavove Europske Unije, što je očito iz uvođenja autorsko-pravne zaštite za baze podataka u novom Zakonu o autorskom pravu i drugim srodnim pravima. Korištenje resursa dostupnih pod Science Commons etiketom, neovisno o njenom budućem uspjehu, može pomoći hrvatskim istraživačima kako iz javnog tako i privatnog sektora da ostanu u znanstveno-istraživačkom smislu konkurentni. Utoliko je predavanje Johna Wilbanksa zasigurno došlo u najbolje moguće vrijeme.
|
